Noćni rad zdravstvenih radnika

mr.nutr.dr.med Safija Softić-Namas • February 8, 2022

Noćni rad je odavno prepoznat kao jedan od rizičnih faktora za razvoj mnogih oboljenja. Cirkadijalni ritmovi su uslovljeni prirodnim izmjenama dana i noći (slika 1). Bilo kakvo ometanje njihovog prirodnog toka može dovesti do desinhronizacije, s kojom su povezani brojni zdravstveni poremećaji i bolesti.


Noćni rad je klasificiran kao rad izvan normalnih dnevnih radnih sati, u šta se računaju sati od 07:00 do 18:00, te uključuje rad u rano jutro, uvečer i tokom noći. Ovakav režim rada imaju neki zdravstveni radnici, policajci, vatrogasci, radnici na benzinskim stanicama, autoprevoznici te radnici još nekih rijetkih službi.

Slika 1. Cirkadijalni ritam kod čovjeka, (prevedeno) Smolensky i Lamberg (2000)


Prema Williams (2008), 45% ukupnog broja zdravstvenih radnika radi noćne smjene, a prema novijim istraživanjima broj ljudi koji rade noćne smjene progresivno raste. S obzirom na to da sve više ljudi radi noću, povezanost noćnog rada sa zdravstvenim problemima, te lošim životnim i prehrambenim navikama vrlo je zabrinjavajuća.

 

Noćni rad i poremećaji spavanja


Poremećaj spavanja povezan sa noćnim radom (eng. shift work sleep disorder) je uobičajeno stanje koje ostaje nedovoljno prepoznato i nedovoljno liječeno prema Schwartz  i Roth (2006).


Gotovo polovina svih ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama se žali na probleme vezane uz spavanje, kako navodi Porter (2018) u Merck priručniku dijagnostike i terapije. Poremećaj spavanja može uzrokovati emocionalne promjene, poteškoće u pamćenju, lošije motoričke sposobnosti, smanjenu učinkovitost na poslu, povećan broj nesreća u saobraćaju. Također, može doprinijeti kardiovaskularnim bolestima i mortalitetu.


Prema Sliškoviću (2010), u nizu problema smjenskih/ noćnih radnika na prvom su mjestu problemi sa spavanjem. U osnovi ovih problema je inverzija faza 24-satnog ritma budnost/ spavanje koju nameće noćni rad, dok vanjski faktori (buka, svjetlo i dnevne socijalne aktivnosti) mogu dodatno narušavati dnevno spavanje noćnog radnika. Problemi sa spavanjem kod smjenskih radnika najčešće uključuju nesanicu, smanjeno trajanje spavanja te pospanost i umor tokom noćnih radnih sati. Problemima sa spavanjem i hroničnom umoru posebno doprinosi rad u rotirajućim smjenama, gdje radnik ulazi u novu smjenu dok adaptacija na prethodnu još nije potpuna.


Budući da se mnogi liječnici hitne pomoći angažiraju u smjenama, podložni su efektima poremećaja cirkadijalnog ritma. Istraživanja o učinku desinhronizacije na liječnike hitne pomoći su oskudna, ali su pokazala negativne učinke, kako navodi Kuhn (2001).


Mnogi ljudi su svjesni važnosti kvalitetnog sna, ali mnogi nisu svjesni koliki je utjecaj istog na nastanak hroničnih bolesti. U istraživanju Beebe i sar. (2017) navodi se da je nekvalitetan san rastući problem u Sjedinjenim Američkim Državama i procjenjuje da 50 do 70 hiljada Amerikanaca pati od poremećaja spavanja. Zaključuju da je ovo moderni javnozdravstveni problem u SAD-u.


Istraživanje Wolk i Somers (2007) razmatra dokaze da poremećaji spavanja (opstruktivna apneja u snu, nedostatak sna i rad u smjenama) mogu neovisno dovesti do razvoja i inzulinske rezistencije te pojedinačnih kliničkih komponenti metaboličkog sindroma. Može biti i obrnuto, jer metaboličke abnormalnosti povezane s metaboličkim sindromom i inzulinskom rezistencijom mogu potencijalno pogoršati poremećaje spavanja.

 

Noćni rad i zdravlje


Zdravstveni problemi koji su povezani sa poremećajima cirkadijalnog ritma su kardiovaskularna oboljenja, šećerna bolest, hipertenzija, hiperlipidemija, probavne tegobe, poremećaji rada štitnjače, gojaznost, sindrom izgaranja na poslu, mentalni poremećaji, poremećaji sna, poremećaji reproduktivnog zdravlja, moguća povezanost sa karcinomom endometrija i dojke te drugi.


Radnici u smjenama imali su veće šanse za hipertenziju (povišen krvni pritisak) od ostalih. Konkretno, što radnici duže rade, rizik od hipertenzije postaje veći, kako navode Yeom i sar. (2017). Guo i sar. (2013) navode da rad u smjenama može biti nezavisni faktor rizika za kvalitet spavanja, dijabetes i hipertenziju čak i kod radnika u penziji.


U istraživanju Sliškovića (2010) se navodi kako dobijeni rezultati pokazuju da smjenski radnici navode značajno veći broj zdravstvenih problema od radnika koji ne rade u smjenama. Pritom je najveća povezanost sa smjenskim radom utvrđena za probleme povezane sa spavanjem, probavom, umorom i iritabilnošću poslom. Slišković, također, navodi da je smjenski rad općenito označen kao rizični faktor za kardiovaskularne bolesti, iako još nije potpuno razjašnjen mehanizam njihova nastanka kod smjenskih radnika. Smatra se da neurovegetativna reakcija na narušavanje cirkadijalnih ritmova vodi povećanoj hormonalnoj reakciji s posljedicama za krvni pritisak, srčanu frekvenciju, procese tromboze, metabolizam lipida i glukoze. S druge strane, manje povoljni životni uvjeti kod rada u smjenama, fiziološki napori, problemi sa spavanjem i prehranom, te pušenje cigareta su, također, značajni faktori rizika.


Rad u smjenama može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti zbog nekoliko međusobno povezanih psihosocijalnih, bihevioralnih i fizioloških mehanizama, kako tvrde Puttonen , Härmä i Hublin (2010). Psihosocijalni mehanizmi se odnose na poteškoće u kontroli radnog vremena, smanjenu ravnotežu između privatnog i profesionalnog života i loš oporavak nakon posla. Najvjerojatnije promjene u ponašanju su debljanje i pušenje. Uvjerljivi fiziološki i biološki mehanizmi povezani su s aktivacijom autonomnog nervnog sistema, upalom, promijenjenim metabolizmom lipida i glukoze te srodnim promjenama u riziku od ateroskleroze, metaboličkog sindroma i dijabetesa tipa II. Podaci iz ove studije pružaju dokaze o mogućim mehanizmima bolesti između smjenskog rada i kardiovaskularnih bolesti.


Neki od zaključaka istraživanja Softić-Namas (2021) ukazuju na to zaposlenici Hitne pomoći Kantona Sarajevo, koji rade noćne smjene svaku petu noć (ispitivana skupina), u odnosu na druge zdravstvene radnike koji rade samo dnevne smjene (kontrolna skupina), prednjače po broju srčanih udara, hipertenzije, hiperlipidemije, karcinoma, poremećaja spavanja i u grupi ostalo (tabela 1).

Tabela 1. Analiza prisustva pojedinih bolesti/ zdravstvenih problema, Softić-Namas (2021)


Prema Sharma i sar. (2017), ovi radnici imaju povećan rizik od nastanka gojaznosti i šećerne bolesti tip 2. Prema Beebe i sar. (2017), kod smjenskih radnika povećan je rizik od nastanka hipertenzije i srčanih oboljenja, a Jia i sar. (2013) navode da bi mogao biti i povećan rizik od nastanka karcinoma dojke. Karlson, Knutsson i Lindahl (2001) navode povišen rizik od metaboličkih poremećaja, povišene nivoe triglicerida i smanjene nivoe lipoproteina visoke gustoće (tzv. dobri holesterol – HDL).


Coppeta i sar. (2020) su u metaanalizi utvrdili da su poremećaji štitnjače zastupljeniji među radnicima u noćnim smjenama. Noćni rad bio je više povezan s povećanjem razine TSH (tireostimulirajući hormon). Radnici u noćnim smjenama bili su pod većim rizikom od razvoja subkliničke hipotireoze.


Istraživanje koje su proveli Hidalgo i sar. (2016) među brazilskim zdravstvenim radnicima također pokazuje poražavajuće rezultate. Relativno veliki udio liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenih radnika u zajednici izvijestilo je da se ne bavi zdravim načinom života koji utječe na hronične bolesti.


Bourne i sar. (2010) su istraživali ovaj problem i došli do zaključka da je znanje zdravstvenih radnika o zdravim životnim stilovima izvrsno. Ova studija otkrila je informacije o percepciji zdravstvenih radnika o zdravom načinu života, zdravstvenim izborima i općoj percepciji stanovnika Hanovera o njihovom zdravlju. Uprkos tome, pušenje, pretilost, prekomjerna težina, povišeni holesterol, sjedilački način života, nezdrav način života i nizak socioekonomski status povećali su rizik od kardiovaskularnih bolesti kod zdravstvenih radnika u Hannoveru, a to je dodatno komplicirano hipertenzijom, dijabetesom melitusom i nezdravim izborima.

Istraživanje koje je proveo Strapajević (2015) među zaposlenicima hitne pomoći u Hrvatskoj, zaključilo je da zdravstvene poteškoće koje su ispitanici navodili pokazuju najveću učestalost bolova koštano-mišićnog porijekla i to boli u vratu i donjem dijelu leđa, što se može povezati sa statodinamičkim naporima na ovom poslu. Pretilo je 11% ispitanika, šećernu bolest ima 5%, a bolesti gastrointestinalnog sistema (gastritis, ulkus na želucu, kamen u žuči) ima 31% ispitanika. Navedene bolesti pripadaju skupini psihosomatskih bolesti koje mogu biti, među ostalim, posljedica organizacije posla i stresa koji je svojstven u radu u objedinjenom bolničkom hitnom prijemu.


Prema Regionalnom uredu za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije (2018), glavni izazov javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini je smanjenje ovih hroničnih nezaraznih oboljenja, kao što su srčana oboljenja, moždani udar, karcinom, šećerna bolest i hronična respiratorna oboljenja. Procijenjeno je da je 80% smrtnih slučajeva godišnje uzrokovano ovim bolestima. Kako su ove bolesti česte, isto toliko su česti i faktori rizika koji dovode do njih, kao što su povišen krvni pritisak, zloupotreba cigareta i neadekvatna prehrana. Samo u 2016. godini, kardiovaskularne bolesti bile su uzrok skoro polovine smrtnih slučajeva te vodeći uzrok obolijevanja (morbiditeta) u porodičnoj medicini i primarnoj medicini općenito.


Iako se gornji podaci odnose na Bosnu i Hercegovinu, u cijelom svijetu postoji ovaj trend rasta. Hronične nezarazne bolesti sada čine više od polovine bolesti globalno. Kardiovaskularne bolesti čine otprilike polovinu smrtnih slučajeva od hroničnih nezaraznih oboljenja, a većina smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti javlja se u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Pored tradicionalnih faktora rizika od ovih oboljenja, poput pušenja duhana, visokog krvnog pritiska i nezdrave prehrane, netradicionalni faktori rizika kao što su zagađenje zraka i nezdrava konzumacija alkohola također igraju ulogu, kako navode Benziger, Gregory i Moran (2016).


