Analiza sektora zdravstva u Bosni i Hercegovini

Almir Bajrić, bacc.oec. • Jun 07, 2022

Zdravstveni sistem predstavlja jedan od najsloženijih sistema u bilo kojoj državi. Svaka država ima obavezu da vodi računa i brine o zdravstvenom stanju svog stanovništva. Sistem zdravstvene zaštite obuhvata zdravstvenu infrastrukturu koja obezbjeđuje spektar programa i usluga i pruža zdravstvenu zaštitu pojedincima, porodicama i zajednici. Zdravstveni sistem mora da osigura fizički, geografski i ekonomski dostupnu i pristupačnu, integrisanu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Takođe, treba da obezbijedi razvoj zdravstvenih kadrova, održivost finansiranja, decentralizaciju upravljanja i finansiranja zdravstvene zaštite i postavljanje građanina u centar zdravstvenog sistema. Savremeni sistemi zdravstvene zaštite razlikuju se međusobno najviše u metodama prikupljanja sredstava za zdravstvenu zaštitu, kao i u načinima plaćanja davaoca usluga u zdravstvu. Problemi sistema zdravstvene zaštite rijetko, ili nikada, ne mogu se riješiti zauvijek. Kako se zemlje razvijaju, tako i njihovi sistemi zdravstvene zaštite moraju da odgovore na nove izazove.

Zdravstvena zaštita i ekonomske karakteristike zdravstvene zaštite

Zdravstvena zaštita (ZZ) predstavlja kombinaciju lične i kolektivne odgovornosti za zdravlje. Institucionalizovana zdravstvena zaštita je organizovana i sveobuhvatna djelatnost društva sa ciljem da se ostvari najviši mogući nivo očuvanja zdravlja. U tom smislu ona obuhvata sprovođenje mjera za očuvanje i unapređenje zdravlja građana, sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti, povreda i drugih poremećaja zdravlja i blagovremeno i efikasno liječenje i rehabilitaciju.

Država u sistem zdravstvene zaštite može da se uključi na nekoliko načina:

a) direktnim plaćanjem zdravstvene zaštite,

b) subvencionisanjem pojedinačne kupovine zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja,

c) pružanjem zdravstvenih usluga,

d) finansiranjem i sprovođenjem istraživanja,

e) sprečavanjem širenja zaraznih bolesti i

f) regulisanjem proizvodnje i prometa lijekova i medicinske opreme.

Usluge zdravstvene zaštite u sistemu zdravstvene zaštite mogu pružati: privatne, državne i neprofitne institucije. Tržište zdravstvenih usluga u stvari obiluje nesavršenostima, a neke od njih zaista izazivaju pretjerane rashode. Međutim, čak i kada ne bi postojale nesavršenosti tržišta, mogla bi da postoji uloga za državu: neki ljudi mogu da imaju tako nizak prihod da sebi ne mogu da priušte odgovarajuću zaštitu, ili bi mogli da se odluče da od nje odustanu. Kada odu kod ljekara, korisnici u velikoj mjeri kupuju njegovo znanje i/ili informacije. U svojstvu pacijenta, potrošač mora da se osloni na procjenu ljekara u vezi s tim koji mu je lijek potreban, odnosno da li je preporučljiva operacija ili neka druga intervencija. S obzirom na to da ne posjeduje znanje iz oblasti medicine, pacijenti ne mogu efektivno da procijene savjet svojih ljekara. Oni čak ne moraju da budu sposobni da primijete da li je neki ljekar stručan. Ovo objašnjava zašto država već dugo izdaje dozvole za rad ljekarima i donosi propise u vezi s lijekovima koje ljekari preporučuju pacijentima da koriste. Ovdje su problemi s informacijama mnogo ozbiljniji nego u drugim oblastima. Napori u vezi s reformom zdravstva imaju za cilj rješavanje velikih problema kao što su: visoki troškovi, ograničen obuhvat zdravstvenog osiguranja i sve veća fiskalna opterećenja. Osnovni način za obuzdavanje troškova ekonomsti vide u boljim podsticajima. Pokušaji da se on reformiše usmjereni su na tri pitanja: bolje podsticaje, bolje upravljanje u zdravstvu i veću konkurenciju.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije sistem zdravstvene zaštite obuhvata zdravstvenu infrastrukturu koja obezbjeđuje spektar programa i usluga i pruža zdravstvenu zaštitu pojedincima, porodicama i zajednici. Pojam zdravlja zbog značaja koje ima za pojedinca i društvo u cjelini ne pripada isključivo medicinskoj struci te su prisutne mnoge definicije zdravlja: medicinske, sociološke, ekonomske, psihološke, ekološke i druge. „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti ili nesposobnosti.“ Zdravlje, odnosno bolest, posljedica je djelovanja nasljednih faktora i faktora koji se mogu podijeliti u tri skupine:

1. socijalno-ekonomski faktori (među koje treba ubrojiti i fizičku okolinu),

2. utjecaji vezani uz odgoj, obrazovanje i kulturu,

3. utjecaji koji proizlaze iz sistema zdravstvene i socijalne zaštite.

Liječenje bolesti i mjere za očuvanje zdravlja stanovništva provode se kroz sistem zdravstva. „Briga o javnom zdravlju i zdravstveni sistemi zemalja oblikovani su odlukama vlada i načinima provođenja tih odluka. U tom je smislu zdravstveni sistem rezultat odluka o načinu prikupljanja i alokacije resursa, organizacije javnih dobara, pružanju zdravstvene zaštite, upravljanja i organizacije radnih mjesta u zdravstvenim ustanovama“. Zdravstvo je kao sastavnica socijalne infrastrukture predmet istraživanja ekonomske znanosti duži niz godina, a značajniji interes ekonomista u području zdravstva započeo je iza Drugog svjetskog rata kada se ekonomika zdravstva uvodi na visokoškolske institucije.

Sistem zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini

Organizacija, finansiranje i pružanje zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini predstavljaju odgovornost entiteta, deset autonomnih kantona u FBiH i distrikta Brčko. Zato se sistem zdravstva u BiH sastoji od 13 ‘podsistema’ kako bi se obuhvatilo stanovništvo koje broji 3.5 miliona ljudi. Na nivou BiH, Ministarstvo civilnih poslova je jedino tijelo javne administracije sa odgovornostima vezanim za zdravstvo. Pravna osnova za Ministarstvo civilnih poslova je sadržana u Zakonu o ministarstvima BiH (mart, 2003. godine) kojim se Ministarstvu civilnih poslova daju ovlasti za predstavljanje BiH na međunarodnom nivou, za uspostavljanje osnovnih principa za koordinaciju i za koordiniranje planova entiteta i drugih vladinih tijela.

Pitanje zdravstvenog osiguranja potrebno je posmatrati u širem kontekstu sistema zdravstvene zaštite, koji je u Bosni i Hercegovini organizovan sa specifičan način. Oblast zdravstva je prema ustavnim rješenjima, u nadležnosti entiteta (Republika Srpska), podjeljenoj nadležnosti entiteta i kantona (Federacija BiH), odnosno u nadležnosti Brčko Distrikta BiH. Tako su u BiH trenutno na snazi tri Zakona o zdravstvenoj zaštiti i tri Zakona o zdravstvenom osiguranju. Odredbe ovih propisa su uglavnom usklađene, iako postoje dijelovi koji se u značajnoj mjeri razlikuju. Očigledna fragmentiranost sistema sa jedne, te različitost zakonskih i podzakonskih propisa u pojedinim dijelovima zemlje sa druge strane, znatno doprinosi različitom tretmanu pacijenata, odnosno situaciji u kojoj stanovnici u jednom dijelu BiH imaju manja ili veća prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja, lakši ili teži pristup zdravstvenim uslugama, te bolji ili lošiji kvalitet tih usluga od stanovnika u drugom dijelu. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih je u ovoj oblasti neophodno provesti opsežne reforme koje bi trebale rezultirati eliminiranjem ovih razlika.Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

Ovim zakonima definisan je pojam zdravstvene zaštite koji se u osnovi svodi na skup mjera usmjerenih na sistemsko upravljanje rizicima lošeg zdravstvenog stanja građana. U tu svrhu određene su i nadležnosti pojedinih institucija u ovom sistemu čija je svrha da omoguće što veći obuhvat stanovništva sa pravom na zdravstvenu njegu po principima: univerzalnosti, ekonomičnosti, pravednosti, slobode izbora i autonomije.

