Akutni edem pluća ili oedema pulmonum acuta predstavlja hitno dramatično stanje u medicini koje zahtjeva neodložnu i adekvatnu intervenciju. Karakteriše ga ekstravaskularno nakupljanje tečnosti u alveolama zbog povišenog plućnog kapilarnog pritiska ili poremećene propustljivosti kapilarno–alveolarne membrane pluća. Uzroci koji mogu dovesti do plućnog edema mogu biti kardiogenog (povišen plućni kapilarni pritisak) i nekardiogenog porijekla (oštećen kapilarni zid i pojačana propusljivost kapilara; smanjenja koloidno-osmotskog pritiska i poremećaja limfne drenaže). Prolazi kroz dvije faze 1. Intersticijski edem pluća - povišen pritisak u plućnim venama ( >25-30 mmHg ) dovodi do izlaska tekućine iz kapilara u intersticij. Često počinje tokom spavanja, u obliku paroksizmalane noćne dispnee. Auskultatorno se čuje otežano disanje sa produženim ekspirijem i u početku sa suhim, a kasnije vlažnim šušnjevima. 2. Alveolarni edem pluća - kada edem postane opsežniji prelazi iz intersticija u u alveolarni prostor. Pacijent se žali na inspiratornu dispneu. Ovi simptomi se povećavaju u ležećem položaju i prisiljavaju bolesnika da sjedi ili stoji. Klinička slika: · iznenadan početak, ortopnea (karakterističan položaj), dispnea i tahipnea uz korištenje pomoćne respiratorne muskulature · distenzija jugularnih vena · suh kašalj -> produktivan kašalj sa pjenušavim ili krvavim sputumom · umjerena bol u prsima · anksiozan, blijed, dijaforetičan, cijanotičan pacijent · hipertenzija/hipotenzija, tahikardija · auskultacija pluća – vlažni hropci bez perkutorne hipersonornosti 

Automatski vanjski defibrilator (Automated external defibrillator - AED) je lagani prijenosni medicinski uređaj koji se koristi u slučaju iznenadnog zastoja srca (SCA). Automatski vanjski defibrilator (AED) se koristi za liječenje srčanog zastoja, stanja opasnog po život, u kojem srce iznenada prestaje pravilno kucati (SCA). AED vraća normalan srčani ritam tako što ispiručuje električnu struju u srce osobe sa srčanim zastojem

Kardiopulmonalna reanimacija (eng. cardiopulmonary resuscitation - CPR) predstavlja skup postupaka i mera oživljavanja. Usmerene su prema uspostavljanju funkcije srca i pluća (cardio - srce, pulmo - pluća), a nekada se nazivaju merama kardiopulmonalne i cerebralne reanimacije (CPCR), jer su usmerene i ka očuvanju funkcije mozga (cerebri - mozak). Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) se preduzima da bi se pokušalo spasavanje života osobe kojoj preti smrtna opasnost usled srčanog zastoja (re - ponovo, animare - oživeti). Šta je srčani zastoj? Srčani zastoj (cardiac arrest) predstavlja nagao i neočekivani prestanak cirkulacije krvi izazvan funkcionalnim prestankom rada srca. Srčani zastoj može biti: · Primarni, izazvani prethodnim oboljenjima srca, · Sekundarni, izazvan plućnim bolestima, cerebrovaskularnim bolestima, traumom, krvarenjem, utapanjem, udarom električne struje, predoziranjem lekovima, toksinima i mnogi drugi. Koji su uzroci srčanog zastoja? Reverzibilni uzroci srčanog zastoja (4H i 4T): · Akronim 4H: hipoksija, hipovolemija, hipotermija, hiper/hipokalemija/hiperkalcemija · Aktonim 4T: tenzioni pneumotoraks, tamponada srca, tromboembolijske opstrukcije, toksemija

