2.   SIGMUND FREUD - poznat je po uvođenju psihoanalize - metode tretiranja mentalnih bolesti koje ukazuju na tzv. "duboku psihu" jer opisuju nesvjesna stanja osobe. Freud je ispitivao svoje pacijente po načinu asocijacije ideja gdje bi im dao pojam i oni bi u kratkom vremenskom periodu morali govoriti o tome šta ih asocira na to. Na taj način bi on imao uvid u neka njihova prošla iskustva ili traume. Kasnije se, po uzoru na ovaj način ispitivanja koristio test Roršahove mrlje. Pročavao je također snove, zaboravljanje, "ono što sklizne sa jezika" i ostale svakodnevne greške u čovjekovom životu.

Upravo ovakva proučavanja su vodila ka stvaranju novog koncepta ličnosti: ID-a, EGA i SUPER EGA. 

- ID je implusivni i podsvjesni dio koji odgovara momentalno na datu situaciju pomoću stanja hitnosti, požude i potrebe (vodi se kao instiktivni psihološki dio). Osoba po rođenju posjeduje samo ID, a tek kasnije se razvijaju ego i superego.

- EGO je kombinacija ID-a i vanjskog svijeta. To je u suštini ono što zaista jesmo, realnost. Ego je povezan sa zadovoljstvom i ne posjeduje baš moć rasuđivanja između dobrog i lošeg u konačnici, već je više tu da zahtjev id-a prevede u neku realističniju i razumniju formu. Freud je uporedio ID i ego sa jahačem i njegovim konjem. Jahač (ego) sadrži ogromnu snagu koja kontroliše konja (id).

- SUPEREGO je ono što smo uvidjeli i naučili od ljudi koju su nam autoritet (roditelji), te sadrži dva aspekta:

- Savjest: često poznata i kao "unutrašnji glas" koji nam govori da smo učinili nešto loše. Ukoliko ego dopusti id-u da preovladava, ovaj koncept savjesti će učiniti da se osoba osjeća krivom.

- Idealno ja: je ono čemu svi težimo - naša idealna karijera, način na koji tretiramo ljude i naša idealna pojava u javnosti. Idealno ja nas nagrađuje osjećajem ponosa kada mislimo da smo se ponijeli u sklopu ostvarivanja naših već navedenih ciljeva.

Freud je također vjerovao da se ličnost gradi u fazama od kojih se u svakoj traži određeno zadovoljstvo. Prvi je povezao termin libida (termin u psihoanalitičkoj teoriji koji opisuje energiju stvorenu od strane instikta za preživljavanje i seksualnog instikta) i id-a. Prema Freudu, id traži maksimalno zadovoljstvo koje može da dobije, a budući da je nesvjesni dio ličnosti ljudi nisu svjesni da imaju problem jer ono što želimo ponekad baš i nije prikladno. Freud je dao 5 faza psihosekusalnog razvoja, a smatrao je da kada osoba "zaglavi" u nekome od njih javlja se termin fiksacije - opsjednutosti ljudima ili stvarima. 5 faza razvoja po Freudu su:

 1. ORALNA FAZA- Traje od rođenja do prve godine. Erogena zona: usta. Tokom oralne faze, primarni izvor interakcije novorođenčeta odvija se kroz usta, pa je refleks sisanja posebno važan. Usta su vitalna za jelo, a dojenče uživa u oralnoj stimulaciji kroz aktivnosti koje zadovoljavaju, kao što su kušanje i sisanje. Budući da dijete u potpunosti ovisi o starateljima (koji su odgovorni za hranjenje djeteta), dijete također razvija osjećaj povjerenja i udobnosti kroz ovu oralnu stimulaciju. Primarni sukob u ovoj fazi je proces odvikavanja - dijete mora postati manje ovisno o starateljima. Ako se fiksacija dogodi u ovoj fazi, Freud je vjerovao da ćepojedinac imati problema s ovisnošću ili agresijom. Oralna fiksacija može dovesti do problema s pićem, jelom, pušenjem ili grickanjem noktiju.

