Noćni rad zdravstvenih radnika

mr.nutr.dr.med Safija Softić-Namas • Feb 08, 2022

Noćni rad je odavno prepoznat kao jedan od rizičnih faktora za razvoj mnogih oboljenja. Cirkadijalni ritmovi su uslovljeni prirodnim izmjenama dana i noći (slika 1). Bilo kakvo ometanje njihovog prirodnog toka može dovesti do desinhronizacije, s kojom su povezani brojni zdravstveni poremećaji i bolesti.

Noćni rad je klasificiran kao rad izvan normalnih dnevnih radnih sati, u šta se računaju sati od 07:00 do 18:00, te uključuje rad u rano jutro, uvečer i tokom noći. Ovakav režim rada imaju neki zdravstveni radnici, policajci, vatrogasci, radnici na benzinskim stanicama, autoprevoznici te radnici još nekih rijetkih službi.

Slika 1. Cirkadijalni ritam kod čovjeka, (prevedeno) Smolensky i Lamberg (2000)

Prema Williams (2008), 45% ukupnog broja zdravstvenih radnika radi noćne smjene, a prema novijim istraživanjima broj ljudi koji rade noćne smjene progresivno raste. S obzirom na to da sve više ljudi radi noću, povezanost noćnog rada sa zdravstvenim problemima, te lošim životnim i prehrambenim navikama vrlo je zabrinjavajuća.

Noćni rad i poremećaji spavanja

Poremećaj spavanja povezan sa noćnim radom (eng. shift work sleep disorder) je uobičajeno stanje koje ostaje nedovoljno prepoznato i nedovoljno liječeno prema Schwartz i Roth (2006).

Gotovo polovina svih ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama se žali na probleme vezane uz spavanje, kako navodi Porter (2018) u Merck priručniku dijagnostike i terapije. Poremećaj spavanja može uzrokovati emocionalne promjene, poteškoće u pamćenju, lošije motoričke sposobnosti, smanjenu učinkovitost na poslu, povećan broj nesreća u saobraćaju. Također, može doprinijeti kardiovaskularnim bolestima i mortalitetu.

Prema Sliškoviću (2010), u nizu problema smjenskih/ noćnih radnika na prvom su mjestu problemi sa spavanjem. U osnovi ovih problema je inverzija faza 24-satnog ritma budnost/ spavanje koju nameće noćni rad, dok vanjski faktori (buka, svjetlo i dnevne socijalne aktivnosti) mogu dodatno narušavati dnevno spavanje noćnog radnika. Problemi sa spavanjem kod smjenskih radnika najčešće uključuju nesanicu, smanjeno trajanje spavanja te pospanost i umor tokom noćnih radnih sati. Problemima sa spavanjem i hroničnom umoru posebno doprinosi rad u rotirajućim smjenama, gdje radnik ulazi u novu smjenu dok adaptacija na prethodnu još nije potpuna.

Budući da se mnogi liječnici hitne pomoći angažiraju u smjenama, podložni su efektima poremećaja cirkadijalnog ritma. Istraživanja o učinku desinhronizacije na liječnike hitne pomoći su oskudna, ali su pokazala negativne učinke, kako navodi Kuhn (2001).

Mnogi ljudi su svjesni važnosti kvalitetnog sna, ali mnogi nisu svjesni koliki je utjecaj istog na nastanak hroničnih bolesti. U istraživanju Beebe i sar. (2017) navodi se da je nekvalitetan san rastući problem u Sjedinjenim Američkim Državama i procjenjuje da 50 do 70 hiljada Amerikanaca pati od poremećaja spavanja. Zaključuju da je ovo moderni javnozdravstveni problem u SAD-u.

Istraživanje Wolk i Somers (2007) razmatra dokaze da poremećaji spavanja (opstruktivna apneja u snu, nedostatak sna i rad u smjenama) mogu neovisno dovesti do razvoja i inzulinske rezistencije te pojedinačnih kliničkih komponenti metaboličkog sindroma. Može biti i obrnuto, jer metaboličke abnormalnosti povezane s metaboličkim sindromom i inzulinskom rezistencijom mogu potencijalno pogoršati poremećaje spavanja.

Noćni rad i zdravlje

Zdravstveni problemi koji su povezani sa poremećajima cirkadijalnog ritma su kardiovaskularna oboljenja, šećerna bolest, hipertenzija, hiperlipidemija, probavne tegobe, poremećaji rada štitnjače, gojaznost, sindrom izgaranja na poslu, mentalni poremećaji, poremećaji sna, poremećaji reproduktivnog zdravlja, moguća povezanost sa karcinomom endometrija i dojke te drugi.

Radnici u smjenama imali su veće šanse za hipertenziju (povišen krvni pritisak) od ostalih. Konkretno, što radnici duže rade, rizik od hipertenzije postaje veći, kako navode Yeom i sar. (2017). Guo i sar. (2013) navode da rad u smjenama može biti nezavisni faktor rizika za kvalitet spavanja, dijabetes i hipertenziju čak i kod radnika u penziji.

U istraživanju Sliškovića (2010) se navodi kako dobijeni rezultati pokazuju da smjenski radnici navode značajno veći broj zdravstvenih problema od radnika koji ne rade u smjenama. Pritom je najveća povezanost sa smjenskim radom utvrđena za probleme povezane sa spavanjem, probavom, umorom i iritabilnošću poslom. Slišković, također, navodi da je smjenski rad općenito označen kao rizični faktor za kardiovaskularne bolesti, iako još nije potpuno razjašnjen mehanizam njihova nastanka kod smjenskih radnika. Smatra se da neurovegetativna reakcija na narušavanje cirkadijalnih ritmova vodi povećanoj hormonalnoj reakciji s posljedicama za krvni pritisak, srčanu frekvenciju, procese tromboze, metabolizam lipida i glukoze. S druge strane, manje povoljni životni uvjeti kod rada u smjenama, fiziološki napori, problemi sa spavanjem i prehranom, te pušenje cigareta su, također, značajni faktori rizika.

Rad u smjenama može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti zbog nekoliko međusobno povezanih psihosocijalnih, bihevioralnih i fizioloških mehanizama, kako tvrde Puttonen, Härmä i Hublin (2010). Psihosocijalni mehanizmi se odnose na poteškoće u kontroli radnog vremena, smanjenu ravnotežu između privatnog i profesionalnog života i loš oporavak nakon posla. Najvjerojatnije promjene u ponašanju su debljanje i pušenje. Uvjerljivi fiziološki i biološki mehanizmi povezani su s aktivacijom autonomnog nervnog sistema, upalom, promijenjenim metabolizmom lipida i glukoze te srodnim promjenama u riziku od ateroskleroze, metaboličkog sindroma i dijabetesa tipa II. Podaci iz ove studije pružaju dokaze o mogućim mehanizmima bolesti između smjenskog rada i kardiovaskularnih bolesti.

Neki od zaključaka istraživanja Softić-Namas (2021) ukazuju na to zaposlenici Hitne pomoći Kantona Sarajevo, koji rade noćne smjene svaku petu noć (ispitivana skupina), u odnosu na druge zdravstvene radnike koji rade samo dnevne smjene (kontrolna skupina), prednjače po broju srčanih udara, hipertenzije, hiperlipidemije, karcinoma, poremećaja spavanja i u grupi ostalo (tabela 1).

Tabela 1. Analiza prisustva pojedinih bolesti/ zdravstvenih problema, Softić-Namas (2021)

Prema Sharma i sar. (2017), ovi radnici imaju povećan rizik od nastanka gojaznosti i šećerne bolesti tip 2. Prema Beebe i sar. (2017), kod smjenskih radnika povećan je rizik od nastanka hipertenzije i srčanih oboljenja, a Jia i sar. (2013) navode da bi mogao biti i povećan rizik od nastanka karcinoma dojke. Karlson, Knutsson i Lindahl (2001) navode povišen rizik od metaboličkih poremećaja, povišene nivoe triglicerida i smanjene nivoe lipoproteina visoke gustoće (tzv. dobri holesterol – HDL).

Coppeta i sar. (2020) su u metaanalizi utvrdili da su poremećaji štitnjače zastupljeniji među radnicima u noćnim smjenama. Noćni rad bio je više povezan s povećanjem razine TSH (tireostimulirajući hormon). Radnici u noćnim smjenama bili su pod većim rizikom od razvoja subkliničke hipotireoze.

Istraživanje koje su proveli Hidalgo i sar. (2016) među brazilskim zdravstvenim radnicima također pokazuje poražavajuće rezultate. Relativno veliki udio liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenih radnika u zajednici izvijestilo je da se ne bavi zdravim načinom života koji utječe na hronične bolesti.

Bourne i sar. (2010) su istraživali ovaj problem i došli do zaključka da je znanje zdravstvenih radnika o zdravim životnim stilovima izvrsno. Ova studija otkrila je informacije o percepciji zdravstvenih radnika o zdravom načinu života, zdravstvenim izborima i općoj percepciji stanovnika Hanovera o njihovom zdravlju. Uprkos tome, pušenje, pretilost, prekomjerna težina, povišeni holesterol, sjedilački način života, nezdrav način života i nizak socioekonomski status povećali su rizik od kardiovaskularnih bolesti kod zdravstvenih radnika u Hannoveru, a to je dodatno komplicirano hipertenzijom, dijabetesom melitusom i nezdravim izborima.

Istraživanje koje je proveo Strapajević (2015) među zaposlenicima hitne pomoći u Hrvatskoj, zaključilo je da zdravstvene poteškoće koje su ispitanici navodili pokazuju najveću učestalost bolova koštano-mišićnog porijekla i to boli u vratu i donjem dijelu leđa, što se može povezati sa statodinamičkim naporima na ovom poslu. Pretilo je 11% ispitanika, šećernu bolest ima 5%, a bolesti gastrointestinalnog sistema (gastritis, ulkus na želucu, kamen u žuči) ima 31% ispitanika. Navedene bolesti pripadaju skupini psihosomatskih bolesti koje mogu biti, među ostalim, posljedica organizacije posla i stresa koji je svojstven u radu u objedinjenom bolničkom hitnom prijemu.