Minamata bolest je neurološki sindrom koji se ponekad naziva Chisso-Minamata bolest. Bolest je prvi put otkrivena 1956. u Minamati, u prefekturi Kumamoto u Japanu. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća poznat je slučaj Minamata bolesti. Minamata je zaljev na kojem je bila koncentrisana industrija, a zaljev je bio i mjesto lovljenja ribe. Industrija je svoje otpadne vode izlijevala u zaljev i kvaliteta vode je stalno opadala, ali to niko nije opažao. Najveći problem bilo je ispuštanje žive iz tamošnje industrije proizvodnje plastičnih masa. Kontaminacija se odvijala od 1932. do 1968. godine. Tek nakon teških događaja se ispostavilo da morski organizmi elementarnu živu prerađuju u metilživu, a ona je izrazito opasna zbog svoje lipofilnosti i dobre apsorpcije preko probavnog sistema. Ribe, mekušci i školjke postupno su akumulirali metilživu u svoje organizme, a ljudi su te morske plodove jeli i hronično se trovali. Tako se pojavila bolest Minamata. Dio teško otrovanih građana su postali teški invalidi, a smrtnost također nije bila zanemariva. Mene je najviše dojmila slika majke pokraj otrovanog djeteta, koja je prikazana ispod teksta. Kako se kontaminacija odvijala, tvrtka i japanska vlada nisu odmah poduzele mjere za suzbijanje onečišćenja. Do marta 2001. bilo je 2.265 žrtava bolesti Minamata od kojih je 1.784 umrlo, a više od 10.000 bilo je primilo naknadu od kompanije. Do 2004. godine žrtvama bolesti dodijeljeno je ukupno 86 milijona dolara odštete, a tvrtki Chisso Corporation je naloženo da očisti onečišćenje. Godine 1965. u Prefekturi Niigata došlo je do drugog izbijanja bolesti Minamata.

Ćelijska smrt je pojava kada biološka ćelija prestane obavljati svoje funkcije. Ovo može biti rezultat prirodnog procesa umiranja starih ćelija i zamjene novima ili može biti rezultat djelovanja faktora kao što su bolesti, lokalizirane ozljede itd. Postoji više tipova ćelijske smrti. Među najznačajnim su apoptoza i nekroza. APOPTOZA Apoptoza je put ćelijske smrti u kojem ćelije aktiviraju enzime koji razgrađuju vlastitu nuklearnu DNK stanice te nuklearne i citoplazmatske proteine. Apoptoza se javlja u mnogim normalnim situacijama i služi za eliminirati potencijalno štetne ćelije, te ćelije koje su postale beskorisne. Također se javlja kao patološki događaj kada su ćelije oštećene nepopravljivo, posebno kada oštećenje utiče na DNK ili proteine ćelije; u tim se situacijama nepopravljivo oštećena ćelija eliminiše. Apoptoza rezultira iz aktivacije enzima zvani kaspaze. Aktivacija enzima kaspaze ovisi o ravnoteži proapoptotičkih i antiapoptotičkih proteina. Kada su ćelije uskraćene za faktore rasta i ostale signale za preživljavanje ili su izložene agensima koji oštećuju DNK ili se nakupljaju neprihvatljive količine pogrešno strukturisanih proteina, aktiviraju se brojni ‘senzori’. Ovi senzori su članovi porodice BCL 2 zvan BH3 proteini, oni zatim aktiviraju dva proapoptotička proteina zvani BAX i BAK koji dimeriziraju i ulaze u mitohondrijsku membranu, formiraju kanale kroz koje citohrom C i ostali proteini izlaze u citoplazmu. Citohrom C zajedno sa nekim kofaktorima aktivira kaspazu 9. Ostali proteini koji su iscurili iz mitohondrije blokiraju aktivnost antagonista kaspaze. Završni rezultat aktivacije kaspazne kaskade je razaranje jedra i smrt ćelije. Ovaj proces zovemo mitohondrijski ili unutrašnji put apoptoze. Tu je također i vanjski put. Mnoge ćelije eksprimiraju površinske molekule zvane receptori smrti. Mnogi od njih su članovi porodice TNF (tumor nekroza faktor), koji sadrže tzv. domenu smrti, a nazvana je tako jer stupa u interakciju sa ostalim proteinima uključenim u ćelijsku smrt. Proapoptički receptori su tip I TNF i Fas (CD 95). Fas ligand, Fas L 8 , membranski je protein eksprimiran na mnogim aktiviranim T limfocitima. Kada T limfociti prepoznaju Fas, Fas molekule se unakrsno vežu za adapter proteine preko domene smrti. Ovo dovodi do aktivacije Cas 8. Zatim Cas 8 cijepa i aktivira proapoptičku porodicu BCL-a 2, zvanu Bid, ulazeći tako u mitohondrijski put. Kombinovana aktivacija oba puta rezultira letalnim ishodom za ćeliju. 