2. ANALNA FAZA - od prve do treće godine. Erogena zona: karlica i mokraćni mjehur.

Tokom analne faze, Freud je vjerovao da je primarni fokus libida na kontroli pražnjenja mokraćne bešike i crijeva. Najveći sukob u ovoj fazi je obuka u toaletu – dijete mora naučiti kontrolirati svoje tjelesne potrebe. Razvijanje ove kontrole vodi do osjećaja postignuća i nezavisnosti. Prema Freudu, uspjeh u ovoj fazi zavisi od načina na koji roditelji pristupaju obuci. Roditelji koji koriste pohvale i nagrade za korištenje toaleta u odgovarajuće vrijeme potiču pozitivne rezultate i pomažu djeci da se osjećaju sposobnima i produktivnima. Freud je vjerovao da pozitivna iskustva tokom faze obuke za toalet služe kao osnova da ljudi postanu kompetentne, produktivne i kreativne odrasle osobe. Međutim, ne pružaju svi roditelji podršku i ohrabrenje koji su djeci potrebni tokom ove faze. Neki roditelji kažnjavaju, ismijavaju ili sramote dijete zbog nezgoda. Prema Freudu, neodgovarajući pristupi roditelja mogu dovesti do negativnih ishoda. Ako roditelji zauzmu previše blag pristup, Freud je sugerisao da bi se mogla razviti analno-ekspulzivna ličnost u kojoj pojedinac ima neurednu, rasipnu ili destruktivnu ličnost. Ako su roditelji prestrogi ili prerano počnu trenirati toalet, Freud je vjerovao da se razvija ličnost koja zadržava stanje u kojoj je osoba stroga, uredna i opsesivna.

3. FALUSNA FAZA - od treće do šeste godine. Erogena zona: Genitalije. Freud je sugerisao da je tokom falične faze primarni fokus libida na genitalijama. U ovom uzrastu djeca također počinju otkrivati ​​razlike između muškaraca i žena.​ Freud je također vjerovao da dječaci počinju da gledaju na svoje očeve kao na rival za majčinu naklonost. Edipov kompleks opisuje ove osjećaje želje za posjedovanjem majke i želje da se zamijeni otac. Međutim, dijete se također boji da će ga otac kazniti zbog ovih osjećaja, straha koji je Frojd nazvao kastracionom anksioznošću. Na kraju, dijete se počinje identificirati sa roditeljem istog pola kao sredstvom zamjenskog posjedovanja drugog roditelja. Za djevojčice, međutim, Freud je vjerovao da zavist prema muškom spolnom organu nikada nije u potpunosti razriješena (budući da je to nešto što djevojčice nemaju) i da sve žene ostaju donekle fiksirane na ovoj fazi. Psiholozi poput Karen Horney osporili su ovu teoriju, nazivajući je i netačnom i ponižavajućom za žene. Umjesto toga, Horney je predložila da muškarci doživljavaju osjećaj inferiornosti jer ne mogu rađati djecu, koncept koji je ona nazvala "zavist u materici."

4. LATENTNA FAZA - od šeste godine do puberteta. Tokom ove faze, superego nastavlja da se razvija dok su energije id-a potisnute. Djeca razvijaju društvene vještine, vrijednosti i odnose sa vršnjacima i odraslima izvan porodice. Razvoj ega i superega doprinose ovom periodu smirenosti. Faza počinje otprilike u vrijeme kada djeca pođu u školu i postanu više zabrinuta za vršnjačke odnose, hobije i druga interesovanja. Latentni period je vrijeme istraživanja u kojem je seksualna energija potisnuta ili uspavana. Ova energija je i dalje prisutna, ali je sublimirana u druga područja kao što su intelektualne potrage i društvene interakcije. Ova faza je važna u razvoju društvenih i komunikacijskih vještina i samopouzdanja. Kao i kod drugih psihoseksualnih faza, Freud je vjerovao da je moguće da se deca fiksiraju ili "zaglave" u ovoj fazi. Fiksacija u ovoj fazi može dovesti do nezrelosti i nesposobnosti da se formiraju ispunjeni odnosi kao odrasla osoba.

