Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) – Advenced Life Support (ALS)
ALS predstavljaju napredne mere reanimacije koje se koriste u bolničkim uslovima. One podrazumevaju napredne mere uspostavljanja disajnog puta, korišćenja manuelnog defibrilatora, davanje lekova i otklanjanje uzročnog faktora. Koriste se kada mere BLS ne dovedu do željenog rezultata. Mere BLS i ALS je međusobno preklapaju, ali ovde će biti opisane samo mere koje nisu opisane u prvom članku o KPR- Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) - Basic Life Support (BLS)

Manuelna defibrilacija
U prošlom članku je opisana defibrilaciju uz pomoć automatskog spoljašnjeg defibrilatora (AED).
U bolničkim uslovima će se koristiti manuelni defibrilator. Defibrilaciju ne treba odlagati osim ako defibrilator nije dostupan, pa se tada prvo počinje sa kompresijom grudnog koša. Sklonite kiseoničku masku da biste smanjili rizik od požara. Pratite upustva za pravilno postavljanje jastučića za isporučivanje šoka. Imajte na umu da se kod pacijenata sa implantiranim uredjajem jastučići postavljaju na alternativnim mestima i više od 8cm daljine.

Šokovi se daju sa minimalnom pauzom kompresije grudnog koša i nakon isporučivanja šokova odmah se nastavlja sa kompresijom. Prije isporuke šoka glasno i jasno naznačiti da se odmakne kiseonik minimalno 1m i sve osobe od pacijenta. Defibrilaciju koristimo samo kod šokabilnih ritmova.
Postoje monofazni i bifazni defibrilatori. Kod monofaznih s ekoristi energija od 360J, a kod bifaznih 200J, zatim 300J i onda 360J. U upotrebi su najčešće bifazni defibrilatori, koji mogu biti BTE i RLB. Kada se koristi BTE, prvi šok se isporučuje energijom od 150-200J, a kada se koristi RLB prvi šok se isporučuje energijom ne manjom od 120J. Ako je potreban drugi ili neki sledeći šok, koristi se ista ili veća energija od prvog šoka.
Ako spasilac nije siguran koju jačinu šoka treba koristiti, za odrasle treba isporučiti najveću energiju šoka.
Ukoliko šokom uspemo vratiti pacijenta, a on/a zatim ponovo dobije srčani zastoj, za sledeći šok se koristi ista energija koju smo koristili ranije. Ako postoje klinički i fiziološki znakovi povratka spontane cirkulacije, možete zaustaviti kompresiju grudnog koša za analizu srčanog ritma i provere pulsa.
Uspostavljenje disajnog puta: napredne tehnike
Pre započinjanja KPR-a, uvek se pristupa otvaranju disajnog puta manuelnim metodama, na primer zabacivanje glave tehnikom head-tilt chin-lift. Međutim, nekada su potrebne i napredne tehnika uspostavljanja dijasnog puta.
Za uspostavljanje disajnog puta najčešće se koristi trahealna intubacija (TI) i supraglotična sredstva. Ovo radi iskusna kvalifikovana osoba. TI ne sme odlagati defibrilaciju. Prilikom uspostavljanja disajnog puta, dozvoljen je prekid kompesije grudnog koša na manje od 5s, i taj prekid je dozvoljen samo tokom prolaska tubusa između glasnih žica. Potrebno je posmatrati grudni koš i videti da li dolazi do odizanja grudnog koša da bismo bili sigurni da li je endotrahealni tubus pravilno plasiran. Ventilacija se izvodi frekvencijom od 10/min bez prekida u kompresiji grudnog koša. Ako se primeti da tubus nije adekvatno postavljen, nastavlja se sa merama KPR u odnosu 30:2.
Nekada je potrebno obaviti i krikotiroidetomiju. Obavlja se u sterilnim bolničkim uslovima.


Korišćenje lekova
Prvo je potrebno uspostaviti venski put plasiranjem intravenske braunle.
1. Adrenalin - kod nešokabilnih ritmova 1mg odmah, kod šokabilnih ritmova 1mg nakon 3. šoka. Ponavljati na svakih 3-5min dok se nastavlja ALS. .
2. Antiaritmijski lekovi – amjodaron 300mg nakon tri šoka kod šokabilnog ritma, ponoviti u dozi od 150mg nakon petog šoka. Amjodaron se daje sa 5%glukozom, ne sa fiziološkom. Maksimalna doza adrenalina je 900mg u 24h.Može se dati i lidokain 100mg kao alternativa amjodaronu nakon tri šoka i lidokain 50mg nakon pet šokova.
3. Tromoembolitička terapija – u slučaju sumnje ili potvrde da je tromboembolija pluća uzrok srčanog zastoja.
4. Rastvori – u slučaju sumnje da je hipovolemija uzrok srčanog zastoja
5. Ostali lekovi koji se koriste u otklanjaju uzroka srčanog zastoja (kalcijum)

Praćenje kapnografije
Kapnografija kod intubiranih pacijenata pruža objektivnu sliku ventilacije kroz vrijednost end-tidal CO2. Meri se parcijalni pritisak ugljen dioksida na kraju ekspirijuma.Normalne vrijednosti se kreću se 35-45mmHg. Služi kao pokazitelj minutnog volumena srca, perfuzije tkiva, plućnog protoka krvi i minutnog volumena ventilacije. Najpouzdaniji je kada je pacijent intubiran.
Ciljevi praćena kapnografije su:
· Potvrda pravilno postavljenje trahealne intubacije
· Praćenje kvaliteta KPR
· Detekcija spontane cirkulacije
· Prognoziranje toka KPR
Korišćenje ultrazvučne dijagnostike
U nekim bolnicama je ultrazvučna dijagnostika bitna za dijagnostiku uzroka srčanog zastoja – tamponade srca i pneumotoraksa.
Identifikovanje i lečenje uzroka srčanog zastoja
U toku ALS ili nakon nje, moramo lečiti uzrok nastanka srčanog zastoja i sprečiti mogući nastanak sledećeg.
· U slučaju hipovolemije-zaustaviti krvarenje, lečiti uzrok nastanka hipovolemije, nadoknaditi tečnost, dati transfuziju krvi
· U slučaju hipotermije- zagrevanje tela
· U slučaju pneumotoraksa- torakalna drenaža
· U slučaju tamponade srca- perikardiocenteza
Nakon uspostavljanja spontane cirkulacije, pacijenta staviti na kiseonik, održavati oksigenaciju krvi na 94-98%, održavati normalan parcijalni pritisak CO2 i uraditi EKG.
REFERENCE:
1. PAVLOVIĆ, Aleksandar, et al. Kardiopulmonalna reanimacija–nove preporuke 2015–2020. Naučni časopis urgentne medicine HALO, 2015, 194: 21.
2. STEVANOVIĆ, PREDRAG. KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA KOD ODRASLIH–SA PRIKAZOM SLUČAJA.
3. SOAR, Jasmeet, et al. European resuscitation council guidelines 2021: adult advanced life support. Resuscitation, 2021, 161: 115-151.









