Kardiopulmonalna reanimacija (KPR)– Basic Life Support (BLS)
Kardiopulmonalna reanimacija (eng. cardiopulmonary resuscitation - CPR) predstavlja skup postupaka i mera oživljavanja. Usmerene su prema uspostavljanju funkcije srca i pluća (cardio - srce, pulmo - pluća), a nekada se nazivaju merama kardiopulmonalne i cerebralne reanimacije (CPCR), jer su usmerene i ka očuvanju funkcije mozga (cerebri - mozak). Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) se preduzima da bi se pokušalo spasavanje života osobe kojoj preti smrtna opasnost usled srčanog zastoja (re - ponovo, animare - oživeti).
Šta je srčani zastoj?
Srčani zastoj (cardiac arrest) predstavlja nagao i neočekivani prestanak cirkulacije krvi izazvan funkcionalnim prestankom rada srca.
Srčani zastoj može biti:
· Primarni, izazvani prethodnim oboljenjima srca,
· Sekundarni, izazvan plućnim bolestima, cerebrovaskularnim bolestima, traumom, krvarenjem, utapanjem, udarom električne struje, predoziranjem lekovima, toksinima i mnogi drugi.
Koji su uzroci srčanog zastoja?
Reverzibilni uzroci srčanog zastoja (4H i 4T):
· Akronim 4H: hipoksija, hipovolemija, hipotermija, hiper/hipokalemija/hiperkalcemija
· Aktonim 4T: tenzioni pneumotoraks, tamponada srca, tromboembolijske opstrukcije, toksemija

Dijagnoza srčanog zastoja
Sigurni znaci srčanog zastoja su:
· Gubitak svesti
· Gubitak pulsa
· Prestanak disanja ili abnormalno disanje
Zdravstveni radnici su u obavezi da prepoznaju znakove srčanog zastoja i da postupe po merama KPR. Danas se vrši edukacija i ostalog stanovništva da bi se smanjila smrtnost usled iznenadnog srčanog zastoja. Osnovne mere KPR (Basic Life Support-BLS) ne zahtevaju medicinsko znanje ni opremu, a sprovodi ih obučena osoba koja se prva zadesi na mesto nesreće.
Kako prepoznati srčani zastoj?
Unesrećeni je izgubio svest. Prilazite pored unesrećenog, i prvo ga pitate da li je dobro. Ako nema odgovora, pacijentovu glavu fiksirate svojom rukom te ga prodrmate za ramena i pitate „Čujete li me? Jeste li dobro“. Ako odgovora i dalje nema, možete zaključiti da je pacijent bez svesti. Ovde je vrlo korisno AVPU skala.

Zatim prelazite na ABC.
A – airway – disajni put. Pregledate usnu i nosnu šupljinu pacijenta – ukoliko postoji neki sadržaj u ovim šupljinama potrebno ga je odstraniti. Čvrsti sadržaj odstranjuje se sa dva prsta (metoda kuke i pincete), a tečni sadržaj je potrebno pokupiti gazom ili maramicom. Pristupate otvaranju disajnih puteva tako sto podižete bradu uz istovremeno pritiskanje čela (eng. head tilt–chin lift). Ovo je jedina metoda koja se preporučuje za otvaranje disajnih puteva kod osoba bez svesti. Ukoliko postoji sumnja na povredu cervikalnog dela kičmenog stuba potrebno je fiksirati glavu te uraditi dvostruki hvat (eng. jaw thrust).

B – breathing – disanje. Pomoću tri čula ocenjujete situaciju: GLEDAJ, SLUŠAJ, OSETI: unesrećenom priđite tako sto držite otvorena usta, neka vaš obraz bude iznad pacijentovih nosa i usta, a pogled usmeren na grudi. Gledajte pokrete grudnog kosa, slušajte disanje, i osećajte dah na svom obrazu. U isto vrijeme opipate puls na karotidnoj arteriji (C – circulation – krvotok). Brojite do 10. Sve radite izuzetno brzo, za ovaj dio imate samo 10 sekundi, jer se nakon 3-5 min bez adekvatne cirkulacije nastaje ireverzibilno oštećenje moždanih ćelija, pa se KPR mora započeti blagovremeno.


