BIOLOŠKA TERAPIJA
Uvod
Fokus farmaceutske industrije do druge polovine XX vijeka bio je na proizvodnji lijekova hemijskom sintezom. Razvoj molekularne biologije, te otkriće molekula koji su važni za regulaciju metaboličkih i biohemijskih procesa bili su osnova za razvoj lijekova sa ciljnim, tzv. pametnim djelovnjem.
Početak razvoja biološke terapije dovodi se u vezu sa otkrićem inzulina, kada su naučnici Banting i Best 1922. godine prvi put stavili pod kontrolu diabetes primjenom inzulina dobijenog iz pankreasa životinja, te na taj način ukazali na značaj bioloških lijekova. Za otkriće insulina, dobili su Nobelovu nagradu 1923.
Prvi odobren biološki lijek je rekombinovani humani inzulin za čiju proizvodnju je korištena bakterija E. Coli, 1982. godine.
Šta je biološka terapija?
Biološka terapija podrazumijeva primjenu lijekova koji su po hemijskom sastavu proteini, polipeptidi, nukleinske kiseline, glikopeptidi. Međutim, većina lijekova koji su na tržištu farmaceutskih kompanija jesu proteinske strukture (monoklonska antitijela, enzimi, hormoni). Biološki lijekovi se proizvode metodama rekombinantne DNK tehnologije u kulturi živih ćelija.
Razvojem tehnologije rekombinantne DNK omogućio je proizvodnju dovoljne količine kopija proteina humanog porijekla na koje su pacijenti bili imunološki tolerantni. To je bio kamen temeljac novih terapijskih mogućnosti biološke terapije u liječenju teških bolesti.
Biološkom terapijom se liječi oboljenje, odgađa nastanak bolesti ili mijenja tok oboljenja. Biološka terapija je najnapredniji vid danas primjenjivane terapije.
Gdje se primjenjuje?
Imunološka terapija se primjenjuje u liječenju malignih bolesti, reumatskih bolesti, upalnih bolesti crijeva, kožnih bolesti, bolesti centralnog nervnog sistema, kardiovaskularnih bolesti, endokrinoloških, imunoloških i infektivnih bolesti.
Primjena imunološke terapije u liječenju malignih bolesti
Najveći broj bioloških lijekova se primjenjuje u onkologiji. Imunološka terapija je donijela revoluciju u liječenju malignih bolesti. Onkološkim pacijentima se može aplikovati imunološka terapija za liječenje osnovne bolesti, kao i za liječenje neželjenih dejstava drugih vidova terapije malignih bolesti.
Imunološkom terapijom raste aktivnost pojedinih komponenti imunološkog sistema i sprečavaju se imunosupresivni signali koje proizvode maligne ćelije. Na taj način se stimuliše organizam da sopstvenim mehanizmima odbrane kreće u borbu protiv maligne bolesti. Lijekovi koji se najčešće primjenjuju u liječenju malignih bolesti su monoklonska antitijela i citokini, uključujući interferone, interleukine i hematopoetske faktore rasta.
Monoklonska antitijela se vežu za specifične antigene koji su eksprimirani na ćelijama tumora, a nisu prisutni ili su manje eksprimirani na drugim ćelijama organizma. Na taj način prekrivaju površinu malignih ćelija i pokreću imunološki sistem koji ih uništava (Rituximab). Druga grupa monoklonskih antitijela se vezuje za receptore na površini ćelija imunskog sistema i sprečava ćelije imunološkog sistema da napada ćelije sopstvenog tkiva, uključujući i ćelije raka (Ipilimumab). Treća grupa monoklonskih antitijela ometa djelovanje proteina koji su neophodni za rast tumora (Bevacizumab, Trastuzumab). Postoji i grupa antitijela koja se primjenjuju konjugovana sa hemijskim lijekom (Trastuzumab emtansin).
Osim monoklonskih antitijela, u terapiji malignoma se primjenjuju i citokini (međućelijski glasnici koji regulišu upalu, imunološke reakcije i hematopoezu). Kada je riječ o malignim bolestima, koriste se: interleukini, interferoni i hematopoetski faktori rasta.
Оsnovna razlika u djelovanju imunološke i konvencionalne terapije je u selektivnosti. Dakle, imunološka terapija djeluje samo na maligne ćelije, dok je konvencionalna terapija neselektivna i uništava zdrave i maligne ćelije.
Prednosti i nedostaci biološke terapije
Biološki lijekovi su velike, heterogene molekule koje su nestabilne na uslove spoljašnje sredine i imaju veći imunogeni potencijal. Struktura molekule biološkog lijeka je znatno složenija, heterogenija od strukture standardnih hemijskih lijekova. Biološki lijekovi su 100-1000 puta veći od molekula hemijski proizvedenih lijekova. Neželjena dejstva imunološke terapije su povezana sa njihovim ciljnim mjestom i posljedica su biološkog odgovora. Zbog njihove veličine, organizam prepoznaje biološki lijek kao napadača, te izazvati može imunološki posredovana neželjena dejstva. Na sreću, većina neželjenih reakcija je blagog intenziteta i nema ozbiljne posljedice po pacijenta. Na pojavu neželjenog imunološkog odgovora mogu uticati različiti faktori, kao što su: stanje organizma za vrijeme primjene lijeka, dob, pol, genetske osobine pacijenta, faktori povezani sa proizvodnjom lijeka, način primjene lijeka, kao i propratni lijekovi koji se primjenjuju u liječenju bolesti.
S druge strane, konvencionalna terapija, sa posebnim akcentom na terapiju malignih bolesti ima veliki broj neželjenih dejstava, te tako u značajnoj mjeri ometa kvalitet života pacijenata.
Jedan od ograničavajućih faktora za primjenu biološkog lijeka predstavlja cijena koja je aproksimativno 20 puta veća od cijene standardnih hemijskih lijekova.
Zaključak
Tokom proteklih decenija, proizveden je veliki broj bioloških lijekova koji su promijenili standardne principe liječenja i omogućili liječenje brojnih oboljenja, kao što su: tumori, autoimunske bolesti, hronične reumatske bolesti, diabetes, multipla skleroza, za koja su terapijske mogućnosti bile ograničene. Danas, biološka terapija jeste najnapredniji terapijski modalitet koji je sve češće predmet istraživanja i predstavlja izazov u ljekarskoj praksi. Uprkos pojavi imunološki posredovaih neželjenih dejstava, ista ne treba da budu ograničavajući faktoru primjeni, jer je benefit imunološke terapije nesrazmjerno veći. Naime, iako je zabilježena pojava neželjenih dejstava, ona su najčešće slabog intenziteta ne predstavljaju ograničavajući faktor u liječenju hroničnih, autoimunskih I malignih bolesti.
Više možete pročitati na:
1. http://www.gabionline.net/Biosimilars/Research/Small-molecule-versus-biological-drugs
2. https://www.cancer.gov/about-cancer/treatment/types/immunotherapy/bio-therapies-fact-sheet#q5
3. https://www.medicinenet.com/biologics_biologic_drug_class/article.htm#what_