Noćni rad i gojaznost


Iako je etiologija gojaznosti multifaktorijalna, prema Hadžović-Džuvo i sar. (2016), psihički stres i način života mogu utjecati na mehanizme koji stvaraju predispoziciju za gojaznost. Poznato je da su psihološka i emocionalna stanja osobe značajna u nastanku disbalansa u prehrani osobe i mogu dovesti do gojaznosti.  


Kratko trajanje sna kod mladih, zdravih muškaraca povezano je sa smanjenjem nivoa leptina, povećanjem nivoa grelina i povećanjem gladi i apetita, navode Spiegel i sar. (2004). To znači da je poremećaj sna direktno involviran u osovinu glad-sitost te da gotovo i ne mora biti povećan energetski unos kako bi došlo do gojaznosti.


Caunto i sar. (2014) su dobili rezultate koji pokazuju snažnu povezanost između nedostatka sna i gojaznosti kod radnika u smjenama te da nedostatak sna može biti direktna posljedica rada noću.

Prema Wang i sar. (2014), metaanaliza kojoj je cilj povezati noćni rad s prisustvom metaboličkog sindroma, sugerira da je rad u noćnoj smjeni značajno povezan s rizikom od nastanka istog. Canuto i sar. (2015) došli su do zaključaka da su ženski spol, starija dob i deprivacija spavanja vjerovatni faktori rizika za metabolički sindrom, dok su viši obrazovni nivo i veći broj obroka dnevno zaštitni faktori za metabolički sindrom kod radnika u fiksnim smjenama.


Ko i sar. (2013) u svojoj studiji zaključuje da loša kvaliteta sna zbog rada u noćnim smjenama remeti cirkadijalni ritam, uzrokujući negativne promjene u metaboličkim, upalnim, neuroendokrinim i antioksidativnim biomarkerima. Takve negativne promjene mogu na kraju odigrati ulogu u povećanju učestalosti pretilosti.


Nekoliko studija koje uspoređuju ukupni energetski unos kod noćnih radnika i onih koji imaju normalno radno vrijeme su pokazale da energetski unos nije razlog ovih zdravstvenih poremećaja. Naprimjer, radovi Reeves, Newling i Gissane (2004) te Naghashpour, Amani, Nematpour i Haghighizadeh (2013) pokazuju takve rezultate. Iako je poznato da pozitivan energetski unos dovodi do gojaznosti, ovdje to ipak nije lako zaključiti.

Poznato je da je rad medicinskih sestara stresan, a mnoge sestre rade u smjenama. I stres i rad u smjenama faktori su koji mogu utjecati na to kako i šta medicinske sestre jedu te mogu povećati rizik medicinskih sestara za dobijanje na težini i pretilost. Buss (2012) je uradila pregled literature koji sažima dokaze o prevalenciji pretilosti i prekomjerne težine među medicinskim sestrama koje rade u smjenama i ispituju povezanost između stresa i načina prehrane ovih medicinskih sestara. 

 

Noćni rad i prehrambene navike


Reeves, Newling‐Ward i Gissane (2004) te Geliebter (2000) navode da su česta konzumacija hrane s visokim udjelom šećera i masti i nedostatak tjelesne aktivnosti uočeni kod medicinskih sestara u noćnim smjenama i da mogu dovesti do nakupljanja potkožnog masnog tkiva.


Radnici u smjenama koji imaju ozbiljan nedostatak sna mogu biti izloženi riziku od pretilosti i povezanih zdravstvenih poremećaja zbog povećane potrošnje grickalica i nezdravog izbora grickalica, što su zaključili Heath i sar. (2011).


U istraživanju o navikama u ishrani zdravstvenih radnika u tri bolnice, Simfukwe i Van Wyk (2017) su došli do zaključka da su svi zdravstveni radnici bili svjesni negativnih posljedica prekomjerne težine ili pretilosti. Međutim, samo je nekoliko učesnika odlučilo usvojiti zdrav način života. Prepreke za usvajanje zdravog načina života uključivale su institucionalne i faktore stava. Zaključili su, također, da javne zdravstvene ustanove moraju uložiti u svoju radnu snagu tako što će zdravstvenim radnicima omogućiti pristup prostorijama za vježbanje i pristupačnoj zdravoj hrani u bolnici. Zdravstvene organizacije trebale bi uvesti programe promjene zdravstvenog ponašanja kako bi se borile protiv negativnih ustaljenih kulturnih normi među zdravstvenim osobljem.


Prema istraživanju Gieniusz-Wojczyk, Dąbek i Kulik (2021) o navikama medicinskih sestara u Poljskoj, medicinske sestre donijele su brojne loše odluke o ishrani. Gotovo sve medicinske sestre u istraživanju imale bi koristi od poboljšanja prehrane. Emocionalno prejedanje bilo je dominantna prehrambena navika u studiranoj grupi medicinskih sestara. Medicinske sestre s prekomjernom tjelesnom težinom/ pretile i medicinske sestre koje su imale dodatni posao pokazale su neprikladne prehrambene navike.


Također, Iljaz i sar. (2021) navode u zaključku svoga istraživanja da većina liječnika nije zadovoljila smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o tjelesnoj aktivnosti i da su imali neuravnoteženu prehranu te sjedilački način života.


Prema Kathleen Mahan i Raymond (2017), kuhanje kod kuće može biti najbolji način za konzumiranje uravnoteženih i hranjivih obroka, ali može biti i veliki izazov u odrasloj dobi zbog zauzetosti. Upravo ovaj moment je naveden kao problem i u istraživanju Softić-Namas (2021) o prehrambenim navikama zaposlenika u Hitnoj pomoći KS. U ovom istraživanju uočeno je da ispitivana skupina značajno manje priprema svoje obroke i češće jede hranu izvan svog doma.


Ovakvi podaci zabrinjavaju s obzirom na važnost pozitivnih izbora kod pripreme i konzumiranja hrane, koji se navode i u preporukama za smjenske radnike švicarskog Federalnog odjeljenja za ekonomiju, obrazovanje i istraživanje WBF (2017).


Samhat, Attieh i Sacre (2020) zaključuju u svojoj studiji da medicinske sestre u noćnim smjenama imaju neredovne obroke, više grickaju, preferiraju hranu sa visokim udjelom masti i šećera i ne bave se nikakvim fizičkim aktivnostima van svog posla, zbog umora povezanog s prirodom posla.


Lin, Park i sar. (2020) su zaključili da je rad u noćnoj smjeni povezan s povećanom potrošnjom isprazne kalorijske hrane/ pića tokom dana među radnicima u noćnim smjenama. Prema rezultatima Mashhadi i sar. (2016), među radnicima u smjenama postoji neadekvatan unos vode i visok unos šećernih napitaka, što predstavlja potencijalni rizik od nekih hroničnih bolesti kao što je metabolički sindrom sa visokim nivoom triglicerida. Lin, Guo i sar. (2019) su u svom istraživanju došli do zaključka da se zaslađena pića koriste kao zamjena za obrok i da je to zbog opterećenja poslom. Konzumacija napitaka zaslađenih šećerom također je pozitivno povezana s povećanom vjerovatnoćom za nastanak pretilosti.


Noćni rad i životne navike


U životne navike bi se, osim prehrambenih, moglo ubrojati konzumiranje alkohola, pušenje cigareta, bavljenje fizičkom aktivnošću, kvalitetan san i navike koje mogu doprinijeti kontrolisanju stresa (hobi, meditacija, vjerske aktivnosti, druženje itd).


Rad u smjenama negativno utječe na životne navike i može dovesti do nepovoljnih zdravstvenih ishoda, a te navike su loš izbor hrane, pušenje i prekomjerna težina. Većina australijskih zdravstvenih radnika, a posebno medicinske sestre, rade rotirajuće smjene, kako navode Zhao i sar. (2008), pa su u većem riziku od razvijanja ovih negativnih životnih navika. 


Turchi i sar. (2019) navode kako postoji značajna veza između noćnog rada i kvaliteta života medicinskih sestara povezanog s radnim mjestom. Zdravstveni profil medicinskih sestara uključenih u istraživanje je u različitim dimenzijama ispod vrijednosti opće populacije Italije.


Ohida i sar. (2001) navode da je uočena značajna povezanost između rada u noćnoj smjeni i upotrebe alkoholnih pića kako bi se lakše zaspalo. U pregledu literature o povezanosti konzumacije alkohola i noćnog rada, Richter i sar. (2021) navode da se može povezati konzumiranje alkohola sa noćnim radom u većem broju studija. Razlog za zloupotrebu alkohola kod ovih radnika može biti samoolakšavanje ili način da se nose sa stresom i psihološkim problemima tipičnim za smjenski rad. Medicinske sestre starije od 50 godina su u posebnom riziku od ovog problema.


Prema istraživanju provedenom u Univerzitetskoj bolnici Mansoura, Abou-ElWafa, Zoromba  i El-Gilany (2020) su došli do zaključka da je prevalencija pušenja među ljekarima na specijalizaciji i medicinskim sestrama relativno visoka.


Kako navode Alibabić i Mujić (2016), utvrđena je veza između tjelesne aktivnosti i prehrane; osobe koje više vježbaju unose manje masnu hranu i unose više mikronutrijenata. U nekim studijama utvrđeno je de će tjelesna aktivnost pozitivno utjecati pri sprječavanju nastanka pojedinih zloćudnih tumora. Preporučuje se minimalnih 60-90 minuta fizičke aktivnosti dnevno, koju treba prilagođavati dobi, stanju zdravlja organizma itd. Iz rezultata u ovom radu vidi se da većina ispitanika nema dovoljno fizičke aktivnosti.

 

Noćni rad i sindrom sagorijevanje


Kong i sar. (2012) su u svom istraživanju zaključili da je visok udio ljekara u javnom zdravstvu koji su sa karakteristikama visokog sagorijevanja na poslu (eng. burnout). Mladi, ali umjereno iskusni ljekari, koji moraju raditi u smjenama, činili su se najranjivijim.


Druga studija koju su proveli Wisetborisut i sar. (2014) zaključuje da je smjenski rad bio povezan sa izgaranjem na poslu. Produženi broj godina rada kod smjenskih radnika bio je povezan sa češćim sagorijevanjem. Utvrđeno je da su adekvatni sati nadoknađenog spavanja i slobodni dani mogući zaštitni faktori.


U svom istraživanju o utjecaju stresa na rad osoblja u bolničkoj hitnoj službi, koji rade noćne smjene, Strapajević (2015) navodi da su neki od pokazatelja u promjeni ponašanja kod sindroma sagorijevanja pad koncentracije, smanjenje samopoštovanja, apatija, nepopustljivost i krutost u odnosima, dezorijentacija, perfekcionizam, zabrinutost za zdravlje, nestrpljivost, pretjerani oprez, povlačenje u sebe i izolacija od drugih, pretjerana zabrinutost za porodicu, nesnošljivost, konfliktnost, preosjetljivost itd. Strapajević dalje navodi da se kao posljedica navedenog javljaju razni subjektivni simptomi, kao što su nesanica, noćne more, smanjenje ili pojačanje apetita, pad seksualnosti, osjećaj iracionalnog straha, osjećaj krivnje, umor, stalno loše raspoloženje, opća slabost itd. Od simptoma psihičke naravi promjene su u vidu pojave opsesija o svrsihodnosti života, pojava osjećaja besciljnosti, suicidalnih misli, vjerski fanatizam ili gubitak vjere, patološki skepticizam itd. Sve navedeno utječe i na tijelo koje doživljava stres te se javljaju organski poremećaji tipa srčane aritmije, pojava hipertenzije, bolovi u mišićima i zglobovima, pojava probavnih smetnji, glavobolja i migrene, poremećaji menstrualnog ciklusa u žena itd.


