Edukativna medicinska platforma za studente i zdravstvene radnike

VAŽNOST MENTALNOG ZDRAVLJA

Đanela Hibić • Nov 10, 2021

UVOD


Stres, anksioznost, depresija, bipolarni poremećaj ličnosti, pasivna ili aktivna agresivnost, posttraumatski stresni poremećaj i mnogi drugi psihološki poremećaji su samo djelić onoga što pod uticajem medija, okoline i vlastitih misli dozvoljavamo u malim ili enormnim količinama u našim svakodnevnicama. Čovjek je intelektualno i emocionalno biće, te smo i sami svjedoci da konstantno vodimo unutrašnje borbe, borbe protiv pojedinca ili borbe protiv grupe, kao i likovi iz nekog dobrog romana, upravo zbog borbe između srca i mozga, ili što bi ljudi koji se više bave spiritualnim svijetom rekli: "Ega ili višeg ja". Naše srce (ne po principu svega što smo učili sa medicinskog aspekta, nego više sa onog čovječijeg softverskog dijela zvanog "duša") zna šta mi želimo, dok naš mozak zna šta mi zaslužujemo (ili bar misli da zna) i tu se dešava nesklad zbog kojeg često ispaštaju osobe oko nas, a prema globalnim statistikama SZO svakih 40 sekundi se desi jedno samoubistvo što podrazumijeva oko 800 hiljada samoubistava tokom godine i ukazuje na činjenicu da ne ispaštaju samo ljudi u okolini, već i same individue. Smatram da tema današnjeg članka treba da bude redovna tema u kolektivima, školama i društvenim zajednicama jer od vlastitih misli kreiramo emocije, emocije nas vode ka određenim djelovanjima, a djelovanja ka određenom ishodu. Današnja tema treba da se tiče svih nas jer smo i sami svjedoci tragičnim dešavanjima od osoba za koje bismo pomislili da vode najsavršeniji život ikad igdje.  Danas ću dati sebi za pravo da napišem duži članak jer je psihologija uz medicinu i spiritualni svijet nešto o čemu čitam na redovnoj bazi i smatram da toliko pročitanih knjiga ne može stati u jedan članak, ali potruditi ću se da izdvojim srž. Nadam se da će nekome od vas biti od koristi, pogotovo onima što su na ratištu,a traže mir i da ćete uživati! :)

 

O MENTALNOM ZDRAVLJU

 

Mentalno stanje čovjeka je odraz njegovog zdravlja, njegovog razmišljanja, načina na koji se on ponaša i načina na koji on doživljava određene situacije. Mentalno zdravlje se razvija ili narušava u svim periodima odrastanja jedinke, a faktori koji utiču na to su uglavnom:

·     Biološki: različiti tumori i disfunkcija/manjak ili višak određenih neurotransmitera značajno utiče na mentalno zdravlje

·     Predhodna iskustva: poput zlostavljanja (psihičkog ili fizičkog), izdaje, laži...

·     Stvaranje loših navika poput: perfekcionizma, loše ishrane, nedovoljno fizičke aktivnosti, pretjerano korištenje socijalnih mreža, manjak sna, zavisnost od ljudi iz okoline.

 

ZAŠTO JE MENTALNO ZDRAVLJE VAŽNO?


Mnogo puta smo čuli za onu narodnu: "Ono si što jedeš." Psiholozi ipak tvrde da smo ono što mislimo. Uzmimo za primjer osobu koja je ambivert (kombinacija ekstroverta koji je ovisan o društvu i introverta koji voli da bude sam). Ljudi koji su ovaj tip ličnosti će shvatiti o čemu pišem. Ponekad mogu u jednom danu da se druže sa 8 različitih osoba, dok ipak narednih 8 dana im treba da napune baterije koje su prethodno potrošili. Isti slučaj je i sa mentalnim zdravljem. Ne može se očekivati da popravljate druge dok ste vi slomljeni iznutra. To će možda na neke djelovati inspirativno jer će u tome pronaći svoju svrhu, no druge će samo slomiti još više jer će se postavljati klasično pitanje:"A ko je tu za mene kao što sam ja za druge?" Kada se previše unosite u nešto uglavnom će vam izgledati kao da se ostali daju duplo manje od vas, a opet ne možete očekivati maksimalno od života ako vi niste spremni da date svoj maksimum. Uredu je ne biti uredu, ali nije pretvarati se da jeste i nositi maske. Osoba koja iznutra nije izgrađena nikada neće moći u potpunosti da se izgradi izvana. Biti će sklonija osuđivanju, uvredama, ekstremno depresivnim stanjima nakon minimalnih neuspjeha, agresivnosti nakon kritike zbog manjka samopouzdanja ili ipak zbog neadekvatno naučenog načina rješavanja problema. Upravo zato je mentalno zdravlje bitno. Bitnije je i od toga šta će reći ljudi, bitnije je i od toga šta vaša porodica želi i bitnije je nekada i od onoga što sami želite, a mislite da je dobro za vas. Osoba koja radi na sebi nikada neće dozovoliti ikakvu vrstu nekolegijalnosti jer i sama zna koliko je podrška bitna. Osoba koja radi na sebi biti će anažovana u svim dobrim sferama koje joj život i podneblje može pružiti i to će je ispunjavati. Osoba koja radi na sebi nikada neće dozvoliti da je vodi ego, nego više ja. Ukoliko niste u tom spiritualnom svijetu kao ja, evo objašnjenja: Vaš ego će nakon što se neko loše podnese prema vama da se vodi logikom: "Da mu/joj je stalo do mene tretirao bi me bolje", dok će vaše više ja da se vodi logikom: "Ponašanje ljudi prema meni nije uvijek rezultat moga ponašanja. Ljudi proiciraju svoje ponašanje na osnovu onoga kako su prije tretirani." Kada uporedite ova dva načina razmišljanja, šta mislite koje će da vas dovede do razumnijeg, staloženijeg i čišćeg mindseta? Vaše mentalno zdravlje je prvenstveno bitno da biste ostvarili harmoniju unutar sebe, pa onda sebe kao osobe koja ima svoju svrhu postojanja, a tek onda kao pojedinačne segmente zajednice jer je veoma bitno u želji da se promijeni svijet prvenstveno promijeniti sebe. Veliki je uspjeh kada jedan čovjek napravi hiljadu koraka, ali još veći kada hiljadu ljudi napravi po jedan zajedno.

KADA JE MENTALNO ZDRAVLJE U OPASNOSTI?


Potrebno je naglasiti da svako od nas dođe u fazu melanholije, depresije, anksioznosti i tome sličnih stvari u nekom periodu života jer da nema padova ne bismo znali šta su usponi. Ono što nije uobičajno za normalno stanje jeste kada to traje duže vrijeme, a posebno ne kada se dešava kombinacija više stanja. Sljedeći simptomi mogu nagovijestiti da vaše mentalno zdravlje ide ka gorem, a oni su:

·     Postajete nervozni i razdražljivi bez nekog opravdanog razloga

·     Spavate previše ili spavate premalo

·     Osjećate da vam malo fali da se rasplačete

·     Imate problem sa koncentracijom/sa pamćenjem stvari

·     Vjerujete da su svi protiv vas

·     Postajete izolovani

·     Mislite da posjedujete neke posebne moći

·     Imate suicidalne misli


Koliko god vam se činilo da su ovo bezazlene stvari - nisu.

 

NAJČEŠĆI MENTALNI POREMEĆAJI

 

U ovom članku ću pisati o mentalnim poremećajima koji su zastupljeni na našim prostorima, dok ćemo neke naredne posvetiti jako rijetkim slučajevima jer vjerujem da i među vama postoje osobe kao što sam ja koje vole da čitaju o istima.