Prema Regionalnom uredu za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije (2018), glavni izazov javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini je smanjenje ovih hroničnih nezaraznih oboljenja, kao što su srčana oboljenja, moždani udar, karcinom, šećerna bolest i hronična respiratorna oboljenja. Procijenjeno je da je 80% smrtnih slučajeva godišnje uzrokovano ovim bolestima. Kako su ove bolesti česte, isto toliko su česti i faktori rizika koji dovode do njih, kao što su povišen krvni pritisak, zloupotreba cigareta i neadekvatna prehrana. Samo u 2016. godini, kardiovaskularne bolesti bile su uzrok skoro polovine smrtnih slučajeva te vodeći uzrok obolijevanja (morbiditeta) u porodičnoj medicini i primarnoj medicini općenito.

Iako se gornji podaci odnose na Bosnu i Hercegovinu, u cijelom svijetu postoji ovaj trend rasta. Hronične nezarazne bolesti sada čine više od polovine bolesti globalno. Kardiovaskularne bolesti čine otprilike polovinu smrtnih slučajeva od hroničnih nezaraznih oboljenja, a većina smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti javlja se u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Pored tradicionalnih faktora rizika od ovih oboljenja, poput pušenja duhana, visokog krvnog pritiska i nezdrave prehrane, netradicionalni faktori rizika kao što su zagađenje zraka i nezdrava konzumacija alkohola također igraju ulogu, kako navode Benziger, Gregory i Moran (2016).

Noćni rad i gojaznost

Iako je etiologija gojaznosti multifaktorijalna, prema Hadžović-Džuvo i sar. (2016), psihički stres i način života mogu utjecati na mehanizme koji stvaraju predispoziciju za gojaznost. Poznato je da su psihološka i emocionalna stanja osobe značajna u nastanku disbalansa u prehrani osobe i mogu dovesti do gojaznosti.

Kratko trajanje sna kod mladih, zdravih muškaraca povezano je sa smanjenjem nivoa leptina, povećanjem nivoa grelina i povećanjem gladi i apetita, navode Spiegel i sar. (2004). To znači da je poremećaj sna direktno involviran u osovinu glad-sitost te da gotovo i ne mora biti povećan energetski unos kako bi došlo do gojaznosti.

Caunto i sar. (2014) su dobili rezultate koji pokazuju snažnu povezanost između nedostatka sna i gojaznosti kod radnika u smjenama te da nedostatak sna može biti direktna posljedica rada noću.

Prema Wang i sar. (2014), metaanaliza kojoj je cilj povezati noćni rad s prisustvom metaboličkog sindroma, sugerira da je rad u noćnoj smjeni značajno povezan s rizikom od nastanka istog. Canuto i sar. (2015) došli su do zaključaka da su ženski spol, starija dob i deprivacija spavanja vjerovatni faktori rizika za metabolički sindrom, dok su viši obrazovni nivo i veći broj obroka dnevno zaštitni faktori za metabolički sindrom kod radnika u fiksnim smjenama.

Ko i sar. (2013) u svojoj studiji zaključuje da loša kvaliteta sna zbog rada u noćnim smjenama remeti cirkadijalni ritam, uzrokujući negativne promjene u metaboličkim, upalnim, neuroendokrinim i antioksidativnim biomarkerima. Takve negativne promjene mogu na kraju odigrati ulogu u povećanju učestalosti pretilosti.

Nekoliko studija koje uspoređuju ukupni energetski unos kod noćnih radnika i onih koji imaju normalno radno vrijeme su pokazale da energetski unos nije razlog ovih zdravstvenih poremećaja. Naprimjer, radovi Reeves, Newling i Gissane (2004) te Naghashpour, Amani, Nematpour i Haghighizadeh (2013) pokazuju takve rezultate. Iako je poznato da pozitivan energetski unos dovodi do gojaznosti, ovdje to ipak nije lako zaključiti.

Poznato je da je rad medicinskih sestara stresan, a mnoge sestre rade u smjenama. I stres i rad u smjenama faktori su koji mogu utjecati na to kako i šta medicinske sestre jedu te mogu povećati rizik medicinskih sestara za dobijanje na težini i pretilost. Buss (2012) je uradila pregled literature koji sažima dokaze o prevalenciji pretilosti i prekomjerne težine među medicinskim sestrama koje rade u smjenama i ispituju povezanost između stresa i načina prehrane ovih medicinskih sestara.

Noćni rad i prehrambene navike

Reeves, Newling‐Ward i Gissane (2004) te Geliebter (2000) navode da su česta konzumacija hrane s visokim udjelom šećera i masti i nedostatak tjelesne aktivnosti uočeni kod medicinskih sestara u noćnim smjenama i da mogu dovesti do nakupljanja potkožnog masnog tkiva.

Radnici u smjenama koji imaju ozbiljan nedostatak sna mogu biti izloženi riziku od pretilosti i povezanih zdravstvenih poremećaja zbog povećane potrošnje grickalica i nezdravog izbora grickalica, što su zaključili Heath i sar. (2011).

U istraživanju o navikama u ishrani zdravstvenih radnika u tri bolnice, Simfukwe i Van Wyk (2017) su došli do zaključka da su svi zdravstveni radnici bili svjesni negativnih posljedica prekomjerne težine ili pretilosti. Međutim, samo je nekoliko učesnika odlučilo usvojiti zdrav način života. Prepreke za usvajanje zdravog načina života uključivale su institucionalne i faktore stava. Zaključili su, također, da javne zdravstvene ustanove moraju uložiti u svoju radnu snagu tako što će zdravstvenim radnicima omogućiti pristup prostorijama za vježbanje i pristupačnoj zdravoj hrani u bolnici. Zdravstvene organizacije trebale bi uvesti programe promjene zdravstvenog ponašanja kako bi se borile protiv negativnih ustaljenih kulturnih normi među zdravstvenim osobljem.

Prema istraživanju Gieniusz-Wojczyk, Dąbek i Kulik (2021) o navikama medicinskih sestara u Poljskoj, medicinske sestre donijele su brojne loše odluke o ishrani. Gotovo sve medicinske sestre u istraživanju imale bi koristi od poboljšanja prehrane. Emocionalno prejedanje bilo je dominantna prehrambena navika u studiranoj grupi medicinskih sestara. Medicinske sestre s prekomjernom tjelesnom težinom/ pretile i medicinske sestre koje su imale dodatni posao pokazale su neprikladne prehrambene navike.

Također, Iljaz i sar. (2021) navode u zaključku svoga istraživanja da većina liječnika nije zadovoljila smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o tjelesnoj aktivnosti i da su imali neuravnoteženu prehranu te sjedilački način života.

Prema Kathleen Mahan i Raymond (2017), kuhanje kod kuće može biti najbolji način za konzumiranje uravnoteženih i hranjivih obroka, ali može biti i veliki izazov u odrasloj dobi zbog zauzetosti. Upravo ovaj moment je naveden kao problem i u istraživanju Softić-Namas (2021) o prehrambenim navikama zaposlenika u Hitnoj pomoći KS. U ovom istraživanju uočeno je da ispitivana skupina značajno manje priprema svoje obroke i češće jede hranu izvan svog doma.

Ovakvi podaci zabrinjavaju s obzirom na važnost pozitivnih izbora kod pripreme i konzumiranja hrane, koji se navode i u preporukama za smjenske radnike švicarskog Federalnog odjeljenja za ekonomiju, obrazovanje i istraživanje WBF (2017).

Samhat, Attieh i Sacre (2020) zaključuju u svojoj studiji da medicinske sestre u noćnim smjenama imaju neredovne obroke, više grickaju, preferiraju hranu sa visokim udjelom masti i šećera i ne bave se nikakvim fizičkim aktivnostima van svog posla, zbog umora povezanog s prirodom posla.

Lin, Park i sar. (2020) su zaključili da je rad u noćnoj smjeni povezan s povećanom potrošnjom isprazne kalorijske hrane/ pića tokom dana među radnicima u noćnim smjenama. Prema rezultatima Mashhadi i sar. (2016), među radnicima u smjenama postoji neadekvatan unos vode i visok unos šećernih napitaka, što predstavlja potencijalni rizik od nekih hroničnih bolesti kao što je metabolički sindrom sa visokim nivoom triglicerida. Lin, Guo i sar. (2019) su u svom istraživanju došli do zaključka da se zaslađena pića koriste kao zamjena za obrok i da je to zbog opterećenja poslom. Konzumacija napitaka zaslađenih šećerom također je pozitivno povezana s povećanom vjerovatnoćom za nastanak pretilosti.

Noćni rad i životne navike

U životne navike bi se, osim prehrambenih, moglo ubrojati konzumiranje alkohola, pušenje cigareta, bavljenje fizičkom aktivnošću, kvalitetan san i navike koje mogu doprinijeti kontrolisanju stresa (hobi, meditacija, vjerske aktivnosti, druženje itd).

Rad u smjenama negativno utječe na životne navike i može dovesti do nepovoljnih zdravstvenih ishoda, a te navike su loš izbor hrane, pušenje i prekomjerna težina. Većina australijskih zdravstvenih radnika, a posebno medicinske sestre, rade rotirajuće smjene, kako navode Zhao i sar. (2008), pa su u većem riziku od razvijanja ovih negativnih životnih navika.

Turchi i sar. (2019) navode kako postoji značajna veza između noćnog rada i kvaliteta života medicinskih sestara povezanog s radnim mjestom. Zdravstveni profil medicinskih sestara uključenih u istraživanje je u različitim dimenzijama ispod vrijednosti opće populacije Italije.

Ohida i sar. (2001) navode da je uočena značajna povezanost između rada u noćnoj smjeni i upotrebe alkoholnih pića kako bi se lakše zaspalo. U pregledu literature o povezanosti konzumacije alkohola i noćnog rada, Richter i sar. (2021) navode da se može povezati konzumiranje alkohola sa noćnim radom u većem broju studija. Razlog za zloupotrebu alkohola kod ovih radnika može biti samoolakšavanje ili način da se nose sa stresom i psihološkim problemima tipičnim za smjenski rad. Medicinske sestre starije od 50 godina su u posebnom riziku od ovog problema.

