Edukativna medicinska platforma za studente i zdravstvene radnike
TERAPIJA
Kombucha - kraljica zdrave probave, predstavlja fermentisani napitak bogat hranjivim tvarima.
Melatonin nastaje u pinealnoj žlijezdi (epifizi), tačnije u pinealocitima. Melatonin se veže za MT1 i MT2 receptore u suprahijazmatskoj jezgri u hipotalamusu. Melatonin je poznat kao hormon tame. Melatonin se ispušta u krvotok, a zatim se prenosi u sve dijelove tijela, a u mozak dolazi tako što prolazi krvnomoždanu barijeru. Melatonin regulišu beta 1 adrenergični receptori koje aktiviše noradrenalin tj. simpatikus. Suprahijazmatična jezgra reguliše inače cirkardijalni ritam, te se u njoj nalaze spomenuti MT1 i MT2 receptori. Sintetiše se i u stanicama koštane srži, limfocitima, trombocitima, koži, enterohronatinim stanicama gastroitestinalnog trakta i žuči. Općenito, važno je napomenuti da je melatonin amfilne hemijske strukture i prolazi kroz krvno-moždanu barijeru i placentu.
Neželjena trudnoća je zdravstveni, etički i društveni problem. Postoji niz načina na koje se možemo zaštititi od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. Naglasak ovog članka bit će na kontracepciji, ali ne možemo govoriti o kontracepciji, a da istovremeno ne govorimo o svim načinima zaštite reproduktivnog zdravlja. Šta je kontracepcija? Kontracepcija uključuje sva sredstva i metode koje sprečavaju začeće ili trudnoću. Metode kontracepcije dijele se na prirodne, mehaničke, hemijske, hormonalne i sterilizacijske. 1. Prirodne metode kontracepcije uključuju: kalendarsku metodu, mjerenje bazalne temperature, prekinuti snošaj i mjerenje metabolita u urinu. 1.1. Kalendarska metoda Ova metoda uključuje suzdržavanje od seksualnih odnosa tokom fertilnog perioda žene. Žena uči da prati svoj menstrualni ciklus i procjenjuje ovulaciju i plodni period, a za to vrijeme par se uzdržava od seksualnih odnosa. Prednost ove metode je što je bezopasna, nema troškova, nema nuspojava i kontraindikacija. Međutim, partneri moraju biti svjesni da ova metoda ima nisku efikasnost. Da biste pravilno koristili ovu metodu, potrebno je da imate redovne menstrualne cikluse, a prvenstveno je namijenjena planiranju i postizanju željene trudnoće, a ne zaštiti od neplanirane trudnoće. 1.2. Mjerenje bazalne temperature Ova metoda kontracepcije zasniva se na činjenici da se temperatura tijela žene mijenja tokom ciklusa. U prvoj polovini ciklusa temperatura je niža i raste nakon ovulacije (za 0,5-1 °C). Za pravilno korištenje ove metode potrebno je mjeriti temperaturu svakog dana ujutro, odmah nakon buđenja, prije početka bilo kakve aktivnosti. Najbolje je koristiti bazalni toplomjer jer su promjene temperature vrlo male i običan toplomjer ih često ne može registrovati. Podaci se bilježe, a ovulacija se može predvidjeti nakon nekoliko mjeseci na osnovu promjena bazalne tjelesne temperature. 1.3. Mjerenje metabolita u urinu testovima ovulacije Najčešće se mjeri luteinizirajući hormon (LH) čija se koncentracija u organizmu povećava prije ovulacije, pa se može predvidjeti. 1.4. Prekinuti snošaj (coitus interruptus) Ova metoda se zapravo ne može nazvati metodom kontracepcije. To je neefikasna i nepouzdana metoda jer mala količina sperme može iscuriti prije ejakulacije, a za oplodnju je dovoljan samo jedan spermatozoid. 2. Hormonska kontracepcija 2.1. Oralni kontraceptivi Unutar hormonske kontracepcije, oralna kontracepcija je najčešća metoda. Oralna kontracepcija je najpouzdanija kontracepcija (ako se uzima pravilno). Oralni kontraceptivi inhibiraju ovulaciju (mehanizmom negativne povratne informacije). Tačnije, inhibiraju oslobađanje FSH i LH, što rezultira kašnjenjem u razvoju folikula i izostankom ovulacije. Takođe povećavaju debljinu sluznice grlića materice, a upotrebom oralnih kontraceptiva endometrijum materice postaje nepodesan za implantaciju oplođenog jajeta. Šta se nalazi u oralnim kontraceptivnim pilulama? Kombinovani preparati sadrže kombinaciju sintetičkih estrogena i gestagena u različitim masenim udjelima. Takođe, samo gestageni mogu biti u tableti.