 

1. DEPRESIJA - stanje karakterizirano kao problem raspoloženja koji prati osjećaj žalovanja, ljutnje ili tuge u svakodnevnim aktivnostima. Depresiju prate svi navedeni simptomi kao kod ugroženog mentalnog zdravlja uz promjene na tjelesnoj težini i pretežno znak omege na čelu (pojavljuje se između obrva kod ljudi koji često plaču zbog kontrakcije mišića). Na pojavu depresije mogu da utiču prošle traume, hronična oboljenja, disbalans hormona, korištenje opijata ili narkotika, manjak vitamina D i genetska predispozicija. Teži oblik depresije podrazumijeva medikamentozno liječenje, koje uključuje lijekove koji će podići nivo serotonina (Zoloft,Luvox,Celexa), norepinefrina (Irenka, Savella, Elavil,Norpramin), dopamina (Marplan,Nardil,Emsam) ili glutamat (Esketamin). Blaži oblik depresije otkriven na vrijeme može biti izliječen uključenjem psihoterapije uz uvođenje kognitivno-bihevioralne terapije (rad na ubjeđenjima o sebi, vlastitim okidačima, prethodnim traumama), dijalektičke bihevioralne psihoterapije koja podrazumijeva prihvatanje negativnih emocija i vjerovanje da se mogu promijeniti, uvođenje terapije bijelog svjetla jer se smatra da ono utiče značajno na raspoloženje kao i elektrokonvluzivne terapije gdje se pomoću elektroda šalju električni implusi kratkih amplituda kroz par sekundi. Depresija spada u poremećaje raspoloženja zajedno sa bipolarnim poremećajem (stanje u kojem osoba ide iz krajnosti u krajnost, varira od izrazito sretne osobe do izrazito depresivne u jako kratkom vremenskom razdoblju) i poremećajem raspoloženja na koje utiču određene supstance (narkotici i opijati koji su zaduženi da u jednom momentu dižu nivoe hormona i supstanci zaduženih za blagoslovljeno stanje na maksimalan nivo, dok će npr. narednog jutra sve rezerve biti istrošene i osoba će zbog toga da se osjeća bezvoljno, te u najgorem slučaju stekne ovisnost jer misli da se takav osjećaj može postići samo i samo takvim sredstvima). Neizbježno je naglasiti da se u psihoterapiji bipolarni poremećaj često miješa sa poremećajem raspoloženja prilikom korištenja supstanci jer se ispitanik ne želi izjasniti da koristi iste, a zbog loših socio-ekonomskih uvjeta ne može svaka zemlja da priušti test na određene supstance.

2. ANKSIOZNOST - je subjektivni osjećaj pregrijavanja usred stresnih situacija pojedincu koji uglavnom dovodi do tahikardije. Postoji nekoliko vrsta anksioznosti:

·     Generalizovana: briga o zdravlju, novcu, mišljenju drugih ljudi, porodici i poslu. Javlja se svaki dan u periodu od 6 mjeseci.

·     Panični napadi: javljaju se kada nema potencijalne opasnosti. Uglavnom se ponavljaju i znaju trajati do par minuta uz iznenadni nalet energije.

·     Fobije: javljaju se kod stvari koje sadrže malo ili nimalo opasnosti. Ovdje je potrebno naglasiti da fobije mogu biti racionalne i iracionalne. Racionalne su uglavnom one koje su fiziološke, dok su iracionalne one patološke. Racionalno je osjećati leptiriće u stomaku prilikom spuštanja sa dvanaestog sprata kroz providni lift, iracionalno je odbiti odličan posao koji se nalazi na dvanaestom spratu sa providnim liftom.



Naučno još uvijek nije dokazano u potpunosti zašto anksioznost nastaje, ali kao najčešći razlog se uzima nemogućnost istupanja iz konfor zone na osnovu prethodnih loših iskustava.

3. PSIHOTIČNI POREMEĆAJI - su karakterizirani stanjem u kojem osoba ne razlikuje stvarno od nestvarnog, a taj nestvarni aspekt je individualan za svakoga ko ima ovu vrstu poremećaja i ovisi o njegovoj pericepciji okoline. Najpoznatiji oblik ovakvog poremećaja na našim prostorima je šizofrenija. Šizofrenija je stanje u kojoj bolesnik uobičajno čuje glasove, ima problem sa logičkim načinom razmišljanja, umišlja stvari, ima problem sa izražavanjem emocija i pronalaženjem zadovoljstva, stvaranjem deluzija u kojima posjeduje posebne moći i stvoren je na ovom planetu samo da bi pokazao drugima kako je superiorniji što vodi drugom poremećaju ličnosti - poremećaj ličnosti u kojem osoba za sebe smatra da je Bog ili neka projekcija slična njemu, zbog toga je i dobio naziv "Božji komplex".

4. DEMENCIJA - je bolest koja progresivno uništava memoriju i vrši degradaciju kritičkog načina razmišljanja. Najpoznatiji oblik demencije jeste Alzajhmerova demencija u 80-90% slučajeva koja je karakterizirana epizodama gdje se bolesnik u jednom momentu sjeća svega, a u drugom dobija panični napad jer smatra da ga njegovo dijete želi ubiti i da je neka xy osoba. U ovom stanju bolesnikove motoričke sposobnosti su na početku očuvane, tako da se osoba može samostalno kretati i izvoditi radnje, no nakon progresije bolesti biva primorana da bude "vezana" za krevet. Smatra se da na demenciju utiče i faktor ko je kakav učenik bio odnosno koliko ko "zamara" svoj mozak. Ljudi koji nisu skloni učenju novih stvari imaju veće predispozicije za demenciju za razliku od ljudi koji imaju princip zdravog zaboravljanja od prevelike količine informacija.

 

5. POREMEĆAJI VEZANI ZA NAČIN ISHRANE - kada istražujete ovu oblast internet ili knjige će vam reći da je to anoreksija - stanje u kojem osoba sebe vidi kao konstatno gojaznu usljed čega želi da bude što mršavija, a ovo stanje je često udruženo sa još jednim - bulimija - stanje u kojem osoba stvara prisilno povraćanje unesenih hranjivih produkata, uglavnom u tajnosti. Ipak mislim da na našim prostirima ova dva poremećaja nisu zastupljena u tolikom procentu i da je to kod nas ipak samo nezdrav način života jer svi uvijek negdje žurimo pa jedemo hranu za ponjeti, "brzu hranu" ili ipak ako i pazimo šta jedemo, ne jedemo u vremenskim intervalima kada bismo trebali jesti (jedno zanimljivo istraživanje slijedi ispod vezano za ovo). Kada govorimo o unosu hrane, on također može biti i pretjeran zbog čega se javlja pretilost. Pretilost je uglavnom stanje koje se javlja kod depresivnih ljudi jer svoje jedino zadovoljstvo pronalaze u visokokaloričinim namirnicama, no zavisi i od stanja organizma, te od navika unosa hrane od najranije dobi. Dok su anksioznost, bulimija i pretilost uglavnom problemi vezani za poremećaj mentalnog stanja pojedinca, neorganiziranost i manjak vremena za obrok na našim prostorima je pretežno loša organizacija vremena. Još jedna zanimljivost jeste što je provedeno istraživanje koje bi pokazalo da li je bolje jesti češće, a manje ili imati recimo dva obroka dnevno koja će zadovoljiti dnevne kalorijske potrebe. Zapravo, sve dok se poštuju kalorijske potrebe nije ni bitno jer sve zaivisi od organizma do organizma. Neki ljudi će nakon obilnog obroka da se osjećaju umorno, pa će im zbog toga više odgovarati manji. Neki ljudi imaju rizik od kolapsa usljed smanjene koncentracije glukoze u krvi, pa je zbog toga bitno da također jedu češće. Nekih značajnijih i ozbiljnijih problema nema. Uzmimo za primjer i ljude koji poste. Mnogo sati ostaju bez hrane, da bi na kraju dana pretežno nadoknadili to i opskrbili se rezervama za kasnije. Post ili suzdržavanje od jela ili pića ima mnoge benefite posebno za čišćenje tijela od toksina.


 

ŠTA MOGU URADITI DA POBOLJŠAM SVOJE MENTALNO ZDRAVLJE?

 

Sada, kada smo završili dio za najučestalnije poremećaje i simptome narušenog mentalnog zdravlja red je da započnemo onaj pozitivniji dio. :)

 

1. PISANJE DNEVNIKA - Naše misli su uglavnom subjektivan osjećaj baš kao što je i ljepota u oku posmatrača, zato je jako bitno da kada loše postupimo ili kada se loše osjećamo to podijelimo sa nekim jer će nam taj "neko" značajno dati objektivnije i logičnije gledište i pomoći nam u donošenju ispravne odluke, a samim time biti ćemo svjesniji da za nas uvijek zapravo postoji taj "neko". Ukoliko ste osoba koja je imala loša iskustva u ovakvim situacijama pa imate problem sa povjerenjem, preporučuje vam se da vodite dnevnike ili da tri dana uzastopno pišete na isti list šta vam se taj dan dešavalo (nikome neće biti vidljivo nakon što jedno bude preko drugoga, a vama će biti lakše). Naučno je dokazano da osobe koje vode dnevnike imaju sposobnost da ohlade svoje misli brže od ostalih jer na neurološkom nivou po studijama koje su provedene u Mičigenu mozak koji je pod stresom troši energiju proporcionalno kao kada bi čovjek konstantno postizao multitasking, pokušavajući da se fokusira na više stvari odjednom, ali zbog opsega istih dolazi do opterećenja i uglavnom nijedna ne može da ispadne valjano.