Prema istraživanju provedenom u Univerzitetskoj bolnici Mansoura, Abou-ElWafa, Zoromba i El-Gilany (2020) su došli do zaključka da je prevalencija pušenja među ljekarima na specijalizaciji i medicinskim sestrama relativno visoka.

Kako navode Alibabić i Mujić (2016), utvrđena je veza između tjelesne aktivnosti i prehrane; osobe koje više vježbaju unose manje masnu hranu i unose više mikronutrijenata. U nekim studijama utvrđeno je de će tjelesna aktivnost pozitivno utjecati pri sprječavanju nastanka pojedinih zloćudnih tumora. Preporučuje se minimalnih 60-90 minuta fizičke aktivnosti dnevno, koju treba prilagođavati dobi, stanju zdravlja organizma itd. Iz rezultata u ovom radu vidi se da većina ispitanika nema dovoljno fizičke aktivnosti.

Noćni rad i sindrom sagorijevanje

Kong i sar. (2012) su u svom istraživanju zaključili da je visok udio ljekara u javnom zdravstvu koji su sa karakteristikama visokog sagorijevanja na poslu (eng. burnout). Mladi, ali umjereno iskusni ljekari, koji moraju raditi u smjenama, činili su se najranjivijim.

Druga studija koju su proveli Wisetborisut i sar. (2014) zaključuje da je smjenski rad bio povezan sa izgaranjem na poslu. Produženi broj godina rada kod smjenskih radnika bio je povezan sa češćim sagorijevanjem. Utvrđeno je da su adekvatni sati nadoknađenog spavanja i slobodni dani mogući zaštitni faktori.

U svom istraživanju o utjecaju stresa na rad osoblja u bolničkoj hitnoj službi, koji rade noćne smjene, Strapajević (2015) navodi da su neki od pokazatelja u promjeni ponašanja kod sindroma sagorijevanja pad koncentracije, smanjenje samopoštovanja, apatija, nepopustljivost i krutost u odnosima, dezorijentacija, perfekcionizam, zabrinutost za zdravlje, nestrpljivost, pretjerani oprez, povlačenje u sebe i izolacija od drugih, pretjerana zabrinutost za porodicu, nesnošljivost, konfliktnost, preosjetljivost itd. Strapajević dalje navodi da se kao posljedica navedenog javljaju razni subjektivni simptomi, kao što su nesanica, noćne more, smanjenje ili pojačanje apetita, pad seksualnosti, osjećaj iracionalnog straha, osjećaj krivnje, umor, stalno loše raspoloženje, opća slabost itd. Od simptoma psihičke naravi promjene su u vidu pojave opsesija o svrsihodnosti života, pojava osjećaja besciljnosti, suicidalnih misli, vjerski fanatizam ili gubitak vjere, patološki skepticizam itd. Sve navedeno utječe i na tijelo koje doživljava stres te se javljaju organski poremećaji tipa srčane aritmije, pojava hipertenzije, bolovi u mišićima i zglobovima, pojava probavnih smetnji, glavobolja i migrene, poremećaji menstrualnog ciklusa u žena itd.

Kakamu i sar. (2014) su istraživali vezu između umora poslije noćne smjene i svijesti medicinskih sestara o potrebi smanjenja stresa. U ovoj studiji je prepoznata veza između stepena svijesti o svakodnevnom oslobađanju od stresa i perioda oporavka od umora.

Gordon i sar. (2011) su u svom istraživanju zaključili da u poređenju s muškarcima koji rade po nepromjenjivom rasporedu rada, oni koji rade u smjenama pokazuju više stope opijanja, stresa i emocionalnih problema. Radnice u smjenama prijavile su više stope upotrebe tableta za spavanje, tableta za smirenje i alkohola, kao i niže rezultate na društvenom planu, više stresa na poslu i više emocionalnih problema.

Kod radnika s prekomjernom tjelesnom težinom ili gojaznošću, noćni/ smjenski radni raspored bio je povezan sa nižom motivacijom za promjenu načina života, a povezanost je još jača kod onih s dugim radnim vremenom (Tanikawa i sar, 2020).

Problemi sa spavanjem i tjelesna neaktivnost važni su faktori koji izazivaju depresiju kod noćnih radnika. Ovaj fenomen istražili su Kalmbach i sar. (2015) na primjeru ljekara na specijalizaciji. Nažalost, gubitak sna i neaktivnost česti su tokom specijalističkog staža ljekara, a posebno tokom prve godine boravka u bolnici. Veliko opterećenje i cirkadijalni neusklađeni raspored smjena doprinose visokoj stopi nedostatka sna tokom stažiranja. U istoj liniji, rotirajući smjenski rad i vremenska ograničenja predstavljaju glavne prepreke fizičkoj aktivnosti i vježbanju kod ljekara.

Reference:

1. Abou-ElWafa, H. S., Zoromba, M. A., & El-Gilany, A.-H. (2020). Cigarette smoking at workplace among resident physicians and nurses in Mansoura University Hospital. Archives of Environmental & Occupational Health, 76(1), 37–44.

2. Alibabić, V., i Mujić, I. (2016). Pravilna prehrana i zdravlje. Veleučilište u Rijeci.

3. Beebe, D., Chang, J. J., Kress, K., & Mattfeldt-Beman, M. (2017). Diet quality and sleep quality among day and night shift nurses. Journal of Nursing Management, 25(7), 549–557.

4. Benziger, C. P., Roth, G. A., & Moran, A. E. (2016). The Global Burden of Disease Study and the Preventable Burden of NCD. Global Heart, 11(4), 393–397.

5. Bourne, P. A., Glen, L. V., Laws, H., & Kerr-Campbell, M. D. (2010). Health, lifestyle and health care utilization among health professionals. Health, 02(06), 557–565.

6. Buss, J. (2012). Associations between Obesity and Stress and Shift Work among Nurses. Workplace Health & Safety, 60(10), 453–458.

7. Canuto, R., Pattussi, M. P., Macagnan, J. B. A., Henn, R. L., & Olinto, M. T. A. (2013). Sleep deprivation and obesity in shift workers in southern Brazil. Public Health Nutrition, 17(11), 2619–2623.

8. Coppeta, L., Di Giampaolo, L., Rizza, S., Balbi, O., Baldi, S., Pietroiusti, A., & Magrini, A. (2020). Relationship between the night shift work and thyroid disorders: A systematic review and meta-analysis. Endocrine Regulations, 54(1), 64–70.

9. Gieniusz-Wojczyk, L., Dąbek, J., & Kulik, H. (2021). Nutrition Habits of Polish Nurses: An Approach. Healthcare, 9(7), 786.

10. Gordon, N. P., Cleary, P. D., Parker, C. E., & Czeisler, C. A. (1986). The prevalence and health impact of shiftwork. American Journal of Public Health, 76(10), 1225–1228.

11. Guo, Y., Liu, Y., Huang, X., Rong, Y., He, M., Wang, Y., Yuan, J., Wu, T., & Chen, W. (2013). The Effects of Shift Work on Sleeping Quality, Hypertension and Diabetes in Retired Workers. PLoS ONE, 8(8), e71107.

12. Hadžović-Džuvo, A. i sar. (2016). Gojaznost. Sarajevo: Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu

13. Heath, G., Roach, G. D., Dorrian, J., Ferguson, S. A., Darwent, D., & Sargent, C. (2012). The effect of sleep restriction on snacking behavior during a week of simulated shiftwork. Accident Analysis & Prevention, 45, 62–67.

14. Hidalgo, K. D., Mielke, G. I., Parra, D. C., Lobelo, F., Simões, E. J., Gomes, G. O., Florindo, A. A., Bracco, M., Moura, L., Brownson, R. C., Pratt, M., Ramos, L. R., & Hallal, P. C. (2016). Health promoting practices and personal lifestyle behaviors of Brazilian health professionals. BMC Public Health, 16(1).

15. Human circadian rhythm (Source adapted from Smolensky and Lamberg). ResearchGate. Retrieved February 6, 2022.

16. Ijaz, M. A., Ijaz, A., Ijaz, M. M., Khalid, M., & Akhtar, J. (2021). Comparison of Physical Activity and Dietary Habits among Clinical and Non-clinical Side Doctors. Pakistan Journal of Medical Research, 60(2), 69–73.

17. Jia, Y., Lu, Y., Wu, K., Lin, Q., Shen, W., Zhu, M., Huang, S., & Chen, J. (2013). Does night work increase the risk of breast cancer? A systematic review and meta-analysis of epidemiological studies. Cancer Epidemiology, 37(3), 197–206.

18. Kakamu, T., Tsuji, M., Hidaka, T., Kumagai, T., Hayakawa, T., & Fukushima, T. (2014). [Relationship between fatigue recovery after late-night shifts and stress relief awareness]. Sangyo Eiseigaku Zasshi = Journal of Occupational Health, 56(5), 116–120.

19. Kalmbach, D. A., Fang, Y., Arnedt, J. T., Cochran, A. L., Deldin, P. J., Kaplin, A. I., & Sen, S. (2018). Effects of Sleep, Physical Activity, and Shift Work on Daily Mood: a Prospective Mobile Monitoring Study of Medical Interns. Journal of General Internal Medicine, 33(6), 914–920.

20. Karlsson, B. (2001). Is there an association between shift work and having a metabolic syndrome? Results from a population based study of 27 485 people. Occupational and Environmental Medicine, 58(11), 747–752.