Kakamu i sar. (2014) su istraživali vezu između umora poslije noćne smjene i svijesti medicinskih sestara o potrebi smanjenja stresa. U ovoj studiji je prepoznata veza između stepena svijesti o svakodnevnom oslobađanju od stresa i perioda oporavka od umora.


Gordon i sar. (2011) ​​su u svom istraživanju zaključili da u poređenju s muškarcima koji rade po nepromjenjivom rasporedu rada, oni koji rade u smjenama pokazuju više stope opijanja, stresa i emocionalnih problema. Radnice u smjenama prijavile su više stope upotrebe tableta za spavanje, tableta za smirenje i alkohola, kao i niže rezultate na društvenom planu, više stresa na poslu i više emocionalnih problema.


Kod radnika s prekomjernom tjelesnom težinom ili gojaznošću, noćni/ smjenski radni raspored bio je povezan sa nižom motivacijom za promjenu načina života, a povezanost je još jača kod onih s dugim radnim vremenom (Tanikawa i sar, 2020).


Problemi sa spavanjem i tjelesna neaktivnost važni su faktori koji izazivaju depresiju kod noćnih radnika. Ovaj fenomen istražili su Kalmbach i sar. (2015) na primjeru ljekara na specijalizaciji. Nažalost, gubitak sna i neaktivnost česti su tokom specijalističkog staža ljekara, a posebno tokom prve godine boravka u bolnici. Veliko opterećenje i cirkadijalni neusklađeni raspored smjena doprinose visokoj stopi nedostatka sna tokom stažiranja. U istoj liniji, rotirajući smjenski rad i vremenska ograničenja predstavljaju glavne prepreke fizičkoj aktivnosti i vježbanju kod ljekara.



 

Reference:

1.     Abou-ElWafa, H. S., Zoromba, M. A., & El-Gilany, A.-H. (2020). Cigarette smoking at workplace among resident physicians and nurses in Mansoura University Hospital. Archives of Environmental & Occupational Health, 76(1), 37–44.

2.     Alibabić, V., i Mujić, I. (2016). Pravilna prehrana i zdravlje. Veleučilište u Rijeci.

3.     Beebe, D., Chang, J. J., Kress, K., & Mattfeldt-Beman, M. (2017). Diet quality and sleep quality among day and night shift nurses. Journal of Nursing Management, 25(7), 549–557.

4.     Benziger, C. P., Roth, G. A., & Moran, A. E. (2016). The Global Burden of Disease Study and the Preventable Burden of NCD. Global Heart, 11(4), 393–397.

5.     Bourne, P. A., Glen, L. V., Laws, H., & Kerr-Campbell, M. D. (2010). Health, lifestyle and health care utilization among health professionals. Health, 02(06), 557–565.

6.     Buss, J. (2012). Associations between Obesity and Stress and Shift Work among Nurses. Workplace Health & Safety, 60(10), 453–458.

7.     Canuto, R., Pattussi, M. P., Macagnan, J. B. A., Henn, R. L., & Olinto, M. T. A. (2013). Sleep deprivation and obesity in shift workers in southern Brazil. Public Health Nutrition, 17(11), 2619–2623.

8.     Coppeta, L., Di Giampaolo, L., Rizza, S., Balbi, O., Baldi, S., Pietroiusti, A., & Magrini, A. (2020). Relationship between the night shift work and thyroid disorders: A systematic review and meta-analysis. Endocrine Regulations, 54(1), 64–70.

9.     Gieniusz-Wojczyk, L., Dąbek, J., & Kulik, H. (2021). Nutrition Habits of Polish Nurses: An Approach. Healthcare, 9(7), 786.

10.   Gordon, N. P., Cleary, P. D., Parker, C. E., & Czeisler, C. A. (1986). The prevalence and health impact of shiftwork. American Journal of Public Health, 76(10), 1225–1228.

11.   Guo, Y., Liu, Y., Huang, X., Rong, Y., He, M., Wang, Y., Yuan, J., Wu, T., & Chen, W. (2013). The Effects of Shift Work on Sleeping Quality, Hypertension and Diabetes in Retired Workers. PLoS ONE, 8(8), e71107.

12.   Hadžović-Džuvo, A. i sar. (2016). Gojaznost. Sarajevo: Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu

13.   Heath, G., Roach, G. D., Dorrian, J., Ferguson, S. A., Darwent, D., & Sargent, C. (2012). The effect of sleep restriction on snacking behavior during a week of simulated shiftwork. Accident Analysis & Prevention, 45, 62–67.

14.   Hidalgo, K. D., Mielke, G. I., Parra, D. C., Lobelo, F., Simões, E. J., Gomes, G. O., Florindo, A. A., Bracco, M., Moura, L., Brownson, R. C., Pratt, M., Ramos, L. R., & Hallal, P. C. (2016). Health promoting practices and personal lifestyle behaviors of Brazilian health professionals. BMC Public Health, 16(1).

15.   Human circadian rhythm (Source adapted from Smolensky and Lamberg). ResearchGate. Retrieved February 6, 2022.

16.   Ijaz, M. A., Ijaz, A., Ijaz, M. M., Khalid, M., & Akhtar, J. (2021). Comparison of Physical Activity and Dietary Habits among Clinical and Non-clinical Side Doctors. Pakistan Journal of Medical Research, 60(2), 69–73.

17.   Jia, Y., Lu, Y., Wu, K., Lin, Q., Shen, W., Zhu, M., Huang, S., & Chen, J. (2013). Does night work increase the risk of breast cancer? A systematic review and meta-analysis of epidemiological studies. Cancer Epidemiology, 37(3), 197–206.

18.   Kakamu, T., Tsuji, M., Hidaka, T., Kumagai, T., Hayakawa, T., & Fukushima, T. (2014). [Relationship between fatigue recovery after late-night shifts and stress relief awareness]. Sangyo Eiseigaku Zasshi = Journal of Occupational Health, 56(5), 116–120.

19.   Kalmbach, D. A., Fang, Y., Arnedt, J. T., Cochran, A. L., Deldin, P. J., Kaplin, A. I., & Sen, S. (2018). Effects of Sleep, Physical Activity, and Shift Work on Daily Mood: a Prospective Mobile Monitoring Study of Medical Interns. Journal of General Internal Medicine, 33(6), 914–920.

20.   Karlsson, B. (2001). Is there an association between shift work and having a metabolic syndrome? Results from a population based study of 27 485 people. Occupational and Environmental Medicine, 58(11), 747–752.

21.   Kathleen Mahan, & Raymond, J. L. (2017). Krause’s food & the nutrition care process (14th ed.). Elsevier.

22.   Ko, S. B. (2013). Night Shift Work, Sleep Quality, and Obesity. Journal of Lifestyle Medicine, 3(2), 110–116. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4390740/

23.   Kong, H., Siu, C., Fy, C., Yuen, S., & Cheung, A. (2012). www.hkmj.org. Hong Kong Med J, 18, 186–192.

24.   Kuhn, G. (2001). Circadian rhythm, shift work, and emergency medicine. Annals of Emergency Medicine, 37(1), 88–98.

25.   Lin, T.-T., Guo, Y. L., Gordon, C., Cayanan, E., Chen, Y.-C., Ouyang, C.-M., & Shiao, J. S.-C. (2019). Association Between Sugar-Sweetened Beverage Consumption as Meal Substitutes, Workload, and Obesity in Nurses: A Cross-Sectional Study. International Journal of Environmental Research and Public Health, 16(24), 4984.

26.   Lin, T.-T., Park, C., Kapella, M. C., Martyn-Nemeth, P., Tussing-Humphreys, L., Rospenda, K. M., & Zenk, S. N. (2020). Shift work relationships with same- and subsequent-day empty calorie food and beverage consumption. Scandinavian Journal of Work, Environment & Health.

27.   Mashhadi, N. S., Saadat, S., Afsharmanesh, M. R., & Shirali, S. (2016). Study of association between beverage consumption pattern and lipid profile in shift workers. Diabetes & Metabolic Syndrome: Clinical Research & Reviews, 10(4), 227–229.

28.   Nacht- und Schichtarbeit (2017). Eidgenössisches Departement für Wirtschaft, Bildung und Forschung WBF Staatssekretariat für Wirtschaft SECO

29.   Naghashpour, M., Amani, R., Nematpour, S., & Haghighizadeh, M. H. (2013). Dietary, Anthropometric, Biochemical and Psychiatric Indices in Shift Work Nurses. Food and Nutrition Sciences, 04(12), 1239–1246.

30.   Ohida, T., Kamal, A., Sone, T., Ishii, T., Uchiyama, M., Minowa, M., & Nozaki, S. (2001). Night-Shift Work Related Problems in Young Female Nurses in Japan. Journal of Occupational Health, 43(3), 150–156.

31.   Porter, R. S. (2018). The Merck manual of diagnosis and therapy. Merck Sharp & Dohme Corp., A Subsidiary Of Merck & Co., Inc.

32.   Puttonen, S., Härmä, M., & Hublin, C. (2010). Shift work and cardiovascular disease – pathways from circadian stress to morbidity. Scandinavian Journal of Work, Environment & Health, 36(2), 96–108.

33.   Reeves, S. L., Newling‐Ward, E., & Gissane, C. (2004). The effect of shift‐work on food intake and eating habits. Nutrition & Food Science, 34(5), 216–221.

34.   Richter, K., Peter, L., Rodenbeck, A., Weess, H. G., Riedel-Heller, S. G., & Hillemacher, T. (2020). Shiftwork and Alcohol Consumption: A Systematic Review of the Literature. European Addiction Research, 1–7.

35.   Samhat, Z., Attieh, R., & Sacre, Y. (2020). Relationship between night shift work, eating habits and BMI among nurses in Lebanon. BMC Nursing, 19(1).

36.   Schwartz, J. R. L., & Roth, T. (2006). Shift Work Sleep Disorder. Drugs, 66(18), 2357–2370.

37.   Sharma, S., Anand, T., Dey, B., Ingle, G., & Kishore, J. (2014). Prevalence of modifiable and non-modifiable risk factors and lifestyle disorders among health care professionals. Astrocyte, 1(3), 178.

38.   Simfukwe, P., Van Wyk, B., & Swart, C. (2017). Perceptions, attitudes and challenges about obesity and adopting a healthy lifestyle among health workers in Pietermaritzburg, KwaZulu-Natal province. African Journal of Primary Health Care & Family Medicine, 9(1).

39.   Slišković, A. (2010). Shiftwork Problems. Archives of Industrial Hygiene and Toxicology, 61(4).

40.   Softić-Namas S. (2021). Utjecaj noćnog rada na prehrambene i životne navike i zdravlje zaposlenika Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo. (završni magistarski rad), Tehnološki fakultet u Tuzli

41.   Spiegel, K., Tasali, E., Penev, P., & Cauter, E. V. (2004). Brief Communication: Sleep Curtailment in Healthy Young Men Is Associated with Decreased Leptin Levels, Elevated Ghrelin Levels, and Increased Hunger and Appetite. Annals of Internal Medicine, 141(11), 846.

42.   Strapajević, D. (2015) Procjena utjecaja rada u integriranoj bolničkoj hitnoj službi na zdravlje i radnu sposobnost djelatnika, SG/NJ 20, 231-9.

43.   Tanikawa, Y., Kimachi, M., Ishikawa, M., Hisada, T., Fukuhara, S., & Yamamoto, Y. (2020). Association between work schedules and motivation for lifestyle change in workers with overweight or obesity: a cross-sectional study in Japan. BMJ Open, 10(4), e033000.

44.   Turchi, V., Verzuri, A., Nante, N., Napolitani, M., Bugnoli, G., Severi, F. M., Quercioli, C., & Messina, G. (2019). Night work and quality of life. A study on the health of nurses. Annali Dell’Istituto Superiore Di Sanita, 55(2), 161–169.