Da li je epidemija prejaka riječ kako bi se opisao porast broja alergija i astme u savemenom svijetu ? Vjerovatno i nije. Zapanjujući broj ljudi u današnje vrijeme se bori s kihnjem, šmrcanjem i nelagodom alergija i astme. Razlozi su zamršeni i proturječni, ali ujedno i fascinantni. August Cezar, Ludwig van Beethoven, Charles Dickens, Liza Minelli... vjerovatno niste znali da su sve ove čuvene osobe bolovale od astme, alergija ili i jednog i dugog. Naravno, ne morate biti vojskovođa ili kreativni genij da biste patili od ovih tegoba, dovoljno je da ste ljudsko biće. DEFINICIJA ASTME Astma je hronična upalna bolest disajnih puteva izrazito komplikovane etiologije. Karaktrisana je varijabilnim i ponavljajućim simptomima. Statistika kaže da se svaki četvrti čovjek danas u određeno doba bori sa astmom, a broj se povećava za gotovo pet posto godišnje. Danas se zbog astme na hitnom prijemu javi oko 74 000 osoba godišnje, od čega su četvrtina djeca mlađa od četiri godine. Zbog toga je mnogo bitno poznavati karaktistike i simptome astme, kako bi se adekvatno i blagovremeno djelovalo na njihovo uklanjanje i olakšanje tegoba. Postoje dvije glavne krakteristike: - opstrukcija sa upalom disajnih puteva - bronhijalna preosjtljivost Glavni simptomi: - kašalj - dispnea - teškoće pri disanju - bol i stezanje u prsima - piskanje engl. wheezing; znak koji nastaje zbog iznenadnog protoka zraka kroz disajne puteve. Osobe koje boluju od astme, alergije ili i jednog i dugog uglavnom imaju stalnu terapiju, međutim uprkos tome zbog raznih okidača može doći do egzacerbacije astme, odnosno teškog astmatičnog napada. TERPIJA EGZACERBACIJE ASTME SISTEMSKI AGONISTI Adrenalin – otopina 1mg/ml (1:1000) Terbutalin – otopina 1mg/ml BETA-2 AGONISTI KRATKOG DJELOVNJA Oni opuštaju i otvaraju sužene zračne puteve u astmatičnom napadu Salbutamol – MDI : 90 mikrograma/udah ; nebulizirana otopina: 5mg/ml i 0.63, 1.25, 2.5 mg/3ml Bitolterol – MDI : 370 mikrograma/udah; nebulizirana otopina 0,2%, 2mg/ml *MDI: inhalator fiksnih doza, engl. metred dose inhaler. *NEBULIZATOR: raspršivač tekućine pretvorene u magličasti aerosol. BETA 2 AGONISTI DUGOTRAJOG DJELOVANJA U principu su zamišljeni za redovnu upotrebu dva puta dnevno, ali se mogu primjeniti kod akutnog napada astme izazvane tjelovježbom. U ovu grupu spadaju salmeterol i formoterol. ANTIHOLINERGICI: Ovi lijekovi smanjuju proizvodnju sluzi i ublažavaju kašalj, a ujedno opuštaju disajne puteve, iako ne tako brzo kao beta-2 agonisti. Ponekad su korisni kod astmatičara s posebno problemtičnim kašljem ili proizvodnjom sluzi ali se ne koriste rutinski. Na primjer, tiotropium s dužim djelovanjem koristi se kod pacijenata sa hroničnim bronhitisom, dok se kod akutnih napada prefrira ipratropij. - Ipratropij : MDI: 18 mikrograma/udah; nebulizirana otopina: 0.25mg/ ml ( 0.025%) SISTEMSKI KORTIKOSTEROIDI - Metilprednizolon tablete ( 2mg, 4mg, 8mg, 32mg) - Prednizolon tablete (5mg) - Prednizon tablete (2.5mg, 5mg, 10mg, 20mg, 50mg ili u obliku otopine ) PRIMJER LIJEČENJA AKUTNOG ASTMATIČNOG NAPADA Uvijek idu kombinacije lijekova uz anamnezu. Primjer kombinacije: Adrenalin 0.5mg s.c Aminofilin 6mg/kg i.v odmah; kasnije 3x3 mg/kg Terbutalin 0.25 mg i.v Hidrokortizon 4mg/kg odmah, kasnije još 3x isto ! Vrijeme poluživota hidrokortizona je 8-12h . STATUS ASMATIKUS -Akutni teški astmatični napad je produžni napad koji traje duže od 24h i ne smiruje se na adekvatnu terapiju. Po život je opasno stanje! Hospitalizacija je potrebna, uglavnom se pacijent smješta na intenzivnu njegu. Adrenalin obavezno uključiti !! O2 1-4 l/min 5% glukoza, 3-4l/ 24h Aminofilin 6mg/kg odmah, u 5% glukozu, kasnije još 3x3 mg/kg. Metilprednizolon (steroid koji spriječava oslobađanje materija u organizmu koje zrokuju upalu, što je u datim trenutcima i potrebno) 4x40mg prva tri dana, kasnije zamijeniti sa 60mg pronizona, te se doze postpeno spuštaju (50mg, pa niže do 5mg). Svaka doza ide po tri dana. Kod najtežih slučajeva uključuje se vještačka ventilacija. Antibiotici zavisi od općeg stanja ili prema procjeni za nastanak sekundarne infekcije. TRUDNOĆA I ASTMA/NAPADI ASTME Simptomi astme u trudnoći mogu se poboljšati ili pogoršati. Svi doktori su saglasni da se astma u trudnoći treba liječiti posve jednako kao i bez nje, te izbjegavati okidače astme (cigarete, prašin, određena alergena hrana) kako bi se izbjegli teži napadi. Inhalirani bronhodilattori smiju se primjenjivati u trudnoći, dok se na primjer u trudoći ne bi trebala započeti terapija modifikatorima leukotrijena jer dosadašnje iskustvo nije dovoljno potkrijepilo njegovu bezbjednu upotrebu. LIJEKOVI BUDUĆNOSTI - Imunoterapija i vakcine - Imunomodulatori - Genske terapije - Individualni tretmani - Novi spojevi LITERATURA: 1. Busse WW., Lemanske RF, JR. Asthma. N Engl J. Med. 2001 2. Fuseini H., Newcomb DC. Mchanisms driving gender differences in asthma. Curr Allergy Clin Immunol. 2006 3. Sheena Merdith & William E. Berger. Pomoć kod alergije i astme. 2008