Stanje i perspektive

Zdravstveno osiguranje se zasniva na socijalnom modelu Bizmarkovog tipa. Prema zavodima za statistiku, preko tri četvrtine stanovništva je pokriveno zdravstvenim osiguranjem na osnovu uplaćenog doprinosa, čime su osigurana osnovna prava na zdravlje i zdravstvenu zaštitu. Zbog decentraliziranog sistema i različite izrade politika postoje razlike u procjeni zdravstvenih tehnologija koja je neophodna da bi se osigurala raspoloživost odgovarajuće tehnologije i metodologije za skrining, dijagnostiku i liječenje. Zbog različitih sistema propisivanja lijekova i naknade troškova, cijene se među raznim administrativnim jedinicama znatno razlikuju. To je uzrok nejednakog pristupa osnovnim lijekovima, pri čemu su propisani lijekovi, u prosjeku, za 20% skuplji u RS-u nego u FBiH.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Bosni i Hercegovini je u 2013. godini bilo 19,1 doktora porodične medicine na 100.000 stanovnika i taj broj je u porastu od 2017. godine, što je važno radi postizanja sveobuhvatnosti i univerzalnosti u pogledu povećanja pristupa uslugama zdravstvene zaštite.

Javna i privatna potrošnja u zdravstvu u BiH 2018. godine (%)

Ukupni izdaci u zdravstvu u BiH u 2018. godini su iznosili 2 milijarde 972 miliona KM, od čega su 70% bili javni, a 30% privatni izdaci. Javno zdravstvo u BiH se finansira uglavnom iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, dok je udio budžetskih sredstava u javnom zdravstvu veoma nizak (općinskih, kantonalnih, entitetskih, te državnog budžeta). U 2018. godini, udio zdravstvene potrošnje u Bruto domaćem proizvodu BiH je bio 8,7%. Gotovo sva privatna potrošnja (99%) otpada na direktne izdatke domaćinstva, dok samo mali dio privatne potrošnje (1%) ide na dobrovoljno plaćanje zdravstvene zaštite. U direktne izdatke domaćinstva, odnosno plaćanje „iz džepa“ spadaju formalna i neformalna plaćanja. Formalna plaćanja obuhvataju participaciju u javnim zdravstvenim uslugama i participaciju za lijekove, druga direktna plaćanja kod privatnih zdravstvenih radnika (zubari, specijalisti, dijagnostika, kupovina naočala i sl.) i plaćanje za lijekove bez recepta i druga terapeutska pomagala.

U BiH potrošnja u zdravstvu kontinuirano raste. U 2014. godini, ukupna potrošnja u zdravstvu je iznosila 2 milijarde 589 miliona KM, što je za oko 382 miliona manje nego u 2018. godini.

Zdravstveni sistem u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH)

FBiH čini približno 51% ukupne teritorije BiH, a broj stanovništva FBiH je približno 2.3 miliona. Podjeljena je na deset administrativnih kantona, gdje svaki ima svoju zasebnu Vladu i Skupštinu. Kantoni su dalje podjeljeni na 79 općina. Sistem zdravstva u FBiH je decentraliziran i većina nadležnosti (funkcije i odgovornosti) je data kantonima. Međutim, Ministarstvo zdravstva FBiH i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH imaju funkciju definiranja mreže zdravstva u pogledu optimiziranja kapaciteta pružanja medicinskih usluga. Dok Ministarstvo zdravstva FBiH ima funkcije za formuliranje zdravstvene politike i predlaganje zakona, ove funkcije su udvostručene na nivou kantona.

Zakonom su navedeni osnovni principi zdravstvene zaštite u FBiH koji trebaju obuhvatiti sve građane Federacije. Zbog činjenice da se zdravstvena zaštita provodi na nivou kantona i zbog činjenice da su prava pacijenata različita od kantona do kantona od ključnog je značaja da se kroz Federalni Zakon obezbijedi mehanizam za nadzor nad usaglašavanjem kantonalnih zakona i propisa sa Federalnim zakonom i njihova dosljednu primjena na kantonalnom nivou.

Kazne za nesprovođenje odredbi zakona su izuzetno niske, naročito ukoliko se odnose na neispunjavanje obaveze kantona za usaglašavanjem kantonalnih zakona sa Federalnim. Tako, poređenja radi, kazne za neprimjenu zakonskih odredbi u okviru Zakona o zdravstvenoj zaštiti u RS kreću se od 1000 do 15000 KM, a u FBiH između 250 do 2000 KM.

Organizacija sektora zdravstva u FBiH

Struktura sektora zdravstva u FBiH se sastoji od 11 ministarstava zdravstva (10 kantonalnih i 1 federalno), 11 zavoda za zdravstveno osiguranje (10 kantonalnih i 1 Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja) i 11 zavoda za javno zdravstvo (10 kantonalnih i 1 federalno).

Pregled zdravstvenih ustanova u FBiH

Ministarstvo zdravstva FBiH je odgovorno za funkcije koje se ne mogu obavljati na kantonalnom nivou:

· Granična sanitarna inspekcija,

· Razvoj legislative na federalnom nivou

· Razvoj zdravstvene politike za FBiH;

· Planiranje mreže zdravstvenih ustanova;

· Izgradnja i razvoj kapaciteta;

· Zdravstvene inspekcije;

· Razvoj i reguliranje obaveznog zdravstvenog osiguranja;

· Praćenje i procjena zdravstvenog stanja stanovništva.

Kantonalni Zavodi zdravstvenog osiguranja su odgovorni za finansiranje zdravstvenih usluga na kantonalnom nivou. Federalni zavod osiguranja i reosiguranja je osnovan u januaru 2002. godine kako bi se bavio problemima koji su povezani sa jako decentraliziranim sistemom. Federalni zavod osiguranja i reosiguranja ima pravo na 8% svih doprinosa koje prikupe kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja.

Osnovna funkcija finansiranja sistema zdravstva u FBiH se nalazi u okviru kantona. Svaki od 10 kantona ima vlastiti zavod zdravstvenog osiguranja koji je odgovoran za ukupno finansiranje zdravstvenih usluga. Većina prihoda kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja dolazi od doprinosa za zdravstveno osiguranje. Doprinos za zdravstveno osiguranje je zasnovan na bruto plaći i iznosi 12,5%. Kantoni su ovlašteni da određuju sopstvene stope doprinosa u okviru gornje granice od 12,5%.

Zavod za javno zdravstvo FBiH je glavna naučna i obrazovna institucija u oblasti javnog zdravstva. Njegove funkcije su također i promocija zdravlja i praćenje zdravstvenog stanja stanovništva. Ministarstva zdravstva na kantonalnom nivou su zadužena za kantonalnu legislativu u zdravstvu. Uvoz, nabavka, distribucija i kontrola farmaceutskih proizvoda su pod kontrolom Odjela za lijekove u okviru Ministarstva zdravstva FBiH.

Finansiranje oblasti zdravstva iz Budžeta Federacije BiH

Usluge dugotrajne njege, preventivne zdravstvene zaštite i zdravstvene administracije se gotovo isključivo finansiraju iz javnih izdataka, dok se medicinska sredstva za vanbolničke pacijente u većoj mjeri finansiraju iz privatnih izdataka, odnosno iz direktnih izdataka domaćinstava.

Kada je u pitanju finansiranje oblasti zdravstva iz Budžeta Federacije BiH, u 2018. godini, nije bilo promjena, tako da se i dalje ova oblast finansirala kroz dvije budžetske stavke i to Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH. Prema podacima koji su prikazani u Budžetu Federacije BiH za 2018. godinu, na finansiranje rada Federalnog ministarstva zdravstva izdvojeno je 43,37 miliona KM, što je veće za oko 0,11 miliona KM u odnosu na godinu prije, dok je za Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH budžet planiran u iznosu od 9,02 miliona KM, što je veće za 0,06 miliona KM u odnosu na 2017. godinu. Iz ovih podataka se može primjetiti da su izdvajanja za oblast zdravstva simobilično povećana u odnosu na prethodnu godinu. Ukupno finansiranje za oblast zdravstva iz Budžeta FBiH, kroz ove dvije stavke iznosi 52,39 miliona KM. Detalji su na slici.