2. MEDITACIJA - Mnogi spiritualni učenjaci smatraju naše disanje jednim od najvažnijih parametara naših života. Život započinjemo uzdahom, a završimo izdahom dok u međuvremenu često niko od nas ne vodi računa o tome kako zapravo dišemo. Meditacija upravo stavlja fokus prvenstveno na to. Vjerujem da nam je svima poznato ono pravilo da kada smo uzrujani brojimo do 10 i dišemo duboko. Zapravo nam brojanje do 10 pomaže da skrenemo misli sa onog što nas je uzrujalo dok duboko disanje smiruje traumu koju smo nanjeli tijelu (i naše tijelo pamti traume!). Ovo je neka prečica svih ljudi koji provode meditaciju jer oni meditacijom postižu blagoslovljeno stanje uma u tolikoj mjeri da kada im se i desi stresna situacija oni su već pripremili i tijelo i psihu na istu (nisu overthinkali, nego su naučili da energija ide tamo gdje ide fokus). Ne morate da se bavite yogom jer kadgod sam nekome spomenula meditaciju, pogotovo muškoj populaciji zamišljanje iste ide odmah na poze pozdrava Suncu i tome slične. Ne. Dovoljno je da 10 minuta dnevno sjednete i koncentrirate se na duboko udisanje-izdisanje. Za one koje žele znati više benefita dubokog disanja preporučujem kanal Sadhguru. Za one koje ipak zanima kako naš um može promijeniti situacije oko nas preporučujem knjige: "Doručak sa Buddhom" i "Kaluđer koji je prodao svoj Ferrari", za početak.

3. SLUŠANJE MUZIKE - Muzika pomaže stvaranju dopamina koji je neurotransmiter zadužen sa svaki osjećaj zadovoljstva u našem životu i smatra se "motivacionom molekulom". Tokom slušanja muzike u našem mozgu se aktiviraju mnogi centri, što ukazuje na to da nas slušanje muzike vodi ka produktivnijem načinu života (slika ispod pokazuje aktivirane centre mozga u stanju tišine i onoga kod kojeg u pozadini svira muzika). Iako mnogi od nas nisu muzičari, u prosjeku se navodi da 32 sata sedmično provedemo slušajući naše omiljene pjesme. Muzičari naučno dokazano imaju veća područja mozga zadužena za motoričku aktivnost, ali i veći corpus callosum. Slušanje muzike poboljšava memorijske sposobnosti, budi stare uspomene, daje dodatnu motivaciju (u ovisnosti kakav je sadržaj vaših pjesama), te poboljšava auditorne sposobnosti. Pored slušanja muzike, pjevanje je također odlična solucija. Pjevanje se čak koristi kao naučna metoda provjere djelotvornosti terapije kod oboljenja štitne žlijezde (hiper/hipotireodizam) praćenjem visine aplituda i upoređivanjem istih kod testnih grupa. Spiritualno, pjevanje omogućuje da se naša "throat chakra" dovede u balans, čiji disbalans vodi ka: sramežljivosti, slabašnom glasu, strahu od razgovaranja, nemogućnosti slušanja, problema sa štitnom žlijezdom i čestim upalama grla.

4. TRENIRANJE - U zdravom tijelu, zdrav je duh. Dnevno 15 minuta fizičke aktivnosti može učiniti čuda. To može biti već navedena yoga, vježbe kod kuće, šetnja u prirodi ili penjanje uz stepenice. Treniranje također snižava količinu kortizola i povećava količinu endorfina.

5. POBOLJŠANJE SOCIJALNOG ŽIVOTA - Od pet ljudi sa kojima se družite, vi ćete biti šesti. Pazite sa kim se družite jer isto kako vas neki ljudi mogu napuniti energiju, većina vam može vrlo lako oduzeti istu - nisu dobili ime "energetski vampiri" tek tako. Okružite se ljudima sa kojima ćete dijeliti ciljeve, sa kojima ćete raditi na ostvarivanju istih i sa kojima ćete dijeliti svoja loša iskustva kao lekcije, a ne kao nešto što će nužno zadesiti i njih. Osobe koje vode brigu o tuđim životima često da nemaju svoj, a ne želite biti dio takvih, zar ne? 

6. RADITE NEŠTO U ČEMU STE DOBRI - nema osobe koja nije dobra u nečemu, samo možda to nije još uvijek otkrila. Neko je dobar u crtanju, neko u editovanju slika, neko u pisanju tekstova, neko u kuhanju. Radite ono u čemu ste dobri jer ćete se osjećati bolje zbog toga što ćete podsvjesno stvoriti sliku sebe da ako ste dobri u nečemu, možete biti dobri i u drugim stvarima. Sve zahtjeva rad i strpljenje. Mnogo toga želimo i možemo sve što želimo, samo ne smijemo da se ograničavamo na nešto. Granice su nam u glavi.

7. PAZITE ŠTA JEDETE, PAZITE KOLIKO I ŠTA PIJETE - Iako svi više volimo hranu koja je nezdrava jer je upravo te masnoće čine ukusnom, hrana koja je zdrava nam je pretežno mrska. Kažu da što je nešto gadnije, to je nešto zdravije. Sportisti imaju jedan dan u sedmici kada jedu sve nezdravo, dok ostalima paze šta jedu u određenim omjerima. Naša ishrana treba biti raznovrsna, ali u njoj treba prevladavati voće i povrće koje obiluje vlaknima, antioksidansima i koje je lako probavljivo i po mogućnosti iz prirodnog uzgoja. Probajte zamijeniti običan slatkiš crnom čokoladom - benefite na samo učenje uz orašaste plodove možete pogledati na kanalu Jim Kwika, a pored toga je naučno dokazano da ona utiče pozitivno na oblikovanje mišića na trbušnom zidu. Znate da više od 50% našeg tijela čini voda, procenti ovise od starosne dobi u kojoj se nalazimo. Ako ste čuli da trebate popiti 5L vode dnevno da biste ostali hidratizirani čuli ste pogrešno. Voda koju unesete je otprilike proporcionalna vodi koju ćete iznjeti iz sebe, mada se tu ponekad uključi i znojenje i mnogi fiziološki procesi u našem tijelu jer je voda glavni medij za prenos svih materija. Ne trebate opterećavati rad bubrega prisilnim unosom vode jer vam je tako neko rekao, ali trebate da se sjetite da pijete vodu jer mi često zaboravimo na to i onda se dovedemo do stanja nekontrolirane žeđi gdje je naš organizam već dehidriran. Dnevno se preporučuje 5 čaša vode, no potrebe su naravno individualne. Većina je sklona i pretjranom unosu kafe da bi se održala budnima tokom sesija učenja, ali kafa na dugoročan period unesena kao takva može izazvati stanje anksioznosti. Probajte kafu zamijeniti čajem, makar ponekad.

8. UZMITE PAUZU - Možda vam se nekada čini da je kamen produktivniji od vas, ali to je uredu. Uzeti pauzu iako niste ništa po svome mišljenju pretjerano radili je stvar koju svi trebamo primjenjivati. Svi trebamo imati vrijeme za sebe, za čitanje omiljenih knjiga, igranje drušvenih ili nekih drugih igara, provoditi skin care rutine i opustiti naše misli od svih misli na neko vrijeme, makar jedan dan. Uzmite taj jedan dan samo za sebe. Ne budite sebi najstrožiji šef jer ste vi vaš najvrijedniji radnik.

9. POTRAŽI POMOĆ - Zadnje, ali ne i manje bitno, nego možda najbitnije jeste da znate da je uredu potražiti pomoć kada se osjećate loše. Pomoć možete potražiti u vašim prijateljima, roditeljima, religiji ili ipak kod stručne osobe. Žao mi je što još uvijek živimo u vremenu da ste luda osoba ako posjetite psihologa, ali niste luda osoba ako odete kod vračara, hodže, popa, astro savjetnika, energetskog iscjeljitelja u međuvremenu (ništa protiv njih, ali kako oni u nečijem životu igraju veliku ulogu, tako bi i psiholog igrao ulogu u nečijem drugom da se ne boji toga šta će ljudi pričati). Nemojte dozvoliti nikada sebi da se dovedete u stanje beznadežnosti bez da vidite koliko ste značajni ovom svijetu. Sigurno jeste da možete prolaziti kroz faze toliko loše da vam se čini da nikome kao takvi ne možete poslužiti ničemu. Citiram: "Svako može poslužiti kao primjer, makar i loš". Slažem se, ali isto tako i taj loš primjer može poslužiti kao dobar primjer. Smatram da smo svi dragocjeni i savršeni, svako na svoj način i da je nebitno ako dijamant padne u prašinu nekada, on će ostati dijamant kad se digne iz te prašine, a prašina (loše životne situacije) biti će otpuhana prvim vjetrom ili saprana prvom kišom jer je vrijeme uvijek promjenjivo. Radite na sebi. Vidite koliko ste zapravo važni. Od toliko ljudi koji gube bitku sa životom (zbog bolesti, zbog rata, zbog toga jer ih ni krive ni dužne ubije neko) vi ste baš izabrani da živite. Zar vam to nije dovoljna motivacija? Potražite pomoć i nudite pomoć. Ne dozvolite da budete svjedoci tragičnim situacijama jer niste znali slušati od toga koliko ste pričali. Trudite se da koliko možete uljepšavate ljudima njihovo postojanje, lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Ne podapinjite nogu tamo gdje možete pružiti ruku, a ako ne možete ni to, onda radije ostanite nepomični. Svak vodi svoje bitke za koje niko ne zna i nije uredu osuđivati ikoga bez da ga upoznate. Uvijek budite ljubazni. Svi tražimo ljubav da bismo se osjećali ispunjeno, ali jedino odavanje iste će nam je uzvratiti i tek onda ćemo i biti sretni.