Epistaksa ili krvarenje iz nosa, jedno je od najčešćih hitnih ORL stanja sa kojima se liječnici primarne zdravstvene zaštite susreću. Otprilike 60% stanovništva u nekom trenutku svog života imat će epistaksu dok će samo njih 6% zahtijevati liječničku pomoć. Dobna distribucija je bimodalna, što znači da imamo dva dobna vrha pojavljivanja. Prvi put u dobi od 10 godina i kasnije u starijoj dobi od 70 do 79 godina. Češće se javlja zimi i u hladnijim mjesecima a veća je vjerojatnost da će se pojaviti kod muškarca nego kod žena. Krvarenje iz nosa može biti prednje i stražnje. U 90% slučajeva riječ je o prednjoj epistaksi koja najčešće zahvaća osobe mlađe dobi. Ostalih 10% su stražnje epistakse koje se javljaju u starijoj dobi. Važnost ove podjele je ponajviše zbog načina zaustavljanja krvarenja. Hemostaza se puno brže uspostavi kod prednje nego kod stražnje epistakse. Vaskularizacija nosa Vaskularizacija nosa potiče od ogranaka vanjske i unutarnje karotidne arterije. Donju polovicu nosa opskrbljuje a.sphenopalatina, ogranak vanjske karotide. A.labialis superior i a.palatina opskrbljuju vestibulum, prednje dijelove nosnih školjki i septuma. Njih dvije zajedno sa ograncima a.ethmoidalis anterior (ogranak unutarnje karotide) i ograncima a.sphenopalatinae formiraju klupko arterija poznato pod imenom locus Kiesselbachi. Budući da je ovaj splet jako bogat krvlju i da se krvne žile u tom području teško kontrahiraju, najčešće je podložno nastajanju krvarenja. Gornji dio šupljine nosa i gornji dio septuma opskrbljuju a.ethmoidalis anterior et posterior. Etiologija Uzroci krvarenja u nosu su mnogobrojni. Dijelimo ih na lokalne i opće. Lokalni uzroci krvarenja su oni kod kojih je uzrok u samome nosu, a opći uzroci podrazumijevaju razne druge bolesti i stanja koja mogu dovesti do krvarenja iz nosa.
Matične ćelije su ćelije koštane srži koje imaju niz osobina uključujući sposobnost samoobnavljanja, diferencijacije i proliferacije. Zahvaljujući ovoj mogućnosti, stem ćelije mogu stvarati različite vrste tkiva u našem organizmu i diferencirati se u bilo koji tip ćelije. One mogu ''popravljati'' organe i tkiva oštećene nekim patološkim procesom i na taj način obnoviti taj dio organizma. Veoma su slični malim limfocitima i ima ih od 100 hiljada do milion. Dijele se svakih 5 dana, sa ukupno 300 do 500 mitoza u životu što im daje ograničen period obavljanja tako da samim time, i umiru vremenom. Postoje 3 oblika matičnih ćelija: 1. Embrionalne matične ćelije, porijeklom od blastociste 2. Odrasle matične ćelije, u tkivima odraslog čovjeka 3. Rebraste matične ćelije, u rebrima Porijeklo matičnih ćelija: Kako bi imale sposobnost samoobavljanja i diferencijacije, matične ćelije prolaze kroz 2 tipa dioba: 1. Simetrična dioba 2. Asimetrična dioba Kod ljudi postoje tri dostupna izvora autolognih stem ćelija: koštana srž, masno tkivo i krv. Matične ćelije se također mogu prikupiti iz krvi pupčane vrpce odmah nakon rađanja. Adultne matične ćelije se često koriste. Diabetes melitus (DM) , u svim svojim oblicima, je metabolički poremećaj koji nastaje zbog manjka proizvodnje inzulina u gušterači. Fiziološka kontrola razine glukoze u krvi može se obnoviti na više načina: egzogena primjena inzulina, lijekovi koji stimuliraju inzulin, lijekovi koji smanjuju inzulinsku rezistenciju i/ili zamjenjuju β ćelijsku masu (proizvođači inzulina). Regeneracija gušterače izgubljene funkcionalne β stanične mase je atraktivna strategija za oporavak od bolesti. Trenutni pristupi koji se koriste za zamjenu oštećenih β stanica gušterače uključuju transplantaciju Langerhansovih otočića, indukciju endogene regeneracije i primjenu β stanica dobivenih iz matičnih ćelija. Transplantacija Langerhansovih otočića gušterače pokazala se uspješnom za funkcionalnu nadoknadu oštećenih otočića. Međutim, da bi se postigla trajna metabolička kontrola tokom jedne godine, potrebno je transplantirati najmanje 2 milijuna β ćelija po kg tjelesne težine rezultira ograničenom dostupnošću zdravih otočića za ovu primjenu. Povećana stopa uspješnosti dobivanja β-ćelija koje reagiraju na glukozu iz ljudskih matičnih ćelija potaknula je novu eru nadomjesne terapije β ćelija budući da bi terapija matičnim ćelijama potencijalno mogla isporučiti 100-200 milijuna β ćelija po transplantatu. U svijetu je više od 415 milijuna oboljelo od dijabetesa. Postoje tri oblika DM: Diabetes mellitus-tip 1 - Može se javiti u bilo kojem periodu života, obično je to period od djetinstva do 30 godine života. Također ovaj tip je jako rjeđi u odnosu