Budžetski izdaci za zdravstvo Federacije BiH za 2018. godinu

Budžetski izdaci za zdravstvo Federacije BiH za 2018. godinu

U 2018. godini u BiH je više od polovine ukupne potrošnje za zdravstvo utrošeno na usluge liječenja i rehabilitacije, dok je ¼ sredstava utrošena na medicinska sredstva. Na preventivnu njegu, u koju su uključeni programi informisanja, edukacije i savjetovanja, programi imunizacije, ranog otkrivanja bolesti, praćenja zdravstvenog stanja stanovništva, 15 epidemiološko praćenje i kontrola rizika od bolesti, te programi pripreme za odgovor na katastrofe, u 2018. godini, utrošeno je 1,8% ukupnih sredstava za zdravstvo.

Potrošnja u zdravstvu po namjenama zdravstvene zaštite u 2018. godini u BiH

Kada je u pitanju utrošak finansijskih sredstava, koja su planirana za Federalno ministarstvo zdravstva, prema podacima iz Budžeta Federacije BiH za 2018. godinu, 94,31% tih sredstava odlazi na tekuće transfere, što je neznatno manje nego u prethodnom periodu, dok ostatak planiranog novca se troši na druge budžetske stavke, kako je to prikazano na slici.

Budžetski izdaci za Federalnog ministarstva zdravstva za 2018. godinu

Kao i u prethodnoj godini najveću stavku u budžetu Federalnog ministarstva zdravstva čine tekući transferi, koji su procentualno porasli na nivo od 95%. Od ukupnog iznosa tekućih transfera, 26 miliona se odnosi na tranfer prema Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, što je na istom nivou, kako je bilo u 2016. i 2017. godini, dok se ostatak novca također odnosi na tranfere drugim nivoima vlasti.

Tekući javni izdaci za zdravstvo u Federaciji BiH iznose 1.265 miliona KM u 2018. godini, što predstavlja 70,0% od ukupnih tekućih izdataka za zdravstvo u Federaciji BiH. Tekući privatni izdaci za zdravstvo u Federaciji BiH iznose 531 milion KM, što predstavlja 30,0% od ukupnih tekućih izdataka za zdravstvo u Federaciji BiH. Gotovo sva privatna potrošnja (98%) odnosi se na direktne izdatke domaćinstva (522 miliona KM), dok se samo mali dio privatne potrošnje (2%) daje na dobrovoljno plaćanje zdravstvene zaštite (9 miliona KM). Prema namjenama zdravstvene zaštite u 2018. godini, od ukupne potrošnje u zdravstvu, 60,1% se odnosi na usluge liječenja i rehabilitacije, i predstavlja povećanje 9,1% u odnosu na 2017.godinu. Na preventivnu njegu u 2018. godini utrošeno je 1,4% ukupnih sredstava za zdravstvo (25 miliona KM). U 2018. godini, udio potrošnje na medicinska sredstva za vanbolničke pacijente (lijekovi i terapeutska pomagala) je 28,0% (503 miliona KM),dok se 7,7% ukupne potrošnje odnosi na pomoćne usluge zdravstvene zaštite (139 miliona KM). Prema pružaocima usluga zdravstvene zaštite u 2018.godini, od ukupnih tekućih izdataka u zdravstvu, 38,9% se odnosi na bolnice (699 miliona KM), i predstavlja povećanje 10,1% u odnosu na 2017.godinu. Značajan udio maloprodaje i drugih distributera medicinske robe iznosi 28,0%, kao i udio pružaoca usluga ambulantne zdravstvene zaštite koji iznosi 26,7%. Usluge dugotrajne njege, preventivne zdravstvene zaštite i zdravstvene administracije se gotovo isključivo finansiraju iz javnih izdataka, dok se medicinska sredstva za vanbolničke pacijente u većoj mjeri (56,2%) finansiraju iz privatnih izdataka, odnosno iz direktnih izdataka domaćinstava. 10 Kada je u pitanju Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, ukupan budžet ove institucije iznosi 9,02 miliona KM u 2018. godini, što je povećanje za oko 0,06 miliona KM u odnosu na 2017. godinu. Od planiranog iznosa, gotovo 99% novca odlazi na plaće i naknade zaposlenih, doprinose, te izdatke na inventar i usluge, dok samo 0,46% se odnosi na tekuće transfere. Finansijska sredstva koja su planirana za tekuće transfere, odnose se na troškove sudskih presuda. Kada usporedimo ukupan iznos izdvajanja za segment zdravstva u FBiH, koji je planiran kroz Budžet Federacije BiH za 2018. godinu, u odnosu na ukupne budžetske rashode, procentualno ova izdvajanja čine 3,00% ukupnih budžetskih rashoda. Ako ovaj podatak usporedimo sa prethodnom godinom, vidimo da je došlo do smanjenja izdvajanja za oblast zdravstva u procentima, primarno zbog rasta budžetskih rashoda, a zadržavanja nivoa izdvajanja za oblast zdravstva u cjelini.

Zdravstveni sistem u Republici Srpskoj

Republika Srpska (RS), sa približno 1.4 miliona stanovnika pokriva skoro 49% ukupne teritorije BiH. RS se sastoji iz četiri regije. Sistem zdravstva u RS je centraliziran sa cjelokupnim ovlastima skoncentriranim u okviru Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, Instituta za zaštitu zdravlja i Fonda zdravstvenog osiguranja.11 Zdravstveno osiguranje u okviru socijalnog osiguranja u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Ono je zasnovano na sličnim principima kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suštinska razlika je u većem stepenu centralizacije u Republici Srpskoj koja se ostvaruje preko jedinstvenog i samostalnog Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. Kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema Zakonu o doprinosima stopa doprinosa iznosi 12,5% ličnog primanja na koje se prema zakonskim propisima plaća porez na dohodak.

Raspored funkcija

Ministarstvo zdravstva RS-a je odgovorno za sektor zdravstva u RS-u i ima sljedeće funkcije: kreiranje poslovne politike, razvoj strategija, planiranje mreže zdravstvenih ustanova, sanitarnu inspekciju, zdravstvenu inspekciju i koordinaciju aktivnosti u zdravstvu RS-a. Institut za zaštitu zdravlja RS-a je odgovoran za funkcije kao što su istraživanje i obrazovanje u polju javnog zdravstva, promocija zdravlja i praćenje zdravstvenog stanja stanovništva. Fond zdravstvenog osiguranja RS-a kao svoje glavne funkcije ima prikupljanje doprinosa za zdravstveno osiguranje (međutim, ovo se ne odnosi na naplatu doprinosa) i ugovaranje zdravstvenih usluga. Organizaciona struktura se sastoji od osam filijala i centralnog ureda u Banja Luci sa četiri odjela: ekonomskim, pravnim, medicinskim i odjelom za informacionu tehnologiju.

Pregled institucija u sektoru zdravstva RS-a

U 2017. godini, za finansiranje rada Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, izdvojeno je 65,24 miliona KM, što je znatno više nego u godini prije, tako da je povećanje ostvareno za oko 23,5 miliona KM. Ukoliko ovaj iznos usporedimo sa ukupnim rashodima Budžeta Republike Srpske za 2018. godinu, dobijemo podatak da je iz budžeta izdvojeno 2.61% za finansiranje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, što je procentualno veće za 0,91% u odnosu na prethodnu godinu. U budžetu Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite za 2018. godinu, došlo je do znatnog povećanja budžeta, tako da je povećanje raspoređeno na svim budžetskih stavkama. Ukoliko usporedimo podatke iz budžeta za 2018. godinu, Federacije BiH i Republike Srpske, u dijelu koji se odnosi na rashode oba ministarstva, te rashode budžeta, dobijemo podatak da je procenat finansiranja rada ministarstava u odnosu na ukupne budžetske rashode 2,77%.