IZVORI:

https://save.org/about-suicide/suicide-facts/

https://www.medicalnewstoday.com/articles/154543#common-disorders

https://careersinpsychology.org/ten-worst-habits-mental-health/

https://www.intelligentchange.com/blogs/read/benefits-of-journaling

https://www.healthline.com/health/depression#natural-remedies-and-lifestyle-tips

https://www.helpguide.org/articles/anxiety/phobias-and-irrational-fears.htm

https://www.dbhutah.org/the-5-most-common-mental-disorders/

https://digitalcommons.cedarville.edu/research_scholarship_symposium/2018/podium_presentations/6/

https://bebrainfit.com/music-brain/

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6592446/

https://www.healthline.com/health/throat-chakra-healing

https://www.mentalhealth.org.uk/publications/how-to-mental-health

https://www.mentalhealth.org.uk/publications/how-to-using-exercise

https://edition.cnn.com/2017/06/02/health/mini-meals-food-drayer/index.html

Prva laboratorijska analiza krvi za ranu dijagnozu glioblastoma

By Eldar Pezer • 07 Feb, 2024
Britanski naučnici razvili su prvu laboratorijsku analizu krvi koja može otkriti određene vrste malignih tumora mozga. Trenutno ne postoje neinvazivni ili neradiološki testovi za neoplazme mozga. Ovaj jednostavan test bi mogao smanjiti potrebu za invazivnim operacijama koje se trenutno koriste za postavljanje dijagnoze nekih tumora mozga, što bi moglo omogućiti ranije otkrivanje bolesti i time ubrzati terapiju i potencijalno povećati stopu preživljavanja pacijenata sa jednim od najsmrtonosnijih oblika malignih tumora mozga. Onkolozi, kao i neurolozi pozdravili su ovaj napredak, rekavši da je test jeftin i da bi ga bilo lako primijeniti u kliničkoj praksi. Specijalisti ističu da bi ovakva dijagnostička procedura bila posebno korisna za pacijente sa "nedostupnim" ili teško dostupnim tumorima mozga, kojima bi rana dijagnoza i terapija uveliko poboljšala prognozu. Naučnici iz Centra izvrsnosti za istraživanje tumora mozga (Brain Tumour Research Centre of Excellence), koji vode Imperial College London i Imperial College Healthcare NHS Trust, proveli su prve studije kako bi procijenili da li test može tačno otkriti glijalne tumore, uključujući: glioblastom (GBM), najčešće dijagnostifikovan tip visoko malignih tumora mozga kod odraslih; astrocitoma i oligodendroglioma. Otkrili su da je test imao "visoku analitičku osjetljivost, specifičnost i preciznost", prema studiji objavljenoj u International Journal of Cancer. Naučnici se sada nadaju da će provesti daljnje studije u Velikoj Britaniji kako bi potvrdili rezultate, ako budu uspješni, očekuje se da bi pacijenti mogli imati koristi od novog testa već za dvije godine. „TriNetra-Glio“ je nalaz krvi razvijen uz financijsku pomoć „Datar Cancer Genetics“. Koristi mehanizam koji izoluje glijalne ćelije koje su se odvojile od tumoroznog tkiva, koje se nalaze u cikulaciji, identifikacijom glija u cirkulaciji (circulating glial cells (CGCs)), test je visoko specifičan (100%) i analitički senzitivan (95%), za glijalne malignitete (GLI-M) i može diferencirati različite graduse (II–IV) i podtipove. Bez obzira na spol, godine, najčešće lijekove ili druge serumske faktore. Izolovane ćelije se zatim identifikuju pomoću flourescentne immunohistohemije.

Svjetski dan borbe protiv raka

By Ajla Sadović • 04 Feb, 2024
Uvod Svake godine od raka umire oko deset miliona ljudi, što je više od HIV/AIDS-a, malarije i tuberkuloze zajedno. To je uzrok svake šeste smrti i jedan od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. S našim trenutnim znanjem, vjerujemo da se barem jedan od tri slučaja raka može spriječiti. Pušenje, izlaganje suncu, loša prehrana, konzumiranje alkohola i neadekvatna tjelesna aktivnost značajni su čimbenici rizika koji se mogu modificirati. Naše vrijeme za djelovanje je sada! #worldcancerday 

Lemierrov sindrom

By dr. Almedina Spiljak • 23 Jan, 2024
Lemierrov sindrom je rijetka komplikacija orofaringealnih infekcija, koja podrazumjeva širenje infekcije na lateralne zidove ždrijela uz posljedični razvoj septičnog tromboflebitisa unutrašnje jugularne vene. Etiologija Najčešći uzrok nastanka ovog sindroma su bakterije, konkretno bakterija Fuscobacterium necrophorum, koja je uzročnik u čak 57% slučajeva. Pomenuta bakterija je inače sastavni dio normalne bakterijske flore orofarinksa, gastrointestinalnog kao i genitourinarnog trakta žena. Mikroorganizmi koji također mogu dovesti do razvoja Lemierrovog sindroma su Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, GAS i druge beta-hemolitičke streptokoke, Streptococcus intermedius, Streptococcus constellatus, Arcanobacterium haemolyticum, Klebsiella pneumoniae, Eikenella corrodens, Enterococcus sp., Proteus sp., i Bacteroides sp. Epidemiologija Incidenca Lemierrovog sindroma u vremenu prije otkrića i primjene antibiotika je bila iznimno visoka. U prilog tome govori i podatak da je prije ere antibiotika stopa mortaliteta iznosila 90%, a da se upotrebom antibiotika spustila na 4-12%. Patofiziologija Lemierrov sindrom se gotovo bez izuzetka javlja kod pacijenata, koji su prethodno bili u potpunosti zdravi i nisu bolovali ni od kakvih hroničnih bolesti. Tri su glavna stadija sindroma: 1. infekcija 2. invazija u okolno tkivo 3. metastatsko širenje bakterija u druge organe Za razvoj infekcije neophodno je oštećenje sluznice kroz koju je omogućen daljnji prodor patogena, jer je poznato da Fuscobacterium necrophorum ne invadira neoštećenu, zdravu sluznicu. Postojanje prethodne infekcije, doprinosi razvoju pogodnih uvjeta za nastanak sekundarne infekcije. Nakon oštećenja sluznice, patogen se širi u okolna tkiva, parafaringelani prostor te meka tkiva vrata, a daljnjim napredovanjem infekcija zahvata unutrašnju jugularnu venu, invadira njenu stijenku, uzrokujući krvarenje te u skladu s tim i koagulaciju, što dovodi do stvaranja trombotske mase unutar vene. Najčešći ishod nastale situacije je fragmentacija tromba te stvaranje embolusa. Oslobađanje tih embolusa u sistemsku cirkulaciju rezultira diseminacijom Fuscobacterium necrophorum u pluća, jetru, zglobove, mišiće, bubrege te pleuru. Pluća su najčešće mjesto metastatske infekcije, prisutna u 80% do 97% slučajeva. Lemierrov sindrom najčešće započinje kao orofaringealna infekcija, a rjeđe kao otitis media, parotitis, sinusitits, mastoiditis ili odontogena infekcija. Ostali rijetki uzroci uključuju traumu kao i maligne procese glave i vrata. Klinička slika Kliničku sliku karakterizira pojava općih i lokalnih simptoma. Opći simptomi i znaci su groznica, malaksalost, povećani limfni čvorovi, otok vrata, dehidracija, glavobolja i mučnina. U početnoj fazi bolesti lokalni simptomi ovise o samoj primarnoj infekciji. Najčešće je to tonzilofaringitis, ali može biti i sinusitis, otitis, parotitis, mastoiditis, odontogena infekcija, povrede u području glave i vrata te maligni procesi. Povišena temperatura najčešći je nalaz kliničkog pregleda, koji je prisutan u 92% do 100% slučajeva. Atipična klinička slika se može prezentirati epi napadima i sljepilom. Dijagnoza Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, mikrobioloških pretraga te radioloških snimaka. Kliničko postavljanje dijagnoze započinje kliničkim pregledom, a potom uzimanjem uzoraka krvi za laboratorijske analize te hemokulture. U krvnoj slici se mogu naći leukocitoza, povišen CRP, povišena sedimentacija eritrocita, trombocitopenija , a u slučaju postojanja abnormalne funkcije jetre povišen bilirubin. U slučaju pojave tegoba vezanih za pluća, koje ukazuju na metastatsko širenje infekcije, mogu se uraditi i RTG ili CT snimak pluća . U dijagnozi tromboze vene jugularis interne nam može pomoći ultrazvučni pregled vrata. Tretman Terapija Lemierrovog sindroma može biti antibiotska, antikoagulantna ili pak hirurška. Prvi lijek izbora kada su u pitanju antibiotici jesu penicilini, dok su alternative cefalosporini, metronidazol i klindamicin. U terapiji je preporučena i kombinacija penicilina i metronidazola , budući da se razvojem infekcije u parafaringealnom područuju vrata stvaraju uslovi povoljni za anerobne bakterije, a metronidazol ima veliku učinkovitost upravo na te mikroorganizme. Antibiotici se u početku terapije primjenjuju intravenski , dok prelazak na oralnu primjenu zavisi od brzine oporavka ili dok pacijent ne postane afebrilan. Predloženo trajanje terapije je u prosjeku oko 3-6 sedmica , u skladu sa pacijentovim odgovorom na terapiju. Spori odgovor na antibiotsku terapiju može nastati kao posljedica toga da su veće nakupine gnoja na mjestima, koja ne podliježu drenaži. Druga je mogućnost da se infekcija nalazi na mjestu gdje je penetracija antibiotika slaba, a treća je rezistencija Fuscobacterium necrophorum na neke antibiotike. Kada je u pitanju antikoagulantna terapija , ista se primjenjuje u slučajevima kada je došlo do potpune tromboze vene, dok se kod djelomičnme tromboze takva terapija izbjegava. Antikoagulatna terapija se također koristi u slučaju kad tromboza uključuje sigmoidni ili kavernozni sinus. Prvi lijek izbora bio bi heparin , a za dugotrajnije liječenje niskomolekularni heparin. Ovaj tip terapije još uvijek je kontroverzan, jer postoji opasnost od pojave krvarenja. Hirurški dio terapije sastoji se od drenaže apscesa. Literatura 1. Habib S, Rajdev K, Siddiqui AH, Azam M, Memon A, Chalhoub M. Septic emboli of the lung due to Fusobacterium necrophorum, a case of Lemierre’s syndrome. Respir Med Case Rep [Internet]. 2019 Jun 2 [cited 2019 Aug 31];28. 2. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5. 3. Riordan T, Wilson M. Lemierre’s syndrome: more than a historical curiosa. Postgrad Med J. 2004;80(944):328–34. 4. Colbert C, McCormack M, Eilbert W, Bull L. Lemierre Syndrome as a Complication of Laryngeal Carcinoma. Clin Pract Cases Emerg Med. 2018;2(1):78–81. 5. Allen BW, Bentley TP. Lemierre Syndrome. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2019 6. Osowicki J, Kapur S, Phuong LK, Dobson S. The long shadow of Lemierre’s syndrome. J Infect. 2017;74(17): 47–53. 7. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5.