na tip 2. Javlja se kada se se proizvodnja inzulina smanji na minimum. Najčešći razlog nastanka dijabetesa tip 1 je aktivacija imunološkog odgovora koji dovodi do potpunog uništenja beta ćelija Langerhansovih otočića gušterače, a zbog brzine se nastanka i dijagnoza postavlja vrlo brzo. Diabetes mellitus tip 2 - Obično se javlja u dobi poslije 40 godina. Pretilost je vrlo učestala kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2, tako da čak i umjereni dobitak težine može povećati podložnost obolijevanja od šećerne bolesti. Masno tkivo oko abdomena i na gornjem dijelu tijela (oblik jabuke) dovodi se u vezu s inzulinskom rezistencijom , srčanom bolešću, visokim krvnim pritiskom, moždanim udarom i povišenim holesterolom. Gestacijski tip - javlja se kod trudnica. Obično ne zahtjeva terapiju, dovoljna je regulacija ishrane te povećana fizička aktivnost. Primjena ili injekcija egzogenog inzulina ne može zamijeniti endogeni inzulin koji luči zdrava gušterača. Mogućnost liječenja DM jeste trasplantacija gušterače. Ono što predstavlja poteškoću u takvom obliku liječenja jest ograničen broj mogućih donora gušterače, kao i doživotna potreba za imunosupresivnom terapijom kojoj je svrha spriječiti odbacivanje transplantiranog organa.
Brufen je nesteroidni protuupalni lijek (NSAID) i neselektivni inhibitor ciklooksigenaze (COX) koji se koristi za liječenje blage do umjerene boli i temperature. Imena pod kojim se ovaj lijek može pronaći u Europi najčešće su: Ibuprofen, Brufen, Ibu-Vivimed, Ipren, Neofen, Nurofen, Dolormin.. Brufen ima širok sprektar upotrebe na različite akutne i hronične upale. Glavno djelovanje brufena zasniva se na kontroli boli, temperature i akutne upale inhibirajući sintezu prostanoida COX-1 i COX-2. Djeluje na CNS u prenosu boli posredovanim leđnim rogom i višim spinotalamičkim sistemom. Šta se dešava u našem organizmu od primjene lijeka do njegove eliminacijemožemo objasniti u koracima: 1. Doziranje Brufen je bezreceptni lijek koji se koristi za različite upalne procese. Može se pronaći u različitim jačinama od 200 i 400mg, za djecu mlađu od 8 godina je dostupan sirup a za osobe koje imaju problem sa gutanjem tableta moguće ga je pronaći i u obliku šumećih granula od 600mg. Maksimalna dnevna doza brufena je 1200mg. 2. Apsorpcija lijeka Vrlo dobro se apsorbuje oralno a većina ga se apsorbuje u toku 1-2h nakon ekstravaskularne primjene. Kada se pije neposredno nakon obroka dolazi do blagog smanjenja brzine apsorpcije ali nema promjena u opsegu. Kada se oralno uzima apsorpcija se vrlo brzo vrši u gornjem dijelu GI sistema. Cmax, Tmax i AUC se kreću oko 70mcg.h/ml. Ali se ti parametri mogu razlikovati ovisno o obliku enantiomera , putu i dozi primjene. 3. Metabolizam Brufen se brzo metabolizuje i biotransformiše u jetri do stvaranja glavnih metabolita koji su hidroksilirani i karboksilirani derivati. Čim se apsorbuje, R-enantiomer prolazi kroz veliku enentiomernu konverziju u aktivniji S-enantiomer sa in vivo aktivnošću alfa-metilacil- CoA racemaze. Faza I Hidroksilacija izobutilnih lanaca 2 ili 3-hidroksi derivati oksidacija u 2-karboksi-ibuprofena i p-karboksi-2-propionata (djelovanje izoformni citohroma P450 CYP 2C19 i CYP 2C8 // navedeni enzimi djeluju na oksidaciju alkilnog bočnog lanca i glavni katalizator za stvaranje oksidativnih metabolita je izoforma CYP 2C9). Faza II Oksidativni metaboliti koji su nastali u Fazi I se mogu konjugovati sa glukuronidom prije izlučivanja. Ova aktivnost potom stvara fenolne i acil glukoronide. 4. Vezanje na proteine Više od 99% ibuprofena se veže za proteine plazme i mjesto II pročišćenog albumina, to vezivanje je zasićeno i nelinearno u koncentracijama većim od 20mcg/ml. 5. Djelovanje i smanjivanje boli Zanimljivo za brufen je da tačan mehanizam djelovanja ovog lijeka nije poznat ali se smatra NSAID-om pa se svrstava u neselektivne inhibitore ciklooksigenaze čiji je enzim uključen u sintezu prostaglandina (posrednici bola i temperature) i tromboksana (simulatori zgrušavanja krvi) putem arahidonske kiseline. Inhibicija aktivnosti COX-2 smanjuje sintezu prostaglandina koji sudjeluju u posredovanju upale, boli, vrućice i otekline. Ukratko, prostaglandini su prirodne hemikalije koje se stvaraju u tijelu na mjestu gdje postoji neki upalni proces i čini obližnje živce osjetljive na bol. Brufen blokira proizvodnju prostaglandina i na taj način djeluje i ublažava ciljano mjesto boli i upale. 6. Eliminacija Ibuprofen se brzo metabolizuje i eliminiše putem mokraće. Iz organizma se potpuno eliminiše unutar 24h nakon uzimanja posljednje doze. 99% eliminisane doze izlučeno je u obliku metabolita i njihovih konjugata a 1% je nepromijenjen lijek. Izdvajanje ibuprofena ne narušava starost i ne stvara bubrežna oštećenja.