21. Kathleen Mahan, & Raymond, J. L. (2017). Krause’s food & the nutrition care process (14th ed.). Elsevier.

22. Ko, S. B. (2013). Night Shift Work, Sleep Quality, and Obesity. Journal of Lifestyle Medicine, 3(2), 110–116. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4390740/

23. Kong, H., Siu, C., Fy, C., Yuen, S., & Cheung, A. (2012). www.hkmj.org. Hong Kong Med J, 18, 186–192.

24. Kuhn, G. (2001). Circadian rhythm, shift work, and emergency medicine. Annals of Emergency Medicine, 37(1), 88–98.

25. Lin, T.-T., Guo, Y. L., Gordon, C., Cayanan, E., Chen, Y.-C., Ouyang, C.-M., & Shiao, J. S.-C. (2019). Association Between Sugar-Sweetened Beverage Consumption as Meal Substitutes, Workload, and Obesity in Nurses: A Cross-Sectional Study. International Journal of Environmental Research and Public Health, 16(24), 4984.

26. Lin, T.-T., Park, C., Kapella, M. C., Martyn-Nemeth, P., Tussing-Humphreys, L., Rospenda, K. M., & Zenk, S. N. (2020). Shift work relationships with same- and subsequent-day empty calorie food and beverage consumption. Scandinavian Journal of Work, Environment & Health.

27. Mashhadi, N. S., Saadat, S., Afsharmanesh, M. R., & Shirali, S. (2016). Study of association between beverage consumption pattern and lipid profile in shift workers. Diabetes & Metabolic Syndrome: Clinical Research & Reviews, 10(4), 227–229.

28. Nacht- und Schichtarbeit (2017). Eidgenössisches Departement für Wirtschaft, Bildung und Forschung WBF Staatssekretariat für Wirtschaft SECO

29. Naghashpour, M., Amani, R., Nematpour, S., & Haghighizadeh, M. H. (2013). Dietary, Anthropometric, Biochemical and Psychiatric Indices in Shift Work Nurses. Food and Nutrition Sciences, 04(12), 1239–1246.

30. Ohida, T., Kamal, A., Sone, T., Ishii, T., Uchiyama, M., Minowa, M., & Nozaki, S. (2001). Night-Shift Work Related Problems in Young Female Nurses in Japan. Journal of Occupational Health, 43(3), 150–156.

31. Porter, R. S. (2018). The Merck manual of diagnosis and therapy. Merck Sharp & Dohme Corp., A Subsidiary Of Merck & Co., Inc.

32. Puttonen, S., Härmä, M., & Hublin, C. (2010). Shift work and cardiovascular disease – pathways from circadian stress to morbidity. Scandinavian Journal of Work, Environment & Health, 36(2), 96–108.

33. Reeves, S. L., Newling‐Ward, E., & Gissane, C. (2004). The effect of shift‐work on food intake and eating habits. Nutrition & Food Science, 34(5), 216–221.

34. Richter, K., Peter, L., Rodenbeck, A., Weess, H. G., Riedel-Heller, S. G., & Hillemacher, T. (2020). Shiftwork and Alcohol Consumption: A Systematic Review of the Literature. European Addiction Research, 1–7.

35. Samhat, Z., Attieh, R., & Sacre, Y. (2020). Relationship between night shift work, eating habits and BMI among nurses in Lebanon. BMC Nursing, 19(1).

36. Schwartz, J. R. L., & Roth, T. (2006). Shift Work Sleep Disorder. Drugs, 66(18), 2357–2370.

37. Sharma, S., Anand, T., Dey, B., Ingle, G., & Kishore, J. (2014). Prevalence of modifiable and non-modifiable risk factors and lifestyle disorders among health care professionals. Astrocyte, 1(3), 178.

38. Simfukwe, P., Van Wyk, B., & Swart, C. (2017). Perceptions, attitudes and challenges about obesity and adopting a healthy lifestyle among health workers in Pietermaritzburg, KwaZulu-Natal province. African Journal of Primary Health Care & Family Medicine, 9(1).

39. Slišković, A. (2010). Shiftwork Problems. Archives of Industrial Hygiene and Toxicology, 61(4).

40. Softić-Namas S. (2021). Utjecaj noćnog rada na prehrambene i životne navike i zdravlje zaposlenika Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo. (završni magistarski rad), Tehnološki fakultet u Tuzli

41. Spiegel, K., Tasali, E., Penev, P., & Cauter, E. V. (2004). Brief Communication: Sleep Curtailment in Healthy Young Men Is Associated with Decreased Leptin Levels, Elevated Ghrelin Levels, and Increased Hunger and Appetite. Annals of Internal Medicine, 141(11), 846.

42. Strapajević, D. (2015) Procjena utjecaja rada u integriranoj bolničkoj hitnoj službi na zdravlje i radnu sposobnost djelatnika, SG/NJ 20, 231-9.

43. Tanikawa, Y., Kimachi, M., Ishikawa, M., Hisada, T., Fukuhara, S., & Yamamoto, Y. (2020). Association between work schedules and motivation for lifestyle change in workers with overweight or obesity: a cross-sectional study in Japan. BMJ Open, 10(4), e033000.

44. Turchi, V., Verzuri, A., Nante, N., Napolitani, M., Bugnoli, G., Severi, F. M., Quercioli, C., & Messina, G. (2019). Night work and quality of life. A study on the health of nurses. Annali Dell’Istituto Superiore Di Sanita, 55(2), 161–169.

45. Wang, F., Zhang, L., Zhang, Y., Zhang, B., He, Y., Xie, S., Li, M., Miao, X., Chan, E. Y. Y., Tang, J. L., Wong, M. C. S., Li, Z., Yu, I. T. S., & Tse, L. A. (2014). Meta-analysis on night shift work and risk of metabolic syndrome. Obesity Reviews, 15(9), 709–720.

46. WHO/Europe | Tackling noncommunicable diseases in Bosnia and Herzegovina (2018) (pristupljeno 3.2.2022.)

47. Williams, C. (2008). Work-life balance of shift workers. Statistics Canada -Catalogue, 5.

48. Wisetborisut, A., Angkurawaranon, C., Jiraporncharoen, W., Uaphanthasath, R., & Wiwatanadate, P. (2014). Shift work and burnout among health care workers. Occupational Medicine, 64(4), 279–286.

49. Wolk, R., & Somers, V. K. (2007). Sleep and the metabolic syndrome. Experimental Physiology, 92(1), 67–78.

50. Yeom, J. H., Sim, C. S., Lee, J., Yun, S. H., Park, S. J., Yoo, C.-I., & Sung, J. H. (2017). Effect of shift work on hypertension: cross sectional study. Annals of Occupational and Environmental Medicine, 29(1).

51. Zhao, I., Bogossian, F., & Turner, C. (2012). A Cross-Sectional Analysis of the Association Between Night-Only or Rotating Shift Work and Overweight/Obesity Among Female Nurses and Midwives. Journal of Occupational and Environmental Medicine, 54(7), 834–840.

< Older Post Newer Post >

Prva laboratorijska analiza krvi za ranu dijagnozu glioblastoma

By Eldar Pezer • 07 Feb, 2024

Britanski naučnici razvili su prvu laboratorijsku analizu krvi koja može otkriti određene vrste malignih tumora mozga. Trenutno ne postoje neinvazivni ili neradiološki testovi za neoplazme mozga. Ovaj jednostavan test bi mogao smanjiti potrebu za invazivnim operacijama koje se trenutno koriste za postavljanje dijagnoze nekih tumora mozga, što bi moglo omogućiti ranije otkrivanje bolesti i time ubrzati terapiju i potencijalno povećati stopu preživljavanja pacijenata sa jednim od najsmrtonosnijih oblika malignih tumora mozga. Onkolozi, kao i neurolozi pozdravili su ovaj napredak, rekavši da je test jeftin i da bi ga bilo lako primijeniti u kliničkoj praksi. Specijalisti ističu da bi ovakva dijagnostička procedura bila posebno korisna za pacijente sa "nedostupnim" ili teško dostupnim tumorima mozga, kojima bi rana dijagnoza i terapija uveliko poboljšala prognozu. Naučnici iz Centra izvrsnosti za istraživanje tumora mozga (Brain Tumour Research Centre of Excellence), koji vode Imperial College London i Imperial College Healthcare NHS Trust, proveli su prve studije kako bi procijenili da li test može tačno otkriti glijalne tumore, uključujući: glioblastom (GBM), najčešće dijagnostifikovan tip visoko malignih tumora mozga kod odraslih; astrocitoma i oligodendroglioma. Otkrili su da je test imao "visoku analitičku osjetljivost, specifičnost i preciznost", prema studiji objavljenoj u International Journal of Cancer. Naučnici se sada nadaju da će provesti daljnje studije u Velikoj Britaniji kako bi potvrdili rezultate, ako budu uspješni, očekuje se da bi pacijenti mogli imati koristi od novog testa već za dvije godine. „TriNetra-Glio“ je nalaz krvi razvijen uz financijsku pomoć „Datar Cancer Genetics“. Koristi mehanizam koji izoluje glijalne ćelije koje su se odvojile od tumoroznog tkiva, koje se nalaze u cikulaciji, identifikacijom glija u cirkulaciji (circulating glial cells (CGCs)), test je visoko specifičan (100%) i analitički senzitivan (95%), za glijalne malignitete (GLI-M) i može diferencirati različite graduse (II–IV) i podtipove. Bez obzira na spol, godine, najčešće lijekove ili druge serumske faktore. Izolovane ćelije se zatim identifikuju pomoću flourescentne immunohistohemije.