45.   Wang, F., Zhang, L., Zhang, Y., Zhang, B., He, Y., Xie, S., Li, M., Miao, X., Chan, E. Y. Y., Tang, J. L., Wong, M. C. S., Li, Z., Yu, I. T. S., & Tse, L. A. (2014). Meta-analysis on night shift work and risk of metabolic syndrome. Obesity Reviews, 15(9), 709–720.

46.   WHO/Europe | Tackling noncommunicable diseases in Bosnia and Herzegovina (2018) (pristupljeno 3.2.2022.)

47.   Williams, C. (2008). Work-life balance of shift workers. Statistics Canada -Catalogue, 5.

48.   Wisetborisut, A., Angkurawaranon, C., Jiraporncharoen, W., Uaphanthasath, R., & Wiwatanadate, P. (2014). Shift work and burnout among health care workers. Occupational Medicine, 64(4), 279–286.

49.   Wolk, R., & Somers, V. K. (2007). Sleep and the metabolic syndrome. Experimental Physiology, 92(1), 67–78.

50.   Yeom, J. H., Sim, C. S., Lee, J., Yun, S. H., Park, S. J., Yoo, C.-I., & Sung, J. H. (2017). Effect of shift work on hypertension: cross sectional study. Annals of Occupational and Environmental Medicine, 29(1).

51.   Zhao, I., Bogossian, F., & Turner, C. (2012). A Cross-Sectional Analysis of the Association Between Night-Only or Rotating Shift Work and Overweight/Obesity Among Female Nurses and Midwives. Journal of Occupational and Environmental Medicine, 54(7), 834–840.

Značaj dojenja i izdajanja – klinička perspektiva za zdravstvene radnike

By ABCDoktori • April 9, 2025
Dojenje je više od nutritivne podrške – ono je temelj optimalnog rasta i razvoja djeteta, ali i važan faktor u očuvanju zdravlja majke. Kao zdravstveni radnici, naša je dužnost da prepoznamo kliničke i psihološke aspekte dojenja i izdajanja, da pružimo tačne informacije, te da aktivno učestvujemo u zaštiti, promociji i podršci dojenja. Majčino mlijeko je živa tekućina – bogata imunološkim faktorima (IgA, leukociti, lizozimi, laktoferin), probiotskim komponentama i specifičnim nutrijentima optimalno prilagođenim dobi i potrebama djeteta. Kolostrum, prve kapi mlijeka, sadrži visoke koncentracije imunoglobulina i djeluje kao "prva vakcina". Hormoni uključeni u proces laktacije uključuju: Prolaktin – stimulira proizvodnju mlijeka Oksitocin – omogućava otpuštanje mlijeka putem refleksa otpuštanja (let-down reflex) Izdajanje predstavlja ključni alat u održavanju laktacije kada dojenje nije moguće direktno. Indikacije za izdajanje uključuju: Bebe koje ne mogu sisati (npr. prijevremeno rođene, bolesne) Razdvojenost majke i djeteta (npr. hospitalizacija) Potreba za povećanjem produkcije mlijeka Uklanjanje viška mlijeka kod prepunjenih dojki ili mastitisa Moderno izdavanje se najčešće provodi pomoću električnih pumpi – jednostrukih ili duplih – a pravilna higijena i pravilno skladištenje mlijeka su od ključnog značaja! Kako to izgleda u praksi? Nažalost, u mnogim zdravstvenim sistemima podrška dojenju često se svodi na formalno spominjanje „važnosti majčinog mlijeka“ bez konkretnih savjeta, empatije i vremena da se žena zaista osjeti podržano. Kliničke prednosti dojenja Za dijete: Smanjuje incidencu infekcija (gastrointestinalnih, respiratornih, urinarnih) Smanjuje rizik od SIDS-a Poboljšava neurokognitivni razvoj Ima dugoročne koristi: manji rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 1 i 2, alergijskih bolesti Za majku: Brža involucija materice i smanjenje postpartalnog krvarenja Niži rizik od raka dojke, jajnika i dijabetesa tipa 2 Pomaže u regulaciji tjelesne težine nakon poroda Jača emocionalnu povezanost s djetetom Evo kako to, nažalost, izgleda u praksi kod nas i u sličnim okruženjima: Žena rodi, često iscrpljena, prepadnuta. Prvi podoj se preskoči, niko joj ne pokaže kako da pravilno prisloni bebu, a ako beba ne sisa odmah – majci se govori da „nema mlijeka“. Ako insistira na dojenju, često se susretne s pasivno-agresivnim komentarima. Umjesto da joj se pomogne da se opusti i uhvati ritam sa bebom, bebi se nudi formula „da se ne muči“. U najboljem slučaju dobije štur savjet „samo stavljaj često na dojku“, bez uvida u tehniku, bolne bradavice, prepunjenost dojki, ili stvarnu procjenu unosa mlijeka. Ako dođe do problema, često joj se preporuči da „pređe na adaptirano“. Ako majka izdoji i donese mlijeko za hospitalizovanu bebu, često se to mlijeko ne iskoristi ili se ne zna pravilno skladištiti. Ljekari i sestre često nisu obučeni za savjetovanje o dojenju, niti to smatraju svojim poslom. Ponekad se čak omalovažava trud majke koja izdoji kao „pretjerivanje“. Majka se osjeća usamljeno, zbunjeno, pod pritiskom – s jedne strane „mora dojiti“, a s druge „niko joj ne pomaže“. Niti ima jasne upute, niti emocionalnu podršku, i često na kraju odustane – uz osjećaj krivice. Kako bi trebalo da izgleda? Zdravstveni radnici obučeni za savjetovanje o dojenju Prva pomoć kod problema (mastitis, ragade, hipogalaktija) Jasne i provjerene informacije (ne mitovi i lična uvjerenja) Podrška izdajalicama i majkama koje su razdvojene od beba Empatija – slušanje bez osuđivanja Kako se možete edukovati da svojim pacijenticama pružite prave informacije? Zdravstveni radnici su često prvi (i jedini) izvor informacija za majke. Zato je važno da ono što im kažemo bude zasnovano na dokazima, oslobođeno mitova i dobrobrih namjera koje mogu štetiti. Dobra vijest je da edukacija iz ove oblasti postoji – i dostupna je! 1. Osnovna edukacija o laktaciji i dojenju Kursevi i radionice za medicinske sestre, tehničare i ljekare (online i uživo) Primjeri: UNICEF & WHO Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI) – 20-satni kurs Lactation Education Resources (LER) – online kursevi sa certifikatima Edukacije od strane IBCLC savjetnica (International Board Certified Lactation Consultant) 2. Upoznavanje sa preporukama po svjetskim standardima Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) – preporučuje isključivo dojenje do 6 mjeseci, uz nastavak dojenja do 2. godine i duže Američka pedijatrijska akademija (AAP), European Society for Paediatric Gastroenterology, Hepatology and Nutrition (ESPGHAN) – redovno izdaju ažurirane smjernice 3. Praktične vještine koje možete savladati Prepoznavanje pravilnog položaja i prihvata Procjena učinkovitog sisanja Rješavanje problema: ragade, mastitis, hipogalaktija, prepunjenost Savjeti za pravilno izdajanje i čuvanje mlijeka Kako pružiti emocionalnu podršku, ne samo kliničku 4. Preporučiti pacijenticama edukacije sa certificiranim savjetnicima za dojenje - to su često dule, medicinske sestre i drugi. Za dalje čitanje: Infant and young child feeding: Model Chapter for Textbooks for Medical Students and Allied Health Professionals https://www.who.int/publications/i/item/9789241597494 WHO Recommendations on Breastfeeding (2023) https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/breastfeeding American Academy of Pediatrics (AAP) Policy Statement: Breastfeeding and the Use of Human Milk (2022) https://doi.org/10.1542/peds.2022-057988 Academy of Breastfeeding Medicine (ABM) – Clinical Protocols https://www.bfmed.org/protocols Proper Storage and Preparation of Breast Milk https://www.cdc.gov/breastfeeding/recommendations/handling_breastmilk.htm LactMed (U.S. National Library of Medicine) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK501922/

Ermedina Ćosić r. Mulalić - anomalni utok plućnih vena i ASD

By dr. Arnela Ćosić-Fako: dijete djeteta sa urođenom srčanom manom • March 1, 2025
Rođena jednog hladnog zimskog jutra, igrom slučaja u jednom selu kraj Stoca kao sedmanče davne 1962. godine. Sva njega koja je potrebna jednom prematurusu je uskraćena. Kada su se stekli uslovi za putovanje vraćaju se u Sarajevo gdje je ustanovljena srčana mana a izgledi za njeno preživljavanje gotovo nikakvi. Moja majka imala je anomalni utok pulmonalnih vena i ASD. Obišli su sve centre bivše Jugoslavije, pregledana i od strane u to doba najčuvenijeg hirurga, Isidor Papo koji je bio lični Titov ljekar. On je rekao da ne može pomoći i da su šanse male... Medjutim, ona je rasla i borila se, plavičasta, mršava i slabašna bezbroj puta hospitalizirana na Pedijatrijskoj klinici Jezero. Iz bolničkog kreveta obavljala i školske obaveze. U njenoj četrnaestoj godini 1976. u Ljubljani je obavljen operativni zahvat, a zbog nekih komplikacija u prvih 24 sata i reoperacija. Sve je je preživjela. Oporavak je bio dug, preko pola godine je bila u bolnici a veći dio toga vremena u intenzivnoj njezi. Njen život je uveliko olakšan nakon toga ali je ona vec imala razvijenu hipertrofiju i permanentnu FA. Cijeli život je provela na diureticima i antiaritmicima. Ostvarila se i kao supruga i majka iako je trudnoća za nju bila zabranjena i predstavljala je veliki rizik. Kasnije u životu susrela se sa brojnim i drugim zdravstvenim tegobama, ali se borila.. Srce moje lavice je prestalo kucati 2020. U spomen na moju rahmetli majku i njenu životnu borbu, iako su mogućnosti za liječenje tada i sada neuporedive, mislim da su ta malena srca ne samo morfološki drugačija, nego su drugačija i u svakom drugom smislu, jača su, to su srca malenih boraca... 

Tajra Osmanović - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By Belma Ramić Osmanović • March 1, 2025
Zovem se Belma, majka sam jedne prelijepe djevojčice koja se zove Tajra. Prošli smo jako težak put i ovom prilikom želimo dati podršku roditeljima koji prolaze isto. Tajra ima 3 godine i njena dijagnoza je HRHS. Dolazimo iz malenog mjesta Srednje blizu Ilijaša. Moja trudnoća je bila uredna, išla sam redovno na preglede, sve je bilo u najboljem redu do 7 mjeseca. Sjećam se, bio je 07.07.2021. godine kada sam otišla na redovnu kontrolu nadajući se da će sve biti uredu kao i uvijek. Međutim, doktorica je imala jako zabrinut pogled dok je vršila pregled... to me jako uplašilo te sam je upitala da li je sve uredu, a ona onako zabrinutim pogledom, blijedim licem, reče da je uočila neku promjenu na srcu i da nije sigurna o čemu se tu tačno radi, pa me šalje na dodatne pretrage. U tom trenutku nisam bila svjesna šta se dešava, jel ja to dobro čujem? Nakon obavljenog pregleda kod doktora fetalne ehokardiografije, dobijam informaciju da moja beba ima tešku srčanu manu, tačnije hipoplastično desno srce. Za mene je u tom trenutku svijet stao. Prva pomisao mi je bila "Zašto baš ona, zašto baš nama da se ovo desi? "... Jednostavno doživjela sam šok, i sad kad se sjetim tog dana, obuzme me neka jeza i nemir. Naš put od saznanja mane pa do danas je bio dug i težak. Tajra je rođena 15.11.2021. u 16:08h, teška 2100kg, visoka 48cm. Moja mala pahuljica.. 