Uvod Fokus farmaceutske industrije do druge polovine XX vijeka bio je na proizvodnji lijekova hemijskom sintezom. Razvoj molekularne biologije, te otkriće molekula koji su važni za regulaciju metaboličkih i biohemijskih procesa bili su osnova za razvoj lijekova sa ciljnim, tzv. pametnim djelovnjem. Početak razvoja biološke terapije dovodi se u vezu sa otkrićem inzulina, kada su naučnici Banting i Best 1922. godine prvi put stavili pod kontrolu diabetes primjenom inzulina dobijenog iz pankreasa životinja, te na taj način ukazali na značaj bioloških lijekova. Za otkriće insulina, dobili su Nobelovu nagradu 1923. Prvi odobren biološki lijek je rekombinovani humani inzulin za čiju proizvodnju je korištena bakterija E. Coli, 1982. godine. Šta je biološka terapija? Biološka terapija podrazumijeva primjenu lijekova koji su po hemijskom sastavu proteini, polipeptidi, nukleinske kiseline, glikopeptidi. Međutim, većina lijekova koji su na tržištu farmaceutskih kompanija jesu proteinske strukture (monoklonska antitijela, enzimi, hormoni). Biološki lijekovi se proizvode metodama rekombinantne DNK tehnologije u kulturi živih ćelija. Razvojem tehnologije rekombinantne DNK omogućio je proizvodnju dovoljne količine kopija proteina humanog porijekla na koje su pacijenti bili imunološki tolerantni. To je bio kamen temeljac novih terapijskih mogućnosti biološke terapije u liječenju teških bolesti. Biološkom terapijom se liječi oboljenje, odgađa nastanak bolesti ili mijenja tok oboljenja. Biološka terapija je najnapredniji vid danas primjenjivane terapije. Gdje se primjenjuje? Imunološka terapija se primjenjuje u liječenju malignih bolesti, reumatskih bolesti, upalnih bolesti crijeva, kožnih bolesti, bolesti centralnog nervnog sistema, kardiovaskularnih bolesti, endokrinoloških, imunoloških i infektivnih bolesti. Primjena imunološke terapije u liječenju malignih bolesti Najveći broj bioloških lijekova se primjenjuje u onkologiji. Imunološka terapija je donijela revoluciju u liječenju malignih bolesti. Onkološkim pacijentima se može aplikovati imunološka terapija za liječenje osnovne bolesti, kao i za liječenje neželjenih dejstava drugih vidova terapije malignih bolesti. Imunološkom terapijom raste aktivnost pojedinih komponenti imunološkog sistema i sprečavaju se imunosupresivni signali koje proizvode maligne ćelije. Na taj način se stimuliše organizam da sopstvenim mehanizmima odbrane kreće u borbu protiv maligne bolesti. Lijekovi koji se najčešće primjenjuju u liječenju malignih bolesti su monoklonska antitijela i citokini, uključujući interferone, interleukine i hematopoetske faktore rasta. Monoklonska antitijela se vežu za specifične antigene koji su eksprimirani na ćelijama tumora, a nisu prisutni ili su manje eksprimirani na drugim ćelijama organizma. Na taj način prekrivaju površinu malignih ćelija i pokreću imunološki sistem koji ih uništava ( Rituximab ). Druga grupa monoklonskih antitijela se vezuje za receptore na površini ćelija imunskog sistema i sprečava ćelije imunološkog sistema da napada ćelije sopstvenog tkiva, uključujući i ćelije raka ( Ipilimumab ). Treća grupa monoklonskih antitijela ometa djelovanje proteina koji su neophodni za rast tumora ( Bevacizumab, Trastuzumab ). Postoji i grupa antitijela koja se primjenjuju konjugovana sa hemijskim lijekom ( Trastuzumab emtansin ). Osim monoklonskih antitijela, u terapiji malignoma se primjenjuju i citokini (međućelijski glasnici koji regulišu upalu, imunološke reakcije i hematopoezu). Kada je riječ o malignim bolestima, koriste se: interleukini, interferoni i hematopoetski faktori rasta. Оsnovna razlika u djelovanju imunološke i konvencionalne terapije je u selektivnosti. Dakle, imunološka terapija djeluje samo na maligne ćelije, dok je konvencionalna terapija neselektivna i uništava zdrave i maligne ćelije. Prednosti i nedostaci biološke terapije Biološki lijekovi su velike, heterogene molekule koje su nestabilne na uslove spoljašnje sredine i imaju veći imunogeni potencijal. Struktura molekule biološkog lijeka je znatno složenija, heterogenija od strukture standardnih hemijskih lijekova. Biološki lijekovi su 100-1000 puta veći od molekula hemijski proizvedenih lijekova. Neželjena dejstva imunološke terapije su povezana sa njihovim ciljnim mjestom i posljedica su biološkog odgovora. Zbog njihove veličine, organizam prepoznaje biološki lijek kao napadača, te izazvati može imunološki posredovana neželjena dejstva. Na sreću, većina neželjenih reakcija