Svjetski dan borbe protiv raka

By Ajla Sadović • 04 Feb, 2024

Uvod Svake godine od raka umire oko deset miliona ljudi, što je više od HIV/AIDS-a, malarije i tuberkuloze zajedno. To je uzrok svake šeste smrti i jedan od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. S našim trenutnim znanjem, vjerujemo da se barem jedan od tri slučaja raka može spriječiti. Pušenje, izlaganje suncu, loša prehrana, konzumiranje alkohola i neadekvatna tjelesna aktivnost značajni su čimbenici rizika koji se mogu modificirati. Naše vrijeme za djelovanje je sada! #worldcancerday

Lemierrov sindrom

By dr. Almedina Spiljak • 23 Jan, 2024

Lemierrov sindrom je rijetka komplikacija orofaringealnih infekcija, koja podrazumjeva širenje infekcije na lateralne zidove ždrijela uz posljedični razvoj septičnog tromboflebitisa unutrašnje jugularne vene. Etiologija Najčešći uzrok nastanka ovog sindroma su bakterije, konkretno bakterija Fuscobacterium necrophorum, koja je uzročnik u čak 57% slučajeva. Pomenuta bakterija je inače sastavni dio normalne bakterijske flore orofarinksa, gastrointestinalnog kao i genitourinarnog trakta žena. Mikroorganizmi koji također mogu dovesti do razvoja Lemierrovog sindroma su Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, GAS i druge beta-hemolitičke streptokoke, Streptococcus intermedius, Streptococcus constellatus, Arcanobacterium haemolyticum, Klebsiella pneumoniae, Eikenella corrodens, Enterococcus sp., Proteus sp., i Bacteroides sp. Epidemiologija Incidenca Lemierrovog sindroma u vremenu prije otkrića i primjene antibiotika je bila iznimno visoka. U prilog tome govori i podatak da je prije ere antibiotika stopa mortaliteta iznosila 90%, a da se upotrebom antibiotika spustila na 4-12%. Patofiziologija Lemierrov sindrom se gotovo bez izuzetka javlja kod pacijenata, koji su prethodno bili u potpunosti zdravi i nisu bolovali ni od kakvih hroničnih bolesti. Tri su glavna stadija sindroma: 1. infekcija 2. invazija u okolno tkivo 3. metastatsko širenje bakterija u druge organe Za razvoj infekcije neophodno je oštećenje sluznice kroz koju je omogućen daljnji prodor patogena, jer je poznato da Fuscobacterium necrophorum ne invadira neoštećenu, zdravu sluznicu. Postojanje prethodne infekcije, doprinosi razvoju pogodnih uvjeta za nastanak sekundarne infekcije. Nakon oštećenja sluznice, patogen se širi u okolna tkiva, parafaringelani prostor te meka tkiva vrata, a daljnjim napredovanjem infekcija zahvata unutrašnju jugularnu venu, invadira njenu stijenku, uzrokujući krvarenje te u skladu s tim i koagulaciju, što dovodi do stvaranja trombotske mase unutar vene. Najčešći ishod nastale situacije je fragmentacija tromba te stvaranje embolusa. Oslobađanje tih embolusa u sistemsku cirkulaciju rezultira diseminacijom Fuscobacterium necrophorum u pluća, jetru, zglobove, mišiće, bubrege te pleuru. Pluća su najčešće mjesto metastatske infekcije, prisutna u 80% do 97% slučajeva. Lemierrov sindrom najčešće započinje kao orofaringealna infekcija, a rjeđe kao otitis media, parotitis, sinusitits, mastoiditis ili odontogena infekcija. Ostali rijetki uzroci uključuju traumu kao i maligne procese glave i vrata. Klinička slika Kliničku sliku karakterizira pojava općih i lokalnih simptoma. Opći simptomi i znaci su groznica, malaksalost, povećani limfni čvorovi, otok vrata, dehidracija, glavobolja i mučnina. U početnoj fazi bolesti lokalni simptomi ovise o samoj primarnoj infekciji. Najčešće je to tonzilofaringitis, ali može biti i sinusitis, otitis, parotitis, mastoiditis, odontogena infekcija, povrede u području glave i vrata te maligni procesi. Povišena temperatura najčešći je nalaz kliničkog pregleda, koji je prisutan u 92% do 100% slučajeva. Atipična klinička slika se može prezentirati epi napadima i sljepilom. Dijagnoza Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, mikrobioloških pretraga te radioloških snimaka. Kliničko postavljanje dijagnoze započinje kliničkim pregledom, a potom uzimanjem uzoraka krvi za laboratorijske analize te hemokulture. U krvnoj slici se mogu naći leukocitoza, povišen CRP, povišena sedimentacija eritrocita, trombocitopenija , a u slučaju postojanja abnormalne funkcije jetre povišen bilirubin. U slučaju pojave tegoba vezanih za pluća, koje ukazuju na metastatsko širenje infekcije, mogu se uraditi i RTG ili CT snimak pluća . U dijagnozi tromboze vene jugularis interne nam može pomoći ultrazvučni pregled vrata. Tretman Terapija Lemierrovog sindroma može biti antibiotska, antikoagulantna ili pak hirurška. Prvi lijek izbora kada su u pitanju antibiotici jesu penicilini, dok su alternative cefalosporini, metronidazol i klindamicin. U terapiji je preporučena i kombinacija penicilina i metronidazola , budući da se razvojem infekcije u parafaringealnom područuju vrata stvaraju uslovi povoljni za anerobne bakterije, a metronidazol ima veliku učinkovitost upravo na te mikroorganizme. Antibiotici se u početku terapije primjenjuju intravenski , dok prelazak na oralnu primjenu zavisi od brzine oporavka ili dok pacijent ne postane afebrilan. Predloženo trajanje terapije je u prosjeku oko 3-6 sedmica , u skladu sa pacijentovim odgovorom na terapiju. Spori odgovor na antibiotsku terapiju može nastati kao posljedica toga da su veće nakupine gnoja na mjestima, koja ne podliježu drenaži. Druga je mogućnost da se infekcija nalazi na mjestu gdje je penetracija antibiotika slaba, a treća je rezistencija Fuscobacterium necrophorum na neke antibiotike. Kada je u pitanju antikoagulantna terapija , ista se primjenjuje u slučajevima kada je došlo do potpune tromboze vene, dok se kod djelomičnme tromboze takva terapija izbjegava. Antikoagulatna terapija se također koristi u slučaju kad tromboza uključuje sigmoidni ili kavernozni sinus. Prvi lijek izbora bio bi heparin , a za dugotrajnije liječenje niskomolekularni heparin. Ovaj tip terapije još uvijek je kontroverzan, jer postoji opasnost od pojave krvarenja. Hirurški dio terapije sastoji se od drenaže apscesa. Literatura 1. Habib S, Rajdev K, Siddiqui AH, Azam M, Memon A, Chalhoub M. Septic emboli of the lung due to Fusobacterium necrophorum, a case of Lemierre’s syndrome. Respir Med Case Rep [Internet]. 2019 Jun 2 [cited 2019 Aug 31];28. 2. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5. 3. Riordan T, Wilson M. Lemierre’s syndrome: more than a historical curiosa. Postgrad Med J. 2004;80(944):328–34. 4. Colbert C, McCormack M, Eilbert W, Bull L. Lemierre Syndrome as a Complication of Laryngeal Carcinoma. Clin Pract Cases Emerg Med. 2018;2(1):78–81. 5. Allen BW, Bentley TP. Lemierre Syndrome. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2019 6. Osowicki J, Kapur S, Phuong LK, Dobson S. The long shadow of Lemierre’s syndrome. J Infect. 2017;74(17): 47–53. 7. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5.

Pertussis – Veliki kašalj

By dr. Belma Muratović • 19 Jan, 2024

Veliki kašalj (pertussis) je infektivno oboljenje respiratornog sistema izazvano bakterijom Bordetella pertussis . Bordetella pertussis je gram negativna bakterija koja je specifično patogena za ljudsku vrstu. Ona se prikači za trepljasti epitel respiratornog sistema gde luči različite toksine, uključujući i Pertussis toksin, koji izazivaju paralizu treplji, zapaljenje i otežano izbacivanje sekreta iz disajnih puteva. Klinička slika Inkubacioni period obično traje od 7-10 dana i klinička slika kod odojčadi i male dece prolazi kroz 3 stadijuma . Svaki stadijum traje od 1-3 nedelje, a većina pacijenata se oporavlja 2-3 meseca. Težina kliničke slike je različita i dominiraju različiti simptomi u zavisnosti od slučaja. Kataralni stadijum: oboleli često imaju normalnu telesnu temperaturu, malaksalost, bol u grlu, rinoreju, suzenje, kijanje i blagi progresivni suvi kašalj. U ovom stadijumu lekari često zanemaruju dijagnozu velikog kašlja jer ovi znaci i simptomi oponašaju one kod drugih virusnih infekcija. Paroksizmalni stadijum: oboleli imaju napade intenzivnog i jakog kašlja (5 do 10 paroksizama) koji traju nekoliko minuta i povezani su sa cijanozom, proptozom oka, izbočenjem jezika, salivacijom, stvaranjem guste oralne sluzi, suzenje očiju. U ovoj fazi se manifestuje klasičan znak pertusisa, inspiratorni urlik. Paroksizmi kašlja mogu biti posledica dejstva toksina ili stvrdnjavanja sluzi koja se teško uklanja iz traheje, bronhija ili bronhiola. Paroksizmi mogu biti izazvani stimulusima kao što su plač, smeh i jedenje. Takvi paroksizmi se često javljaju noću i učestalost se povećavaju tokom prve 1 do 2 nedelje ove faze, sa postepenim opadanjem nakon toga. U paroksizmalnoj fazi, pacijenti takođe mogu iskusiti povraćanje (posttusivno povraćanje), umor i respiratornu iscrpljenost.The Rekonvalescentni stadijum: paroksizmi kašlja se povlače po učestalosti, trajanju i težini. Međutim, blagi, hronični, neparoksizmalni kašalj može trajati do 6 nedelja. Kod dece koja su imala klasični tip pertusisa, paroksizam kašlja se može ponoviti ako dete dobije drugu virusnu infekciju. Adolescenti i odrasli imaju znakove i simptome slične onima kod novorođenčadi i dece, ali blaže. Komplikacije: Odloženo kliničko prepoznavanje velikog kašlja će verovatno dovesti do kliničkih komplikacija i posledica. Mala deca su u najvećem riziku od ozbiljnih posledica, kao što su respiratorna insuficijencija i smrt. U SAD-u više od polovine dece kojima je dijagnostikovan veliki kašalj su hospitalizovana, a kao komplikaciju imaju apneu, upalu pluća, konvulzije ili plućnu hipertenziju. Lakše komplikacije su zapaljenje srednjeg uva, sinusitis, gubitak u telesnoj masi, sinkopa, prelomi rebara, urinarna inkotinencija, koinfekcija virusom (RSV, influenca A i B, rinovirus). Dijagnostika : Vrlo često, klinička slika i dobro uzeta anamneza nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze velikog kašlja. Blago povećanje broja leukocita i izražena limfocitoza su klasični markeri velikog kašlja i pokazalo se kao korisni pokazatelji bolesti ako se posmatra sa tipičnim simptomima ili pozitivnim mikrobiološkim testom. Zlatni standard je kultura brisa grla , ali je problem što su potrebne posebne hranljive podloge i što se na rezultat čeka 7-10 dana. Bris grla je najbolje uzeti u ranom stadijumu bolesti (kataralnoj fazi). PCR je brzo sredstvo za laboratorijsku dijagnozu u okolnostima u kojima je verovatnoća pozitivne kulture niska- u kasnijim stadijumima bolesti. Serologija nam takođe može pomoći, jer prirodna infekcija bakterijom B. pertussis je praćena povećanjem serumskih nivoa IgA, IgM i IgG antitela na specifični antigen pertusisa, dok primarna imunizacija dece indukuje uglavnom IgM i IgG antitela. Lečenje : Standardni antibiotici za lečenje velikog kašlja su makrolidi . Izazivač je osetljiv na makrolidne antibiotike. Klasično se daju eritromicin i azitromicin. Eritromicin se kod dece daje u dozi 40-50mg/kg/ dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana, a kod odraslih 2g/dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana. Azitromicin se kod odojčadi mlađih od 6 meseci daje 10mg/kg u jednoj dozi prvi dan, zatim 5mg/kg/dnevno u jednoj dozi od 2-5 dana lečenja. Kod starije dece se daje 10mg/kg/dnevno u jednoj dozi 5 dana, a kod odraslih 500mg dnevno u jednoj dozi prvi dan,a od 2-5 dana 250mg dnevno u jednoj dozi. Daju se i klaritromicin i trimetoprim-sulfametoksazol, čije doziranje možete videti u tabeli (Preuzeto iz Nelson textbook of pediatrics, 20th edition).