Kada utvrdite da osoba diše potrebno je proceniti dubinu, frekvenciju i kvalitet ventilacija.
Ako osoba ne diše adekvatno i nema pulsa, smatra se da ima srčani zastoj i sprovode se mere kardiopulmonalne reanimacije.
Ovde će biti predstavljene mere kardiopulmonalne reanimacije u vanbolničkim uslovima.

Redosled postupaka:
1. Pozvati hitnu medicinsku pomoć. Prilikom pozivanja službe HMP objasnite ko ste, šta se i gde desilo. Dispečer vam može pomoći u narednim koracima, zato ga pažljivo slušajte. Ako imate publiku, pozovite pomoć. Obraćajte se jednoj osobi, kako ne bi čekali na dobrovoljca. Recite da pozovu hitnu pomoć i da vam donesu AED.
2. Započinjete kompresije grudnog koša:
· Osobu kod koje treba započeti spoljnu kompresiju grudnog koša, treba postaviti u položaj na leđima na čvrstoj podlozi.
· Pritisak se izvodi na grudnu kost, između gornje dve trećine i donje trećine, na sredini grudnog kosa. Tačno mesto određuje se povlačenjem trećeg prsta ruke (one koja je bliže pacijentovim nogama) po rebarnom luku pacijenta (strana koja je udaljenija od vas). Idete sa lateralne strane ka medijalno dok ne dođete do srednje linje. Zatim spustite na to mesto drugi prst, a iznad tog prsta postavite dlan druge ruke.

· Na već određeno mesto na grudnoj kosti, stavi se dlan jedne ruke, a dlan druge ruke stavi se preko prve, prsti ruku se ukrštaju, laktovi moraju biti potpuno opruženi, a u trenutku izvođenja pritiska ramena spasioca treba da su iznad grudne kosti. Frekvencija kompresije treba da iznosi najmanje 100/min, ali ne preko 120/min. Brojite kompresije od 1-30 naglas kako bi znali dokle ste došli i kako bi oni koji vam pomažu uvek znali do kojeg ste dela došli.

· Snaga pritiska se mora prilagoditi telesnoj građi osobe koja se reanimira tj. tolikom snagom se vrši pritisak da se grudna kost potisne za najmanje 5cm, ali ne više od 6 cm kod odrasle osobe. U toku relaksacije pritisak se mora potpuno prekinuti, pri čemu ruke ne prekidaju kontakt sa grudnom kosti. Ukoliko pomaknete ruke ponovite postupak za određivanje pravog mesta.