je blagog intenziteta i nema ozbiljne posljedice po pacijenta. Na pojavu neželjenog imunološkog odgovora mogu uticati različiti faktori, kao što su: stanje organizma za vrijeme primjene lijeka, dob, pol, genetske osobine pacijenta, faktori povezani sa proizvodnjom lijeka, način primjene lijeka, kao i propratni lijekovi koji se primjenjuju u liječenju bolesti. S druge strane, konvencionalna terapija, sa posebnim akcentom na terapiju malignih bolesti ima veliki broj neželjenih dejstava, te tako u značajnoj mjeri ometa kvalitet života pacijenata. Jedan od ograničavajućih faktora za primjenu biološkog lijeka predstavlja cijena koja je aproksimativno 20 puta veća od cijene standardnih hemijskih lijekova. Zaključak Tokom proteklih decenija, proizveden je veliki broj bioloških lijekova koji su promijenili standardne principe liječenja i omogućili liječenje brojnih oboljenja, kao što su: tumori, autoimunske bolesti, hronične reumatske bolesti, diabetes, multipla skleroza, za koja su terapijske mogućnosti bile ograničene. Danas, biološka terapija jeste najnapredniji terapijski modalitet koji je sve češće predmet istraživanja i predstavlja izazov u ljekarskoj praksi. Uprkos pojavi imunološki posredovaih neželjenih dejstava, ista ne treba da budu ograničavajući faktoru primjeni, jer je benefit imunološke terapije nesrazmjerno veći. Naime, iako je zabilježena pojava neželjenih dejstava, ona su najčešće slabog intenziteta ne predstavljaju ograničavajući faktor u liječenju hroničnih, autoimunskih I malignih bolesti. Više možete pročitati na: 1. http://www.gabionline.net/Biosimilars/Research/Small-molecule-versus-biological-drugs 2. https://www.cancer.gov/about-cancer/treatment/types/immunotherapy/bio-therapies-fact-sheet#q5 3. https://www.medicinenet.com/biologics_biologic_drug_class/article.htm#what_
Tromboza predstavlja jedan od značajnijih uzroka morbiditeta i mortaliteta kod različitih populacija pacijenata. Oralni antikoagulantni lijekovi su djelotvorni u prevenciji i liječenju tromboze i tromboembolijskih komplikacija. Osvrnut ćemo se na njihovu ulogu u profilaksi tromboembolijskih bolesti, mehanizam djelovanja, neželjene efekte, i trenutno mjesto u terapiji. O ORALNIM ANTIKOAGULANTIMA (OAK) Uloga OAK je u primarnoj prevenciji, terapiji i sekundarnoj prevenciji tromboembolijskih incidenata. Oralni antikoagulantni lijekovi se dijele u tri skupine: • antagonisti vitamina K • direktni inhibitori trombina (faktor IIa) • direktni inhibitori faktora Xa WARFARIN 101 Više od 50 godina antagonisti vitamina K bili su jedini oralni antikoagulansi u kliničkoj praksi. Ovu grupu čine dikumarol i njegovi analozi ( etilbiskumacetat i varfarin ). Oni djeluju tako što spriječavaju koagulaciju krvi indirektno, time što inhibiraju sintezu faktora koagulacije zavisnih od vitamina K: protrombina, VII, IX i X faktora. Antikoagulantni efekat varfarina nastupa nakon nekoliko dana od početka primjene. Uobičajena početna doza varfarina je 5–10 mg tokom prvog dana, i ona treba da bude približna očekivanoj dozi održavanja. Zatim se prelazi na dozu održavanja 3–9 mg , koja se prilagođava tako da vrijednost internacionalnog normalizovanog odnosa ( INR ) bude u terapijskom opsegu. Manje doze se daju bolesnicima koji imaju povećan rizik za krvarenje, starijim osobama, jer godine koreliraju sa senzitivnošću lijeka. U početku je neophodna češća laboratorijska kontrola INR (svaki ili svaki drugi dan), a kada se postigne željena vrijednost INR treba nastaviti s redovnom kontrolom u dužim intervalima (najčešće jedanput mjesečno). Glavno neželjeno dejstvo varfarina je krvarenje . Uz pažljivu kontrolu doziranja rizik od ozbiljnog krvarenja je nizak. Velika krvarenja dešavaju se kod < 5% pacijenata godišnje (sa ciljnim vrednostima INR 2–3 ), i u tom slučaju neophodno je prekinuti primjenu varfarina i dati 5–10 mg fitomenadiona (vitamina K) zajedno s protrombinskim složenim koncentratom ili preparatom svježe smrznute plazme. Varfarin i drugi kumarinski antikoagulantni lijekovi stupaju u klinički značajne interakcije s velikim brojem lijekova jer se vezuju za proteine plazme u visokom stepenu (99%), imaju CYP 450 zavisan metabolizam i malu terapijsku širinu. Kontraindikacije za primjenu varfarina uključuju krvarenje, tešku arterijsku hipertenziju, ulkusnu bolest, perikarditis, endokarditis, teška oštećenja bubrega i jetre, terapiju salicilatima, trombocitopeniju, aktivnu tuberkulozu, hemoragijski inzult, nedavne operacije, traume i rane.