Merry Christmas Coronary

By Eldar Pezer • 30 Dec, 2023

Merry Christmas Coronary je pojava koju karakteriše povećanje smrtnosti od srčanih bolesti tijekom zimskih praznika, posebno oko Božića i Nove godine. Istraživanja su pokazala da je u SAD-u broj smrtnih slučajeva od ishemijske srčane bolesti za oko trećinu veći u decembru i januaru nego u ljetnim mjesecima. Ovaj fenomen nije povezan samo s hladnijim temperaturama, jer se javlja i u područjima s blagom klimom, kao i na južnoj hemisferi gdje je decembar ljetni mjesec. Mogući uzroci Merry Christmas Coronary su stres, prejedanje, nedostatak vježbanja, zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja tijekom praznika. Stres može povećati krvni pritisak, ubrzati rad srca i potaknuti upalne procese koji mogu oštetiti endotel. Prejedanje može dovesti do pogoršanja holesterola, šećera i triglicerida u krvi, što također može oštetiti krvne žile i povećati rizik od začepljenja koronarnih arterija. Nedostatak vježbanja može smanjiti fizičku kondiciju i otpornost na stres, kao i doprinijeti debljanju i metaboličkom sindromu. Zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja mogu biti fatalni, jer srčani udar može dovesti do smrti. Mnogi ljudi možda ne žele pokvariti praznično raspoloženje ili smetati svojim bližnjima i ignorišu znakove upozorenja kao što su bol u prsima, otežano disanje, znojenje, mučnina ili vrtoglavica. Kako bi se spriječio Merry Christmas Coronary, važno je voditi računa o zdravlju srca tokom cijele godine, ali posebno tijekom praznika. Neki savjeti za zdrave praznike su: - Ograničite unos alkohola, soli, šećera i masnoća - Jedite više voća, povrća, žitarica i ribe - Vježbajte, barem 30 minuta dnevno - Izbjegavajte pušenje i izloženost duhanskom dimu - Naspavajte se dovoljno i opustite se - Potražite podršku od porodice i prijatelja ako se osjećate usamljeno ili depresivno - Uzmite svoje lijekove kao je propisano - Ne ignorišite simptome srčanog udara i potražite hitnu medicinsku pomoć ako se pojave Merry Christmas Coronary je ozbiljan zdravstveni problem koji se može spriječiti ili liječiti ako se poduzmu odgovarajuće mjere. Ne dopustite da vam srce ispašta zbog praznika. Uživajte u nastupajućim danima na zdrav i siguran način.

FIBROMYALGIA

By mr.sci. Đenisa Tatarević Džaferović i mr.sci Demir Džaferović • 30 Dec, 2023

Brojni kliničari se susreću sa pacijentima čiji se hronični rasprostranjeni muskuloskeletni bolovi ne mogu jednostavno objasniti. Fibromialgija je oboljenje koje karakteriše hronična bol muskuloskeletnog sistema koja može biti udružena sa umorom, insomnijom, jutarnjom ukočenosti zglobova, depresijom, anksioznošću te problemima sa pamćenjem i pažnjom. Fibromialgija kao fizičko oboljenje je dugo vremena bila kontraverzna. Razlog tome je što ljekari uprkos tome što prepozaju simptome fibromialgije kao ozbiljne zdravstvene tegobe, etiketiranjem pacijenata ovom dijagnozom potencijalno mogu dodatno opteretiti resurse zdravstvenog sistema. Međutim, dokazi upućuju na suprotno. Kada pacijenti sa ovim stanjem dobiju adekvatnu dijagnozu smanjuje se broj uputnica, dijagnostičkih pretraga i drugih intervencija. Prevalenca Procjenjuje se da oko 2 do 3% svjetske populacije boluje od fibromialgije. Ranije se smatralo da je fibromialgija oboljenje koje se isključivo javlja kod žena. Međutim, novija istraživanja su dokazala da muškarci također obolijevaju od ovog stanja. Sa novijim kliničkim smjernicama i istraživanjima prevalenca proporcija dijagnosticiranih žena pada sa nekadašnjih 95% na 60% na globalnom nivou. Etiologija Uzrok oboljenja je u potpunosti nepoznat. Istraživani su brojni neurotransmitori, hormoni te peptidi koji bi potencijalno mogli biti povezani sa patogenezom fibromialgije, ali još uvijek ne postoji sigurno objašnjenje koje stoji iza ovog stanja. Smatra se da kombinacija bioloških, psiholoških i socijalnih faktora imaju velik utjecaj na razvoj i intenzitet ovog stanja. Klinička slika Fibromialgija iako je zastupljena u oba pola, ipak je malo češća kod žena. Javlja se između 30 i 60 godine života. Pacijenti se žale na dugotrajne bolove širom cijelog tijela koji relativno slabo reaguju na anlgetike. Iscrpljenost je česta i javlja se nakon minimalnih napora i aktivnosti. Insomnia kao i drugi problemi sa spavanjem su vrlo često prisutni kod ovih pacijenata. Oko 20% pacijenata koji boluju od fibromialgije imaju udružene psihičke tegobe najčeće u vidu depresije i anksioznosti.

Fiziološki šumovi kod dece

By dr. Belma Muratović • 17 Dec, 2023

Fiziološki (funkcionalni) šumovi najčešće nastaju na mestima povezivanja struktura nesrazmernih po veličini. Ovako nastao poremećaj protoka može izazvati vibriranje mekotkivnih struktura, što dovodi do nastanka šuma. Procenjuje se da se kod oko 80% dece u nekom razdoblju života može čuti funkcionalni šum na srcu. Nazivaju se i šumovima zdravog srca. Osnovne karakteristike funkcionalnih šumova su da su sistolni ili kontinuirani, a nikad dijastolni, intenzitet im nije veći od III stepena , nisu udruženi sa pojavom trila, nižeg su ili srednjeg tonaliteta i mogu imati muzikalan karakter . Svi funkcionalni šumovi se pojačavaju u anemiji, ležećem položaju, naporu i pri povišenoj telesnoj temperaturi odnosno u uslovima koji povećavaju udarni volumen srca . Svi fiziološki šumovi su praćeni urednim EKG zapisom i urednim ultrazvukom srca. Najčešći funkcionalni šum kod dece je vibratorni (Still-ov) šum . To je kratak ejekcioni muzikalni sistolni šum, nižeg ili srednjeg tonaliteta, intenziteta I-III stepena. Ovaj šum nastaje na početku ili u sredini sistole, lokalizovan je duž leve ivice sternuma sa ograničenom propagacijom i znatno je glasniji u ležećem, a slabiji u sedećem položaju. Najčešće se javlja kod dece uzrasta 3-7 godina.