Odnos rashoda Ministarstva (zbirno FBiH i RS) prema ukupnim rashodima Budžeta

Odnos prihoda i rashoda

Sistemi zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini već duži period su suočeni sa ozbiljnim izazovima u svome finansiranju. Gotovo po pravilu svake godine rashodi premašuju prihode fondova zdravstvenog osiguranja u oba entiteta i kantonima. Prema podacima Glavne službe za reviziju javnog sektora u RS-u i izvještaja Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a, ukupni prihodi javnog sektora zdravstva u Republici Srpskoj u 2016. godini iznosili su 625 miliona i 700 hiljada KM, dok su rashodi u istom periodu iznosili 654 miliona i 230 hiljada KM, što znači da je taj segment javnog sektora samo u protekloj godini poslovao s gubitkom od preko 20 miliona KM. Pregled ostvarenih prihoda i rashoda unazad nekoliko godina ukazuje na to da u prosjeku svake godine javnom sektoru zdravstva u RS-u nedostaje oko 15 miliona KM. Nemogućnost da se iz vlastitih prihoda, a prije svega iz prikupljenih uplata po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, finansiraju rastući troškovi zdravstvenih usluga primorala je Fond zdravstvenog osiguranja da se za dodatna sredstva obraća Vladi RSa te da se kreditno zadužuje. Ukupne kreditne obaveze Fonda su prema podacima za 2016. godinu iznosile 185.245.483 KM, od čega se na dugoročne obaveze po kreditnim zaduženjima odnosi 138.569.632 KM, a na obaveze po kreditnim zaduženjima koje dospijevaju na naplatu u 2017. godini odnosi se 46.675.850 KM. Specifičnost trenutne finansijske pozicije Fonda zdravstvenog osiguranja u tome je što su institucije u zdravstvu istovremeno veliki dužnici i povjerioci, s obzirom na velika potraživanja po osnovu neplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje upravo od radnika zdravstvenih ustanova i drugih budžetskih korisnika.

Slična situacija je i u Federaciji BiH. Prema konsolidovanim podacima Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje iz Obračuna sredstava u zdravstvu Federacije BiH u zdravstvenom sektoru FBiH kao cjelini u 2015. godini iskazan je konsolidovan gubitak u ukupnom iznosu 24.422.534 KM. Višak rashoda nad prihodima iskazan je u zavodima zdravstvenog osiguranja (federalnom i kantonalnim) u ukupnom iznosu 7.585.478 KM, dok je kod zdravstvenih ustanova i djelatnika (javnih i privatnih) iskazan gubitak od 16.837.056 KM. Od toga su najveći gubici ostvareni u tri klinička centra: UKC Sarajevo, SKB Mostar i UKC Tuzla.

Kada se govori o finansijskim rezultatima kantonalnih zavoda za zdravstveno osiguranje, prisutne su značajne razlike, kako u pogledu provođenja zdravstvene zaštite, tako i u iskazanim rezultatima u poslovanju zavoda zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova. Zavodi zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, Tuzlanskog, Zeničkodobojskog, Srednjobosanskog i Kantona Sarajevo pozitivno su poslovali i u 2015. godini ostvarili pozitivan rezultat u ukupnom iznosu 7.870.872 KM, dok su ostali kantonalni zavodi poslovali s gubitkom u ukupnom iznosu 15.456.350 KM.

Kao i u Republici Srpskoj, federalni i kantonalni fondovi zdravstvenog osiguranja u Federaciji BiH takođe su suočeni sa hroničnim problemom nelikvidnosti; u 2015. godini ukupno nenaplaćena potraživanja fondova iznosila su 120.338.853 KM i u porastu su u odnosu na isti period 2014. godine.

Reforme i privatizacije zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini

Odabir načina na koji će se pristupiti rješavanju pitanja privatizacije u bosanskohercegovačkom zdravstvu je još uvijek u domenu akademske i stručne debate. Entitetskim parlamentima na raspolaganju stoji nekoliko modela ulaska privatnog kapitala u javni zdravstveni sektor. Prvi model bio bi klasična privatizacija, poput one koja je provedena u privredi. Drugi bi mogao biti putem ugovora o koncesiji, a treći model kroz javno – privatno partnerstvo. Optimalni cilj privatizacije u Bosni i Hercegovini se može postići kroz osiguranje minimalnih zakonskih uslova da javni i privatni sektor djelotvorno koriste ljudske i materijalne resurse za unapređenje zdravlja stanovništva, uklanjanje fragmentacije u ovoj domeni, te postizanje pune koherentnosti, te harmonizacije u propisima. Svaki pristup je neophodno dobro procijeniti kako bi se izbjegle neželjene posljedice. Nekritično iniciranje procesa privatizacije u zdravstvu u nekim zemljama Europe, povećalo je izdatke zdravstvenog osiguranja i nije ispunilo zamišljena očekivanja.

Generalni zaključak jeste da se svake godine izdvaja sve više novca za finansiranje rastućih potreba, ali da su građani nezadovoljni pruženim uslugama. Sistem je koncipiran da se ustvari održava postojeće stanje i finansira glomazni aparat, bez da su na pravi način pružene usluge građanima. Povećanje broja penzionera i očekivano usporavanje broja zaposlenih radnika, dovest će i do usporavanja uplata za zdravstveni sektor u BiH budućih godina, ali i rastućih potreba, što će dovesti u pitanje održivost zdravstvenog sektora u BiH. Zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini duguju preko dvije milijarde konvertibilnih maraka. Tačnije, 1,20 milijarde KM u Federaciji BiH i 1,06 milijardi KM u Republici Srpskoj. Akumulirani dugovi su rezultat najznačajnijih karakteristika sistema:

· visoki troškovi,

· finansijska neodrživost i

· posljedično nezadovoljstvo korisnika, a posljedica je loš kvalitet i obuhvat zdravstvenih usluga.

Činjenica je da će malo osoba koje su imale potrebu za odlaskom ljekaru u BiH svoje iskustvo dobijanja usluge opisati sa pridjevima zadovoljavajuće, dobro ili odlično. Iz perspektive pacijenta, u bh. zdravstvenim sistemima uvijek nešto nedostaje – tehničkih i smještajnih kapaciteta, instrumenata i materijala, lijekova... što redovno prolongira vrijeme potrebno da se problem dijagnosticira ili tretira. Čekanje često znači pogoršanje zdravstvenog stanja, a u najtežim slučajevima može imati i fatalne posljedice. Ako pitate zaposlene u zdravstvu, reći će vam skoro iste stvari – da rade u lošim uslovima, bez dovoljno ljudi i adekvatne opreme, s dodatkom kritike da su im plate preniske za njihovu stručnu spremu i težinu poslova koje obavljaju. S obzirom na trend odliva radne snage i šansama koje domaći zdravstveni radnici imaju za zapošljavanje u zemljama članicama EU, neće iznenaditi da uskoro počne nedostajati i ljekara koji će pružati kakvu-takvu zdravstvenu uslugu.

Stanje u zdravstvenoj zaštiti u BiH

Gledajući sveobuhvatno, ukupni prihod i izdaci u zdravstvenom sektoru su znatni (7,4% budžetskih izdvajanja ), ali održivost je daleko od toga da bude ostvarena. Većina stanovništva vjeruje da bi vlade trebale subvencionirati troškove zdravstvene zaštite iz općih prihoda i učiniti zdravstvenu zaštitu dostupnom za sve, barem kada je osnovni paket zdravstvenih prava u pitanju. Određene socijalne grupe nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem. Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja RS, u 2008 godini, 19,18% stanovnika (oko 235.000) nije bio u mogućnosti da ovjeri zdravstvenu knjižicu i da koristi prava iz zdravstvenog osiguranja. U Federaciji BiH, prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, u 2007. godini je bilo 16,35% stanovništva koji je bio isključen iz sistema zdravstvenog osiguranja (oko 380.000 stanovnika). BiH je ratifikovala mnoge međunarodne dokumente kojima se obavezala da će osigurati jednakost u zaštiti i univerzalni pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bez diskriminacije.