Emin Mušinović - moj put sa urođenom srčanom manom - ALCAPA

By Samra Mušinović • February 22, 2025
Moje ime je Samra Mušinović. Majka sam dječaka Emina koji sada ima 8 godina, rođenog sa urođenom srčanom manom po nazivu ALCAPA (anomalno odvajanje lijeve koronarne arterije od pluća). 04.12.2016. postaje naš najsretniji dan, na svijet dolazi naš Emin, zdrava i uredna beba kako je kroz sve preglede u toku trudnoće konstatovano od strane doktora. Našoj sreći nema kraja. Te okice su bile naljepše na cijelom svijetu. Kako nam je Emin prvo dijete nisam puno znala o postupcima, pokretima, ponašanju i simptomima novorođenčeta, ali brzo nakon poroda (5 dan) primjetila sam da beba ne diše dobro. Odlazimo na kontrolni pregled u bolnicu „Safet Mujić“ gdje dežurni pedijatar utvrđuje da je sve uredu i da su to „normalne reakcije“. Vraćamo se kući i nastavljamo normalno da se ponašamo uz ubjeđenje da je sve uredu. Iz dana u dan pojavljivali su se sve češći problemi i simptomi kao što su ubrzano disanje, plavilo na usnama, grčenje itd. 31.01.2017. ponovo odlazimo u bolnicu zbog velikog plavila na usnama, čudnog gubitka glasa u toku plača i otežanog disanja, gdje ponovo dežurni pedijatar ne daje konkretnu dijagnozu i brzo nas vraćaju kući. 06.02.2017. do sada najgori dan, Emin diše ali nikako ga nismo mogli probuditi, panično odlazimo u istu bolnicu gdje nas prima šef pedijatrije dr. Šehović i ostajemo na posmatranju tri dana gdje nikako nije uspostavljena konkretna dijagnoza a beba je bila sve lošija. Treći dan nas šalju na SKB Mostar, gdje je odmah po prijemu i obavljanju prvih pretraga jedna doktorica otvorila na računaru sliku Eminovih pluća i samo izgovorila „pozovite kardiologa“. Uporedo se rade razne pretrage i smještaju nas na odjel pedijatrije gdje se nakon kratkog vremena pojavljuje dr. Vlado Jegdić, predstavlja se i upoznaje nas da će izvršiti kardiološki pregled srca. Iznenađeno i zabrinuto lice doktora dok gleda u monitor koji mi ne razumijemo, bilo je više nego sumnjivo. Nakon nekoliko minuta pregleda doktor nam saopštava užasnu činjenicu da naš Emin ima jako tešku srčanu manu, da je stanje loše i da moramo što hitnije prebaciti dijete u neke veće zdrastvene ustanove. U haosu koji nas je zadesio ni slutili nismo da smo upoznali jednog od glavnih spasioca našeg Emina, koji je odmah djelovao da postojeće stanje koje je loše ublaži koliko može, smješta bebu na odjel intezivne njege i odmah pristupa organizaciji transporta, pratnje i prijema na UKC Sarajevo, što se i dogodilo u ranim jutarnjim satima narednog dana. U Sarajevu ostajemo narednih mjesec dana gdje je potvrđena srčana mana katerizacijom srca koju je uradio dr.Mirza Halimić. Razdoblje od 30 dana za nekoga nije dugo, ali je za nas bilo kao vječnost. Gledati svoje dijete od samo par mjeseci života na kojem je prikopčano mnogo aparata, braonila, cjevčica je nešto što nijednom roditelju ne bi poželjela. Dani isčekivanja, nadanja, molbi upućivanih dragom Bogu da ti spasi najvoljenije su trajali kao vječnosti. Pozivi rodbine, prijatelja, su davali neku snagu, davali nam doznanja da nismo sami. U bolnici upoznajemo i druge roditelje koji su u istoj borbi kao i mi, sa različitim dijagnozama. Shvatamo da smo jedno poglavlje naših života završili, sada ide drugo, puno drugačije, odlučnije, borbenije, ali stalno uz nadu da će proći, da će biti sve dobro, nismo se predavali i padali u depresiju jer smo znali da tako nećemo pomoći svom djetetu. Iz Sarajeva Emin i ja odlazimo za Tursku u bolicu Acibadem 06.03.2017. godine sanitetski letom. Naredna dva dana smo bili u sobi gdje se rade razne pretrage. Dolazi 8.mart, dan žena i moj rođendan, ništa od toga mi nije na pameti, ništa mi nije važno, moja misao je samo uz Emina i njegovo srce. Sve mi je strano, jezik ne znam, gledam u lica doktoa, sa njihovih pogleda pokušavam saznati stanje. Izrazi lica nisu obećavali. Prevodioc mi saopštava vijest koja ledi krv užilama, Eminovo srce radi samo 17%, stanje je teško i ne daje nadu da će preživjeti. Doktor je rekao da dođe otac iz Bosne, kako bi dijete vidjeo vjerovatno posljednji put. To su riječi koje i dan danas odzvanjaju u ušima. Operacija je počela, trajala je 10 sati, doktori ulaze izlaze, ništa ne znaš, stanje koje se ne može opisati riječima. Poslije operacije doktor izlazi i prevodioc kaže da je operacija završena, da je najvažnije da srce kuca, ali da je stanje teško, da još ništa ne obećava. Uvode nas u salu da vidimo Emina, njegovo malo tijelo je prikopčano na aparate, od njih skoro da ga i ne vidimo. U tom momentu osjećanja su izmješana, sreća jer je preživio operaciju a s druge strane strah šta i kako dalje.

Sara Kličić - moj put sa urođenom srčanom manom -VSD

By Lejla Kličić • February 18, 2025
Moje ime je Lejla Kličić, iz Cazina sam, imam dvije kćerke, a jedna od njih – starija djevojčica Sara, ima urođenu srčanu manu. Sara je rođena 24.01.2020. godine u Bihaću, kao dijete iz uredno vođene trudnoće, te joj je nakon rođenja, po pregledu pedijatra ustanovljena srčana mana – VSD. Dolazak bebe je sam po sebi nešto sasvim novo i suviše emotivno za svaku majku, a kada naknadno saznate da postoji „neki problem“ onda je sve skupa još teže. Miješali su se osjećaji - velika ljubav i još veći strah, strah za dijete i sve ono što slijedi. Sigurna sam da su u 99 % slučajeva prvo na umu pitanja „Zašto baš mom djetetu?“, „Zašto baš ja?“ i sl. Međutim, kada prihvatite dijagnozu djeteta i uhvatite se u koštac sa životom, odlučni u namjeri da savladate sve što dolazi, onda se problemi više ne nazivaju problemima, nego izazovima. Sa 7 mjeseci Sara je imala prvu operaciju u Sarajevu. Usuđujem se reći da je bila samo djelomično uspješna jer joj je produžila život, ali ne i riješila problem. VSD ili „rupica“ na srcu nije zatvorena, a doktorica u Beogradu rekla nam je da je njena mana kompleksnija, i da je pored VSD-a tu i „propuštanje“ mitralne valvule (zalistak).