5. GENITALNA FAZA - od puberteta do smrti. Početak puberteta uzrokuje da libido ponovo postane aktivan. Tokom završne faze psihoseksualnog razvoja, pojedinac razvija snažan seksualni interes za suprotni pol. Ova faza počinje tokom puberteta, ali traje do kraja života osobe. Tamo gdje je u ranijim fazama fokus bio isključivo na individualnim potrebama, interes za dobrobit drugih raste tokom ove faze. Cilj ove faze je uspostavljanje ravnoteže između različitih životnih područja. Ako su ostale faze uspješno završene, pojedinac bi sada trebao biti uravnotežen, topao i brižan. Za razliku od mnogih ranijih faza razvoja, Freud je vjerovao da su ego i superego u potpunosti formirani i funkcioniraju u ovom trenutku. Mlađom djecom vlada id, koji zahtijeva trenutno zadovoljenje najosnovnijih potreba i želja. Tinejdžeri u genitalnoj fazi razvoja u stanju su da uravnoteže svoje najosnovnije porive u odnosu na potrebu da se prilagode zahtjevima stvarnosti i društvenih normi.

" Neiskazane emocije nikada neće umrijeti. One su spaljene žive i vratiti će se kasnije na mnogo ružniji način. "

" Od svoje ranjivosti ćeš napraviti svoju snagu. "

" Ego nije glava svoje kuće. "

3.     IVAN PAVLOV - poznat je po principu klasičnog uslovljavanja. Tokom svojih studija o probavnom sistemu pasa, Pavlov je primjetio da životinje prirodno sline prilikom predstavljanja hrane. Međutim, također je primijetio da su životinje počele sliniti kadgod bi ugledale bijeli mantil eksperimentalnog asistenta. Kroz ovo zapažanje Pavlov je otkrio da se povezivanjem prezentacije hrane sa laboratorijskim asistentom javlja uslovljeni odgovor. Pavlov je prepisao ovaj odgovor kondicionalnom refleksu, te je također utvrdio da se refleksi kriju unutar cerebralnog korteksa mozga. Ono što je interesantno kod njega jeste da on nije bio psiholog, već fiziolog i da je kao takav bio jedan od utemeljitelja bihevioralizma kasnije.

" Nemoj postati puki sljedbenik činjenica, pokušaj prodrijeti u porijeklo njihovog nastanka. "

4.    ABRAHAM MASLOW - je prvi uspostavio hijerarhiju ljudskih potreba koja je u korelaciji sa motivacijom. Naša najosnovnija potreba je fizički opstanak, a to će biti prva stvar koja će motivirati naše ponašanje. Kada se taj nivo ispuni, sljedeći nivo nas motivira i tako dalje.

1. FIZIOLOŠKE POTREBE – su biološki zahtjevi za ljudski opstanak, npr. zrak, hrana, piće, sklonište, odjeća, toplina, seks, san. Ako ove potrebe nisu zadovoljene, ljudsko tijelo ne može funkcionirati optimalno. Maslow je smatrao da su fiziološke potrebe najvažnije jer sve ostale potrebe postaju sekundarne dok se te potrebe ne zadovolje.

2. SIGURNOSNE POTREBE – kada su fiziološke potrebe pojedinca zadovoljene, potrebe za sigurnošću postaju istaknute. Ljudi žele okusiti red, predvidljivost i kontrolu u svojim životima. Ove potrebe mogu zadovoljiti porodica i društvo (npr. policija, škole, poslovna i medicinska njega) ili npr. emocionalna sigurnost, finansijska sigurnost (npr. zapošljavanje, socijalna skrb), zakon i red, sloboda od straha, socijalna stabilnost, imovina ili zdravstvena sigurnost.

3. POTREBE ZA LJUBAVLJU I PRIPADANJEM - nakon što su fiziološke i sigurnosne potrebe ispunjene, treći nivo ljudskih potreba je socijalni i uključuje osjećaj pripadnosti. Pripadnost se odnosi na ljudsku emocionalnu potrebu za međuljudskim odnosima, povezivanjem, povezanošću i pripadnosti nekim dijelom grupe. Primjeri potreba za pripadanjem uključuju prijateljstvo, intimnost, povjerenje i prihvaćanje, primanje i davanje naklonosti i ljubav.

4. POTREBE ZA POŠTOVANJEM  su četvrti nivo u Maslowovoj hijerarhiji i uključuju samopoštovanje, postignuće i poštovanje. Maslow je razvrstao potrebe za poštovanjem u dvije kategorije: - poštovanje samog sebe (dostojanstvo, postignuće, majstorstvo, nezavisnost)

- želja za ugledom ili poštovanjem drugih (npr. status, prestiž).