Zdravstvo i odliv stanovništva

Sva istraživanja na temu odliva stanovništva iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a što je jedan od najvećih problema s kojima se zemlja suočava, uz ekonomske faktore ističu loše javne usluge, korupciju i ličnu nesigurnost kao najznačajnije motive ljudi koji se odlučuju da spakuju kofere i potraže sreću van svoje zemlje. Nepravda kada shvatite da za novac koji uplaćujete u fond ne dobijate odgovarajuću ili pravovremenu uslugu ili da ste kao neuvezana osoba stavljeni na kraj linije čekanja dok uvezane individue prolaze preko reda u kom nestrpljivo čekate na pomoć i tretman izaziva osjećaj nemoći i bijesa i frustraciju sistemom koja se drastično razlikuje od one koju izaziva čekanje u opštinskom redu. Poseban problem predstavlja odlazak doktora u inostranstvo. Tačna evidencija ljekara koji su napustili Bosnu i Hercegovinu ne postoji. Prema podacima predsjednika Ljekarske komore Federacije BiH Haruna Drljevića, našu zemlju je samo u 2018. godini napustilo 267, a u 2017. godini 362 ljekara s područja Federacije BiH. Dio doktora medicine po okončanju fakulteta odmah odlazi iz države, čak se i ne prijavi u ljekarsku komoru, a to su osobe koje bi za u narednih 15 godina trebali preuzeti zdravstveni sistem. Analiza predsjednika Ljekarske komore FBiH pokazuje i da ljekarski kadar čine stariji ljekari s prosjekom od 57,8 godina.

Literatura:

1. Hadžić, F., 2019. Analiza budžeta Federacije i Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 2016 do 2018 godine.

2. Hasić, J., 2013. Privatizacija zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini - mogućnost i pravci potencijalnih reformskih procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj.

3. Jovanović, S., Mandić, J. & Milovanović, S., 2015. Health care systems. Engrami, January, pp. 75-82.

4. Kozarević, S., 2010. Rizik menadžment i osiguranje. Tuzla: CPA Tojšići.

5. Kozarević, S. & Kovač, R., 2013. Ekonomika osiguranja. Tuzla: Off-set.

6. Martić, M. & Đukić, O., 2018.Sistemi zdravstvene zaštite u BiH.

7. Mujkić, E., 2011. Sistem zdravstva u Bosni i Hercegovini stanje i pravci moguće reforme

8. Šulović, M. Ž., 2008. Pregled ustanova i usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

9. Vašiček, V. i dr., 2016. Procesni pristup obračunu troškova u sustavu zdravstva. Zagreb: Sveučilišna Tiskara d.o.o., Zagreb.

10. https://parco.gov.ba/wp-content/uploads/2016/09/funkcionalni-pregled-sektora-zdravstva-u-bih-zavrsni-izvjestaj.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

11. https://ba.unfpa.org/sites/default/files/pub-pdf/psa_bih_final_november_2020_bcs_0.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

12. http://www.bhas.ba/data/Publikacije/Saopstenja/2020/NHA_01_2018_Y1_0_BS.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

13. https://parco.gov.ba/wp-content/uploads/2016/09/funkcionalni-pregled-sektora-zdravstva-u-bih-zavrsni-izvjestaj.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

14. http://icva-bh.org/wordpress/wp-content/uploads/2015/07/Do-univerzalne-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Bosni-i-Hercegovini-1.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

15. https://parco.gov.ba/wp-content/uploads/2016/09/funkcionalni-pregled-sektora-zdravstva-u-bih-zavrsni-izvjestaj.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

16. http://www.cpu.org.ba/blog-bih/post/2020/sistematski-pristup-reformama-zdravstva/ , pristupljeno januar 2021. godine

< Older Post Newer Post >

Prva laboratorijska analiza krvi za ranu dijagnozu glioblastoma

By Eldar Pezer • 07 Feb, 2024

Britanski naučnici razvili su prvu laboratorijsku analizu krvi koja može otkriti određene vrste malignih tumora mozga. Trenutno ne postoje neinvazivni ili neradiološki testovi za neoplazme mozga. Ovaj jednostavan test bi mogao smanjiti potrebu za invazivnim operacijama koje se trenutno koriste za postavljanje dijagnoze nekih tumora mozga, što bi moglo omogućiti ranije otkrivanje bolesti i time ubrzati terapiju i potencijalno povećati stopu preživljavanja pacijenata sa jednim od najsmrtonosnijih oblika malignih tumora mozga. Onkolozi, kao i neurolozi pozdravili su ovaj napredak, rekavši da je test jeftin i da bi ga bilo lako primijeniti u kliničkoj praksi. Specijalisti ističu da bi ovakva dijagnostička procedura bila posebno korisna za pacijente sa "nedostupnim" ili teško dostupnim tumorima mozga, kojima bi rana dijagnoza i terapija uveliko poboljšala prognozu. Naučnici iz Centra izvrsnosti za istraživanje tumora mozga (Brain Tumour Research Centre of Excellence), koji vode Imperial College London i Imperial College Healthcare NHS Trust, proveli su prve studije kako bi procijenili da li test može tačno otkriti glijalne tumore, uključujući: glioblastom (GBM), najčešće dijagnostifikovan tip visoko malignih tumora mozga kod odraslih; astrocitoma i oligodendroglioma. Otkrili su da je test imao "visoku analitičku osjetljivost, specifičnost i preciznost", prema studiji objavljenoj u International Journal of Cancer. Naučnici se sada nadaju da će provesti daljnje studije u Velikoj Britaniji kako bi potvrdili rezultate, ako budu uspješni, očekuje se da bi pacijenti mogli imati koristi od novog testa već za dvije godine. „TriNetra-Glio“ je nalaz krvi razvijen uz financijsku pomoć „Datar Cancer Genetics“. Koristi mehanizam koji izoluje glijalne ćelije koje su se odvojile od tumoroznog tkiva, koje se nalaze u cikulaciji, identifikacijom glija u cirkulaciji (circulating glial cells (CGCs)), test je visoko specifičan (100%) i analitički senzitivan (95%), za glijalne malignitete (GLI-M) i može diferencirati različite graduse (II–IV) i podtipove. Bez obzira na spol, godine, najčešće lijekove ili druge serumske faktore. Izolovane ćelije se zatim identifikuju pomoću flourescentne immunohistohemije.

Svjetski dan borbe protiv raka

By Ajla Sadović • 04 Feb, 2024

Uvod Svake godine od raka umire oko deset miliona ljudi, što je više od HIV/AIDS-a, malarije i tuberkuloze zajedno. To je uzrok svake šeste smrti i jedan od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. S našim trenutnim znanjem, vjerujemo da se barem jedan od tri slučaja raka može spriječiti. Pušenje, izlaganje suncu, loša prehrana, konzumiranje alkohola i neadekvatna tjelesna aktivnost značajni su čimbenici rizika koji se mogu modificirati. Naše vrijeme za djelovanje je sada! #worldcancerday