Operacija srca u Linzu (Austrija) - savjeti za roditelje

By Senka Kulenović Delić-Redžepagić • February 18, 2025
Dragi roditelji, naša beba je uspješno operirana 17.04.2023. godine u Linzu. Pišem kako bih dala korisne informacije na jednom mjestu za roditelje koje ovo sve tek čeka s nadom da će im biti od pomoći SMJEŠTAJ: Kada Vašoj bebi bude odobrena operacija, dobit ćete prijedlog od bolnice da se smjestite u Teddy House ili u Harry's Home. Mi smo vrijeme proveli u oba smještaja. Teddiju se javite odmah, pa i ako ne budu imali odmah mjesto, sačekajte, zna se brzo osloboditi kroz par dana. Harry's Home - smještaj tipa apartmana sa kuhinjom, kupatilom, bračnim krevetom, te možete tražiti kinderbed. Doručak i veš mašina se odvojeno plaćaju. Njihov doručak je oko 13€ po osobi, pa se ne isplati na duže staze, ali kuhanje u sobi je moguće. Imaju svoj parking i prodavnice u blizini. Čisto je, moderno, uredno i ljubazni su. Udaljeni su oko 15 min vožnje autom od bolnice. Po meni je ovo bolja opcija ako dolazite na dan, dva (tipa na kontrolu i slično). Njihov mail je: linz@harrys-home.com (iz bolnice šalju neki nevažeći mail pa koristite ovaj). Teddy Haus - definitivno bolja opcija na duže staze, što zbog cijenovne pristupačnosti što zbog blizine (3 min pješice). Smještaj je zaista vrlo čist i uredan, moderno opremljen svim mogućim potrepštinama i na tome nisu štedili, i to se posebno vidi na kuhinji. Koncept je takav da svaki sprat ima 4 spavaće sobe (dobijete svoj ključ), a ostale prostorije (kuhinja, toalet muški i ženski te kupatilo) su zajedničke. To je ujedno i jedina mana po meni, odnosno dijeljenje kupatila sa još tri porodice. Međutim, čišćenje je redovno svaki dan osim subotom i nedjeljom. Dobijete peškire i posteljinu, na raspolaganju su vam i pegla, daska za peglanje, usisivač, grijači bebi bočica i sl. U kupatilu se nalazi veš mašina/sušilica koju možete koristiti po cijeni od 1,5€ po korištenju. U blizini se nalazi parking koji možete koristiti po cijeni od 3,5€ na dan, te svakako tražite tu opciju od Teddy Haus osoblja. Prije dolaska se prijavite za membership, tako vam smještaj po danu bude 15€, umjesto 25€. Membership košta 25€ godišnje. Mail je: n.sykora@herzkinder.at BOLNICA: Cijela zgrada je pokrivena WiFi-jem koji radi odlično. Ambulatorni pregled - s ovim smo zaista bili oduševljeni, sve ide vrlo brzo i organizovano, nama su za samo 3 sata završili opšti pregled, mjerenje, EKG, UZ srca, glave i abdomena te briseve. Na recepciji ambulante imate jednu finu ženu iz BiH što je super ako ne govorite ni engleski ni njemački. Gospođa koja radi na EKG također govori naš jezik i izuzetno je fina. Pedijatrijska ambulanta se nalazi u prizemlju MED Campusa IV (što je ujedno i glavna zgrada). Interna - nalazi se na MED Campusu IV na četvrtom spratu. Beba i ja smo bili tu smješteni dan prije operacije. Iako je soba za dvije mame i dvoje djece, ja sam bila sama. Čisto, uredno, imate kupatilo (turski tuš, umivaonik i šolju), krevete, mjesto za presvlačenje sa ugrađenom kadom te odvojeno mali umivaonik sa ormarićima. Oni će vam objasniti šta sve trebate raditi te će vas posjetiti bebin kirurg i anesteziolog i detaljno vam objasniti kakav zahvat planiraju uraditi. Dobit ćete doruĉak, ručak i večeru. Ponesite svoje bočice i izdajalicu, ali mislim da imaju i oni svoje ako želite. Intenzivna - se nalazi na MED Campusu III (zgrada pored - prizemlje). Nakon boravka na internom, sestra vas vodi na intenzivnu njegu gdje predajete bebu. Najpametniji savjet koji vam mogu dati je da za vrijeme operacije (koje traju u prosjeku 5-7 sati, plus nekoliko sati anesteziološke pripreme, kopčanja na aparate i sve ostalo) iskoristite vrijeme i NE PROVODITE ga u bolnici ili u smještaju. Iako vam na prvu neće biti do toga, natjerajte se da posjetite neku znamenitost, centar grada ili Plus City (njihov veliki shopping centar van grada), možda kupite vašoj bebi neki lijep poklon - nama je vrijeme puno brže prošlo i nismo, barem na trenutke, razmišljali o operaciji koja je bila u toku. Odmah po završetku operacije, nazvat će vas da vam jave rezultate, i dijete ćete moći na kratko vidjeti sat vremena od operacije. Vjerovatno već naredni dan ćete imati priliku posjetiti bebu na duže, i to čak od 13:00 - 18:00 te od 19:00-21:00. Dobit ćete i pamflet na hrvatskom jeziku. Većina sestara i svi doktori govore engleski i izuzetno su susretljivi i ljubazni. Kardiologija - nakon intenzivne, dijete će biti smješteno na neki od odjela - pedijatrijsku kardiologiju ili u dječiju bolnicu, zavisno od mjesta. Dječija kardiologija se nalazi na MED Campus IV na trećem spratu. Imajte na umu da Vaš boravak s bebom zavisi od njihovih kapaciteta te da se prednost daje roditeljima starije djece. Nakon intenzivne, za mene nije bilo mjesta prva dva dana te je beba bila smještena sa drugom bebom u sobi, a suprug i ja smo mogli biti s njom od 09:00 - 21:00 neprestano. Danas mi je ponuđeno da ostanem sa bebom - dobili smo privatnu sobu koja ima i svoje kupatilo, opremu (pelene, šprice, dude, peškire, posteljinu, grijač bočica, lijekove, 2 sudopera i kadicu). Prehrana funkcioniše po principu da vam donesu papir sa mogućnostima izbora za svaki dan (ručak i večera) u sedmici i za ta dva obroka na raspolaganju imate "normalni", dijetalni i bezsvinjski obrok. Po ovotjednom, mogu reći da je ponuda raznovrsna i nema ponavljanja jela. Na Odjelu rade i dvije gospođe - jedna iz BiH i druga iz Crne Gore, obje su susretljive i fine. Dodatne napomene za kardiologiju: - imaju svoje "hospital-grade" Medela izdajalice koje su super, a saznala sam kasno da sam iste mogla tražiti i dok mi je beba boravila na intenzivnoj; - požalila sam se na smanjenje mlijeka, i odmah sutradan su mi doveli sestru koja je ekspertica za dojenje i izdajanje na konsultacije; - nakon vađenja katetera iz vrata, beba je zbog bolova i neugode izbjegavala okretati glavu ulijevo, što sam usputno spomenula sestri - odmah su doveli fiziotarapeutkinju koja nam je pokazala kako olakšati bebi; - u sklopu svake bolniĉke zgrade imate sobu - kapelicu, te osoblje iz Crkve koji su na raspolaganju ukoliko vam je potrebno da s nekim porazgovarate, a koji će vas posjetiti i u sobi i pitati vas da li ste za razgovor; - u zgradi se nalazi i bogata biblioteka - knjižniĉarka će vam isto možda doći i ponuditi knjige za ĉitanje; - na raspolaganju imate i Baby Björn njihalice za bebe, a za starije i dječiji auto kojim se voze gore-dole niz hodnik HRANA Kafeterija - U Teddy Hausu obavezno tražite da vam daju karticu za bolničku kafeteriju. Ona se nalazi na -1 u MED Campusu IV i možete ručati od 12:00 - 13:00. Na raspolaganju imate izbor između dva glavna jela (jedno mesno, drugo vegeterijansko) koja se mijenjaju svaki dan, salatu, supu i desert i to uz pokaz Teddy kartice plaćate samo 3,5€ po osobi. Za dodatnu cijenu imate i odličan izbor obrok salata sa dodacima koje sami kombinirate. Nama se hrana zaista dopala i ne tražite povoljniju opciju. Preporučujem dolazak oko 12:30, jer se do tad smanji gužva koju stvaraju studenti i bude ugodnije. Vikendom ne rade. Antonia Caffe - u blizini se nalazi ako propustite ručak u kafeteriji. Imaju pristojnu hranu, pizze, Budha bowlove, vege i slično, cijene su u prosjeku 10-13€. Vikendom ne rade. Kuhanje - u Teddy Hausu na raspolaganju uvijek imate kruh i namaze za doručak, a ručak/večeru možete praviti sami. U blizini se nalazi Spar, ali imate i druge (malo dalje) opcije. Prodavnice - rade svakim radnim danom osim nedjelje i praznika, osim Spara u Bahnhofu u slučaju nužde koji radi uvijek. Naš Spar radi do 18:00. LIJEKOVI: Po otpustu će djetetu biti propisana terapija. Savjetujem odlazak u obližnju apoteku Nica gdje ćete ih moći nabaviti. Imajte na umu da se lijekovi prave (naših nije bilo u prodaji) pa smo dva dana ostali duže dok su ih pripremili. U apoteci imate gđu Elu koja govori naš jezik pa nju tražite. Najbolje zamolite, iako nije praksa, da li vam mogu odmah dati onoliku kolicinu lijekova za broj mjeseci koji vam je propisan. Račune čuvajte, to možete refundirati. DODATNI SAVJETI: - kupite austrijsku tel karticu (najbolje u Hoferu njihovu HoT karticu) - da vas doktori mogu dobiti lakše + da imate internet gdje god se nalazite; - gorivo je nešto jeftinije u gradu nego na autoputu i vinjetu najbolje kupite odmah onu od 35€ za dva mjeseca; - ako imate malu bebu, ponesite i dajte sestri rukavice za nju jer vole da vuku silne cijevčice koje ih nerviraju i grebu sami sebe; - ukoliko dojite možete svoje mlijeko donositi bebi i oni će ga na svim odjelima vrlo rado preuzeti - imajte na umu da poslije operacije bebama se daje jako malo (tipa 20ml pa se povećava) tako da je najbolje ponijeti one vrećice za pohranu, a ako imate više od toga, zamrzavajte u Teddy-ju; - ukoliko ne govorite ni engleski ni njemački, instalirajte aplikaciju "Translator" koja glasovno prevodi Vaše riječi sugovorniku; Stvari za bebu: potrebno vam je samo onoliko za vrijeme koje ćete provesti s bebom van bolnice i možda za jednu noć na internoj - na intenzivnoj i kardiologiji preferiraju svoju odjeću, da ne bi izgubili vašu, mada možete ponijeti. Šamponi, pelene, maramice, toplomjer, čarapice, benkice su vam dostupne. Ponesite bebine igračke. Sve bebine lične stvari će oni markirati sa njegovim isprintanin imenom i podacima na poleđini da se ne izgube. POVRATAK I PROCEDURA: BiH (Federacija BiH): - po povratku se javiti u Fond, putem emaila ili uživo je moguće dobiti urnek izvještaja koji je potrebno ispuniti i predati 15 dana od otpusta. Dobit ćete i upitnik o zadovoljstvu pruženim uslugama. Potrebno priložiti prevedeno otpusno pismo, bankovni račun i raĉune koje obavezno čuvate radi refundacije (smještaj, prevoz, putarine, lijekovi i sl.). Prevoz se obračunava po sistemu dokaza - avio karta, ili ako idete autom priložiti račune za gorivo i putarine. Imate pravo i na dnevnice za dane koje niste proveli u bolnici sa djetetom. Hrvatska: - po povratku imate 15 dana obavezu Hzzu dostaviti prijevod otpusnog pisma i kopiju originala pošto to plaća Hzzo. Također čuvajte račune smještaja. Refundacija prevoza sa obračunava po najjeftinijoj povratnoj autobusnoj karti što oni izračunaju. Sve možete poslati putem maila.

