Samoubistvo ili suicid je javnozdravstveni problem i jedan od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu. Procjenjuje se da je peti uzrok smrti mladih osoba između 15-19 godina i treći u populaciji od 15-34 godine. Postoje razne definicije suicida. SZO definiše suicid kao čin namjernog oduzimanja vlastitog života, a u faktore rizika ubrajaju mentalne poremećaje kao što su depresija, poremećaj ličnosti, ovisnosti o alkoholu i opojnim supstancama i shizofrenija, a od tjelesnih bolesti rizik za suicidalno ponašanje je prisutno u nekim neurološkim oboljenjima ( kao što su demencije ), karcinomi, HIV infekcija itd. Etiološke rizične faktore možemo podijeliti u 4 grupe: 1. genetske 2. biološke 3. psihičke i 4. socijalne rizične faktor

Šta je to spavanje? Spavanje je jedna od osnovnih potreba i fiziološki proces neophodan za život. Ljudima je potrebno spavanje iz nekoliko razloga: - kako bi se suočavali sa svakodnevnim stresom, - spriječili umor, sačuvali energiju, - obnovili um i tijelo i potpuno uživali u životu. Spavanje unapređuje naše svakodnevno djelovanje i važno je za održavanje kognitivnih, fizioloških i psihosocijalnih funkcija Spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja svijesti (reducirane svijesti), koje se u čovjekovom životu izmjenjuje sa stanjem budnosti. Stadiji spavanja i budnosti predstavljaju jedan od značajnih bioloških ritmova. Općenito, spavanje se opisuje kao stanje relativnog mirovanja organizma, a fiziološki gledano, ono se određuje kao stanje smanjene integracijske funkcije živčanog sistema. U toku spavanja opšta aktivnost je smanjena, što znači da, izostaju reakcije na većinu podražaja iz okoline, smanjena je aktivnosti skeletnih mišića, smanjen je i veći broj vegetativnih funkcija (puls, krvni pritisak, tjelesna temperatura, disanje), pri čemu prevladava rad parasimpatikusa, a mijenjaju se biopotecijali mozga. Psihička aktivnost tijekom spavanja također je smanjena i značajno promijenjena. Javlja se u obliku povremenih snova. Prosječna osoba provede oko trećinu života spavajući. Budući da je to vremenski značajan period, očigledno je da spavanje ima važnu biološku funkciju. Većina ljudi smatra da je spavanje neophodno za odmor tijela od umora nakupljenog tijekom stadija budnosti, te da se radi o pasivnom i jednoličnom stanju organizma. Istraživanja su pokazala da je proces spavanja dinamičan, odnosno da tijelo pokazuje određenu razinu aktivnosti.

Somatoformni poremećaji, F45, su psihički poremećaji karakterisani brojnim tjelesnim simptomima i tegobama. Pacijenti se obično javljaju liječniku koji nije psihijatar, obzirom da se svaki simptom javlja kao fizički. Radi toga u početku njihovog liječenja, pacijenti prolaze kroz razne dijagnostičke pretrage koje ne pokazuju patološki uzrok. Čak i kad je neugodni životni događaj neposredno prethodio pojavi somatoformnih tegoba, pacijent nerado povezuje ova dva fenomena. Radi tjelesnih simptoma i tegoba, pacijenti se često podvrgnu hirurškim intervencijama, koje naravno ne otklanjaju tegobe. Poremećaj se najčešće javlja u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. No, često se tokom prakse susrećemo i sa starijim bolesnicima koji imaju ovaj poremećaj. Tokom svoje prakse susrela sam se sa raznim pacijentima, koji su ležali na različitim odjelima i svaki urađeni nalaz nije pokazivao nijedan patološki znak, pa često znaju biti ''teret'' ljekarima koji ne mogu otkriti zašto pacijent ima određene tegobe, što pacijentima stvara još veću neugodnost. Naravno, psihijatrijske konsultacije su obavezne, no uspostavljanje dijagnoze je ponekad jako teško, obzirom da se moraju prvo odraditi detaljne pretrage kako bismo isključili prisustvo organske patologije. Što se tiče samog tumačenja poremećaja, neki ih tumače specifičnom preosjetljivošću na znakove ili podražaje iz unutrašnjih organa. Psihološka tumačenja prolaze od mnogobrojnih trauma. Psihoanalitički model upućuje na nerazriješene nesvjesne konflikte iz edipske faze. Taj se obrazac ponašanja usvoji jako rano, posebno ako roditelj ne zna prepoznati potrebe svog djeteta i ako dijete jedino na način bolesti može skrenuti roditeljsku pažnju. Socijalni faktor također ima bitan uticaj, kao i biološki faktori - prije svega, genetska podloga. Veliki postotak pacijenata tijekom svog života ima i depresivne epizode.