Lemierrov sindrom

By dr. Almedina Spiljak • 23 Jan, 2024

Lemierrov sindrom je rijetka komplikacija orofaringealnih infekcija, koja podrazumjeva širenje infekcije na lateralne zidove ždrijela uz posljedični razvoj septičnog tromboflebitisa unutrašnje jugularne vene. Etiologija Najčešći uzrok nastanka ovog sindroma su bakterije, konkretno bakterija Fuscobacterium necrophorum, koja je uzročnik u čak 57% slučajeva. Pomenuta bakterija je inače sastavni dio normalne bakterijske flore orofarinksa, gastrointestinalnog kao i genitourinarnog trakta žena. Mikroorganizmi koji također mogu dovesti do razvoja Lemierrovog sindroma su Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, GAS i druge beta-hemolitičke streptokoke, Streptococcus intermedius, Streptococcus constellatus, Arcanobacterium haemolyticum, Klebsiella pneumoniae, Eikenella corrodens, Enterococcus sp., Proteus sp., i Bacteroides sp. Epidemiologija Incidenca Lemierrovog sindroma u vremenu prije otkrića i primjene antibiotika je bila iznimno visoka. U prilog tome govori i podatak da je prije ere antibiotika stopa mortaliteta iznosila 90%, a da se upotrebom antibiotika spustila na 4-12%. Patofiziologija Lemierrov sindrom se gotovo bez izuzetka javlja kod pacijenata, koji su prethodno bili u potpunosti zdravi i nisu bolovali ni od kakvih hroničnih bolesti. Tri su glavna stadija sindroma: 1. infekcija 2. invazija u okolno tkivo 3. metastatsko širenje bakterija u druge organe Za razvoj infekcije neophodno je oštećenje sluznice kroz koju je omogućen daljnji prodor patogena, jer je poznato da Fuscobacterium necrophorum ne invadira neoštećenu, zdravu sluznicu. Postojanje prethodne infekcije, doprinosi razvoju pogodnih uvjeta za nastanak sekundarne infekcije. Nakon oštećenja sluznice, patogen se širi u okolna tkiva, parafaringelani prostor te meka tkiva vrata, a daljnjim napredovanjem infekcija zahvata unutrašnju jugularnu venu, invadira njenu stijenku, uzrokujući krvarenje te u skladu s tim i koagulaciju, što dovodi do stvaranja trombotske mase unutar vene. Najčešći ishod nastale situacije je fragmentacija tromba te stvaranje embolusa. Oslobađanje tih embolusa u sistemsku cirkulaciju rezultira diseminacijom Fuscobacterium necrophorum u pluća, jetru, zglobove, mišiće, bubrege te pleuru. Pluća su najčešće mjesto metastatske infekcije, prisutna u 80% do 97% slučajeva. Lemierrov sindrom najčešće započinje kao orofaringealna infekcija, a rjeđe kao otitis media, parotitis, sinusitits, mastoiditis ili odontogena infekcija. Ostali rijetki uzroci uključuju traumu kao i maligne procese glave i vrata. Klinička slika Kliničku sliku karakterizira pojava općih i lokalnih simptoma. Opći simptomi i znaci su groznica, malaksalost, povećani limfni čvorovi, otok vrata, dehidracija, glavobolja i mučnina. U početnoj fazi bolesti lokalni simptomi ovise o samoj primarnoj infekciji. Najčešće je to tonzilofaringitis, ali može biti i sinusitis, otitis, parotitis, mastoiditis, odontogena infekcija, povrede u području glave i vrata te maligni procesi. Povišena temperatura najčešći je nalaz kliničkog pregleda, koji je prisutan u 92% do 100% slučajeva. Atipična klinička slika se može prezentirati epi napadima i sljepilom. Dijagnoza Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, mikrobioloških pretraga te radioloških snimaka. Kliničko postavljanje dijagnoze započinje kliničkim pregledom, a potom uzimanjem uzoraka krvi za laboratorijske analize te hemokulture. U krvnoj slici se mogu naći leukocitoza, povišen CRP, povišena sedimentacija eritrocita, trombocitopenija , a u slučaju postojanja abnormalne funkcije jetre povišen bilirubin. U slučaju pojave tegoba vezanih za pluća, koje ukazuju na metastatsko širenje infekcije, mogu se uraditi i RTG ili CT snimak pluća . U dijagnozi tromboze vene jugularis interne nam može pomoći ultrazvučni pregled vrata. Tretman Terapija Lemierrovog sindroma može biti antibiotska, antikoagulantna ili pak hirurška. Prvi lijek izbora kada su u pitanju antibiotici jesu penicilini, dok su alternative cefalosporini, metronidazol i klindamicin. U terapiji je preporučena i kombinacija penicilina i metronidazola , budući da se razvojem infekcije u parafaringealnom područuju vrata stvaraju uslovi povoljni za anerobne bakterije, a metronidazol ima veliku učinkovitost upravo na te mikroorganizme. Antibiotici se u početku terapije primjenjuju intravenski , dok prelazak na oralnu primjenu zavisi od brzine oporavka ili dok pacijent ne postane afebrilan. Predloženo trajanje terapije je u prosjeku oko 3-6 sedmica , u skladu sa pacijentovim odgovorom na terapiju. Spori odgovor na antibiotsku terapiju može nastati kao posljedica toga da su veće nakupine gnoja na mjestima, koja ne podliježu drenaži. Druga je mogućnost da se infekcija nalazi na mjestu gdje je penetracija antibiotika slaba, a treća je rezistencija Fuscobacterium necrophorum na neke antibiotike. Kada je u pitanju antikoagulantna terapija , ista se primjenjuje u slučajevima kada je došlo do potpune tromboze vene, dok se kod djelomičnme tromboze takva terapija izbjegava. Antikoagulatna terapija se također koristi u slučaju kad tromboza uključuje sigmoidni ili kavernozni sinus. Prvi lijek izbora bio bi heparin , a za dugotrajnije liječenje niskomolekularni heparin. Ovaj tip terapije još uvijek je kontroverzan, jer postoji opasnost od pojave krvarenja. Hirurški dio terapije sastoji se od drenaže apscesa. Literatura 1. Habib S, Rajdev K, Siddiqui AH, Azam M, Memon A, Chalhoub M. Septic emboli of the lung due to Fusobacterium necrophorum, a case of Lemierre’s syndrome. Respir Med Case Rep [Internet]. 2019 Jun 2 [cited 2019 Aug 31];28. 2. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5. 3. Riordan T, Wilson M. Lemierre’s syndrome: more than a historical curiosa. Postgrad Med J. 2004;80(944):328–34. 4. Colbert C, McCormack M, Eilbert W, Bull L. Lemierre Syndrome as a Complication of Laryngeal Carcinoma. Clin Pract Cases Emerg Med. 2018;2(1):78–81. 5. Allen BW, Bentley TP. Lemierre Syndrome. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2019 6. Osowicki J, Kapur S, Phuong LK, Dobson S. The long shadow of Lemierre’s syndrome. J Infect. 2017;74(17): 47–53. 7. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5.

Pertussis – Veliki kašalj

By dr. Belma Muratović • 19 Jan, 2024

Veliki kašalj (pertussis) je infektivno oboljenje respiratornog sistema izazvano bakterijom Bordetella pertussis . Bordetella pertussis je gram negativna bakterija koja je specifično patogena za ljudsku vrstu. Ona se prikači za trepljasti epitel respiratornog sistema gde luči različite toksine, uključujući i Pertussis toksin, koji izazivaju paralizu treplji, zapaljenje i otežano izbacivanje sekreta iz disajnih puteva. Klinička slika Inkubacioni period obično traje od 7-10 dana i klinička slika kod odojčadi i male dece prolazi kroz 3 stadijuma . Svaki stadijum traje od 1-3 nedelje, a većina pacijenata se oporavlja 2-3 meseca. Težina kliničke slike je različita i dominiraju različiti simptomi u zavisnosti od slučaja. Kataralni stadijum: oboleli često imaju normalnu telesnu temperaturu, malaksalost, bol u grlu, rinoreju, suzenje, kijanje i blagi progresivni suvi kašalj. U ovom stadijumu lekari često zanemaruju dijagnozu velikog kašlja jer ovi znaci i simptomi oponašaju one kod drugih virusnih infekcija. Paroksizmalni stadijum: oboleli imaju napade intenzivnog i jakog kašlja (5 do 10 paroksizama) koji traju nekoliko minuta i povezani su sa cijanozom, proptozom oka, izbočenjem jezika, salivacijom, stvaranjem guste oralne sluzi, suzenje očiju. U ovoj fazi se manifestuje klasičan znak pertusisa, inspiratorni urlik. Paroksizmi kašlja mogu biti posledica dejstva toksina ili stvrdnjavanja sluzi koja se teško uklanja iz traheje, bronhija ili bronhiola. Paroksizmi mogu biti izazvani stimulusima kao što su plač, smeh i jedenje. Takvi paroksizmi se često javljaju noću i učestalost se povećavaju tokom prve 1 do 2 nedelje ove faze, sa postepenim opadanjem nakon toga. U paroksizmalnoj fazi, pacijenti takođe mogu iskusiti povraćanje (posttusivno povraćanje), umor i respiratornu iscrpljenost.The Rekonvalescentni stadijum: paroksizmi kašlja se povlače po učestalosti, trajanju i težini. Međutim, blagi, hronični, neparoksizmalni kašalj može trajati do 6 nedelja. Kod dece koja su imala klasični tip pertusisa, paroksizam kašlja se može ponoviti ako dete dobije drugu virusnu infekciju. Adolescenti i odrasli imaju znakove i simptome slične onima kod novorođenčadi i dece, ali blaže. Komplikacije: Odloženo kliničko prepoznavanje velikog kašlja će verovatno dovesti do kliničkih komplikacija i posledica. Mala deca su u najvećem riziku od ozbiljnih posledica, kao što su respiratorna insuficijencija i smrt. U SAD-u više od polovine dece kojima je dijagnostikovan veliki kašalj su hospitalizovana, a kao komplikaciju imaju apneu, upalu pluća, konvulzije ili plućnu hipertenziju. Lakše komplikacije su zapaljenje srednjeg uva, sinusitis, gubitak u telesnoj masi, sinkopa, prelomi rebara, urinarna inkotinencija, koinfekcija virusom (RSV, influenca A i B, rinovirus). Dijagnostika : Vrlo često, klinička slika i dobro uzeta anamneza nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze velikog kašlja. Blago povećanje broja leukocita i izražena limfocitoza su klasični markeri velikog kašlja i pokazalo se kao korisni pokazatelji bolesti ako se posmatra sa tipičnim simptomima ili pozitivnim mikrobiološkim testom. Zlatni standard je kultura brisa grla , ali je problem što su potrebne posebne hranljive podloge i što se na rezultat čeka 7-10 dana. Bris grla je najbolje uzeti u ranom stadijumu bolesti (kataralnoj fazi). PCR je brzo sredstvo za laboratorijsku dijagnozu u okolnostima u kojima je verovatnoća pozitivne kulture niska- u kasnijim stadijumima bolesti. Serologija nam takođe može pomoći, jer prirodna infekcija bakterijom B. pertussis je praćena povećanjem serumskih nivoa IgA, IgM i IgG antitela na specifični antigen pertusisa, dok primarna imunizacija dece indukuje uglavnom IgM i IgG antitela. Lečenje : Standardni antibiotici za lečenje velikog kašlja su makrolidi . Izazivač je osetljiv na makrolidne antibiotike. Klasično se daju eritromicin i azitromicin. Eritromicin se kod dece daje u dozi 40-50mg/kg/ dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana, a kod odraslih 2g/dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana. Azitromicin se kod odojčadi mlađih od 6 meseci daje 10mg/kg u jednoj dozi prvi dan, zatim 5mg/kg/dnevno u jednoj dozi od 2-5 dana lečenja. Kod starije dece se daje 10mg/kg/dnevno u jednoj dozi 5 dana, a kod odraslih 500mg dnevno u jednoj dozi prvi dan,a od 2-5 dana 250mg dnevno u jednoj dozi. Daju se i klaritromicin i trimetoprim-sulfametoksazol, čije doziranje možete videti u tabeli (Preuzeto iz Nelson textbook of pediatrics, 20th edition).