Maslow je ukazao da je potreba za poštovanjem ili ugledom najvažnija za djecu i adolescente i prethodi stvarnom samopoštovanju ili dostojanstvu.

5. POTREBE ZA SAMOAKTUALIZACIJOM su najviši nivo u Maslowovoj hijerarhiji i odnose se na realizaciju potencijala osobe, samoispunjenje, traženje ličnog rasta i vrhunska iskustva. Maslow (1943) opisuje ovaj nivo kao želju da se postigne sve što se može, da se postane najviše što može biti. Pojedinci mogu shvatiti ili se fokusirati na ovu potrebu vrlo specifično. Na primjer, jedna osoba može imati snažnu želju da postane idealan roditelj. Kod ostalih, želja može biti izražena ekonomski, akademski ili atletski.

" Jedan od glavnih ciljeva edukacionih sistema bi trebalo biti učenje o tome kako je život dragocjen."

           " Ili ćeš zakoračati u rast ili ćeš se vratiti u sigurnost. "

5.    B. F. SKINNER - vjerovao je da je rezultat našeg ponašanja skup događaja koji nam se desio i iz kojeg (ni)smo naučili nešto. Skinnerova kutija, također poznata kao operantna komora za kondicioniranje, je uređaj koji se koristi za objektivno snimanje ponašanja životinja u određenom vremenskom okviru. Životinja može biti nagrađena ili kažnjena za određena ponašanja, poput pritiskanja poluge (za pacove) ili kljucanja ključa (za golubove).

Skinner je identificirao tri načina odgovora:

1. NEUTRALNI - odgovor okoline koji niti poboljšava, niti pogoršava vjerovatnoću da će ponašanje biti ponovljeno.

2. STIMULATORNI - odgovor okruženja koji će za rezultat dati ponavljanje određenog ponašanja. Mogu biti upotrijebljeni u negativnom ili pozitivnom kontekstu. Skinner je stavio gladnog miša u kutiju sa gumbom koji bi kada ga pritisne izbacivao hranu. Miš je utvrdio da će stalnim pritiskanjem dobiti više hrane. Isti primjer nagrađivanja se može prikazati i kod ljudi. Ukoliko bi vam profesor dao novčanu nagradu u proporciji vašeg naučenog gradiva, šanse da ćete naučiti sve lekcije i njihove zasebne dijelove će biti ogromne za razliku od onih za koje znate da vam profesor uvijek može naći nešto za što niste ni znali da postoji. Negativniji kontekst od ovog bi bio da vi morate platiti profesoru za svaku lekciju koju niste naučili, pa biste se i onda tjerali da učite, ali ne iz principa da ćete biti nagrađeni, već da ćete biti "kažnjeni".

3. INHIBITORNI - odgovor okruženja koji će kao rezultat dati prekid određenog ponašanja jer ga kazna kao takva slabi. Skinner je u kutiju stavio miša i okidač koji bi, svaki put kada bi ga miš dotakeo rezultirao mini elektro šokom. Kao rezultat toga, miš je da bi izbjegao kaznu prestao dirati okidač.

Skinner je također tvrdio da i ovdje ulogu igra momentalni odgovor koji je rezultat refleksa ili ipak odgovor koji zahtjeva uključivanje svijesti.

           " Neuspjeh nije greška, to je jednostavno najbolje što ste mogli uraditi pod određenim uvjetima. Greška je ne uraditi ništa. "

POČETAK I FAZE RAZVOJA PSIHOLOGIJE (SUMIRANO)

U filozofskom kontekstu psihologija je bila zastupljena stoljećima u Grčkoj, Egiptu, Indiji i Kini.

·     387. godine p.n.e. Plato je tvrdio da je mjesto procesiranja misli mozak, dok je prije njega, 355. godine p.n.e Aristotel tvrdio da je to zapravo srce.

·     980. godine p.n.e. Avicenna je počeo da proučava i tretira epilepsiju, noćne more i slabu memoriju.

·     1774. Franz Mersmer je predložio hipnozu kao način liječenja određenih oboljenja.

·     1793. Phillippe Pinel je otkrio prvog pacijenta sa mentalnim oboljenjem i to je vodilo ka daljem humanijem razvoju psihologije.