Historija je sada: odobrena prva CRISPR-Cas9 genska terapija za anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju

By Eldar Pezer • 10 Dec, 2023

Ovaj časopis je prije nešto više od dvije godine sa interesovanjem pisao o potencijalu CRISPR-Cas9-a ( članak ). Danas nastavljamo pisati o ovom historijskom terapijskom modalitetu, čija važnost je potvrđena dodjelom Nobelove nagrade 2020.g. Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudni za „razvoj prezicne tehnologije uređivanja genoma“. Nevjerovatna je činjenica da Science 2008. piše: „Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A” *, a da nakon samo 15 godina imamo odobrenu terapiju o kojoj autor tada govori. 16. novembra ove godine agencija za lijekove Ujedinjenog Kraljevstva (MHRA) odobrila je terapiju koja se temelji na modifikaciji ekspresije gena koji diktiraju dvije rijetke hemoglobinopatije: anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju . Terapija je nazvana Casgevy i prvi put koristi naprednu molekularnu tehnologiju poznatu kao CRISPR . U redovima koji slijede objasniti ćemo je CRISPR, kako radi Casgevy nastavljajući rad kolege Kosijera koji je pisao u ovom časopisu. CRISPR je skraćenica od C lustered R egularly I nterspaced S hort P alindromic R epeats, a u svojoj osnovi je ponovljena kratka sekvenca nukleotida koje se nalaze u genomima prokariota npr. bakterija. Te sekvence su izvedene iz DNK patogena, npr. virusa koji su ranije inficirali bakterije i služe za zaštitu bakterija od budućih infekcija istim patogenima. Bakterije mogu prepoznati i izrezati DNK virusa pomoću posebnih enzima koji se zovu CRISPR-asocirani proteini (Cas). Time vrše ključnu ulogu u antiviralnom odgovoru. Jedan od najpoznatijih i najčešće korištenih enzima je Cas9, CRISPR-Cas9 je postao široko korišten alat za uređivanje genoma u mnogim organizmima pa i kod ljudi. Ova tehnologija je postala poznata široj zajednici nakon što je 2018. godine, He Jiankui, ljekar iz Kine objavio da su rođene prve bebe imune na HIV . Implatirao je 2 embrija sa izmjenjenim CCR5 genom. Rođene su tri bebe koje su danas zdrave dok je He isključen iz naučne zajednice odslužio trogodišnju zatvorsku kaznu. Popularizaciji CRISPR-Cas9 je pridonio i dokumentarac Human Nature. Uređivanje genoma predstavlja promjenu sekvence DNK u ćeliji i koristi za ispravljanje grešaka u genima koji uzrokuju bolesti, dodavanje novih funkcija ili karakteristika, ili istraživanje uloge gena u biologiji i medicini. CRISPR-Cas9 radi tako što koristi molekulu RNK koja služi kao vodič za pronalaženje i ciljanje određenog dijela DNK u genomu. Kada Cas9 dođe do ciljanog mjesta, on reže oba lanca DNK i omogućava umetanje, brisanje ili zamjenu dijelova DNK. Ovaj proes se naziva genska terapija . Casgevy je genska terapija koja koristi CRISPR-Cas9 za liječenje anemije srpastih ćelija i β-talasemije, dvije nasljedne bolesti krvi koje su uzrokovane mutacijama u genima koji kodiraju hemoglobin. Casgevy se primjenjuje tako što se uzmu heatopoeetične multipotentne matične ćelije iz koštane srži pacijenata i koriste CRISPR-Cas9 za uređivanje gena BCL11A koji sprječava proizvodnju oblika hemoglobina koji se stvara samo u fetusima, zvanog fetalni hemoglobin (HbF) . Fetalni hemoglobin ima veći afinitet za kisik u odnosu na odrasli hemoglobin (HbA). Modifikacijom ekspresije ovog gena, Casgevy omogućava proizvodnju fetalnog hemoglobina, koji se ne odlikuje patologijom hemoglobina kao kod ljudi s anemijom srpastih ćelija ili β-talasemijom. Fetalni hemoglobin je ključni mehanizam koji se može koristiti u budućim terapijama anemije srpastih ćelija i beta-talasemijje. Prije nego što se genski modifikovane matične ćelije vrate u koštanu srž potrebno je da se za to steknu uslovi, a oni jesu da se domaćin pripremi kako bi se spriječilo odbacivanje (graft vs host) od strane imunološkog sistema te spriječile autouimune i aloimune bolesti koje bi mogle slijediti nakon ovakvih transplantacija. Nakon pripreme pacijenta, genski uređene matične ćelije se vraćaju u tijelo putem infuzije, slične transfuziji krvi. Mijeloidne matične ćelije onda koloniziraju koštanu srž i počinju proizvoditi crvena krvna zrnca koja sadrže fetalni hemoglobin. Casgevy je prva odobrena terapija za uređivanje gena koja koristi CRISPR-Cas9 tehnologiju i predstavlja veliki korak naprijed kako za hematologiju tako i za gensku i CRISPRtehnologiju. Nakon što je odobrena u Ujedinjenom Kraljevstvu, očekuje se da će biti odobrena i u drugim zemljama, prije svega u SAD-u. Objava odluke FDA je najavljena za 8 decembar. Iskreno se radujem danu kada će genska terapija biti mogućnost u našoj domovini. *Vijay G. Sankaran et al. Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A.Science 322,1839-1842(2008).DOI: 10.1126/science.1165409 Literatura: 1. The First CRISPR Drug: Vertex Pharmaceuticals’ Casgevy Wins U.K. Approval for Sickle Cell Disease (genengnews.com) 2. Scientist who edited babies’ genes says he acted ‘too quickly’ | Gene editing | The Guardian

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV)

By dr. Barabara Knežević • 01 Dec, 2023

Virus humane imunodeficijencije (HIV) je retrovirus. Restrovirusi su RNA virusi čije je glavno obilježje sposobnost umnažanja (replikacije) mehanizmom reverzne transkripcije kojim nastaje kopija DNA koja se ugrađuje u genom stanice domaćina. Svijetu su poznata dva tipa HIV-a: HIV-1 i HIV-2. Uzročnik većine infekcija je HIV-1, ali značajan udio infekcija uzrokuje i HIV-2 - osobito u dijelovima zapadne Afrike. Epidemiologija Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je 2022. oko 39 milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući 1,5 milijuna djece (< 15 godina), živjelo s HIV-om – od toga 53% bile su žene i djevojke. U 2022. novozaraženih je bilo približno 1,3 milijuna. Među osobama koje žive s HIV-om u 2022., otprilike 86% je znalo svoj HIV status, a 76% je pristupilo liječenju. Oko 630 000 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s AIDS-om, u usporedbi s 2,0 milijuna 2004. i 1,3 milijuna 2010. godine. Zahvaljujući međunarodnim naporima, od 2022. procjenjuje se da je 29,8 milijuna ljudi koji žive s HIV-om imalo pristup antiretrovirusnoj terapiji (u usporedbi sa 7,7 milijuna u 2010.), dramatično smanjujući smrtnost i prijenos u mnogim zemljama. Prijenos HIV infekcije Putevi prijenosa virusa su nezaštićeni spolni odnos sa neliječenom HIV inficiranom osobom (u najveći rizik se svrstava nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a kao rjeđi načini prijenosa slijede vaginalni i oralni), korištenje igala i ostalog pribora za injektiranje droga koje je prethodno koristila osoba koja je inficirana HIV-om, primanje neprovjerene transfuzije krvi, organa i stanica zaražene osobe (danas je rizik vrlo mali jer se svi darivatelji krvi, organa i tkiva prethodno testiraju na HIV, sifilis i hepatitis C), s neliječene HIV pozitivne majke na njezino dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Tjelesne tekućine kao što su slina, suze i znoj, ne sadrže virus u količini dovoljnoj za nastanak zaraze. Dokazano je da osobe s HIV infekcijom liječene antiretrovirusnom terapijom, koje imaju nemjerljive količine virusa u krvi, ne prenose virus spolnim putem svojim partnerima. Patofiziologija HIV infekcije Cijeli proces odvija se u limfocitima T u koje virus prodire pomoću CD4 molekula i kemokinskih receptora za koje će se vezati. Nakon pričvršćivanja, HIV RNA i pripadajući enzimi otpuštaju se u stanicu domaćina. Za početak virusne replikacije nužno je postojanje reverzne transkriptaze - RNA ovisna DNA polimeraza. Ona kopira HIV RNA, proizvodeći potom provirusnu DNA. Ovaj mehanizam kopiranja sklon je greškama, što rezultira čestim mutacijama, a time i novim genotipovima HIV-a. Na taj se način olakšava stvaranje različitih oblika virusa koji se mogu oduprijeti kontroli imunološkog sustava domaćina i antiretrovirusnih lijekova. Provirusna DNA potom ulazi u jezgru stanice domaćina i integrira se u DNA domaćina. Cijeli proces ulaska i integracije odvija se pomoću HIV enzima - integraze. Sa svakom staničnom diobom, integrirana provirusna DNA se udvostručuje zajedno s DNA domaćina. Nakon toga, provirusna HIV DNA može se prepisati u HIV RNA i prevesti u HIV proteine, kao što su glikoproteinske ovojnice 41 i 120. Ovi HIV proteini se sastavljaju u HIV virione na unutarnjoj membrani stanice domaćina i pupaju sa površine stanice unutar ovojnice modificirane ljudske stanične membrane. Svaka stanica domaćina može proizvesti tisuće viriona. AIDS je rezultat kontinuirane i dosljedne replikacije HIV-a. Velika brzina replikacije HIV-a i visoka učestalost transkripcijskih pogrešaka pomoću HIV reverzne transkriptaze rezultiraju mnogim mutacijama, povećavajući mogućnost stvaranja sojeva otpornih na imunitet domaćina i lijekove. Klinička slika Na samom početku primarna HIV infekcija može biti asimptomatska ili uzrokovati prolazne nespecifične simptome (akutni retrovirusni sindrom). Akutni retrovirusni sindrom obično počinje unutar 1 do 4 tjedna od infekcije i traje 3-14 dana. Neki od simptoma su groznica, malaksalost, umor, grlobolja, artralgija, generalizirana limfadenopatija i septički meningitis. Ponekad, zbog svoje sličnosti, simptomi mogu podsjećati nadruge bolesti, npr. infektivne mononukleoze ili nespecifičnog virusnog sindroma. Nakon što prvi simptomi nestanu, većina pacijenata, čak i bez liječenja, nema simptome ili ima samo nekoliko blagih, povremenih, nespecifičnih simptoma. Simptomi tijekom ovog relativno asimptomatskog razdoblja mogu biti posljedica izravno HIV-a ili oportunističkih infekcija. Najčešći su limfadenopatija, bijeli plakovi zbog oralne kandidijaze, herpes zoster, proljev, umor, vrućica s povremenim znojenjem itd. Asimptomatske, blage do umjerene citopenije (npr. leukopenija, anemija, trombocitopenija) također su česte. Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) AIDS se definira kao HIV infekcija s jednim ili više od sljedećeg: · Jedna ili više bolesti koje definiraju AIDS · Broj CD4+ T limfocita < 200/mcL · Postotak CD4+ stanica od ≤ 14% od ukupnog broja limfocita Bolesti koje definiraju AIDS uključuju: · Ozbiljne oportunističke infekcije · Određeni karcinomi (npr. Kaposijev sarkom, ne-Hodgkinov limfom ) za koje je predisponirana neispravna stanično posredovana imunost · Neurološka disfunkcija · Sindrom iscrpljivanja Dijagnoza i dijagnostički testovi Otkrivanje antitijela na HIV osjetljivo je i specifično osim tijekom prvih nekoliko tjedana od infekcije. Taj period naziva se "razdoblje prozora" akutne HIV infekcije. Međutim, HIV p24 antigen (osnovni protein virusa) već je prisutan u krvi tijekom većeg dijela tog vremena i može se otkriti analizama. Trenutačno se preporučuje imunotest kombinacije antigen/antitijelo 4. generacije - otkriva antitijela na HIV-1 i HIV-2, kao i p24 HIV antigen. Ukoliko je rezultat testa pozitivan, radi se analiza za razlikovanje HIV-1 i HIV-2 i analiza HIV RNA pomoću ELISA-e ili Western blot-a. Testovi na licu mjesta pomoću krvi ili sline mogu se obaviti brzo i jednostavno, omogućujući testiranje u različitim okruženjima i trenutno izvještavanje pacijenata. Pozitivni rezultati ovih brzih testova trebali bi se potvrditi standardnim krvnim testovima (npr. ELISA sa ili bez Western blota) u zemljama s velikim resursima i ponavljanjem s jednim ili više drugih brzih testova u zemljama s visokim opterećenjem HIV-om. Negativne testove nije potrebno potvrditi. Liječenje Kada govorimo o liječenju HIV infekcija, postoje dvije mogućnosti: kombinacije antiretrovirusnih lijekova (antiretrovirusna terapija [ART], koja se ponekad naziva visoko aktivna ART [HAART] ili kombinirana ART [cART]) i kemoprofilaksa oportunističkih infekcija u bolesnika s visokim rizikom. Liječenje ART-om preporučuje se svim pacijentima, jer se komplikacije povezane s bolešću mogu pojaviti čak i kod neliječenih pacijenata s visokim brojem CD4+ i jer se toksičnost antiretrovirusnih lijekova smanjila kako su razvijeni novi lijekovi. Opća načela antiretrovirusne terapije · Smanjite razinu HIV RNA u plazmi na nemjerljivu (tj. < 20 do 50 kopija/mL) · Vratiti broj CD4 na normalnu razinu (obnova ili rekonstitucija imunološkog sustava) Prevencija Cjepiva protiv HIV-a jako je teško razviti jer površinski proteini HIV-a lako mutiraju, što rezultira ogromnom raznolikošću antigenskih tipova. U ovom trenutku ne postoji učinkovito cjepivo protiv AIDS-a. Mala je vjerojatnost da se HIV-om zarazite nekim nesretnim slučajem na koji niste mogli utjecati, a mnogo veća da infekciju dobijete zbog rizičnog ponašanja. Najvažnije preventivne mjere su: izbjegavanje seksualnih odnosa izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju, pravilna uporaba kondoma, izbjegavanje korištenja droge intravenozno, izbjegavanje seksualnih odnosa u stanju opijenosti alkoholom ili drogama koji smanjuju sposobnost rasuđivanja i povećavaju vjerojatnost neodgovornog spolnog ponašanja, korištenje mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavice, naočale, maske i dr.) prilikom rukovanja krvlju, organima ili tjelesnim izlučevinama u profesionalnom doticaju s potencijalno zaraženim osobama i materijalom. Postekspozicijska profilaksa (PEP) Preventivni tretman je indiciran nakon: · Prodorne ozljede koje uključuju krv zaraženu HIV-om (obično ubodi iglom) · Teška izloženost sluznice (oka ili usta) zaraženim tjelesnim tekućinama kao što su sperma, vaginalne tekućine ili druge tjelesne tekućine koje sadrže krv (npr. amnionska tekućina) Cilj je započeti PEP što je prije moguće nakon izlaganja ako je profilaksa opravdana. CDC preporučuje pružanje PEP unutar 24 do 36 sati nakon izlaganja; dulji interval nakon izlaganja zahtijeva savjet stručnjaka. Literatura: 1. Justiz Vaillant AA, Gulick PG. HIV and AIDS Syndrome. 2022 Sep 20. In: StatPearls. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan–. PMID: 30521281. 2. Deeks SG, Overbaugh J, Phillips A, Buchbinder S. HIV infection. Nat Rev Dis Primers. 2015 Oct 1;1:15035. 3. Maartens G, Celum C, Lewin SR. HIV infection: epidemiology, pathogenesis, treatment, and prevention. Lancet. 2014;384(9939):258-271. 4. https://www.msdmanuals.com/professional/infectious-diseases/human-immunodeficiency-virus-hiv/human-immunodeficiency-virus-hiv-infection

