POMAŽUĆI ZAJEDNICI, POMAŽEM I SEBI - O VOLONTIRANJU
Vjerujem da se svako od nas u životu dovede do situacije kada se pita koja je njegova svrha postojanja i kada želi da istraži o tome više pitajući se da li je na pravome putu. Uvažene kolege i kolegice, ali i oni koji to niste po ovoj struci, a danas ste tu, moram da priznam da mi je izuzetno velika čast što ću danas da pišem o ovoj temi. Većina nas je odabrala prvenstveno poziv koji se tiče oblasti u nekoj od grana medicine, samim time smo odabrali najhumaniji poziv za najrizičnije radno mjesto. Pored Boga, više sile, mi smo drugi po redu koji čovjeka drže u životu, prevencijom bolesti i promocijom zdravlja. Samim time pristajemo na obavezu odgovornosti za nečiji život, rizik od zaraze i dostupnost u 24 sata. Ovaj uvod pišem samo da biste shvatili koliko jedan čovjek igra ulogu drugome čovjeku kroz primjer kada ostvari svoj puni potencijal, a ne da biste se osjećali manje vrijednim ukoliko niste neko u bijelome mantilu. Upravo ovaj uvod će vas, ukoliko razmislite malo podobnije o njemu, dovesti do vlastitih zaključaka o benefitima volontiranja.
Svi smo uglavnom u nekoj žurbi, u potrazi za zadovoljstvom koje se ogleda u materijalnome dobru i zbog toga smo uglavnom nesretni jer će uvijek postojati neko ko ima više, što će većini ljudi prije biti okidač za depresiju nego za inat kojim će natjerati sebe na dostizanje te ljestvice. Ali jesmo li se zapitali šta je sa onima koji imaju jako malo i spremni su i to malo dati radi nekog ljepšeg osjećaja u duši? Razlozi za volontiranje su isti kao i razlozi za upisivanje srednje škole i fakulteta (u mome slučaju); osjećaj ispunjenosti i ostvarenosti kada nekome uljepšam makar dijelić života. Dok pričam bliskim ljudima oko sebe kakve sam individue upoznala, kolike borce i sa kakvim teškim životnim pričama da bih ih motivisala i pokazala im koliko zapravo svako od nas može da uradi, uglavnom čujem komentare tipa: "Joj, ne bih ja to mogla raditi, ja sam previše emotivna i ne bih mogla noću spavati." A ja nisam emotivna ukoliko to radim? Meni manje bliski ljudi me pitaju šta ja imam od toga ako tu nema "šta da se obrne", pa evo nadam se da će i takvi naći svoje mjesto u ovome članku.
Trebalo mi je dosta vremena da bih radila na sebi i radim i dan danas, ali radeći na sebi promijenila sam svoju percepciju. Ne gledam to više na način da je nečiji život težak, na način da ja ne mogu ništa uraditi tim povodom, na način da je taj neko zbog prošlosti i sadašnjosti osuđen na propast u budućnosti i definitivno ne na način zbog kojeg ne bih mogla zaspati noću. Sve, svoju struku, volontiranje pa i život gledam korz inspiraciju; ima toliko ljudi koji su prošli kroz toliko toga, a i dalje su tu, u borbi koja će jednom uroditi plodom, jer da nema te borbe ne bi ni znali koliko su jaki. Ja sam tu, kao osoba, koja će im doći u posjetu, popričati sa njima, uputiti im lijepu riječ, saslušati ih i eventualno ih obradovati nečim simboličnim. Novac je super, ali on uglavnom kako dođe tako i prođe i vremenom sve više shvatam da je bogat samo onaj koji ima smiraj i zadovoljstvo u duši. Vaše vrijeme je nešto najskuplje što možete da ili prokockate ili naplatite. Nekada je bolje naplatiti to u vidu uspomene i momenta, nego u vidu ne znam ti ni ja kolike količine novca kada znate da ste vi neko ko je možda nekome drugome vratio nadu u život. Ne biste vjerovali koliko ima usamljenih deda/nana koji su solidnog zdravstvenog stanja, ali cijele dane provode u kućama zbog straha da će doživjeti gubitak svijesti vani, slomiti nešto, te da im u tome niko neće priteći u pomoć. Ne biste vjerovali koliko lijepa riječ nekome može promijeniti život, pogotovo nekome koga su kroz cijeli život omaložavali. Ne biste vjerovali koliko kada dođete na mjesto volontiranja, okruženi sa ljudima koji su u sivilu zraka sunca ugriju i vas. To je kao karma koja se vraća u istom momentu. Vi dođete, umorni od predavanja, učenja, treninga, možemo reći i "hronično umorni" na takvo mjesto i energijom vas napune ljudi koji ne rade ništa od toga. Napuni vas snaga jedne nane, koja živi sa dvoje djece od kojih je jedno na psihijatriji sa još dodatnih troje unučadi od kojih jedno boluje od cerebralne paralize, koji žive u dvije sobe sa minimalnim primanjima te iste nane. Žive u tako malom prostoru, brinući se jedni za druge u ljubavi većoj nego što možete da zamislite. Napuni vas radost u oku druge nane kada vas vidi, koja je sama na ovome svijetu, u stanu pod kirijom opet sa minimalnom penzijom koju potroši na lijekove i koja doslovno živi od pomoći drugih ljudi. Vjerovatno su joj i ti ljudi u životu došli sudbinom da ne bi bila usamljena i da bi joj pokazali da je iako je sama voljena i bitna. Napuni vas zagrljaj djeteta koje vas vidi prvi put jer zbog odbačenosti od strane majke razvija poremećaj da svaku žensku osobu u bližem okruženju identificira kao istu. Napuni vas zagrljaj i: " Hvala ti što si mi rekla da sam lijepa i da sam potrebna ovdje" od djeteta sa Downovim sindromom dok kruži kolaž papir za zidni ukras povodom praznika. Napuni vas osmijeh dide dok kroz suzne oči govori kako je ostao sam pored svojih pet sinova, deset unučadi i od kojih ga ne posjećuje niko, pa kaže da bi više volio imati jednu takvu ćerku kao što ste vi.