"Moderni život", kakav većina nas danas živi, nerijetko podrazumijeva suočavanje sa stresnim situacijama, veliki broj obaveza i konstantnu trku sa vremenom. Prekomjerni stres je jedan od najčešćih uzročnika brojnih oboljenja. Postoje različiti načini reduciranja i efikasnog suočavanja sa stresom, a jedan od njih jeste i fizička aktivnost. Ona, ne samo da pozitivno utiče na naše fizičko zdravlje, nego ima i brojne psihološke dobrobiti. Dokazano je da vježbanje poboljšava naše mentalne sposobnosti, smanjuje depresiju, tjeskobu i stres, te ima veliki učinak na naše raspoloženje. Da li ste primijetili koliko se dobro osjećate poslije odrađenog treninga, bez obzira koliko on težak ili lagan bio, bez obzira da li ste trenirali pola sata ili dva sata? Fizička aktivnost će pojačati pozitivne misli i smanjiti negativne emocije, podići naše raspoloženje i doprinijeti poboljšanju naših mentalnih sposobnosti. Potrebno je naglasiti da treba uvesti redovnu fizičku aktivnost, 2-3 puta sedmično , kako bismo ostvarili sve njene prednosti. Neka od istraživanja su također pokazala kako redovnim bavljenjem sportom stvaramo pozitivnu sliku o sebi i gradimo samopoštovanje, što mnogo doprinosi našem samopouzdanju u društvu. Pored stresa, depresivni poremećaji su veliki problem današnjice. Organizovana fizička aktivnost može doprinijeti ne samo reduciranju stresa, nego i tjeskobe. Kako bi se umanjili simptomi depresivnosti i tjeskobe, preporučuje se kombinovanje aerobnih i anaerobnih vježbi. Sve ove prednosti koje nam fizička aktivnost donosi tjeraju nas na zaključak da je vrijeme da se pokrenemo! Sport treba da nam bude dio svakodnevnice, te nešto pozitivno što ćemo učiniti za sebe, naše mentalno i fizičko zdravlje.

Jedan suicid u svetu na svakih 40 sekundi. Suicid je 4. uzrok smrti mladih uzrasta 15-29. godina. Kažu da niko ne uspe iz prvog pokušaja da sebi oduzme život, već iz drugog, ili nekog sledećeg puta. Verovatno se užasno loše osećate dok ovo čitate, a samo smo tri podatka izneli. Suicid jeste globalni problem, ali se može prevenirati i svi možemo učestvovati u tome. Razgovor . Pre svega, moramo shvatiti da mentalno zdravlje nije tabu tema, da se svi možemo osećati loše, bezvredno. Svakome od nas može doći trenutak da imamo osećaj da je problema previše, a ne vidimo rešenje. Ako primetite takvu osobu, pričajte o tome. Pitajte u čemu je problem, da li je osoba tražila stručnu pomoć, ponudite se za pomoć, stavite osobi do znanja da nije sama sa svojim mislima. Koristite tople reči, zagrlite, pomozite joj da promeni rutinu dana, da ubaci nešto novo u svoju svakodnevnicu. Nemojte govoriti da joj nije ništa, da svi imaju probleme. Setite se, svakom je svoja muka najteža. Ako vam neko kaže da pomišlja da sebi oduzme život, shvatite to ozbiljno. Na poslu. Na poslu se provodi ogroman deo dana. Najveća odgovornost je na poslodavca, koji treba da stvori netoksično okruženje za zasposlene, iste uslove, pristojnu platu sa obzirom na poziciju i uloženi trud. Treba prepoznati zaposlene koji menjaju