Pertussis – Veliki kašalj

By dr. Belma Muratović • 19 Jan, 2024
Veliki kašalj (pertussis) je infektivno oboljenje respiratornog sistema izazvano bakterijom Bordetella pertussis . Bordetella pertussis je gram negativna bakterija koja je specifično patogena za ljudsku vrstu. Ona se prikači za trepljasti epitel respiratornog sistema gde luči različite toksine, uključujući i Pertussis toksin, koji izazivaju paralizu treplji, zapaljenje i otežano izbacivanje sekreta iz disajnih puteva. Klinička slika Inkubacioni period obično traje od 7-10 dana i klinička slika kod odojčadi i male dece prolazi kroz 3 stadijuma . Svaki stadijum traje od 1-3 nedelje, a većina pacijenata se oporavlja 2-3 meseca. Težina kliničke slike je različita i dominiraju različiti simptomi u zavisnosti od slučaja. Kataralni stadijum: oboleli često imaju normalnu telesnu temperaturu, malaksalost, bol u grlu, rinoreju, suzenje, kijanje i blagi progresivni suvi kašalj. U ovom stadijumu lekari često zanemaruju dijagnozu velikog kašlja jer ovi znaci i simptomi oponašaju one kod drugih virusnih infekcija. Paroksizmalni stadijum: oboleli imaju napade intenzivnog i jakog kašlja (5 do 10 paroksizama) koji traju nekoliko minuta i povezani su sa cijanozom, proptozom oka, izbočenjem jezika, salivacijom, stvaranjem guste oralne sluzi, suzenje očiju. U ovoj fazi se manifestuje klasičan znak pertusisa, inspiratorni urlik. Paroksizmi kašlja mogu biti posledica dejstva toksina ili stvrdnjavanja sluzi koja se teško uklanja iz traheje, bronhija ili bronhiola. Paroksizmi mogu biti izazvani stimulusima kao što su plač, smeh i jedenje. Takvi paroksizmi se često javljaju noću i učestalost se povećavaju tokom prve 1 do 2 nedelje ove faze, sa postepenim opadanjem nakon toga. U paroksizmalnoj fazi, pacijenti takođe mogu iskusiti povraćanje (posttusivno povraćanje), umor i respiratornu iscrpljenost.The Rekonvalescentni stadijum: paroksizmi kašlja se povlače po učestalosti, trajanju i težini. Međutim, blagi, hronični, neparoksizmalni kašalj može trajati do 6 nedelja. Kod dece koja su imala klasični tip pertusisa, paroksizam kašlja se može ponoviti ako dete dobije drugu virusnu infekciju. Adolescenti i odrasli imaju znakove i simptome slične onima kod novorođenčadi i dece, ali blaže. Komplikacije: Odloženo kliničko prepoznavanje velikog kašlja će verovatno dovesti do kliničkih komplikacija i posledica. Mala deca su u najvećem riziku od ozbiljnih posledica, kao što su respiratorna insuficijencija i smrt. U SAD-u više od polovine dece kojima je dijagnostikovan veliki kašalj su hospitalizovana, a kao komplikaciju imaju apneu, upalu pluća, konvulzije ili plućnu hipertenziju. Lakše komplikacije su zapaljenje srednjeg uva, sinusitis, gubitak u telesnoj masi, sinkopa, prelomi rebara, urinarna inkotinencija, koinfekcija virusom (RSV, influenca A i B, rinovirus). Dijagnostika : Vrlo često, klinička slika i dobro uzeta anamneza nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze velikog kašlja. Blago povećanje broja leukocita i izražena limfocitoza su klasični markeri velikog kašlja i pokazalo se kao korisni pokazatelji bolesti ako se posmatra sa tipičnim simptomima ili pozitivnim mikrobiološkim testom. Zlatni standard je kultura brisa grla , ali je problem što su potrebne posebne hranljive podloge i što se na rezultat čeka 7-10 dana. Bris grla je najbolje uzeti u ranom stadijumu bolesti (kataralnoj fazi). PCR je brzo sredstvo za laboratorijsku dijagnozu u okolnostima u kojima je verovatnoća pozitivne kulture niska- u kasnijim stadijumima bolesti. Serologija nam takođe može pomoći, jer prirodna infekcija bakterijom B. pertussis je praćena povećanjem serumskih nivoa IgA, IgM i IgG antitela na specifični antigen pertusisa, dok primarna imunizacija dece indukuje uglavnom IgM i IgG antitela. Lečenje : Standardni antibiotici za lečenje velikog kašlja su makrolidi . Izazivač je osetljiv na makrolidne antibiotike. Klasično se daju eritromicin i azitromicin. Eritromicin se kod dece daje u dozi 40-50mg/kg/ dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana, a kod odraslih 2g/dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana. Azitromicin se kod odojčadi mlađih od 6 meseci daje 10mg/kg u jednoj dozi prvi dan, zatim 5mg/kg/dnevno u jednoj dozi od 2-5 dana lečenja. Kod starije dece se daje 10mg/kg/dnevno u jednoj dozi 5 dana, a kod odraslih 500mg dnevno u jednoj dozi prvi dan,a od 2-5 dana 250mg dnevno u jednoj dozi. Daju se i klaritromicin i trimetoprim-sulfametoksazol, čije doziranje možete videti u tabeli (Preuzeto iz Nelson textbook of pediatrics, 20th edition).