Ovog 8. marta želim da odamo počast našim prethodnicama u polju medicine na ovim prostorima, doktoricama, koje su otvorile vrata koja su stoljećima bila zaključana. One su te koje su nas uvele u amfiteatre, omogućile nam da sjedimo rame uz rame sa našim muškim kolegama, oko vrata nam stavile stetoskope i učinile da danas ponosno nosimo svoj bijeli mantil. Učvrstile su naš položaj, pokazale da ne postoje prilike u kojima humanost pada u drugi plan i da je uvijek najveći imperativ zdravlje bolesnog čovjeka. Ove četiri žene zbog svoje upornosti i hrabrosti ostale su upamćene, da služe kao uzor i budu inspiracija. Berta Bergmann (Blažuj, 1892.- Jasenovac, 15.01.1945.) Doktorica Berta rođena je u jevrejskoj porodici porijeklom iz Beča. Ona i njena sestra Marija važe za prve visokoobrazovane žene u našoj zemlji. Ove dvije djevojčice bile su prve koje su 1905. godine upisane u Veliku gimnaziju u Mostaru. Hrvatski list Narodna odbrana 1912. godine objavio je da je Bosna i Hercegovina dobila svoju prvu maturanticu, riječ je bila o Berti Bergmann. Školovanje je nastavila u Beču gdje je i stekla zvanje doktorice medicine, nakon čega se vratila u BiH i radila kao pedijatrica u Mostaru i Banja Luci. Nakon odlaska iz Gradske bolnice u Banja Luci dobila je novčanu nagradu zbog “velikog požrtvovanja i izlaganja vlastitog života neposrednim opasnostima”. U Mostaru je bila na čelu lokalne dječije poliklinike. U teška vremena drugog svjetskog rata, dr.Berta se pridružila pokretu otpora i časno obavljala svoj poziv pružajući zdravstvenu njegu borcima i podučavajući o osnovama prve pomoći. Nažalost, zadesila je teška sudbina brojnih Jevreja. Ubijena je u logoru Jasenovac 15. januara 1945. 