ponašanje, pomozite im da prevaziđu problem, smanjite im stres na poslu, organizujte predavanje o mentalnom zdravlju ili finansijski podržite odlazak kod stručnog lica. Zaposleni svoju ulogu u prevenciji ispunjavaju tako sto prihvataju svoje kolege na najbolji način, pomažu jedni drugima u poslu, međusobno menjaju smene kako im druge obaveze dozvoljavaju, imaju razumevanja za one vrlo zauzete i sa porodičnim problemima. Prepoznavanje pacijenata koji imaju suicidne misli i upucivanje psihijatru. Ovo je teško, možda i najteže, ali kada uradite nekoliko puta, a možda i pomognete nekome, osećaćete se lepše, i već ćete naviknuti na ovaj postupak. Posmatrajte pacijenta, pratite njegove reakcije, raspoloženje. Pitajte pacijenta kako se oseća, da li pije lekove da lakše zaspi, lekove za smirenje, da li ima suicidne misli, da li je nekad pokusao da počini ubistvo. Možda je on došao kod vas samo da bi sa nekim razgovarao o svojim problemima, budite mu podrška, pažljivo saslušajte šta ima da kaže. Na osnovu istorije bolesti možete saznati da li neko ima psihijatrijsku dijagnozu. Pažljivo pricajte sa takvim pacijentima, pazite na svaku reč. Ako radite na psihijatrijskom odeljenju recite pacijentima svakog dana da ste tu za njih, da ce biti bolje kada izadju iz bolnice, podsetite ih da vam se mogu obratiti svakog dana u svakom trenutku i reći sta ih muči. Neka se osećaju kao da ste im prijatelj. Pacijent koji je već pokusao da počini samoubistvo je zauvek etiketiran. Možda ce ponovo pokušati. Vaš zadatak je da ga odgovorite od tog cilja, da mu pomognete da prihvati svoju prošlost i krene dalje. Stimulišite pacijente sa suicidnim mislima da idu na grupne treninge i predavanja o mentalnom zdravlju. Tamo ce naučiti puno o sebi, svojim emocijama i kako da se nose sa problemima. Upoznaće druge pacijente koji su u istom problemu i znače da nisu sami. Pokušajte da sakrijete sredstva kojima je moguće da počine suicid. Dok traže sredstvo za sucid, mogu se predomisliti. Podsetite pacijenta da može pozvati i pomoć preko telefona. Zapišite taj broj na neki papir i zamolite ga da čuva taj papir i da pozove određeni broj kada ima suicidne misli. Kampanja Svetske zdravstvene organizacije za prevenciju suicida 40 sekundi Svetska zdravstena organizacija je, periodu 10. septembra do 10. oktobra 2019 godine pokrenula kampanju Prevencije suicida pod nazivom „40 sekundi akcije“. Ova kampanja je imala za cilj prevenciju suicida na način gde svako može učestvovati. Ideje možete pogledati na slici ispod, a naš savet je da neku i primeite jer možda ćete nekome spasiti život.

Depresija (lat. deprimere = potisnuti, udubiti) predstavlja psihički poremećaj za čije se osnovno obilježje uzima patološka potisnutost raspoloženja, te osjećaji jake žalosti i tjeskobe što za posljedicu ima mračne, suicidalne misli. Pored navedenih karakteristika postoji cijeli niz drugih (gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivice, gubitak volje za životom uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita).