HPV INFEKCIJA I VAKCINACIJA

By Sandra Stanisavljevic • 26 Nov, 2023

Znamo da su danas sve češće polno prenosive bolesti upravo zbog toga što sve više mladih stupa u rane seksualne odnose bez primene zaštite uz minimalnu prosvećenost o mogućim infekcijama. U ovom članku ćemo objasniti šta je HPV infekcija i kako se zaštititi od mogućnosti pojave. HPV ili humani papiloma virus se prenosi seksualnim kontaktom, infekcija nastaje tokom vaginalnog ili analnog seksualnog odnosa. Osoba može dobiti HPV infekciju iako njen partner nema znake ili simptome infekcije, čak i posle više godina od seksualnog kontakta sa inficiranom osobom jer HPV virus osaje latentan u organizmu oko 2 godine. Većina ljudi nije ni svjesna toga da je inficirana nitiznaju da mogu preneti HPVsvom partneru. Znamo da postoji više od 120 tipova HPV od kojih oko 40 mogu uzrokovati genitalne infekcije kod muškaraca i žena. Ovi virusi također mogu dovesti do infekcije sluzokože usta i ždrela. Neki od ovih tipova su i visoko onkogeni pa mogu razviti malignitete kao sto su HPV16 i HPV18. Kao posledica HPV virusa može doći do: - Gentialnih kondiloma (bradavice u predelu genitalija) - Karcinoma cerviksa (grlić materice kod žena) - Orofaringealnog karcinoma (karcinom usne duplje i ždrela) - Karcinoma anusa - Karcinoma vulve i vagine kod žena - Karcinoma penisa kod muškaraca Postavlja se pitanje kako još može da se prenese HPV? Naravno, trudnice, ukoliko su inficirane HPV virusom, mogu infekciju preneti novorodjenčetu prilikom prolaska kroz porodjajni kanal. U tоm slučајu, kod bebe može doći do razvoja rekuretne respiratorne papilomatoze (RRR) , retkog stanja koje se karakteriše pojavom kondiloma u usnoj duplji i ždrelu. Sada da objasnimo šta postižemo imunizacijom i kada je najbolje primeniti vakcinu protiv ovog virusa Vakcinacija je jeftin i efikasan metod za smanjenje rizika od zaraznih bolesti. Po prvi put, dr H. zur Hausen iz Univerziteta u Hajdelbergu u Nemačkoj, 12. februara 1985. otkrio je HPV. Rana prevencija HPV vakcinacijom je siguran i efikasan metod protiv ove bolesti. Tri profilaktičke HPV vakcine s u odobrene za ciljanje visokorizičnih tipova HPV-a i zaštitu protiv poremećaja povezanih sa HPV-om. Ove postojeće vakcine su zasnovane na rekombinantnoj DNK tehnologija i prečišćeni L1 proteini se sklapa da formira prazne ljuske HPV-a. Međutim, terapeutske vakcine se razlikuju od ovih profilaktičke vakcine. Oni su izazvali ćelijski posredovan imunitet protiv transformisanih ćelija, umesto da neutrališu antitela. Druga generacija profilaktičkih HPV vakcina , napravljena od alternativnih virusnih komponenti korišćenjem isplativih proizvodnih strategija, trenutno prolazi kroz klinička istraživanja. Ko i kada treba da primi vakcinu? Naravno, da bi vakcina bila efikasna mora se primiti pre izlaganja HPV-u tj pre stupanja u seksualne odnose. Vakcinu trebaju primiti deca uzrasta od navršenih 9 godina. Tinejdzeri oba pola koji kao deca nisu primili vakcinu mogu da je prime u kasnijem periodu. Osobe ženskog pola mogu da prime vakcinu do 26. godine a muškarci do 21. godine sa tim što muškarci dobijaju kvadrivalentnu vakcinu. Kao i svak a vakcina koja je uvedena kao prevencija odredjenih bolesti i ova vakcina je prošla detaljna dvogodišnja ispitivanja. Za obe HPV vakcine, Gardasil i Cervarix , vrši se neprestano praćenje pojave neželjenih reakcija. U Srbiji, praćenje neželjinih reakcija nakon vakcinacije u nadležnosti je Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije i Instituta za javno zdravlje Srbije. Klinička ispitivanja su pokaala da vakcina pruža skoro 100% zaštitu od prekanceroznih lezija , a kvadrivalentna HPV vakcina i od genitalnih kondiloma izazvanih tipovima kji se nalaze u vakcini. Kada se i zvrši imunizacija može doći do crvenila i otoka na mestu uboda, može se javiti osećaj bola ali su svi ovi simptomi kratkog i prolaznog karaktera. Takodje može se javiti i blaga do umereno povišene temperature koja se kreće u intervalu 37,7-38,8 stepena Celzijusa LITERATU RA https: //z-lib.is/book/hpv-infections https ://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30397675/ http s://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20304221/ Medicinska mikrobiologija, Smilja Kalenić, 2013. Robinsove osnove patologije, V. Kumar, A.K. Abbas, J.C Aster, 2021

Svi materijali, članci i slike na ovoj stranici pripadaju isključivo ABCdoc i ne smiju se kopirati.