Merry Christmas Coronary

By Eldar Pezer • 30 Dec, 2023

Merry Christmas Coronary je pojava koju karakteriše povećanje smrtnosti od srčanih bolesti tijekom zimskih praznika, posebno oko Božića i Nove godine. Istraživanja su pokazala da je u SAD-u broj smrtnih slučajeva od ishemijske srčane bolesti za oko trećinu veći u decembru i januaru nego u ljetnim mjesecima. Ovaj fenomen nije povezan samo s hladnijim temperaturama, jer se javlja i u područjima s blagom klimom, kao i na južnoj hemisferi gdje je decembar ljetni mjesec. Mogući uzroci Merry Christmas Coronary su stres, prejedanje, nedostatak vježbanja, zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja tijekom praznika. Stres može povećati krvni pritisak, ubrzati rad srca i potaknuti upalne procese koji mogu oštetiti endotel. Prejedanje može dovesti do pogoršanja holesterola, šećera i triglicerida u krvi, što također može oštetiti krvne žile i povećati rizik od začepljenja koronarnih arterija. Nedostatak vježbanja može smanjiti fizičku kondiciju i otpornost na stres, kao i doprinijeti debljanju i metaboličkom sindromu. Zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja mogu biti fatalni, jer srčani udar može dovesti do smrti. Mnogi ljudi možda ne žele pokvariti praznično raspoloženje ili smetati svojim bližnjima i ignorišu znakove upozorenja kao što su bol u prsima, otežano disanje, znojenje, mučnina ili vrtoglavica. Kako bi se spriječio Merry Christmas Coronary, važno je voditi računa o zdravlju srca tokom cijele godine, ali posebno tijekom praznika. Neki savjeti za zdrave praznike su: - Ograničite unos alkohola, soli, šećera i masnoća - Jedite više voća, povrća, žitarica i ribe - Vježbajte, barem 30 minuta dnevno - Izbjegavajte pušenje i izloženost duhanskom dimu - Naspavajte se dovoljno i opustite se - Potražite podršku od porodice i prijatelja ako se osjećate usamljeno ili depresivno - Uzmite svoje lijekove kao je propisano - Ne ignorišite simptome srčanog udara i potražite hitnu medicinsku pomoć ako se pojave Merry Christmas Coronary je ozbiljan zdravstveni problem koji se može spriječiti ili liječiti ako se poduzmu odgovarajuće mjere. Ne dopustite da vam srce ispašta zbog praznika. Uživajte u nastupajućim danima na zdrav i siguran način.

FIBROMYALGIA

By mr.sci. Đenisa Tatarević Džaferović i mr.sci Demir Džaferović • 30 Dec, 2023

Brojni kliničari se susreću sa pacijentima čiji se hronični rasprostranjeni muskuloskeletni bolovi ne mogu jednostavno objasniti. Fibromialgija je oboljenje koje karakteriše hronična bol muskuloskeletnog sistema koja može biti udružena sa umorom, insomnijom, jutarnjom ukočenosti zglobova, depresijom, anksioznošću te problemima sa pamćenjem i pažnjom. Fibromialgija kao fizičko oboljenje je dugo vremena bila kontraverzna. Razlog tome je što ljekari uprkos tome što prepozaju simptome fibromialgije kao ozbiljne zdravstvene tegobe, etiketiranjem pacijenata ovom dijagnozom potencijalno mogu dodatno opteretiti resurse zdravstvenog sistema. Međutim, dokazi upućuju na suprotno. Kada pacijenti sa ovim stanjem dobiju adekvatnu dijagnozu smanjuje se broj uputnica, dijagnostičkih pretraga i drugih intervencija. Prevalenca Procjenjuje se da oko 2 do 3% svjetske populacije boluje od fibromialgije. Ranije se smatralo da je fibromialgija oboljenje koje se isključivo javlja kod žena. Međutim, novija istraživanja su dokazala da muškarci također obolijevaju od ovog stanja. Sa novijim kliničkim smjernicama i istraživanjima prevalenca proporcija dijagnosticiranih žena pada sa nekadašnjih 95% na 60% na globalnom nivou. Etiologija Uzrok oboljenja je u potpunosti nepoznat. Istraživani su brojni neurotransmitori, hormoni te peptidi koji bi potencijalno mogli biti povezani sa patogenezom fibromialgije, ali još uvijek ne postoji sigurno objašnjenje koje stoji iza ovog stanja. Smatra se da kombinacija bioloških, psiholoških i socijalnih faktora imaju velik utjecaj na razvoj i intenzitet ovog stanja. Klinička slika Fibromialgija iako je zastupljena u oba pola, ipak je malo češća kod žena. Javlja se između 30 i 60 godine života. Pacijenti se žale na dugotrajne bolove širom cijelog tijela koji relativno slabo reaguju na anlgetike. Iscrpljenost je česta i javlja se nakon minimalnih napora i aktivnosti. Insomnia kao i drugi problemi sa spavanjem su vrlo često prisutni kod ovih pacijenata. Oko 20% pacijenata koji boluju od fibromialgije imaju udružene psihičke tegobe najčeće u vidu depresije i anksioznosti.