Bakir Hodžić - moj put sa urođenom srčanom manom - HLHS

By Nerma Hodžić • February 16, 2025
Moje ime je Nermina Hodžić. Majka sam dječaka Bakira Hodžića (10 godina), rođenog sa urođenom srčanom anomalijom hipoplazija lijeve strane srca - HLHS. Rođeni i živimo u Sarajevu. Dijagnozu smo saznali dan poslije rođenja. Rođen je kao beba u terminu, 4.150 gr težak, 56 cm dug, po rođenju odmah proplakao, apgar 9/10. Spontan porod, druga beba iz uredne trudnoće. U trudnoći niko nije mogao vidjeti anomaliju. Prvi dan nakon izlaska, beba počinje brzo da diše, orošen hladnim i ljepljivim znojem, blijed. Tu noć smo ga odveli doktoru gdje nam je rečeno da sam bebi dala previše hape i da je došlo do greške u ishrani. Bebi sam dala 20ml hape, jer sam se trudila uspostaviti dojenje. Tek kasnije sam shvatila da moja beba nije imala refleks sisanja i da nije ništa dojio jer nije imao snage. Vratili smo se kući, da bi nakon 4 sata opet odveli bebu na kliniku gdje su ga odmah primili i odveli na intezivnu njegu. Tu su ga reanimirali i stabilizovali ga. Došao je tada ljekar dr. Halimić Mirza i polako nam je pojasnio šta je bilo sa našom bebom. Sječam se da smo muž i ja sjedili u čekaonici dok doktor nije došao i samo smo molili Boga da bude živ. Kada je doktor došao, objasnio nam je sve o njegovoj dijagnozi i dao nam nadu da će sve biti dobro. Nisam znala i dan danas ne znam kako sam se osječala. Kao da se dešava nekome drugom. U jednom momentu mi je doktor crtao na papir normalno srce, na drugi papir mi je crtao srce moje bebe, kojeg nije bilo pola, i aorta koja je trebala biti velika i debela kod njega je bila mala i tanka (hipoplastična). Sjećam se da sam pitala: "K ako će on živjeti sa ovakvim srcem?" On nam je onda objasnio da djeca sa tim anomalijama prolaze kroz tri vrste operacija, i da na kraju imaju jedan kvalitetan i normalan život. Nisam to mogla u svojoj glavi sumirati, tada, jer mi je zvučalo nemoguće. Ne, nakon crteža i prognoza. Tada je dr. Halimić rekao da beba ostaje na intezivnoj i da će se prebaciti na Univerzitetsku kliniku AKH-a Beč, gdje će mu se uraditi prva pd tri operacije. 18 dana je bio na mašini, stabilan i dobar, 18-ti dan smo prebačeni u Austriju, a 20-ti dan je operisan. Operacija je trajala 12 sati, ali je prošlo sve u najboljem redu. Na intezivnoj njezi je bio 10 dana, i tu počinju problemi. Dobija sepsu, opet ide borba. Uspjeli su ga stabilizovati, i nakon 18 dana intenzivne njege prebacuju nas na odjel. Na odjelu opet problemi. Srce neće da pumpa, velike količine tekučine gubi, srčani ritam preko 300/min, jedna, druga, treća, četvrta transfuzija, 4 transfuzije albumina, 18 vrsta lijekova u perfuzomatima, doktori stalno ulaze i izlaze, razina kisika opada.... jedan korak naprijed napravimo, pet se vratimo unatrag. Sjećam se da mi je jednom tehničar ušao sa doktorima u sobu i rekao: " Mama, šta god bilo večeras sa vašim sinom, znajte da smo ovdje uz vas". Nisam ih registrovala šta mi pričaju, niti zašto, jer sve što sam ja radila je bilo gledanje u njega i u aparate iznad njega. Izdržali smo do jutra, preživio je, i došli su po njega da ga vode na intezivnu opet. Tada sam zamolila sestru da mi dopuste samo malo da ga držim, da ga pomilujem i pomirišem, da ga osjetim u rukama jer ga nisam uzela čitav mjesec. Namjestili su mi stolicu i dali mi ga. U momentu kada sam ga prinijela usnama, počela sam plakati nakon mjesec. Suze nisam pustila prije toga.. Ljuljala sam ga i ljubila, i u jednom momentu mom Bakiru su se vitalni parametri počeli vračati u normalu, sa 300-500 otkucaja na 100, saturacija sa 50 na 70%, on se zarumenio i lijepo počeo disati. Tada mi doktor dolazi nakon nekoh 4 ili 5 sati i kaže: "M ajka, nemojte ga ispuštati iz ruku, vi mu trebate ." I nisam... Nisam ga pustila nikako danima dok me nije opalio panični napad. Držala sam ga u rukama, i samo sam u jednom momentu osjetila kako nemam snage u lijevoj ruci, kako mi trne ruka i brada.. Pritisnem dugme za sestru, ona kada je došla uzima Bakira iz ruku i pita me šta je bilo. Ja nisam mogla da odgovorim, jer nisam imala sposobnost govora jer mi je sve utrnulo i jezik i lice i brada i ruke i noge. Nakon toga počinjem nekontrolisano da se tresem, čitavo tijelo, da su morali da me odnesu na krevet jer nisam bila u stanju sama hodati. Dali su mi nešto za smirenje i ja sam zaspala. Srce se smirilo, sve se malo ustabililo, ali tada Bakir dobija epi napade. Hitni CT pokaže promjene u vidu mikroishemijskih poremećaja. Na terapiji Keppra bio je dvije godine, i nikada se više nisu napadi ponovili. Druga operacija (Glenn)... Bakir ima 5,5 mjeseci, odlazimo na drugu op, koja protiče super, ali dolazi do komplikacija postoperativno. Hematom na Glennu, kojeg su hitno riješili dok je bio na intenzivnoj njezi. Poslije toga, na odjelu, hilotoraks lijevo, atelektaza lijevog plućnog krila, posebna hrana Monogen)… još mi kažu da ću ga morati hraniti na sondu. " Ma nema ništa od toga" , govorim im. Ja sam njega navikla da pije Monogen hapu jako neukusna i bljutava) na flašicu. Mjesec dana bolnice poslije Glenna. Treća operacija (Fontan)... E Fontan... Fontan je jedno čudo. Nisam vjerovala kada su mi ljekari govorili da ću ja znati kada je vrijeme za Fontan. Moj Bakir neposredno prije operacije nije mogao uz tri stepenice da se popne odmah se zamori, poplavi i sjedne. Sa 6 godina Baki dobija novu cirkulaciju. Operacija je trajala neka 3 sata, posoperativno je super sve prošlo. Samo što sam upozorila sestre na njega da se sam ekstubira. Nazvala sam tu noć da vidim kako je sestra mi je rekla da je super, i da se sam ekstubirao. Sutradan smo otišli muž i ja i kada smo ulazili na int.njegu čuli smo ga kako se svađa sa nekim, kad ono sestra koja ga je presvlačila, nije joj dao da ga obuče, htio je da ga ja prevučem. Bili smo u bolnici isto mjesec dana i na kraju otišli kući. Nedugo nakon toga počinje pandemija COVID-a. Moj Bakir dobija jaku infekciju gornjih disajnih puteva, ali nije izolovan COVID. 7 mjeseci poslije Fontan op., Bakir dobija plastični bronhitis. Nova borba, koja traje i dan danas. Plastični bronhitis je u biti poremečaj u limfnoj drenaži, usljed operacija i oštećenja limfnih puteva. Kod njega se manifestuje jakim opstrukcijama u disajnim putevima, tj. nakupljanjem cast-a. To je sadržaj gust i ljepljiv kao žvaka, a opet mekan kao spužva. Uglavnom, kako sam ja shvatila to je jedan vid propadanja Fontanove cirkulacije, a krajnji vid izlječenja te komplikacije je transplantacija srca. Njemu najbolje pomogne u tim napadima inhalacija Alteplaze (trombolitik)… koji odlijepi taj sadržaj i Ventolin sa 3%NaCl, da bi lakše iskašljao. Bakir je već godinu i po bio miran po pitanju tih opstrukcija, i prije mjesec dana mu se opet vratilo kako su počele oscilacije u vremnskim prilikama. Ja sam poslije Bakira rodila još jednu djevojčicu i to za vrijeme COVID-a. Uredna trudnoća, naravno obavila sam sve moguće pretrage vezane za razvoj, i hvala Bogu na kraju je sve bilo uredno. A kako je meni bilo? Iskreno, ne znam. Mislim da je mene lično kroz čitavo ovo putovanje koje je trajalo i traje i dan danas osnažila samo vjera u Boga. Bakira svi u porodici doživljavamo kao sasvim normalno dijete jer on to i jeste. Jako je aktivan, trenira fudbal, pametan je, ide u školu, 4 je razred, voli tjelesno najviše od svih predmeta, ima super društvo, voli se igrati i jako je duhovit. Nema nikakvih intelektualnih poteškoća hvala Bogu. Muž i ja smo shvatili da je adrenalin ono što ga pokreće. Samo neka je ekstremno. Sad ovo ljeto je naučio da roni na moru, i bez problema zaroni u dubinu do 3 m. i izroni, kada smo na moru ne izlazi iz vode, voli da skače sa stijena, sa skakaonica, sa pedalina... Ne mogu reći da me neke situacije ne izbace iz tračnica, ali to je tako u životu svakog roditelja koji ima dijete sa nekom anomalijom. Bilo fizičkom ili psihičkom. Moja sreća zaista je bila ta što sam ja kroz te operacije sa njim u bolnici imala i psihološku pomoć i podršku 2-3 puta sedmično u sklopu njegove rehabilitacije. Vjerujem i znam da mi je to održalo zdrav razum. Ja sam lično tip osobe koja je išla kroz zid glavom da bi svom djetetu pružila neophodnu pomoć i njegu I nema toga što me može zaustaviti kada je u pitanju traženje lijeka i pomoći, ne samo za njega, nego za sve troje. Šta bih poručila roditeljima? Poručila bih im sljedeće - Nema odustajanja!! Nije sve tako strašno. Jeste teško, bilo je teško, teško je i biće teško. Ali hvala Allahu na svemu i na svakom stanju. Od nečega ovako teškog uvijek ima teže. Koliko oni u svojim najslabijim momentima mogu nama da daju snage da guramo i borimo se nismo ni svjesni. Onog momenta kada se pomirite sa dijagnozom svog djeteta, i kada shvatite da ste tu gdje jeste, nema nazad, idete naprijed A naprijed vas čeka sunce, zelena livada, mir i smiraj. Naprijed vas čeka jedno biće prepuno ljubavi, sreće i milosti. Čeka vas vaša nagrada za koju ste se borili toliko teško, i toliko jako da ste mislili da nikad neće osvanuti dan kada će sve biti uredu. Dani i dani, mjeseci i godine su pred nama ako Bog da, a naše je samo da se zahvalimo dragom Bogu što je baš nas odabrao da budemo roditelji našim srčekovcima. Ne može to zaista svako. Kako moje dijete doživljava svoje stanje? To i jeste ustvari stanje, nije bolest. On sam za sebe kaže da je superheroj. Mislim da to sve govori o njemu. Nekad, ali nekad zaista osjetim da je pomalo anksiozan, pogotovo nakon što dobije ove optrukcije. On se toliko nasekira što ne može nekad da to iskašlje ili se nasekira ako počne kašljati hoće li moći zaspati, ali mi to uspijemo nekako prebroditi i preći preko toga. Zaista ja njim razgovaram kao sa odraslom osobom jer je jako pametan i inteligentan i razumije dosta toga . Motiviše me moja vjera. Motiviše me Bakir. Motiviše me svako novo otkriće i pronalazak nelog lijeka, riješenja, opcije itd.. Meni lično snagu daje moj Gospodar, jer bez Njega i Njegove podrške i pomoći ja ne bih ništa od ovoga mogla sama proći. Naravno, tu je muž i porodica, ali samo Gospodar je taj koji daje snagu i vjeru da će sve biti onako kako treba da bude. I kada se pomirimo sa činjenicom da je sve već propisano šta će biti i šta se dešava, lakše prihvatamo trenutno stanje jer znam da ima uvijek još nešto, ima neka nagrada koja nas sve čeka. Bakir je sad top. Super se osječa, super izgleda, dobrog zdravlja, bude tu i tamo nahlađen, bolestan, ali on je hvala Bogu dobro. Ko god ga vidi, a ne zna za njegovu dg, ljudi se zaprepaste kako on dobro izgleda kada saznaju. Jedina nam je sada briga i tražimo načine da nađemo bar nekog od stručnjaka vezano za plastični bronhitis. Ima načina, ima i ljekara, ali ke jako teško pronaći način da se dođe do njih. Ali, to je za neku drugu priču, ukoliko budete zainteresovani. Ja mislim da za ovo stanje ima načina u liječenju pored poznatih načina, ali trebamo samo nekoga ko bi nam pomogao da povežemo situacije i metode liječenja.