Metformin se već naziva aspirinom 21. stoljeća jer je otkriveno da lijek pruža neočekivane zdravstvene prednosti, ne samo kod dijabetesa već i kod zaustavljanja starenja, bolesti policističnih jajnika, srčanih bolesti, karcinoma i demencije. Šta su Metformin tablete i za šta se koriste? Metformin pripada biohemijskoj grupi bigvanida koji potječu iz biljke francuski jorgovan ( lat.Galega officinalis ) koja se još od Srednjeg vijeka koristila u narodnoj medicini i to za liječenje simptoma poliurije (povećanog izlučivanja urina) i za potenciranje znojenja kod oboljelih od kuge. Dvadesetih godina prošlog stoljeća Werner i Bell su dali prvi naučni opis. Sterne 1950. godine otkriva antihiperglikemijski učinak metformina ovisan o dozi, a 1957. godine ga koristi u liječenju dijabetesa. On je i autor imena „Glucophage” („ žderač glukoze ”). Jedini od većeg broja bigvanida koji se koriste u terapiji šećerne bolesti je metformin. Predloženo je da se ovaj lijek zbog specifičnog mehanizma djelovanja prije svega nazove „ euglikemik “ nego „ hipoglikemik “. Mehanizam dejstva bigvanida obuhvata: 1. direktnu stimulaciju glikolize u tkivima, što se manifestuje odvlačenjem glukoze iz krvi 2 . smanjenje glukoneogeneze u jetri 3. usporavanje resorpcije glukoze iz gastrointestinalnog trakta 4. snižavanje nivoa glukagona u plazmi Metformin ima biološko poluvrijeme od 1,5 - 3 sata , ne vezuje se za proteine plazme, ne metabolizuje se, već se izlučuje preko bubrega u nepromijenjenom obliku . Metformin i šećerna bolest Između obroka jetra proizvodi šećer iz svojih rezervi (ugljikohidrata ili nekih drugih). U šećernoj bolesti ( lat. Diabetes mellitus ) jetra to radi previše i zato imamo nivo šećera natašte previsok. Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača, što tijelu omogućava korištenje šećera iz krvi. Naše tijelo koristi šećer za proizvodnju energije. Ako imate šećernu bolest, Vaša gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili Vaše tijelo ne može pravilno koristiti proizvedeni inzulin. To dovodi do porasta nivoa šećera u krvi. Metformin upravo djeluje na to - smanjuje proizvodnju šećera (ovo je glavnina djelovanja, a ima i svoje druge učinke!) Zbog toga terapija metforminom predstavlja „ zlatni standard “ i prvu liniju liječenja dijabetesa tip 2 , koji svoj učinak ostvaruje smanjenjem inzulinske rezistencije. Primjenjuje se u liječenju šećerne bolesti tipa 2, kada kontrolirana prehrana i tjelovježba nisu bili dovoljni za održavanje normalnog nivoa šećera u krvi. Posebno se koristi kod bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom, kada samo dijeta i tjelesna aktivnost ne mogu dovesti do odgovarajuće kontrole šećera u krvi. Odrasli obično počinju terapiju s 500 mg ili 850 mg metformina dva ili tri puta dnevno . Metformin se preporučuje uzeti tokom ili nakon jela , jer se tako spriječava nastanak nuspojava lijeka vezanih uz probavu. Metformin i gojaznost Najčešća posljedica gojaznosti je metabolički sindrom koji obuhvata diabetes mellitus tip 2 , insulinsku rezistenciju , dislipoproteinemiju i hipertenziju . Primjena metformina ima neutralan učinak na tjelesnu masu ili može dovesti do njenog smanjenja najčešće za 2-3 kg tokom prvih 6 mjeseci terapije. Nadalje, metformin ima protektivan učinak na mikrovaskularne i posebno makrovaskularne komplikacije, te na nastanak brojnih karcinoma. Efekat metformina se ispoljava prvenstveno povećanjem insulin posredovanog korištenja glikoze u tkivima, stimulacijom anaerobne glikolize, inhibicijom glikoneogeneze. Metformin i PCOS Sindrom policističnih jajnika ( PCOS- Polycystic ovary syndrome ) jedan je od najčešćih endokrino-metaboličkih funkcionalnih poremećaja žena reproduktivne dobi. Istraživanja sve više pokazuju i uključuju metformin kao jedan od glavnih lijekova za postizanje ovulacije u liječenju neplodnosti pacijentica s PCOS-om, a u slučaju trudnoće pacijentice mogu u dogovoru s perinatologom ostati na tome lijeku čak i tokom trudnoće. Rezultati metaanalize Motherrisk Program pokazuju da upotreba metformina u trudnoći ne povećava incidenciju malformacija te da je vrlo vjerovatno siguran tokom prvog trimestra (Zisser, 2007). Metformin kao eliksir mladosti