UVOD Ljudski um je mjesto mnogobrojnih dešavanja i mogućnosti. Za razliku od tijela gdje možemo kod nekih promjena da rezimiramo mogući ishod toka bolesti kao npr. da kod pacijenta sa aterosklerozom, povišenim masnoćama, dugotrajnim pušenjem ili ipak genetskom predispozicijom postoji veća predispozicija za nastanak infarkta, slučaj sa tijekom naših misli ne možemo da snimimo nekim dijagnostičkim instrumentom (bar ne još). Zbog tog razloga nam je upravo potrebna psihologija - da bismo pomoću nje uspjeli shvatiti ljudsko ponašanje i ljudsko razmišljanje. Zašto je bitno da imamo uvid u historiju psihologije? Zbog činjenice da historija ne započinje i ne završava sa nama, ali pišemo historiju da oni koji dolaze ne bi morali raditi sve ispočetka. NAJZNAČAJNIJI PSIHOLOZI I NJIHOVE TVRDNJE 1. WILHEM WUNDT - nazvan je i "ocem psihologije" jer je formirao prvi svjetski eksperimentalni psihološki labaratorij i na je taj način odvojio psihologiju od filozofije. Za Wundta je suština svih prilagođavanja organizma bila psihofizički proces.Wundt je definisao svijest kao "unutrašnje iskustvo" i "trenutno stvarno". Iako su mnogi vjerovali i vjeruju da su stimulusi iz vanjske okoline (elektrošok recimo) povezani samo sa fizičkim dijelom u kojem se isti provode preko neuro-mišićnih sinapsi, Wundt je tvrdio da se to tiče i psihološkog aspekta (poseban naglasak je stavio na senzaciju i osjećaje u svojim eksperimentima). Prvi je uveo pojam "introspekcije" u kojem se od osobe zahtjeva da proučava svoje emocije, misli i ponašanje. Njegov koncept se u suštini zasniva na činjenici da individua treba upoznati samu sebe da bi se mogla adaptirati u već viđenim situacijama. "Govorimo o vrlini, časti i razumu, ali naše misli ne prevode nijedan od ovih koncepta u supstancu." Po mome mišljenju upravo ovaj citat Wundta nam ukazuje na važnost introspekcije jer pojam "vrlina,čast i razum" u nama ne bude emocije kao pojmovi već kao nešto što svako od nas shvata i osjeća na personalni način. Naše emocije će voditi ka mislima, misli ka osjećajima pomoću kojih u našem tijelu proizvodimo supstance koje nas čine sretnim/tužnim/razdražljivim, a one kao takve ka određenim ishodima.

UVOD Stres, anksioznost, depresija, bipolarni poremećaj ličnosti, pasivna ili aktivna agresivnost, posttraumatski stresni poremećaj i mnogi drugi psihološki poremećaji su samo djelić onoga što pod uticajem medija, okoline i vlastitih misli dozvoljavamo u malim ili enormnim količinama u našim svakodnevnicama. Čovjek je intelektualno i emocionalno biće, te smo i sami svjedoci da konstantno vodimo unutrašnje borbe, borbe protiv pojedinca ili borbe protiv grupe, kao i likovi iz nekog dobrog romana, upravo zbog borbe između srca i mozga, ili što bi ljudi koji se više bave spiritualnim svijetom rekli: "Ega ili višeg ja". Naše srce (ne po principu svega što smo učili sa medicinskog aspekta, nego više sa onog čovječijeg softverskog dijela zvanog "duša") zna šta mi želimo, dok naš mozak zna šta mi zaslužujemo (ili bar misli da zna) i tu se dešava nesklad zbog kojeg često ispaštaju osobe oko nas, a prema globalnim statistikama SZO svakih 40 sekundi se desi jedno samoubistvo što podrazumijeva oko 800 hiljada samoubistava tokom godine i ukazuje na činjenicu da ne ispaštaju samo ljudi u okolini, već i same individue. Smatram da tema današnjeg članka treba da bude redovna tema u kolektivima, školama i društvenim zajednicama jer od vlastitih misli kreiramo emocije, emocije nas vode ka određenim djelovanjima, a djelovanja ka određenom ishodu. Današnja tema treba da se tiče svih nas jer smo i sami svjedoci tragičnim dešavanjima od osoba za koje bismo pomislili da vode najsavršeniji život ikad igdje. Danas ću dati sebi za pravo da napišem duži članak jer je psihologija uz medicinu i spiritualni svijet nešto o čemu čitam na redovnoj bazi i smatram da toliko pročitanih knjiga ne može stati u jedan članak, ali potruditi ću se da izdvojim