Merry Christmas Coronary

By Eldar Pezer • 30 Dec, 2023
Merry Christmas Coronary je pojava koju karakteriše povećanje smrtnosti od srčanih bolesti tijekom zimskih praznika, posebno oko Božića i Nove godine. Istraživanja su pokazala da je u SAD-u broj smrtnih slučajeva od ishemijske srčane bolesti za oko trećinu veći u decembru i januaru nego u ljetnim mjesecima. Ovaj fenomen nije povezan samo s hladnijim temperaturama, jer se javlja i u područjima s blagom klimom, kao i na južnoj hemisferi gdje je decembar ljetni mjesec. Mogući uzroci Merry Christmas Coronary su stres, prejedanje, nedostatak vježbanja, zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja tijekom praznika. Stres može povećati krvni pritisak, ubrzati rad srca i potaknuti upalne procese koji mogu oštetiti endotel. Prejedanje može dovesti do pogoršanja holesterola, šećera i triglicerida u krvi, što također može oštetiti krvne žile i povećati rizik od začepljenja koronarnih arterija. Nedostatak vježbanja može smanjiti fizičku kondiciju i otpornost na stres, kao i doprinijeti debljanju i metaboličkom sindromu. Zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja mogu biti fatalni, jer srčani udar može dovesti do smrti. Mnogi ljudi možda ne žele pokvariti praznično raspoloženje ili smetati svojim bližnjima i ignorišu znakove upozorenja kao što su bol u prsima, otežano disanje, znojenje, mučnina ili vrtoglavica. Kako bi se spriječio Merry Christmas Coronary, važno je voditi računa o zdravlju srca tokom cijele godine, ali posebno tijekom praznika. Neki savjeti za zdrave praznike su: - Ograničite unos alkohola, soli, šećera i masnoća - Jedite više voća, povrća, žitarica i ribe - Vježbajte, barem 30 minuta dnevno - Izbjegavajte pušenje i izloženost duhanskom dimu - Naspavajte se dovoljno i opustite se - Potražite podršku od porodice i prijatelja ako se osjećate usamljeno ili depresivno - Uzmite svoje lijekove kao je propisano - Ne ignorišite simptome srčanog udara i potražite hitnu medicinsku pomoć ako se pojave Merry Christmas Coronary je ozbiljan zdravstveni problem koji se može spriječiti ili liječiti ako se poduzmu odgovarajuće mjere. Ne dopustite da vam srce ispašta zbog praznika. Uživajte u nastupajućim danima na zdrav i siguran način.

FIBROMYALGIA

By mr.sci. Đenisa Tatarević Džaferović i mr.sci Demir Džaferović • 30 Dec, 2023
Brojni kliničari se susreću sa pacijentima čiji se hronični rasprostranjeni muskuloskeletni bolovi ne mogu jednostavno objasniti. Fibromialgija je oboljenje koje karakteriše hronična bol muskuloskeletnog sistema koja može biti udružena sa umorom, insomnijom, jutarnjom ukočenosti zglobova, depresijom, anksioznošću te problemima sa pamćenjem i pažnjom. Fibromialgija kao fizičko oboljenje je dugo vremena bila kontraverzna. Razlog tome je što ljekari uprkos tome što prepozaju simptome fibromialgije kao ozbiljne zdravstvene tegobe, etiketiranjem pacijenata ovom dijagnozom potencijalno mogu dodatno opteretiti resurse zdravstvenog sistema. Međutim, dokazi upućuju na suprotno. Kada pacijenti sa ovim stanjem dobiju adekvatnu dijagnozu smanjuje se broj uputnica, dijagnostičkih pretraga i drugih intervencija. Prevalenca Procjenjuje se da oko 2 do 3% svjetske populacije boluje od fibromialgije. Ranije se smatralo da je fibromialgija oboljenje koje se isključivo javlja kod žena. Međutim, novija istraživanja su dokazala da muškarci također obolijevaju od ovog stanja. Sa novijim kliničkim smjernicama i istraživanjima prevalenca proporcija dijagnosticiranih žena pada sa nekadašnjih 95% na 60% na globalnom nivou. Etiologija Uzrok oboljenja je u potpunosti nepoznat. Istraživani su brojni neurotransmitori, hormoni te peptidi koji bi potencijalno mogli biti povezani sa patogenezom fibromialgije, ali još uvijek ne postoji sigurno objašnjenje koje stoji iza ovog stanja. Smatra se da kombinacija bioloških, psiholoških i socijalnih faktora imaju velik utjecaj na razvoj i intenzitet ovog stanja. Klinička slika Fibromialgija iako je zastupljena u oba pola, ipak je malo češća kod žena. Javlja se između 30 i 60 godine života. Pacijenti se žale na dugotrajne bolove širom cijelog tijela koji relativno slabo reaguju na anlgetike. Iscrpljenost je česta i javlja se nakon minimalnih napora i aktivnosti. Insomnia kao i drugi problemi sa spavanjem su vrlo često prisutni kod ovih pacijenata. Oko 20% pacijenata koji boluju od fibromialgije imaju udružene psihičke tegobe najčeće u vidu depresije i anksioznosti.

Fiziološki šumovi kod dece

By dr. Belma Muratović • 17 Dec, 2023
Fiziološki (funkcionalni) šumovi najčešće nastaju na mestima povezivanja struktura nesrazmernih po veličini. Ovako nastao poremećaj protoka može izazvati vibriranje mekotkivnih struktura, što dovodi do nastanka šuma. Procenjuje se da se kod oko 80% dece u nekom razdoblju života može čuti funkcionalni šum na srcu. Nazivaju se i šumovima zdravog srca. Osnovne karakteristike funkcionalnih šumova su da su sistolni ili kontinuirani, a nikad dijastolni, intenzitet im nije veći od III stepena , nisu udruženi sa pojavom trila, nižeg su ili srednjeg tonaliteta i mogu imati muzikalan karakter . Svi funkcionalni šumovi se pojačavaju u anemiji, ležećem položaju, naporu i pri povišenoj telesnoj temperaturi odnosno u uslovima koji povećavaju udarni volumen srca . Svi fiziološki šumovi su praćeni urednim EKG zapisom i urednim ultrazvukom srca. Najčešći funkcionalni šum kod dece je vibratorni (Still-ov) šum . To je kratak ejekcioni muzikalni sistolni šum, nižeg ili srednjeg tonaliteta, intenziteta I-III stepena. Ovaj šum nastaje na početku ili u sredini sistole, lokalizovan je duž leve ivice sternuma sa ograničenom propagacijom i znatno je glasniji u ležećem, a slabiji u sedećem položaju. Najčešće se javlja kod dece uzrasta 3-7 godina.

Historija je sada: odobrena prva CRISPR-Cas9 genska terapija za anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju

By Eldar Pezer • 10 Dec, 2023
Ovaj časopis je prije nešto više od dvije godine sa interesovanjem pisao o potencijalu CRISPR-Cas9-a ( članak ). Danas nastavljamo pisati o ovom historijskom terapijskom modalitetu, čija važnost je potvrđena dodjelom Nobelove nagrade 2020.g. Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudni za „razvoj prezicne tehnologije uređivanja genoma“. Nevjerovatna je činjenica da Science 2008. piše: „Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A” *, a da nakon samo 15 godina imamo odobrenu terapiju o kojoj autor tada govori. 16. novembra ove godine agencija za lijekove Ujedinjenog Kraljevstva (MHRA) odobrila je terapiju koja se temelji na modifikaciji ekspresije gena koji diktiraju dvije rijetke hemoglobinopatije: anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju . Terapija je nazvana Casgevy i prvi put koristi naprednu molekularnu tehnologiju poznatu kao CRISPR . U redovima koji slijede objasniti ćemo je CRISPR, kako radi Casgevy nastavljajući rad kolege Kosijera koji je pisao u ovom časopisu. CRISPR je skraćenica od C lustered R egularly I nterspaced S hort P alindromic R epeats, a u svojoj osnovi je ponovljena kratka sekvenca nukleotida koje se nalaze u genomima prokariota npr. bakterija. Te sekvence su izvedene iz DNK patogena, npr. virusa koji su ranije inficirali bakterije i služe za zaštitu bakterija od budućih infekcija istim patogenima. Bakterije mogu prepoznati i izrezati DNK virusa pomoću posebnih enzima koji se zovu CRISPR-asocirani proteini (Cas). Time vrše ključnu ulogu u antiviralnom odgovoru. Jedan od najpoznatijih i najčešće korištenih enzima je Cas9, CRISPR-Cas9 je postao široko korišten alat za uređivanje genoma u mnogim organizmima pa i kod ljudi. Ova tehnologija je postala poznata široj zajednici nakon što je 2018. godine, He Jiankui, ljekar iz Kine objavio da su rođene prve bebe imune na HIV . Implatirao je 2 embrija sa izmjenjenim CCR5 genom. Rođene su tri bebe koje su danas zdrave dok je He isključen iz naučne zajednice odslužio trogodišnju zatvorsku kaznu. Popularizaciji CRISPR-Cas9 je pridonio i dokumentarac Human Nature. Uređivanje genoma predstavlja promjenu sekvence DNK u ćeliji i koristi za ispravljanje grešaka u genima koji uzrokuju bolesti, dodavanje novih funkcija ili karakteristika, ili istraživanje uloge gena u biologiji i medicini. CRISPR-Cas9 radi tako što koristi molekulu RNK koja služi kao vodič za pronalaženje i ciljanje određenog dijela DNK u genomu. Kada Cas9 dođe do ciljanog mjesta, on reže oba lanca DNK i omogućava umetanje, brisanje ili zamjenu dijelova DNK. Ovaj proes se naziva genska terapija . Casgevy je genska terapija koja koristi CRISPR-Cas9 za liječenje anemije srpastih ćelija i β-talasemije, dvije nasljedne bolesti krvi koje su uzrokovane mutacijama u genima koji kodiraju hemoglobin. Casgevy se primjenjuje tako što se uzmu heatopoeetične multipotentne matične ćelije iz koštane srži pacijenata i koriste CRISPR-Cas9 za uređivanje gena BCL11A koji sprječava proizvodnju oblika hemoglobina koji se stvara samo u fetusima, zvanog fetalni hemoglobin (HbF) . Fetalni hemoglobin ima veći afinitet za kisik u odnosu na odrasli hemoglobin (HbA). Modifikacijom ekspresije ovog gena, Casgevy omogućava proizvodnju fetalnog hemoglobina, koji se ne odlikuje patologijom hemoglobina kao kod ljudi s anemijom srpastih ćelija ili β-talasemijom. Fetalni hemoglobin je ključni mehanizam koji se može koristiti u budućim terapijama anemije srpastih ćelija i beta-talasemijje. Prije nego što se genski modifikovane matične ćelije vrate u koštanu srž potrebno je da se za to steknu uslovi, a oni jesu da se domaćin pripremi kako bi se spriječilo odbacivanje (graft vs host) od strane imunološkog sistema te spriječile autouimune i aloimune bolesti koje bi mogle slijediti nakon ovakvih transplantacija. Nakon pripreme pacijenta, genski uređene matične ćelije se vraćaju u tijelo putem infuzije, slične transfuziji krvi. Mijeloidne matične ćelije onda koloniziraju koštanu srž i počinju proizvoditi crvena krvna zrnca koja sadrže fetalni hemoglobin. Casgevy je prva odobrena terapija za uređivanje gena koja koristi CRISPR-Cas9 tehnologiju i predstavlja veliki korak naprijed kako za hematologiju tako i za gensku i CRISPRtehnologiju. Nakon što je odobrena u Ujedinjenom Kraljevstvu, očekuje se da će biti odobrena i u drugim zemljama, prije svega u SAD-u. Objava odluke FDA je najavljena za 8 decembar. Iskreno se radujem danu kada će genska terapija biti mogućnost u našoj domovini. *Vijay G. Sankaran et al. Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A.Science 322,1839-1842(2008).DOI: 10.1126/science.1165409 Literatura: 1. The First CRISPR Drug: Vertex Pharmaceuticals’ Casgevy Wins U.K. Approval for Sickle Cell Disease (genengnews.com) 2. Scientist who edited babies’ genes says he acted ‘too quickly’ | Gene editing | The Guardian