Toliko divne energije, toliko divnih emocija u ovom hladnom svijetu ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnim. Gledate te ljude, gledate te sudbine i gledate tu borbu i zapitate se: "Šta mene sprječava da živim život najbolje što mogu? Zbog čega sam ja nesretna? Zbog čega se ja ne bih borila u inat svemu lošem što me snađe u nekom momentu?" Za razliku od posla u struci medicine, volontiranje ne iziskuje odgovornost za nečiji život, niti dostupnost 24 sata ukoliko to ne bude izričito na vašu incijativu. Trenutno volontiram u sklopu Merhameta, organizacije koja pomaže najugroženijima na nivou zajednice kroz različite projekte;
- Projekat "Javne kuhinje"; pojedinci ostvaruju pravo na besplatan obrok. Volonteri pomažu u kuhinji u obavljanju minimalnih poslova uz nadzor stručne osobe.
- Projektat "Kućne njege" - vrši se oblizak uglavnom usamljenih, ugroženih ili bolesnih lica u kojem se osigurava užina, obrok, te mjerenje krvnog pritiska i šećera.
- Projekat "Čistoća i zdravlje" - uz pomoć saradnika iz srednjih frizerskih škola organizuje se besplatno šišanje, konsultacija sa doktorom, podjela odjeće i obavljanje lične higijene za one koji to nisu u mogućnosti.
Pored navedenih projekata Merhamet radi konstantno na drugima kroz stipendiranja, novčane pomoći i vrijedne uposlenike i volontere. Saradnici i donatori Merhameta su mnogobrojni i definitivno sve bude raspoređeno pravilno da svako dobije svoj dio.
Pored Merhameta, volontiram i u udruženju Lotos, udruženju koje je zaduženo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i odraslih, sa ili bez hendikepa gdje uglavnom svoje vrijeme provodim organizujući radionice sa djecom predškolskog uzrasta. Tu smo svi, zajedno, prihvatajući drugo i drugačije od onoga što smo mi i voleći upravo te razlike koje nas čine unikatnima. Lotos također ima posebne dane u sedmici za savjetovanje pojedinaca, porodica, okupljanje i druženje djece, starijih lica, kao i mnogobrojne radionice.
Pored Merhameta i Lotosa, u sklopu organizacije Crvenog križa sam dobrovoljni davalac krvi. Naravno, ne morate biti član da biste dali krv, dovoljno je samo da odete na transfuziju. Jedna doza krvi može spasiti tri života u roku od sat vremena, te mislim da je bitno spomenuti i ovo za one koji su u mogućnosti. O uslovima davanja krvi, kao ni o benefitima neću pisati u ovome članku, ali je i to svakako iskustvo koje pored već nabrojanih upotpunjava mene kao osobu. U sklopu bilo koje organizacije imate priliku da stičete novo znanje i vještine, kako kroz svakodnevne aktivnosti, tako i kroz edukacije koje budu dostupne kroz neko vrijeme. Kroz svaki susret upoznajete ne samo ljude, već i iskustva koja su možda Vas zaobišla, ali nikada ne znate da li Vas čekaju iza ugla, te ih je zato uvijek lijepo imati tamo negdje u arhivi. Promjenom sebe mijenjate i ljude oko sebe. Radite u svojoj zajednici. Pozivajte na dobro. Budite razlog zašto neko vjeruje u sebe, zašto neko želi da se promjeni, zašto neko ima motivaciju da uradi što nikada nije, zašto neko želi da pomogne ne iz koristi, nego iz empatije/ljepšeg osjećaja/karme. Budite od onih koji stvaraju promjene na bolje i neka vas ne demotiviše ukoliko ste student/zaposlenik u nekoj firmi zbog manjka vremena. Sve se može stići sa pravilnom organizacijom. Organizacija na nivou udruženja volontera se zasniva na objavi u kojoj se navodi datum i lokacija na kojoj su potrebni volonteri, te oni koji u skladu sa svojim obavezama mogu i prisustvuju takvim dešavanjima. Uradite promjenu i tjerajte na nju! Vaše je samo ono što date.
Za kraj ostavljam par slika sa posljedne akcije Merhameta u sklopu projekta "Kućna njega". Objavljivanje slika je dozvoljeno od strane pojedinaca koji se nalaze na istima. I ne, objavljivanje ovakvih slika/videa nije čin hvalisanja, već pozivanja na dobro. Zato i kada vidite da neki poznati bloger/ youtuber radi isto, ne osuđujte, dobro djelo je svakako bolje kada se radi u tajnosti, ali i namjera javnog dobrog djela može pokrenuti niz drugih. Nadam se da će kroz ovaj članak, biti onih koji će imati želju za volontiranjem, pogotovo oni koji nemaju još uvijek praksu u primarnim i sekundarnim zdravstvenim ustanovama jer je ovo idealna prilika da radite sa ljudima i naučite kako da se ophodite prema njima u različitim situacijama. Idealna je prilika svaki dan da pokažete drugima koliko vrijede jer će vam oni baš kao ogledalo, pokazati koliko zapravo vrijedite vi.
POČNI GDJE SI.
KORISTI ONO ŠTO IMAŠ.
URADI ONO ŠTO MOŽEŠ.