Iznenadna smrt sportista tokom sportskih takmičenja je izrazito tragičan događaj koji nikoga ne ostavlja ravodušnim jer su u pitanju mlade osobe koje su oličenje zdravih životnih navika. Tjelesna aktivnost smanjuje obolijevanje i smrtnost od niza bolesti, a posebno od bolesti srca i krvnih žila, zbog čega je redovno preporučena od strane ljekara. Mnogi se onda pitaju zašto sportisti, koji su vrlo mladi i vode zdrav život, iznenada umiru bez ikakvih prethodnih tegoba. Međutim, vrlo intenzivna tjelesna aktivnost može povećati rizik od iznenadne smrti kod predisponirajućih sportista. Većina smrtnih slučajeva zbog srčanog zastoja se javlja u starijih osoba, osobito onih s koronarnom bolešću srca ali srčani zastoj je vodeći uzrok smrti kod mladih sportista. Šta je cardiac arrest? Cardiac arrest je stanje u kojem srce gubi svoj normalan ritam i prestaje da pumpa krv. Ukoliko se odmah ne započne sa reanimacijom dolazi do smrtnog ishoda ili teškog invaliditeta. Etiologija Kod mlađih sportista uzrok iznenadne smrti najčešće su različite kongenitalne kardiovaskularne bolesti (hipertrofična kardiomiopatija, aritmogena displazija desnog ventrikula, anomalije koronarnih arterija, produženi QT-interval i dr.) neotkrivene prije početka bavljenja sportom. Hipertrofična kardiomiopatija (HCM) - U ovom, obično nasljednom stanju, zidovi srčanog mišića se debljaju. Zadebljani mišić može poremetiti električni sistem srca, što dovodi do brzih ili nepravilnih otkucaja srca (aritmija), što može dovesti do iznenadne srčane smrti. Hipertrofična kardiomiopatija, iako obično nije smrtonosna, najčešći je uzrok iznenadne smrti povezane sa srcem kod osoba mlađih od 30 godina. Abnormalnosti koronarnih arterija - kod osoba sa urođenim abnormalnostima koronarnih arterija arterije se mogu stisnuti tokom vježbanja i ne osigurati pravilan protok krvi u srce. Sindrom dugog QT intervala - Ovaj nasljedni poremećaj srčanog ritma može uzrokovati brze, haotične otkucaje srca, što često dovodi do nesvjestice. Mladi ljudi sa sindromom dugog QT intervala imaju povećan rizik od iznenadne smrti. Kod sportista starijih od 35 godina uzrok iznenadne smrti su uglavnom aterosklerotične promjene koronarnih arterija s njihovim komplikacijama (infarkt miokarda, fibrilacija ventrikula, srčani arest). U 10 do 15% slučajeva patološke analize ne mogu utvrditi strukturalni poremećaj srca što znači da je primarni uzrok gubitka srčane funkcije vezan uz poremećaj električne aktivnosti srca, odnosno naslijeđene poremećaje ionskih kanala srca. Sindrom dugog QT intervala, Brugada sindrom te kateholaminergična polimorfna ventrikularna tahikardija spadaju u najčešće kanalopatije. Iznenadna srčana smrt nažalost može nastupiti i nakon naizgled običnog, tupog udarca u grudni koš npr. prilikom sudara dva igrača („commotio cordis“). Takav udarac može izazvati ventrikularnu fibrilaciju, smrtonosnu aritmiju srca kod potpuno zdravog sportiste. Do iznenadnog srčanog zastoja mogu dovesri i infekcije kao što su miokarditis i Kawasakijeva bolest, koje su karakterizirane upalom srčanog mišića, odnosno krvnih žila. Novo istraživanje povezano sa COVID-19 ukazuje na vezu između koronavirusa i miokarditisa, iako studije tek trebaju dokazati da virus izravno uzrokuje upalu. 

Danas vam donosimo priču o studentskom hobiju koji se izuzetnim trudom i radom pretvorio u domaći biznis. Tvorac ovog brenda prirodne kozmetike je Semra Sukanović Bešlagić koja će u martu organizovati prvu edukaciju izrade prirodnih sapuna u Bosni i Hercegovini. 1. Reci nam nešto o sebi? Zovem se Semra Sukanović Bešlagić, apsolventica sam na Farmaceutskom fakultetu u Tuzli i imam 26 godina. Srednje sam dijete u svojoj porodici i mislim da je to dosta uticalo na izgradnju mog karaktera, pomoglo mi je da postanem borbena i odlučna kako bih dobila ono što želim. U svoje slobodno vrijeme uživam u šetnjama u prirodni te sam članica PD “Konjuh” u Tuzli i radioamaterka pri RK “Kreka” u Tuzli. Osim toga bavim se volonterskim radom prije svega u UG Agora gdje sam bila angažovana na brojnim projektima koji se tiču neformalnog obrazovanja te u UHD Prijateljice gdje sam dio projekta “Mladi ujedinjeni u miru” koji okuplja mlade iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji rade na izgradnji lijepih odnosa između ovih zemalja. Međutim, ono što najviše radim jeste proizvodnja prirodne kozmetike, to je moj mali hobi koje se javio na trećoj godini studija koji je laganim koracima prerastao u mali biznis, a nadam se i vrlo uskoro u prepoznatljiv brend prirodne kozmetike.