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV)

By dr. Barabara Knežević • 01 Dec, 2023
Virus humane imunodeficijencije (HIV) je retrovirus. Restrovirusi su RNA virusi čije je glavno obilježje sposobnost umnažanja (replikacije) mehanizmom reverzne transkripcije kojim nastaje kopija DNA koja se ugrađuje u genom stanice domaćina. Svijetu su poznata dva tipa HIV-a: HIV-1 i HIV-2. Uzročnik većine infekcija je HIV-1, ali značajan udio infekcija uzrokuje i HIV-2 - osobito u dijelovima zapadne Afrike. Epidemiologija Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je 2022. oko 39 milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući 1,5 milijuna djece (< 15 godina), živjelo s HIV-om – od toga 53% bile su žene i djevojke. U 2022. novozaraženih je bilo približno 1,3 milijuna. Među osobama koje žive s HIV-om u 2022., otprilike 86% je znalo svoj HIV status, a 76% je pristupilo liječenju. Oko 630 000 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s AIDS-om, u usporedbi s 2,0 milijuna 2004. i 1,3 milijuna 2010. godine. Zahvaljujući međunarodnim naporima, od 2022. procjenjuje se da je 29,8 milijuna ljudi koji žive s HIV-om imalo pristup antiretrovirusnoj terapiji (u usporedbi sa 7,7 milijuna u 2010.), dramatično smanjujući smrtnost i prijenos u mnogim zemljama. Prijenos HIV infekcije Putevi prijenosa virusa su nezaštićeni spolni odnos sa neliječenom HIV inficiranom osobom (u najveći rizik se svrstava nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a kao rjeđi načini prijenosa slijede vaginalni i oralni), korištenje igala i ostalog pribora za injektiranje droga koje je prethodno koristila osoba koja je inficirana HIV-om, primanje neprovjerene transfuzije krvi, organa i stanica zaražene osobe (danas je rizik vrlo mali jer se svi darivatelji krvi, organa i tkiva prethodno testiraju na HIV, sifilis i hepatitis C), s neliječene HIV pozitivne majke na njezino dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Tjelesne tekućine kao što su slina, suze i znoj, ne sadrže virus u količini dovoljnoj za nastanak zaraze. Dokazano je da osobe s HIV infekcijom liječene antiretrovirusnom terapijom, koje imaju nemjerljive količine virusa u krvi, ne prenose virus spolnim putem svojim partnerima. Patofiziologija HIV infekcije Cijeli proces odvija se u limfocitima T u koje virus prodire pomoću CD4 molekula i kemokinskih receptora za koje će se vezati. Nakon pričvršćivanja, HIV RNA i pripadajući enzimi otpuštaju se u stanicu domaćina. Za početak virusne replikacije nužno je postojanje reverzne transkriptaze - RNA ovisna DNA polimeraza. Ona kopira HIV RNA, proizvodeći potom provirusnu DNA. Ovaj mehanizam kopiranja sklon je greškama, što rezultira čestim mutacijama, a time i novim genotipovima HIV-a. Na taj se način olakšava stvaranje različitih oblika virusa koji se mogu oduprijeti kontroli imunološkog sustava domaćina i antiretrovirusnih lijekova. Provirusna DNA potom ulazi u jezgru stanice domaćina i integrira se u DNA domaćina. Cijeli proces ulaska i integracije odvija se pomoću HIV enzima - integraze. Sa svakom staničnom diobom, integrirana provirusna DNA se udvostručuje zajedno s DNA domaćina. Nakon toga, provirusna HIV DNA može se prepisati u HIV RNA i prevesti u HIV proteine, kao što su glikoproteinske ovojnice 41 i 120. Ovi HIV proteini se sastavljaju u HIV virione na unutarnjoj membrani stanice domaćina i pupaju sa površine stanice unutar ovojnice modificirane ljudske stanične membrane. Svaka stanica domaćina može proizvesti tisuće viriona. AIDS je rezultat kontinuirane i dosljedne replikacije HIV-a. Velika brzina replikacije HIV-a i visoka učestalost transkripcijskih pogrešaka pomoću HIV reverzne transkriptaze rezultiraju mnogim mutacijama, povećavajući mogućnost stvaranja sojeva otpornih na imunitet domaćina i lijekove. Klinička slika Na samom početku primarna HIV infekcija može biti asimptomatska ili uzrokovati prolazne nespecifične simptome (akutni retrovirusni sindrom). Akutni retrovirusni sindrom obično počinje unutar 1 do 4 tjedna od infekcije i traje 3-14 dana. Neki od simptoma su groznica, malaksalost, umor, grlobolja, artralgija, generalizirana limfadenopatija i septički meningitis. Ponekad, zbog svoje sličnosti, simptomi mogu podsjećati nadruge bolesti, npr. infektivne mononukleoze ili nespecifičnog virusnog sindroma. ​Nakon što prvi simptomi nestanu, većina pacijenata, čak i bez liječenja, nema simptome ili ima samo nekoliko blagih, povremenih, nespecifičnih simptoma. Simptomi tijekom ovog relativno asimptomatskog razdoblja mogu biti posljedica izravno HIV-a ili oportunističkih infekcija. Najčešći su limfadenopatija, bijeli plakovi zbog oralne kandidijaze, herpes zoster, proljev, umor, vrućica s povremenim znojenjem itd. Asimptomatske, blage do umjerene citopenije (npr. leukopenija, anemija, trombocitopenija) također su česte. Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) AIDS se definira kao HIV infekcija s jednim ili više od sljedećeg: · Jedna ili više bolesti koje definiraju AIDS · Broj CD4+ T limfocita < 200/mcL · Postotak CD4+ stanica od ≤ 14% od ukupnog broja limfocita Bolesti koje definiraju AIDS uključuju: · Ozbiljne oportunističke infekcije · Određeni karcinomi (npr. Kaposijev sarkom, ne-Hodgkinov limfom ) za koje je predisponirana neispravna stanično posredovana imunost · Neurološka disfunkcija · Sindrom iscrpljivanja Dijagnoza i dijagnostički testovi Otkrivanje antitijela na HIV osjetljivo je i specifično osim tijekom prvih nekoliko tjedana od infekcije. Taj period naziva se "razdoblje prozora" akutne HIV infekcije. Međutim, HIV p24 antigen (osnovni protein virusa) već je prisutan u krvi tijekom većeg dijela tog vremena i može se otkriti analizama. Trenutačno se preporučuje imunotest kombinacije antigen/antitijelo 4. generacije - otkriva antitijela na HIV-1 i HIV-2, kao i p24 HIV antigen. Ukoliko je rezultat testa pozitivan, radi se analiza za razlikovanje HIV-1 i HIV-2 i analiza HIV RNA pomoću ELISA-e ili Western blot-a. Testovi na licu mjesta pomoću krvi ili sline mogu se obaviti brzo i jednostavno, omogućujući testiranje u različitim okruženjima i trenutno izvještavanje pacijenata. Pozitivni rezultati ovih brzih testova trebali bi se potvrditi standardnim krvnim testovima (npr. ELISA sa ili bez Western blota) u zemljama s velikim resursima i ponavljanjem s jednim ili više drugih brzih testova u zemljama s visokim opterećenjem HIV-om. Negativne testove nije potrebno potvrditi. Liječenje Kada govorimo o liječenju HIV infekcija, postoje dvije mogućnosti: kombinacije antiretrovirusnih lijekova (antiretrovirusna terapija [ART], koja se ponekad naziva visoko aktivna ART [HAART] ili kombinirana ART [cART]) i kemoprofilaksa oportunističkih infekcija u bolesnika s visokim rizikom. Liječenje ART-om preporučuje se svim pacijentima, jer se komplikacije povezane s bolešću mogu pojaviti čak i kod neliječenih pacijenata s visokim brojem CD4+ i jer se toksičnost antiretrovirusnih lijekova smanjila kako su razvijeni novi lijekovi. Opća načela antiretrovirusne terapije · Smanjite razinu HIV RNA u plazmi na nemjerljivu (tj. < 20 do 50 kopija/mL) · Vratiti broj CD4 na normalnu razinu (obnova ili rekonstitucija imunološkog sustava) Prevencija Cjepiva protiv HIV-a jako je teško razviti jer površinski proteini HIV-a lako mutiraju, što rezultira ogromnom raznolikošću antigenskih tipova. U ovom trenutku ne postoji učinkovito cjepivo protiv AIDS-a. Mala je vjerojatnost da se HIV-om zarazite nekim nesretnim slučajem na koji niste mogli utjecati, a mnogo veća da infekciju dobijete zbog rizičnog ponašanja. Najvažnije preventivne mjere su: izbjegavanje seksualnih odnosa izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju, pravilna uporaba kondoma, izbjegavanje korištenja droge intravenozno, izbjegavanje seksualnih odnosa u stanju opijenosti alkoholom ili drogama koji smanjuju sposobnost rasuđivanja i povećavaju vjerojatnost neodgovornog spolnog ponašanja, korištenje mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavice, naočale, maske i dr.) prilikom rukovanja krvlju, organima ili tjelesnim izlučevinama u profesionalnom doticaju s potencijalno zaraženim osobama i materijalom. Postekspozicijska profilaksa (PEP) Preventivni tretman je indiciran nakon: · Prodorne ozljede koje uključuju krv zaraženu HIV-om (obično ubodi iglom) · Teška izloženost sluznice (oka ili usta) zaraženim tjelesnim tekućinama kao što su sperma, vaginalne tekućine ili druge tjelesne tekućine koje sadrže krv (npr. amnionska tekućina) Cilj je započeti PEP što je prije moguće nakon izlaganja ako je profilaksa opravdana. CDC preporučuje pružanje PEP unutar 24 do 36 sati nakon izlaganja; dulji interval nakon izlaganja zahtijeva savjet stručnjaka. Literatura: 1. Justiz Vaillant AA, Gulick PG. HIV and AIDS Syndrome. 2022 Sep 20. In: StatPearls. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan–. PMID: 30521281. 2. Deeks SG, Overbaugh J, Phillips A, Buchbinder S. HIV infection. Nat Rev Dis Primers. 2015 Oct 1;1:15035. 3. Maartens G, Celum C, Lewin SR. HIV infection: epidemiology, pathogenesis, treatment, and prevention. Lancet. 2014;384(9939):258-271. 4. https://www.msdmanuals.com/professional/infectious-diseases/human-immunodeficiency-virus-hiv/human-immunodeficiency-virus-hiv-infection

