Iako su žene napravile značajan prodor u medicini, hirurgija i dalje ostaje specijalnost s, nažalost, brojnim preprekama za žene. U prošlim vremenima bilo je uobičajeno mišljenje da je medicina doktrina koju su isključivo proučavali muškarci.
Takva je misao duboko ukorijenjena u europskoj povijesti u kojoj do kraja 18. stoljeća nalazite vrlo malo, ako ih uopće ima, praktikantica. Zapravo, tokom srednjeg vijeka propisi su u biti zabranjivali ženama da se bave hirurgijom. Najranije ilustracije žena koje se bave medicinom (tačnije operiraju) objavljene su u knjizi "Kraljevska hirurgija", koju je krajem 14. stoljeća napisao poznati osmanski hirurg. Ova knjiga predstavlja prvi hirurški atlas na svijetu i ne ostavlja upit da su žene igrale ulogu u ovoj disciplini od njezina početka.
Još prije četiri desetljeća postotak žena koje se bave hirurgijom bio je samo 12%. Od tada se hirurška ‘scena’ jako promijenila, a udio hirurga sada iznosi više od 29%. Žene imaju sve aktivniju ulogu u području hirurgije, a dolazak moderne hirurške obuke otvorio je mnoga vrata ženama. Moram reći da su muškarci dugo imali monopol na titulu hirurga na Balkanu. Čak i uz bogatu povijest žena u ovoj oblasti, ranije je bilo jednostavno nezamislivo, posebno u Bosni i Hercegovini, da žene postanu hirurzi. Istraživači su pokazali da iako žene postižu usporedive rezultate s muškarcima prilikom izvođenja određenog zahvata, nažalost ne uživaju u usporedivoj mogućnosti ili tretmanu.
Nažalost, suočavaju se s istim problemima kao i žene u drugim profesionalnim područjima kao što su bankarstvo, pravo i inžinjering. Oni su nedovoljno zastupljeni zbog zastarjelih stigmi koje nemaju uporište u povijesti, nemaju uporište na radnom mjestu i u ovoj praksi, ali su ih, iz bilo kojeg razloga, institucionalizirali entiteti koji u konačnici odlučuju tko će, a tko se neće zvati doktorom.
Slika preuzeta sa: https://southlake.ca/patient-care-program/surgery/
Sigurno se pitate koliko dugo traje specijalizacija iz područja hirurgije u Bosni i Hercegovini? Pa, prvo bi trebalo završiti Medicinski Fakultet i zaposliti se. Tada biste morali raditi dvije godine kao klinički ljekar, prije nego što vam bude dopušteno da počnete specijalizirati. Po mom mišljenju kao nekada studentici medicine, a danas I doktorici, mnogi pacijenti koje sam imala priliku liječiti došli su s predrasudama. Recimo u Bosni i Hercegovini , u gradu u kojem sam studirala u Univerzitetskom kliničkom centru ima samo 30 hirurga. To je veliki problem koji postoji u cijeloj regiji, kao I u istočnoj i jugoistočnoj Evropi. Slično, u Srbiji na svaku ženu koja se bavi hirurgijom dolazi 15 muškaraca. Prema podacima iz 2015. godine, u Crnoj Gori je bilo 79 ljekara specijaliziranih iz područja hirurgije, od kojih su samo 7 bile žene. Ponekad se pitam "gdje su sve žene?"
Nažalost, suočavaju se s istim problemima kao i žene u drugim profesionalnim područjima kao što su bankarstvo, pravo i inžinjering. Oni su nedovoljno zastupljeni zbog zastarjelih stigmi koje nemaju uporište u povijesti, nemaju uporište na radnom mjestu i u ovoj praksi, ali su ih, iz bilo kojeg razloga, institucionalizirali entiteti koji u konačnici odlučuju tko će, a tko se neće zvati Doktorom. Nadam se da ćemo, kako potrebe našeg stanovništva rastu, poduzeti prvi korak ka rješavanju svakog problema i priznati da ga imamo. Žene imaju jednaku sposobnost pružanja očajnički potrebne njege građanima Evrope, bilo da se radi o klinici, na terenu ili čak u operacionoj sali, a mi sebi činimo veliku medvjeđu uslugu time što ih ne potičemo da iskoriste ove mogućnosti. Ako išta, trebali bismo ih poticati na to – zbog prakse i zbog naših pacijenata. Nadam se da će žene koje su dale toliko sebe ovoj disciplini i ovom pozivu pronaći zadovoljstvo samo kada se i muškarcima i ženama otvore nove prilike, da nastave svoju praksu kamo god ih njihovo srce, um i Bogom dani talent odvedu.