Dijagnostika i liječenje karcinoma

By Andrej Doko, Petar Kosijer, Sikozile Ncembu • February 15, 2025
Šta je karcinom? Rak (cancer) je poremćaj rasta, diferencijacije i funkcije ćelija do kojeg dovodi više faktora. Predstavlja drugi vodeći uzročnik smrti u svijetu i prvi u Europi. Još mučnija od pomenute smrtnosti je emocionalna i fizička patnja koju nanosi. Pacijenti i javnost se često pitaju: „Kada će biti lijeka za rak?“ Odgovor na ovo jednostavno pitanje je težak, jer rak nije jedna bolest, već mnogi poremećaji koji imaju disregulaciju rasta ćelija. Neki karcinomi, poput Hodgkinovih limfoma su izliječivi, dok su drugi, poput raka pankreasa, praktično uvijek fatalni. Jedina nada za kontrolu raka leži u saznanju o njegovoj patogenezi i blagovremenoj dijagnostici, napravljeni su veliki koraci u razumjevanju molekularnih osnova karcinoma. Kako nastaje? Većina neoplazmi (tumora) nastaje kao rezultat abnormalnosti u ekspresiji gena koji učestvuju u kontroli ćelijske proliferacije i diferencijacije. Postoje dvije osnovne komponente tumora to su parenhim i stroma. Parenhim predstavlja proliferušiće neoplastične ćelije, dok je stroma vezivno tkivo, vaskulatura, zaštitino nutritivna potpora tumoru koja mu omogućava da preživi. Benigni tumori su dobro diferencirani, sporo napreduju, uglavnom se zadržavaju na jednom mjestu. Maligni tumori su slabije diferencirani od benignih, ćelije su anaplastične invazivni su i metastaziraju na udaljenim organima. Može li se spriječiti? Imajući u vidu da rak nije jedna bolest teško je govoriti o određenim smjernicama za spriječavanje raka. Ipak, moguće je umanjiti rizik izbjegavanjem faktora koji dovode do nastanka raka, kako generalno tako i pojedninačno raka nekog organa ili tkiva. Treba naglasiti sakodnevnu ulogu našeg imuniteta u suzbijanju daljeg napredovanja ćelija koje imaju potencijal da se razviju u rak. Tako da pravilna i uravnotežena ishrana, kroz unos vitamina i drugih jedninjenja koji pomažu jačanje našeg imunog sistema. Tu su vrlo važni i antioksidansi, budući da oksidativni stres dovodi do oštećenja DNK, koje kao što je već navedeno igra ulogu u nastanku tumora. Također tu spada svakako i izbjegavanje loših životnih navika, kao npr. cigarete i alkohol koji se dovode u vezu sa karcinomima određenih organa, prije svega pluća i jetre, zatim vakcinacija protiv HPV-a, te izbjegavanje rizičnih odnosa znatno smanjuju rizik nastanka raka grlića maternice. Kad su u pitanju faktori okoline, iako nekad ne možemo previše utjecati, koliko je moguće izbjegavati jonizujuće zračenje, stres, te teške metale i druga kancerogene. Koje su najčešće vrste raka? Najčešće vrste raka u Bosni i Hercegovini su: rak dojke, rak prostate, rak pluća i rak debelog crijeva. Najčešći tipovi raka u dječjoj dobi uključuju leukemiju, karcinom mozga, neuroblastom i Wilms tumor. Za razliku od nekih karcinoma kod odraslih, karcinomi u djetinjstvu nisu povezani s načinom života i općenito se ne mogu spriječiti ili identificirati probirom. Kako se dijagnosticira i prati? Jedan od razloga zbog kojih se rak smatra zloćudnom bolešću je da kada se pojave simptomi uglavnom već bude kasno. Ipak savremena screening dijagnostika ima potencijal da otkrije na vrijeme kancerozne promijene, te samim tim i produži životni vijek. To uključuje radiološke dijagnostičke metode kao što su MR, CT i PET, kojima se utvrđuje lokalizacija i širenje, biopsija tj. patohistološke metode kojima se utvrđuje stepen progresa, tumor markeri koji u kombinaciju sa ostalim metodama igraju važnu ulogu u dijagnostici i praćenju bolesti. Tu su svakako i savremene laboratorijsko-molekularne poput PCR-a, metode sekvenciranja DNK koje nam daju uvid u samu genetiku i procjenu rizika od nastanka određenih vrsta raka. Kako se liječi? Pristupi liječenju ovise o dijagnostičkim informacijama, proširenosti bolesti i prognozi. Oni mogu biti kurativni (usmjereni na izlječenje) ili palijativni (usmjereni na ublažavanje patnje). Saradnja između različitih stručnjaka ključna je za učinkovito planiranje liječenja. Liječenje može biti hirurško ili nehirurško, ovisno o procjeni koliko je rak uznapredovao, mogućnosti daljnje progresije, lokalizaciji - je li operativno dostupan - te hoće li zahvat donijeti više koristi nego štete. Danas dostupni primarni tretmani uključuju operaciju, kemoterapiju i terapiju zračenjem. Hirurgija ima za cilj ukloniti što je moguće veći dio raka kada je lokaliziran. Kemoterapija koristi citotoksične lijekove koji mogu uzrokovati oštećenje ili smrt ćelija koje se brzo dijele; međutim, također može utjecati na zdrave ćelijee, što dovodi do nuspojava. Terapija zračenjem koristi visokoenergetske zrake za uništavanje ili oštećenje ćelija raka. Ostali tretmani uključuju hormonsku terapiju za rak za hormonski zavisne tumore, kao što su rak dojke, prostate i jajnika, čiji rast ovisi o hormonima; terapija matičnim ćelijama kod hematoloških maligniteta poput leukemije i limfoma; imunoterapija koja pojačava imunološki odgovor protiv raka; i ciljane terapije koje su usmjerene na specifične molekularne promjene u tumorima. Nedavni napredak u liječenju raka, posebice u imunoterapiji, djeluje obećavajuće u vezi poboljšanja ishoda za pacijente uz smanjenje nuspojava. Ovi inovativni pristupi usmjereni su na specifično ciljanje i uklanjanje ćelija raka. Iako još ne postoji niti jedan "čudesan" lijek za rak, kombiniranje terapija nudi nadu za poboljšane stope preživljavanja i kvalitetu života pacijenata Koje su savremene terapije i u kojem smjeru ide medicina u pogledu liječenja? Jedan od pristupa na kom se dosta istražuje u skorije vrijeme je tzv. targetna terapija. Glavni mehanizam targetne terapije jeste ciljanje komponenti relevantnih ćelijskih procesa, a izvjesni mehanizmi uključuju: inhibiciju signalnih puteva, indukciju apoptoze, inhibiciju proliferacije, kao i regulaciju imunog sistema (Ke & Shen, 2017). Naučnici su istraživali sa različitim tipovima raka poput raka dojke, raka pluća, mijeloidne leukemije, kao i različitim oblicima karcinoma i najčesće targetirani signalni putevi uključuju PI3K/Akt signalni put, kao i RAS/Raf/MAPK i VEGF-mTOR puteve. Kod raka dojke ciljani protein u molekularnoj terapiji je ljudski epidermalni receptor HER2, a efikasni agensi u molekularnoj terapiji su lijekovi trastuzumaba i pertuzumaba koji su antitela po strukturi, kao i inhibitori tirozin kinaza apatinib, afatinib i neratinib (Perez et al., 2017). Kod raka pluća, ciljani protein je receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR), a mehanizam djelovanja molekularne terapije uključuje dejstvo na PI3K/Akt signalni put pomoću inhibitora tirozin kinaza. Uprkos pozitivinim preliminarnim rezultatima, pacijenti razviju rezistenciju na inhibitore u roku od godinu dana (Castellanos & Horn, 2015). Kod terapije mijeloidne leukemije, glavni mehanizam djelovanja je inhibicja proteina FMS-like receptor tirozin kinaze pomoću kombinovane terapije alkaloida homoharingtonina (cefalotaksin, OMA) i inhibitora tirozin kinaze sorafeniba (Xu et al., 2015). Npr., kod karcinoma bubrega (renal cell carcinoma), ciljni proteini su vaskularni endotelijalni faktor rasta (VEGF), kao i mTOR protein (mammalian target of rapamycin), a mehanizam delovanja uključuje upotrebu inhibitora VEGF-a pod nazivom bevacizumab i inhibitora mTOR-a pod nazivima temsirolimus i everolimus (Ke & Shen, 2017). 

Hamza Atović - moj put sa urođenom srčanom manom (HRHS)

By Eldina Muhibić Atović • February 15, 2025
Moje ime je Eldina, majka sam dječaka Hamze koji ima 3 godine. Dg HRHS BIH, Sarajevo. Od samog početka, moja trudnoća je bila jako napeta, iscrpljujuća i nikako nisam uživala u njoj. U 12. sedmici trudnoće sam tokom redovnog pregleda dobila vijesti da je nuhalni nabor bebe jako visok (4.2). Moj ginekolog mi je tada saopštio razne komplikacije i dijagnoze koje bi mogle biti zbog povišenog nuhalnog nabora i da ukoliko želim prekinem trudnoću u ranoj fazi. To me jako psihički poljuljalo, dotuklo jer sam već i prije ove trudnoće imala spontani pobačaj. Odlučila sam da ću ići do kraja sa vjerom u Boga. Tako je i bilo, te nakon nekoliko odrađenih testova, stanje se poboljšalo. Trudnoća je tada tekla jako dobro i uredno, kako kažu "školski". Kada sam ušla u 28 sedmicu, tačnije u 7. mjesec trudnoće, otišla sam na redovan ginekološki pregled gdje su me iznenada dočekale loše vijesti. Moj ginekolog je tada vidio promjenu na srcu bebe i uputio me na pregled kod doktora fetalne ehokardiografije. Odlazeći do njega, bila sam u šoku, ali sam i dalje imala nadu da se desila greška na aparatu i time sebe tješila. Međutim, nakon 4 sata čekanja na pregled saznajem ponovo loše vijesti... "Gospođo, Vaše dijete ima tešku srčanu manu, da li će preživjeti, ne znamo, da li će se trudnoća iznijeti do kraja, ni to ne znamo, ali je stanje jako ozbiljno i Vi se sad vodite kao visokorizična trudnica... " to su bile riječi doktora fetalne ehokardiografije... U tom trenutku, moj svijet je stao, tišina u sobi, moj tihi plač, nevjerica, jednostavno šok. More pitanja u glavi, šta dalje.... U svemu ovome, imala sam najveću podršku, podršku mog muža. On je bio moj smiraj i lijek za dalje. Zajedno smo išli korak po korak, razmišljali, planirali, borili se. Samo ja i on. Niko osim nas dvoje nije znao da prolazimo najteži period u našim životima. Trudnoća je nakon toga išla jako dobro, beba se uredno razvijala, dobijala na kilaži, redovno sam osjećala pokrete. Kad sam ušla u 38 sedmicu, porod je krenuo. Porodila sam se prirodnim putem 11.01.2022. godine u 02:00h. Tad je na svijet stigao moj hrabri dječak Hamza, tezak 3550kg, visok 52cm. Porod je protekao uredno, obzirom da sam bila prvorotkinja, trajao je dva sata. Bebu sam uspjela kratko držati na prsima, pomilovati ga, nakon čega su ga brzo odnijeli na sve moguće preglede. Tada je već počela borba, bitka za život našeg Hamze. Hamza je bio priključen na aparate koji su ga održavali da živi. Bilo je upitno prvih 48h da li će uopšte ostati živ.... Drugi dan nakon poroda sam odmah izašla iz bolnice, a on je ostao... osjećaj da sama izlazim bez bebe.... jako tužan... osjećala sam se bespomoćno... Obzirom da je bila korona, svaki dan smo zvali pedijatrijsku kliniku, pitali za stanje djeteta, a odgovor je uvijek bio isti "stanje je stabilno". Zauvijek ću mrziti tu rečenicu, koja ne znači konkretno ništa, ali daje neku nadu za dalje... Nakon 48h boravka na aparatima, stanje je bilo zaista stabilno, Hamza je hvala Bogu je preživio najteze. Tada je krenula naša prava borba, dobila sam ogromnu snagu i vjeru da će sve biti dobro. Jer kako kažu " strpljenje je gorko, ali su plodovi slatk i". Deseti dan smo dobili poziv da nas hitno izmještaju vani, u Tursku, da se obavi prva operacija. Hamza i ja smo putovali sanitetskim letom, a muž je odmah krenuo za nama komercijalnim. Tek porođena, nisam mogla hodati, sjediti, bolovi su bili prisutni konstantno, ali u tom trenutku sam mislila samo na svog Hamzu, da on bude dobro, ništa mi više nije bilo bitno. Kad smo stigli u Tursku, u bolnicu Acibadem Bakirköy, Hamzu su smjestili odmah na intenzivnu, mene u pacijentsku sobu gdje sam dočekala i muža. Sve vrijeme smo bili zajedno, isčekivali nove informacije, nadali se najboljem. Prilikom prvog susreta doktor Ahmet Arnaz nam je objasnio situaciju gdje je naglasio da se moraju izvršiti 3 operacije na Hamzi. Prvu operaciju je imao sa 14 dana života gdje je urađen centralni šant, a sama operacija je trajala 5 sati. Nama vječnost... Sjećam se, kad je završena operacija, doktor je rekao " Ovako mali, a pravi Hamza-lav ". I bio je upravu... 

Zayan Salihbašić - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By dr. Selma Terzić-Salihbašić • February 14, 2025
Ja sam Selma Terzić-Salihbašić, a ovo je priča o mom hrabrom sinu Zayanu koji ima 3 mjeseca i dijagnozu plućne atrezije, HRHS i ebsteinoidno izmijenjen trikuspidni zalistak. Zayan je rođen 14.11.2024. godine. Ovaj najsretniji dan je postao možda i najstrašniji dan kada su meni i suprugu rekli da zbog određenih ultrazvučnih promjena na srcu moraju da ga hospitalizuju na neonatologiji. Tu noć je i intubiran. Najteži trenutak za svaku majku je kada njena beba nije sa njom. Nakon ultrazvuka i CT angiografije potvbrđena je dijagnoza plućne atrezije (u njegovom slučaju je plućni zalistak ostao zatvoren) i postalo je jasno da je jedina nada odlazak u Tursku i operacija. Sa svega 5 dana, Zayan i ja smo se ukrcali u mali avion sa inkubatorom i hitno otišli za Istanbul.
Show More