·     1879. Wilhem Wundt, danas poznatiji kao otac psihologije, prvi otvara labaratorije u kojem se vrše istraživanja i primaju prvi pacijenti.

·     1890. William James objavljuje knjigu "Principi psihologije" koja je godinama nakon objave pokrenula mnogobrojne diskusije.

·     1890. Stanley Hall osniva Američku Psihološku Asocijaciju (APA).

·     Hermann Abbingaus (1850-1909) je bio prvi psiholog koji je intenzivno proučavao ljudsku memoriju/pamćenje.

·     Ivan Pavlov (1849-1936) je prvi postavio koncept uslovljavanja gdje je dokazao da psi pri samom činu traženja hrane sline.

·     Sigmund Freud (1849-1939) uvodi psihoanalizu, način terapije. On je inzistirao na introspekciji, interpretativnim metodama i kliničkoj opservaciji u razumijevanju funkcionisanja misli. Tvrdio je da je podsvijest glavni razlog našeg ponašanja.

·     1913. John B. Watson uvodi "Bihevioralizam", a kasnije ga je naslijedio B.F. Skinner. Tvrdio je da je naše ponašanje odraz našeg odgovora na vanjske podražaje, te je fokus bio na to koliko zajednica zajedno sa podsvijesti može uticati na usvajanje novog znanja. Neki su smatrali da je nehumano biti izložen ovakvim faktorima, te su vjerovali da je moć slobodne volje, emocija i misli nešto što ne bi trebalo biti kontrolisano generalizovano, već što bi se trebalo za svakoga proučavati posebno. Zbog toga se razvija i "Humanizam", a kao jedan od glavnih utjelovitelja tu nastupa i Abraham Maslow 1968. godine.

·     1933. Carl Gustav Jung povezuje našu ličnost kao nešto što nasljeđujemo od svojih predaka. Smatrao je da što je više elemenata uklopljeno u komplex (poput misli, osjećaja, ponašanja i pamćenja) to je individua funkcionalnija.

·     1950. godine Erik Erikson biva poznat kao neko ko je uveo pojam "kriza identiteta". Prvi proučava psihološki razvoj čovjeka kroz život (djetinjstvo, pubertet, zrelo doba).

·     1960. godine Albert Bandura ističe važnost opservacijskog učenja koje zavisi od tri faktora: kognitivnih spobnosti, ponašanja/ličnosti i okoline.

·     1970. godine razvija se kognitivna teorija koja je utemeljena na tome da mi uzimamo informacije iz okoline pomoću naših čula i procesuiramo ih, manipulišemo njima, raspoređujemo ih i sjećamo ih se. Najvažniji za razvoj ove oblasti bio je Jean Piaget.

·     DANAS - psiholozi kombinuju sve što je poznato do sada iz polja psihologije i određuju pristup koji je najoptimalniji.

IZVORI:

https://courses.lumenlearning.com/wsu-sandbox/chapter/history-of-psychology/

https://www.simplypsychology.org/humanistic.html

https://en.wikipedia.org/wiki/Timeline_of_psychology

https://www.verywellmind.com/most-influential-psychologists-2795264

https://www.verywellmind.com/erik-erikson-biography-1902-1994-2795538

https://www.thegreatcoursesdaily.com/carl-jung-and-the-concept-of-collective-consciousness/

https://www.verywellmind.com/who-is-the-father-of-psychology-2795249

https://www.intelltheory.com/wundt.shtml

https://study.com/academy/lesson/wilhelm-wundts-theory-structuralism-lesson-quiz.html

https://plato.stanford.edu/entries/wilhelm-wundt/

https://www.britannica.com/biography/Sigmund-Freud

https://www.britannica.com/science/psychoanalysis

https://www.simplypsychology.org/psyche.html

https://www.verywellmind.com/what-is-a-fixation-2795188

https://www.verywellmind.com/what-is-the-libido-2795329

https://hr.graphistik.com/what-is-fixation-psychology

https://www.verywellmind.com/freuds-stages-of-psychosexual-development-2795962

https://www.verywellmind.com/ivan-pavlov-biography-1849-1936-2795548

https://www.simplypsychology.org/pavlov.html

https://www.simplypsychology.org/maslow.html

https://www.simplypsychology.org/operant-conditioning.html