· Sa svakom kompresijom dolazi do cerebralne perfuzije, a sa svakom relaksacijom dolazi do koronarne perfuzije.
· Ako je moguće, menjati reanimatora na svaka 2 minuta. 2 minute su ustvari 5 ciklusa kompresija i ventilacije 30:2.
· Uraditi 30 kompresija, nakon kojih slede 2 udisaja veštačkog disanja.
3. Izvođenje veštačkog disanja: dva udisaja
· Svaki put uraditi zabacivanje glave tehnikom head-tilt chin-lift.
· Prstima zatvoriti nos unesrećenog, normalno udahnuti pa priljubiti usne na usta unesrećenog.
· Uduvavati vazduh dok ne primetimo odizanje grudnog koša.
· Sačekati 1s pa ponoviti postupak. Brojati naglas 1-1, 1-2 (za prvi ciklus), zatim 2-1, 2-2, i tako sve do 5-1, 5-2, znači 5 ciklusa 30:2, kada ponovo trebate proveriti ABC.
· Pauza za veštačko disanje ne sme biti duža od 10s, odmah nastaviti sa kompresijom grudnog kosa.
· Ako spasilac nije voljan da izvodi veštačko disanje, može vršiti KRP samo sa kompresijom grudnog kosa, bez veštačkog disanja. Same kompresije obezbeđuju male ventilacije.
Ukoliko automatski spoljašnji defibrilator (AED) negdje blizu, potrebno je reći da vam ga donesu te izvesti ranu defibrilaciju. Dispečer HMP će vam reći gde se nalazi najbliži AED kada ga nazovete. AED je razvijen tako da ga mogu koristiti i medicinsko i nemedicinsko osoblje. Prilikom otvaranja i uključivanja, on daje glasovne instrukcije koje spasilac mora pratiti i ne prekidati kompresiju grudnog koša osim kada AED to nalozi. AED su dostupni na javnim mestima, postavljaju se na mestima velikog okupljanja ljudi i oblastima gde se dogodio najmanje jedan srčani zastoj u poslednjih pet godina. Sve ovo dostupno je po nalogu programa masovne primene defibrilacije (PAD program- Public Access Defibrilation).
Poremećaji srčanog ritma se mogu podeliti na one koji se:
1. defibriliraju: ventrikularna tahikardija bez pulsa i ventrikularna fibrilacija
2. ne defibriliraju: asistolija i PEA (električna aktivnost bez pulsa)
Ovo je važno znati zato što, ako defibrilator prepozna da je srčani ritam nedefibrilirajući, ne isporučuje se šok, odmah se proveri ABC te se onda nastavlja sa kompresijom grudnog koša i veštačkim disanjem u srazmeri 30:2, dok ne stigne medicinska pomoć.

Nakon obezbeđivanja AED-a, potrebno je nastaviti sa KPR dok pomoćnik postavlja elektrode na gole grudi unesrećenog (sa AEDom pronaći ćete i brijač, potrebno je obrijati dlake na mestu gde će biti postavljene elektrode) prema upustvu na elektrodama. Jednom kada zalepite elektrode nemojte ih više odlepljivati čak i ako ste ih pogrešno postavili (nećete ih opet moći zalepiti). Upaliti AED, sačekati uputstva koja će vam govoriti mašina. Sledi procena ritma te će aparat zatražiti da se odmaknete od pacijenta te tada prekidate KPR. Ukoliko je šok indukovan, odmaći se od unesrećenog, ne dodirivati ga i obavestiti ostale da isto urade. Nakon izvršenog šoka, odmah nastaviti sa KPR, prateći instrukcije AED.


4. Ukoliko unesrećeni počne da diše, staviti ga u koma položaj, (u literaturi se spominje i kao Recovery polozaj, za oporavak). Postoje različiti načini postavljanja pacijenta u ovaj položaj.
· Postavljanje unesrećenog u ovaj položaj vrši se tako što se žrtvi podigne ruka bliža vama i savije u laktu u visini ramena (1).
· Zatim se žrtvina druga ruka postavi između ramena i vrata na strani bliže vama (2), a noga savije u kolenu(3).
· Pridržavajući ruku i nogu žrtvu okrenuti prema sebi (4).a
Ovde se završavaju mere KPR BLS, a dalje oživljavanje i zadržavanje unesrećenog u životu preuzimaju obučeni medicinski radnici koji transportuju unesrećenog u zdravstvenu ustanovu.

REFERENCE:
1. PAVLOVIĆ, Aleksandar, et al. Kardiopulmonalna reanimacija–nove preporuke 2015–2020. Naučni časopis urgentne medicine HALO, 2015, 194: 21.
2. STEVANOVIĆ, PREDRAG. KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA KOD ODRASLIH–SA PRIKAZOM SLUČAJA.
3. OLASVEENGEN, Theresa M., et al. European resuscitation council guidelines 2021: basic life support. Resuscitation, 2021, 161: 98-114.