Vjerujem da se svako od nas u životu dovede do situacije kada se pita koja je njegova svrha postojanja i kada želi da istraži o tome više pitajući se da li je na pravome putu. Uvažene kolege i kolegice, ali i oni koji to niste po ovoj struci, a danas ste tu, moram da priznam da mi je izuzetno velika čast što ću danas da pišem o ovoj temi. Većina nas je odabrala prvenstveno poziv koji se tiče oblasti u nekoj od grana medicine, samim time smo odabrali najhumaniji poziv za najrizičnije radno mjesto. Pored Boga, više sile, mi smo drugi po redu koji čovjeka drže u životu, prevencijom bolesti i promocijom zdravlja. Samim time pristajemo na obavezu odgovornosti za nečiji život, rizik od zaraze i dostupnost u 24 sata. Ovaj uvod pišem samo da biste shvatili koliko jedan čovjek igra ulogu drugome čovjeku kroz primjer kada ostvari svoj puni potencijal, a ne da biste se osjećali manje vrijednim ukoliko niste neko u bijelome mantilu. Upravo ovaj uvod će vas, ukoliko razmislite malo podobnije o njemu, dovesti do vlastitih zaključaka o benefitima volontiranja. Svi smo uglavnom u nekoj žurbi, u potrazi za zadovoljstvom koje se ogleda u materijalnome dobru i zbog toga smo uglavnom nesretni jer će uvijek postojati neko ko ima više, što će većini ljudi prije biti okidač za depresiju nego za inat kojim će natjerati sebe na dostizanje te ljestvice. Ali jesmo li se zapitali šta je sa onima koji imaju jako malo i spremni su i to malo dati radi nekog ljepšeg osjećaja u duši? Razlozi za volontiranje su isti kao i razlozi za upisivanje srednje škole i fakulteta (u mome slučaju); osjećaj ispunjenosti i ostvarenosti kada nekome uljepšam makar dijelić života. Dok pričam bliskim ljudima oko sebe kakve sam individue upoznala, kolike borce i sa kakvim teškim životnim pričama da bih ih motivisala i pokazala im koliko zapravo svako od nas može da uradi, uglavnom čujem komentare tipa: "Joj, ne bih ja to mogla raditi, ja sam previše emotivna i ne bih mogla noću spavati." A ja nisam emotivna ukoliko to radim? Meni manje bliski ljudi me pitaju šta ja imam od toga ako tu nema "šta da se obrne", pa evo nadam se da će i takvi naći svoje mjesto u ovome članku. Trebalo mi je dosta vremena da bih radila na sebi i radim i dan danas, ali radeći na sebi promijenila sam svoju percepciju. Ne gledam to više na način da je nečiji život težak, na način da ja ne mogu ništa uraditi tim povodom, na način da je taj neko zbog prošlosti i sadašnjosti osuđen na propast u budućnosti i definitivno ne na način zbog kojeg ne bih mogla zaspati noću. Sve, svoju struku, volontiranje pa i život gledam korz inspiraciju; ima toliko ljudi koji su prošli kroz toliko toga, a i dalje su tu, u borbi koja će jednom uroditi plodom, jer da nema te borbe ne bi ni znali koliko su jaki. Ja sam tu, kao osoba, koja će im doći u posjetu, popričati sa njima, uputiti im lijepu riječ, saslušati ih i eventualno ih obradovati nečim simboličnim. Novac je super, ali on uglavnom kako dođe tako i prođe i vremenom sve više shvatam da je bogat samo onaj koji ima smiraj i zadovoljstvo u duši. Vaše vrijeme je nešto najskuplje što možete da ili prokockate ili naplatite. Nekada je bolje naplatiti to u vidu uspomene i momenta, nego u vidu ne znam ti ni ja kolike količine