HPV INFEKCIJA I VAKCINACIJA

By Sandra Stanisavljevic • 26 Nov, 2023
Znamo da su danas sve češće polno prenosive bolesti upravo zbog toga što sve više mladih stupa u rane seksualne odnose bez primene zaštite uz minimalnu prosvećenost o mogućim infekcijama. U ovom članku ćemo objasniti šta je HPV infekcija i kako se zaštititi od mogućnosti pojave. HPV ili humani papiloma virus se prenosi seksualnim kontaktom, infekcija nastaje tokom vaginalnog ili analnog seksualnog odnosa. Osoba može dobiti HPV infekciju iako njen partner nema znake ili simptome infekcije, čak i posle više godina od seksualnog kontakta sa inficiranom osobom jer HPV virus osaje latentan u organizmu oko 2 godine. Većina ljudi nije ni svjesna toga da je inficirana nitiznaju da mogu preneti HPVsvom partneru. Znamo da postoji više od 120 tipova HPV od kojih oko 40 mogu uzrokovati genitalne infekcije kod muškaraca i žena. Ovi virusi također mogu dovesti do infekcije sluzokože usta i ždrela. Neki od ovih tipova su i visoko onkogeni pa mogu razviti malignitete kao sto su HPV16 i HPV18. Kao posledica HPV virusa može doći do: - Gentialnih kondiloma (bradavice u predelu genitalija) - Karcinoma cerviksa (grlić materice kod žena) - Orofaringealnog karcinoma (karcinom usne duplje i ždrela) - Karcinoma anusa - Karcinoma vulve i vagine kod žena - Karcinoma penisa kod muškaraca Postavlja se pitanje kako još može da se prenese HPV? Naravno, trudnice, ukoliko su inficirane HPV virusom, mogu infekciju preneti novorodjenčetu prilikom prolaska kroz porodjajni kanal. U tоm slučајu, kod bebe može doći do razvoja rekuretne respiratorne papilomatoze (RRR) , retkog stanja koje se karakteriše pojavom kondiloma u usnoj duplji i ždrelu. Sada da objasnimo šta postižemo imunizacijom i kada je najbolje primeniti vakcinu protiv ovog virusa Vakcinacija je jeftin i efikasan metod za smanjenje rizika od zaraznih bolesti. Po prvi put, dr H. zur Hausen iz Univerziteta u Hajdelbergu u Nemačkoj, 12. februara 1985. otkrio je HPV. Rana prevencija HPV vakcinacijom je siguran i efikasan metod protiv ove bolesti. Tri profilaktičke HPV vakcine s u odobrene za ciljanje visokorizičnih tipova HPV-a i zaštitu protiv poremećaja povezanih sa HPV-om. Ove postojeće vakcine su zasnovane na rekombinantnoj DNK tehnologija i prečišćeni L1 proteini se sklapa da formira prazne ljuske HPV-a. Međutim, terapeutske vakcine se razlikuju od ovih profilaktičke vakcine. Oni su izazvali ćelijski posredovan imunitet protiv transformisanih ćelija, umesto da neutrališu antitela. Druga generacija profilaktičkih HPV vakcina , napravljena od alternativnih virusnih komponenti korišćenjem isplativih proizvodnih strategija, trenutno prolazi kroz klinička istraživanja. Ko i kada treba da primi vakcinu? Naravno, da bi vakcina bila efikasna mora se primiti pre izlaganja HPV-u tj pre stupanja u seksualne odnose. Vakcinu trebaju primiti deca uzrasta od navršenih 9 godina. Tinejdzeri oba pola koji kao deca nisu primili vakcinu mogu da je prime u kasnijem periodu. Osobe ženskog pola mogu da prime vakcinu do 26. godine a muškarci do 21. godine sa tim što muškarci dobijaju kvadrivalentnu vakcinu. Kao i svak a vakcina koja je uvedena kao prevencija odredjenih bolesti i ova vakcina je prošla detaljna dvogodišnja ispitivanja. Za obe HPV vakcine, Gardasil i Cervarix , vrši se neprestano praćenje pojave neželjenih reakcija. U Srbiji, praćenje neželjinih reakcija nakon vakcinacije u nadležnosti je Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije i Instituta za javno zdravlje Srbije. Klinička ispitivanja su pokaala da vakcina pruža skoro 100% zaštitu od prekanceroznih lezija , a kvadrivalentna HPV vakcina i od genitalnih kondiloma izazvanih tipovima kji se nalaze u vakcini. Kada se i zvrši imunizacija može doći do crvenila i otoka na mestu uboda, može se javiti osećaj bola ali su svi ovi simptomi kratkog i prolaznog karaktera. Takodje može se javiti i blaga do umereno povišene temperature koja se kreće u intervalu 37,7-38,8 stepena Celzijusa LITERATU RA https: //z-lib.is/book/hpv-infections https ://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30397675/ http s://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20304221/ Medicinska mikrobiologija, Smilja Kalenić, 2013. Robinsove osnove patologije, V. Kumar, A.K. Abbas, J.C Aster, 2021
Show More
Share by: