Depresija (lat. deprimere = potisnuti, udubiti) predstavlja psihički poremećaj za čije se osnovno obilježje uzima patološka potisnutost raspoloženja, te osjećaji jake žalosti i tjeskobe što za posljedicu ima mračne, suicidalne misli. Pored navedenih karakteristika postoji cijeli niz drugih (gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivice, gubitak volje za životom uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita). Predstavlja ozbiljan psihički poremećaj koji se unazad par desetljeća sve više i više povećava i zahvata sve veći broj mladih. Može se smatrati sekundarnom bolešću jer često zna biti povezana i s drugim psihološkim problemima i medicinskim stanjima. Predstavlja bolest sa bezbroj lica koju nerijetko nije lako uočiti ni razlikovati. Granica između "običnog" neraspoloženja i depresije često je tanka i nejasna. Svi smo ponekad neraspoloženi, što ne znači da smo u depresiji. Neraspoloženje traje kraće vrijeme, jasnijeg je uzroka i lakše se otklanja. S druge strane, depresija je ozbiljna bolest koju bi trebalo na vrijeme prepoznati, vrlo pažljivo shvatiti i obavezno liječiti. Smatra se da je ključ prepoznavanja depresije u gubitku interesa za životne aktivnosti koje je osoba do pojave bolesti obavljala bez većih poteškoća. Da napravimo razliku: tuga ili žaljenje je normalna reakcija na stresne životne situacije poput gubitka voljene osobe, gubitka posla ili prekida partnerskog odnosa, to je osjećaj ili niz osjećaja koji traju veoma kratko i nestaju spontano. Depresija je više od obične tuge i najčešće se javlja bez vidljivog razloga te osobu izoluje i sputava u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti. Može trajati mjesecima i godinama. Ovo je ozbiljna bolest, ne znak slabosti! Prepoznavanje znakova i simptoma depresije pruža mogućnost odgovarajućeg liječenja. Sa pojavom bolesti bolesnik zanemaruje uobičajene aktivnosti poput druženja sa prijateljima, sporta i svega ostalog što ga je do tada veselilo. Osoba postaje ravnodušna, tužna i povlači se iz okoline. Dio pacijenata novonastale promjene uspijeva prepoznati te potražiti stručnu pomoć ili to za njega učini najbliža rodbina. Kod određenog broja bolesnika bolest nije prepoznata ili se maskira psihosomatskim smetnjama (poput lupanja srca), zbog čega bolesnik obavlja brojne preglede, a uzrok smetnji je zapravo psihičke prirode. U svakom slučaju je potrebno o potražiti stručnu pomoć specijaliste psihijatra, na što se neki bolesnici još uvijek nerado odlučuju. Naime, u našem društvu se, nažalost, posjeta psihijatru u razmjerno velikom dijelu populacije još uvijek smatra sramotom.
Depresija
Tipovi depresije
- Postpartalna depresija
- Depresija djece i adolescenata
- Staračka depresija
- SAD (Sesonal affective disorders), najčešće prisutan u ranu jesen sa uobičajenom simptomatologijom
- Depresija kod malignih i drugih hroničnih bolesti
- Depresija kod srčanih bolesnika (posebno ishemija srca)
- Distimia (dysthymic disorder) se karakteriše dugotrajnom depresijom (dvije godine i duže) sa manje teškim simptomima koji ne razaraju ličnost, ali mogu povremeno da ometaju normalno funkcionisanje ili da dovedu do loših osećanja
- Bipolarna depresija (poznata kao manično-depresivni sindrom)
Uzroci
Postoji niz faktora koji su u uskoj vezi sa ovim poremećajem. Istraživanja uloge nasljeđa u nastanku depresije za sada pokazuju uključenost mnogih gena koji povećavaju rizik za razvoj, što ukazuje na genetsku skolost razvoja, ali su uključeni i faktori okoline. Zaključujemo da će osoba koja u porodici tj. bližem krvnom srodstvu ima osobu sa dijagnosticiranom depresijom, vrlo vjerovatno imati predispozicije ka istoj. Drugi bitan faktor za nastanak depresije je prekomerno lučenje stresnih hormona, poput kortizola. Izloženost hroničnom stresu mijenja funkciju mozga, tako da se mnoge depresije mogu objasniti akumulacijom štetnog djelovanja stresa. Prema najnovijim istraživanjima smatra se da je pojava depresije povezana sa smanjenjom aktivnosti nekih neurotransmitera (serotonina, noradrenalina i dopamina) koji imaju prirodnu antidepresivnu funkciju. O uzrocima depresije još uvek se ne zna dovoljno, ali mnogi stručnjaci navode da kombinacija svih ovih faktora doprinosi razvitku bolesti.
Epidemiologija
Prema SZO, polnih razlika u pojavi depresivnog poremećaja do puberteta nema, a nakon njega se ovaj poremećaj češće pojavljuje kod žena nego kod muškaraca. Rizik za obolijevanje od depresije za žene je od 10 do 25%, a za muškarce od 5 do 12%. Primjećeno je da ne postoji veza između pojave depresije i socioekonomskih uvjeta, ali je uočeno da se depresija češće pojavljuje u seoskim nego gradskim područjima.
Iako se sezona praznika (novembar i decembar) obično smatra radosnom, to nije stvarnost za sve. Neki razvijaju simptome depresije tokom ovih mjeseci, što rezultuje porastom broja suicida (dvije trećine onih koji izvrše samoubistvo bore se s depresijom). Nivo stresa tokom sezone praznika povećava se kod 38% ljudi. (Američko psihološko udruženje, 2006).
Od onih kojima je dijagnosticirana depresija, 1% žena i 7% muškaraca izvrši samoubistvo. Rizik od samoubojstva je oko 20 puta veći među onima kojima je dijagnosticirana velika depresija u odnosu na one bez veće depresije.
Simptomi
Jedan od dominantnih simptoma je nedostatak životne radosti ili barem smanjenje uživanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti. Simptomi se, u odnosu na stadij bolesti razlikuju po intenzitetu i ne moraju svi nužno biti ispoljeni odjednom.
Najčešći simptomi:
- nedostatak životne radosti, intenzivna tuga, samosažaljenje, agresivan plač
- strah
- nemir, zabrinutost, strepnja, očaj
- osetljivost, ranjivost, razdražljivost
- usamljenost, bezvoljnost
- slabljena koncentracija i poremećaj pamćenja
- poremećaji sna (nesanica ili velika potreba za snom)
- umor, iscrpljenost, manjak energije
- nedostataj seksualnog nagona
- značajno smanjen ili povećan apetit
- somatski bolovi koji nemaju fizičke uzroke ( glavobolja, hronični bolovi)
- želja i razmišljanje o smrti kao i planiranje samoubistva
Depresija i COVID-19
Perturbacija (poremećaj) imunog sistema izazvana infekcijom mogla bi izazvati psihopatologiju, a psihijatrijske posljedice su uočene odma nakon izbijanja koronavirusa. Širenje pandemije teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirusa (COVID-19) praćeno je većim psihijatrijskim implikacijama. PTSP, velika depresija i anksioznost su nezarazna stanja velikog opterećenja, povezana sa godinama i kvalitetom života (uticaj okoline i drugih faktora), te invaliditetom. Uzimajući u obzir alarmantan utjecaj infekcije COVID-19 na mentalno zdravlje, trenutni uvidi u psihijatriji akcentovani su na pojavu velikog broja pacijenata sa depresijom. Svoj doprinos u razvoju depresije imale su socijalne distance, izolacije, te brojna ograničenja koja su prouzrokovala strahove različitih etiologija. Istraživanja su pokazala da su se znaci depresije pojavili u toku prvih “zabrana” (lockdown), jer kontinuiran i nesmetan život biva prekinut novim mjerama (socijalna distanca, zabrane okupljanja i druženja, obavezno nošenje zaštitne maske, policijski sat, itd). Rezultat je bio stresno osamljivanje, negativne i suicidalne misli, te u konačnici dijagnostika depresije.
Kada ljudi u spoljnom svijetu dožive stres, može se desiti da se odvoje od tog svijeta. A kada osjete da su odvojeni, može im biti teško da se vrate i socijalizuju.
Na kraju, nedostatak vježbe je bio povezan s povećanim stresom, anksioznošću i depresijom. Osim preporučenih suplemenata, preporučuje se i pojačana aktivnost, jer je veliki broj smrtnih slučajeva zabilježen kod pretilih osoba (dodatna podloga za razvoj depresije).
Liječenje