novca kada znate da ste vi neko ko je možda nekome drugome vratio nadu u život. Ne biste vjerovali koliko ima usamljenih deda/nana koji su solidnog zdravstvenog stanja, ali cijele dane provode u kućama zbog straha da će doživjeti gubitak svijesti vani, slomiti nešto, te da im u tome niko neće priteći u pomoć. Ne biste vjerovali koliko lijepa riječ nekome može promijeniti život, pogotovo nekome koga su kroz cijeli život omaložavali. Ne biste vjerovali koliko kada dođete na mjesto volontiranja, okruženi sa ljudima koji su u sivilu zraka sunca ugriju i vas. To je kao karma koja se vraća u istom momentu. Vi dođete, umorni od predavanja, učenja, treninga, možemo reći i "hronično umorni" na takvo mjesto i energijom vas napune ljudi koji ne rade ništa od toga. Napuni vas snaga jedne nane, koja živi sa dvoje djece od kojih je jedno na psihijatriji sa još dodatnih troje unučadi od kojih jedno boluje od cerebralne paralize, koji žive u dvije sobe sa minimalnim primanjima te iste nane. Žive u tako malom prostoru, brinući se jedni za druge u ljubavi većoj nego što možete da zamislite. Napuni vas radost u oku druge nane kada vas vidi, koja je sama na ovome svijetu, u stanu pod kirijom opet sa minimalnom penzijom koju potroši na lijekove i koja doslovno živi od pomoći drugih ljudi. Vjerovatno su joj i ti ljudi u životu došli sudbinom da ne bi bila usamljena i da bi joj pokazali da je iako je sama voljena i bitna. Napuni vas zagrljaj djeteta koje vas vidi prvi put jer zbog odbačenosti od strane majke razvija poremećaj da svaku žensku osobu u bližem okruženju identificira kao istu. Napuni vas zagrljaj i: " Hvala ti što si mi rekla da sam lijepa i da sam potrebna ovdje" od djeteta sa Downovim sindromom dok kruži kolaž papir za zidni ukras povodom praznika. Napuni vas osmijeh dide dok kroz suzne oči govori kako je ostao sam pored svojih pet sinova, deset unučadi i od kojih ga ne posjećuje niko, pa kaže da bi više volio imati jednu takvu ćerku kao što ste vi. Toliko divne energije, toliko divnih emocija u ovom hladnom svijetu ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnim. Gledate te ljude, gledate te sudbine i gledate tu borbu i zapitate se: "Šta mene sprječava da živim život najbolje što mogu? Zbog čega sam ja nesretna? Zbog čega se ja ne bih borila u inat svemu lošem što me snađe u nekom momentu?" Za razliku od posla u struci medicine, volontiranje ne iziskuje odgovornost za nečiji život, niti dostupnost 24 sata ukoliko to ne bude izričito na vašu incijativu. Trenutno volontiram u sklopu Merhameta , organizacije koja pomaže najugroženijima na nivou zajednice kroz različite projekte; - Projekat "Javne kuhinje"; pojedinci ostvaruju pravo na besplatan obrok. Volonteri pomažu u kuhinji u obavljanju minimalnih poslova uz nadzor stručne osobe. - Projektat "Kućne njege" - vrši se oblizak uglavnom usamljenih, ugroženih ili bolesnih lica u kojem se osigurava užina, obrok, te mjerenje krvnog pritiska i šećera. - Projekat "Čistoća i zdravlje" - uz pomoć saradnika iz srednjih frizerskih škola organizuje se besplatno šišanje, konsultacija sa doktorom, podjela odjeće i obavljanje lične higijene za one koji to nisu u mogućnosti. Pored navedenih projekata Merhamet radi konstantno na drugima kroz stipendiranja, novčane pomoći i vrijedne uposlenike i volontere. Saradnici i donatori Merhameta su mnogobrojni i definitivno sve bude raspoređeno pravilno da svako dobije svoj dio. Pored Merhameta, volontiram i u udruženju Lotos , udruženju koje je zaduženo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i odraslih, sa ili bez hendikepa gdje uglavnom svoje vrijeme provodim organizujući radionice sa djecom predškolskog uzrasta. Tu smo svi, zajedno, prihvatajući drugo i drugačije od onoga što smo mi i voleći upravo te razlike koje nas čine unikatnima. Lotos također ima posebne dane u sedmici za savjetovanje pojedinaca, porodica, okupljanje i druženje djece, starijih lica, kao i mnogobrojne radionice. Pored Merhameta i Lotosa, u sklopu organizacije Crvenog križa sam dobrovoljni davalac krvi . Naravno, ne morate biti član da biste dali krv, dovoljno je samo da odete na transfuziju. Jedna doza krvi može spasiti tri života u roku od sat vremena, te mislim da je bitno spomenuti i ovo za one koji su u mogućnosti. O uslovima davanja krvi, kao ni o benefitima neću pisati u ovome članku, ali je i to svakako iskustvo koje pored već nabrojanih upotpunjava mene kao osobu. U sklopu bilo koje organizacije imate priliku da stičete novo znanje i vještine, kako kroz svakodnevne aktivnosti, tako i kroz edukacije koje budu dostupne kroz neko vrijeme. Kroz svaki susret upoznajete ne samo ljude, već i iskustva koja su možda Vas zaobišla, ali nikada ne znate da li Vas čekaju iza ugla, te ih je zato uvijek lijepo imati tamo negdje u arhivi. Promjenom sebe mijenjate i ljude oko sebe. Radite u svojoj zajednici. Pozivajte na dobro. Budite razlog zašto neko vjeruje u sebe, zašto neko želi da se promjeni, zašto neko ima motivaciju da uradi što nikada nije, zašto neko želi da pomogne ne iz koristi, nego iz empatije/ljepšeg osjećaja/karme. Budite od onih koji stvaraju promjene na bolje i neka vas ne demotiviše ukoliko ste student/zaposlenik u nekoj firmi zbog manjka vremena. Sve se može stići sa pravilnom organizacijom. Organizacija na nivou udruženja volontera se zasniva na objavi u kojoj se navodi datum i lokacija na kojoj su potrebni volonteri, te oni koji u skladu sa svojim obavezama mogu i prisustvuju takvim dešavanjima. Uradite promjenu i tjerajte na nju! Vaše je samo ono što date. Za kraj ostavljam par slika sa posljedne akcije Merhameta u sklopu projekta "Kućna njega". Objavljivanje slika je dozvoljeno od strane pojedinaca koji se nalaze na istima. I ne, objavljivanje ovakvih slika/videa nije čin hvalisanja, već pozivanja na dobro. Zato i kada vidite da neki poznati bloger/ youtuber radi isto, ne osuđujte, dobro djelo je svakako bolje kada se radi u tajnosti, ali i namjera javnog dobrog djela može pokrenuti niz drugih. Nadam se da će kroz ovaj članak, biti onih koji će imati želju za volontiranjem, pogotovo oni koji nemaju još uvijek praksu u primarnim i sekundarnim zdravstvenim ustanovama jer je ovo idealna prilika da radite sa ljudima i naučite kako da se ophodite prema njima u različitim situacijama. Idealna je prilika svaki dan da pokažete drugima koliko vrijede jer će vam oni baš kao ogledalo, pokazati koliko zapravo vrijedite vi. POČNI GDJE SI. KORISTI ONO ŠTO IMAŠ. URADI ONO ŠTO MOŽEŠ.