srž. Nadam se da će nekome od vas biti od koristi, pogotovo onima što su na ratištu,a traže mir i da ćete uživati! :) O MENTALNOM ZDRAVLJU Mentalno stanje čovjeka je odraz njegovog zdravlja, njegovog razmišljanja, načina na koji se on ponaša i načina na koji on doživljava određene situacije. Mentalno zdravlje se razvija ili narušava u svim periodima odrastanja jedinke, a faktori koji utiču na to su uglavnom: · Biološki: različiti tumori i disfunkcija/manjak ili višak određenih neurotransmitera značajno utiče na mentalno zdravlje · Predhodna iskustva: poput zlostavljanja (psihičkog ili fizičkog), izdaje, laži... · Stvaranje loših navika poput: perfekcionizma, loše ishrane, nedovoljno fizičke aktivnosti, pretjerano korištenje socijalnih mreža, manjak sna, zavisnost od ljudi iz okoline. ZAŠTO JE MENTALNO ZDRAVLJE VAŽNO? Mnogo puta smo čuli za onu narodnu: "Ono si što jedeš." Psiholozi ipak tvrde da smo ono što mislimo. Uzmimo za primjer osobu koja je ambivert (kombinacija ekstroverta koji je ovisan o društvu i introverta koji voli da bude sam). Ljudi koji su ovaj tip ličnosti će shvatiti o čemu pišem. Ponekad mogu u jednom danu da se druže sa 8 različitih osoba, dok ipak narednih 8 dana im treba da napune baterije koje su prethodno potrošili. Isti slučaj je i sa mentalnim zdravljem. Ne može se očekivati da popravljate druge dok ste vi slomljeni iznutra. To će možda na neke djelovati inspirativno jer će u tome pronaći svoju svrhu, no druge će samo slomiti još više jer će se postavljati klasično pitanje:"A ko je tu za mene kao što sam ja za druge?" Kada se previše unosite u nešto uglavnom će vam izgledati kao da se ostali daju duplo manje od vas, a opet ne možete očekivati maksimalno od života ako vi niste spremni da date svoj maksimum. Uredu je ne biti uredu, ali nije pretvarati se da jeste i nositi maske. Osoba koja iznutra nije izgrađena nikada neće moći u potpunosti da se izgradi izvana. Biti će sklonija osuđivanju, uvredama, ekstremno depresivnim stanjima nakon minimalnih neuspjeha, agresivnosti nakon kritike zbog manjka samopouzdanja ili ipak zbog neadekvatno naučenog načina rješavanja problema. Upravo zato je mentalno zdravlje bitno. Bitnije je i od toga šta će reći ljudi, bitnije je i od toga šta vaša porodica želi i bitnije je nekada i od onoga što sami želite, a mislite da je dobro za vas. Osoba koja radi na sebi nikada neće dozovoliti ikakvu vrstu nekolegijalnosti jer i sama zna koliko je podrška bitna. Osoba koja radi na sebi biti će anažovana u svim dobrim sferama koje joj život i podneblje može pružiti i to će je ispunjavati. Osoba koja radi na sebi nikada neće dozvoliti da je vodi ego, nego više ja. Ukoliko niste u tom spiritualnom svijetu kao ja, evo objašnjenja: Vaš ego će nakon što se neko loše podnese prema vama da se vodi logikom: "Da mu/joj je stalo do mene tretirao bi me bolje", dok će vaše više ja da se vodi logikom: "Ponašanje ljudi prema meni nije uvijek rezultat moga ponašanja. Ljudi proiciraju svoje ponašanje na osnovu onoga kako su prije tretirani." Kada uporedite ova dva načina razmišljanja, šta mislite koje će da vas dovede do razumnijeg, staloženijeg i čišćeg mindseta? Vaše mentalno zdravlje je prvenstveno bitno da biste ostvarili harmoniju unutar sebe, pa onda sebe kao osobe koja ima svoju svrhu postojanja, a tek onda kao pojedinačne segmente zajednice jer je veoma bitno u želji da se promijeni svijet prvenstveno promijeniti sebe. Veliki je uspjeh kada jedan čovjek napravi hiljadu koraka, ali još veći kada hiljadu ljudi napravi po jedan zajedno.

„Borderline“ znači „na granici“. Pojam ukazuje na to da se ranije psihijatri nisu mogli usaglasiti oko toga gdje i kako svrstati ovaj poremećaj. U međuvremenu su sumnje otklonjene. Ljudi sa borderline poremećajem ličnosti „nemaju“ „borderline bolest“, nego jednostavno imaju osobine ličnosti, koje postoje i kod drugih ljudi, ali su kod njih izražene u mnogo većoj mjeri, tako da oni pate od toga.