Alzheimerova i Parkinsonova bolest, karcinomi, srčana oboljenja, moždani udar i još mnoge ozbiljne bolesti dijele jedan zajednički faktor rizika : starenje . Američki FDA je nedavno odobrio istraživanje koje bi, ako se rezultati pokažu zaista takvima kako se očekuje, moglo postati jedna od ključnih tačaka historije medicine. Skupina naučnika s Albert Einstein College of Medicine , nedavno je najavila da skupljaju sredstva za prvo kliničko istraživanje djelovanja metformina na odgađanje ili sprječavanje mnogih bolesti povezanih sa starenjem. Testiranje će se obaviti na 3.000 volontera u dobi od 70 do 80 godina koji boluju od raka, srčanih oboljenja, kognitivnih oštećenja ili imaju povećani rizik za ove bolesti. Rezultati ispitivanja se očekuju za 5-7 godina. Razlog zašto se već ranije nije pristupilo ispitivanju učinka metformina kod nedijabetičara, leži u njegovoj niskoj cijeni i neprofitabilnosti za farmaceutsku industriju – glavnog pokretača i financijera istraživanja djelovanja novih i postojećih lijekova. Predviđa se da će ovo istraživanje, nazvano TAME ( Targeting Aging with Metformin ) koštati oko 50 miliona dolara. Metformin i COVID-19 Kod blažih slučajeva zaraze COVID-19 infekcijom koji se liječe u kućnim uvjetima, može se nastaviti terapija metforminom . Kod hospitaliziranih bolesnika terapiju metforminom treba primjeniti uz oprez , a istu treba prekinuti u bolesnika s teškom kliničkom slikom uz pogoršanje bubrežne i jetrene funkcije. Istraživanja su pokazala da bolesnici koji su liječeni metforminom imaju manju smrtnost od tuberkuloze, respiratornih bolesti donjih disajnih puteva i hronične opstruktivne bolesti pluća. Iako su istraživanja pokazala da metformin umanjuje imuni odgovor na vakcinaciju virusom gripe, nije utvrđen klinički značaj navedenog niti ima još podataka vezanih uz utjecaj terapije metforminom na COVID-19 infekciju. Kontraindikacije za upotrebu metformina ⦁ Preosetljivost na metformin ili bilo koji od sastojaka lijeka ⦁ Dijabetička ketoacidoza ⦁ Bubrežna insuficijencija ili disfunkcija (klirens kreatinina < 60 mL/min) ⦁ Akutna stanja koja mogu dovesti do poremećaja funkcije bubrega, kao što su: dehidracija, teška infekcija, šok, intravaskularna primjena jodnih kontrastnih sredstava Neželjeni efekti metformina U početku liječenja metforminom relativno se često pojavljuju gastrointestinalne nuspojave koje uključuju gubitak apetita , mučninu , nadutost , proljev , metalni okus u ustima . U većine bolesnika one su prolazne i samo u oko 5% slučajeva zahtijevaju prekid terapije. Može se pojaviti blaga do teška makrocitna anemija uzrokovana malapsorpcijom vitamina B12. ⦁ Laktatna acidoza Ova opasna nuspojava iznimno je rijetka i može se izbjeći strogim poštivanjem kontraindikacija. Simptomi laktatne acidoze uključuju : povraćanje, bol u stomaku, mišićne grčeve, opći osjećaj slabosti uz izrazit umor, poteškoće pri disanju, sniženu tjelesnu temperaturu i smanjene otkucaje srca . Laktatna acidoza je hitan medicinski slučaj i mora se liječiti u bolnici. Kod nas je registrovano više ovakvih lijekova. Jedna filmom obložena tableta sadrži 500 mg , 850 mg ili 1000 mg metforminhlorida . REFERENCE: Varagić V. i Miloševic M. Farmakologija. 24.izd. Beograd. (2018). str.496-497. Drucker DJ. Coronavirus infections and type 2 diabetes-shared pathways with therapeutic implications. Endocr Rev 2020;41(3):bnaa011. DOI: 10.1210/endrev/bnaa011. https://recipe-cpsa.com/metformin-as-u-rukavu-za-terapiju-sindroma-policisticnih-jajnika/ [15.04.2021.] http://www.hljk.hr/Portals/0/Medix%20-%20Suplement%2008-34-smjernice-DM2.pdf [15.04.2021.] https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A2262/datastream/PDF/view [16.04.2021.] https://www.krenizdravo.hr/korisno/upute/metformin-tablete-uputa-o-lijeku [15.04.2021.] http://bosnalijek.ba/fordex-film-tablete-60-film-tableta-500-mg [17.04.2021.] https://www.krenizdravo.hr/zdravlje/metformin-lijek-za-dijabetes-usporava-starenje-i-lijeci-teske-bolesti [17.04.2021.] https://pobedidijabetes.org/7122-siofor-1000-instructions-for-the-use-of-tablets-for-d.html [15.04.2021.]
Svi materijali, članci i slike na ovoj stranici pripadaju isključivo ABCdoc i ne smiju se kopirati.