Fiziološki šumovi kod dece

By dr. Belma Muratović • 17 Dec, 2023

Fiziološki (funkcionalni) šumovi najčešće nastaju na mestima povezivanja struktura nesrazmernih po veličini. Ovako nastao poremećaj protoka može izazvati vibriranje mekotkivnih struktura, što dovodi do nastanka šuma. Procenjuje se da se kod oko 80% dece u nekom razdoblju života može čuti funkcionalni šum na srcu. Nazivaju se i šumovima zdravog srca. Osnovne karakteristike funkcionalnih šumova su da su sistolni ili kontinuirani, a nikad dijastolni, intenzitet im nije veći od III stepena , nisu udruženi sa pojavom trila, nižeg su ili srednjeg tonaliteta i mogu imati muzikalan karakter . Svi funkcionalni šumovi se pojačavaju u anemiji, ležećem položaju, naporu i pri povišenoj telesnoj temperaturi odnosno u uslovima koji povećavaju udarni volumen srca . Svi fiziološki šumovi su praćeni urednim EKG zapisom i urednim ultrazvukom srca. Najčešći funkcionalni šum kod dece je vibratorni (Still-ov) šum . To je kratak ejekcioni muzikalni sistolni šum, nižeg ili srednjeg tonaliteta, intenziteta I-III stepena. Ovaj šum nastaje na početku ili u sredini sistole, lokalizovan je duž leve ivice sternuma sa ograničenom propagacijom i znatno je glasniji u ležećem, a slabiji u sedećem položaju. Najčešće se javlja kod dece uzrasta 3-7 godina.

Historija je sada: odobrena prva CRISPR-Cas9 genska terapija za anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju

By Eldar Pezer • 10 Dec, 2023

Ovaj časopis je prije nešto više od dvije godine sa interesovanjem pisao o potencijalu CRISPR-Cas9-a ( članak ). Danas nastavljamo pisati o ovom historijskom terapijskom modalitetu, čija važnost je potvrđena dodjelom Nobelove nagrade 2020.g. Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudni za „razvoj prezicne tehnologije uređivanja genoma“. Nevjerovatna je činjenica da Science 2008. piše: „Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A” *, a da nakon samo 15 godina imamo odobrenu terapiju o kojoj autor tada govori. 16. novembra ove godine agencija za lijekove Ujedinjenog Kraljevstva (MHRA) odobrila je terapiju koja se temelji na modifikaciji ekspresije gena koji diktiraju dvije rijetke hemoglobinopatije: anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju . Terapija je nazvana Casgevy i prvi put koristi naprednu molekularnu tehnologiju poznatu kao CRISPR . U redovima koji slijede objasniti ćemo je CRISPR, kako radi Casgevy nastavljajući rad kolege Kosijera koji je pisao u ovom časopisu. CRISPR je skraćenica od C lustered R egularly I nterspaced S hort P alindromic R epeats, a u svojoj osnovi je ponovljena kratka sekvenca nukleotida koje se nalaze u genomima prokariota npr. bakterija. Te sekvence su izvedene iz DNK patogena, npr. virusa koji su ranije inficirali bakterije i služe za zaštitu bakterija od budućih infekcija istim patogenima. Bakterije mogu prepoznati i izrezati DNK virusa pomoću posebnih enzima koji se zovu CRISPR-asocirani proteini (Cas). Time vrše ključnu ulogu u antiviralnom odgovoru. Jedan od najpoznatijih i najčešće korištenih enzima je Cas9, CRISPR-Cas9 je postao široko korišten alat za uređivanje genoma u mnogim organizmima pa i kod ljudi. Ova tehnologija je postala poznata široj zajednici nakon što je 2018. godine, He Jiankui, ljekar iz Kine objavio da su rođene prve bebe imune na HIV . Implatirao je 2 embrija sa izmjenjenim CCR5 genom. Rođene su tri bebe koje su danas zdrave dok je He isključen iz naučne zajednice odslužio trogodišnju zatvorsku kaznu. Popularizaciji CRISPR-Cas9 je pridonio i dokumentarac Human Nature. Uređivanje genoma predstavlja promjenu sekvence DNK u ćeliji i koristi za ispravljanje grešaka u genima koji uzrokuju bolesti, dodavanje novih funkcija ili karakteristika, ili istraživanje uloge gena u biologiji i medicini. CRISPR-Cas9 radi tako što koristi molekulu RNK koja služi kao vodič za pronalaženje i ciljanje određenog dijela DNK u genomu. Kada Cas9 dođe do ciljanog mjesta, on reže oba lanca DNK i omogućava umetanje, brisanje ili zamjenu dijelova DNK. Ovaj proes se naziva genska terapija . Casgevy je genska terapija koja koristi CRISPR-Cas9 za liječenje anemije srpastih ćelija i β-talasemije, dvije nasljedne bolesti krvi koje su uzrokovane mutacijama u genima koji kodiraju hemoglobin. Casgevy se primjenjuje tako što se uzmu heatopoeetične multipotentne matične ćelije iz koštane srži pacijenata i koriste CRISPR-Cas9 za uređivanje gena BCL11A koji sprječava proizvodnju oblika hemoglobina koji se stvara samo u fetusima, zvanog fetalni hemoglobin (HbF) . Fetalni hemoglobin ima veći afinitet za kisik u odnosu na odrasli hemoglobin (HbA). Modifikacijom ekspresije ovog gena, Casgevy omogućava proizvodnju fetalnog hemoglobina, koji se ne odlikuje patologijom hemoglobina kao kod ljudi s anemijom srpastih ćelija ili β-talasemijom. Fetalni hemoglobin je ključni mehanizam koji se može koristiti u budućim terapijama anemije srpastih ćelija i beta-talasemijje. Prije nego što se genski modifikovane matične ćelije vrate u koštanu srž potrebno je da se za to steknu uslovi, a oni jesu da se domaćin pripremi kako bi se spriječilo odbacivanje (graft vs host) od strane imunološkog sistema te spriječile autouimune i aloimune bolesti koje bi mogle slijediti nakon ovakvih transplantacija. Nakon pripreme pacijenta, genski uređene matične ćelije se vraćaju u tijelo putem infuzije, slične transfuziji krvi. Mijeloidne matične ćelije onda koloniziraju koštanu srž i počinju proizvoditi crvena krvna zrnca koja sadrže fetalni hemoglobin. Casgevy je prva odobrena terapija za uređivanje gena koja koristi CRISPR-Cas9 tehnologiju i predstavlja veliki korak naprijed kako za hematologiju tako i za gensku i CRISPRtehnologiju. Nakon što je odobrena u Ujedinjenom Kraljevstvu, očekuje se da će biti odobrena i u drugim zemljama, prije svega u SAD-u. Objava odluke FDA je najavljena za 8 decembar. Iskreno se radujem danu kada će genska terapija biti mogućnost u našoj domovini. *Vijay G. Sankaran et al. Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A.Science 322,1839-1842(2008).DOI: 10.1126/science.1165409 Literatura: 1. The First CRISPR Drug: Vertex Pharmaceuticals’ Casgevy Wins U.K. Approval for Sickle Cell Disease (genengnews.com) 2. Scientist who edited babies’ genes says he acted ‘too quickly’ | Gene editing | The Guardian

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV)

By dr. Barabara Knežević • 01 Dec, 2023

Virus humane imunodeficijencije (HIV) je retrovirus. Restrovirusi su RNA virusi čije je glavno obilježje sposobnost umnažanja (replikacije) mehanizmom reverzne transkripcije kojim nastaje kopija DNA koja se ugrađuje u genom stanice domaćina. Svijetu su poznata dva tipa HIV-a: HIV-1 i HIV-2. Uzročnik većine infekcija je HIV-1, ali značajan udio infekcija uzrokuje i HIV-2 - osobito u dijelovima zapadne Afrike. Epidemiologija Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je 2022. oko 39 milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući 1,5 milijuna djece (< 15 godina), živjelo s HIV-om – od toga 53% bile su žene i djevojke. U 2022. novozaraženih je bilo približno 1,3 milijuna. Među osobama koje žive s HIV-om u 2022., otprilike 86% je znalo svoj HIV status, a 76% je pristupilo liječenju. Oko 630 000 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s AIDS-om, u usporedbi s 2,0 milijuna 2004. i 1,3 milijuna 2010. godine. Zahvaljujući međunarodnim naporima, od 2022. procjenjuje se da je 29,8 milijuna ljudi koji žive s HIV-om imalo pristup antiretrovirusnoj terapiji (u usporedbi sa 7,7 milijuna u 2010.), dramatično smanjujući smrtnost i prijenos u mnogim zemljama. Prijenos HIV infekcije Putevi prijenosa virusa su nezaštićeni spolni odnos sa neliječenom HIV inficiranom osobom (u najveći rizik se svrstava nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a kao rjeđi načini prijenosa slijede vaginalni i oralni), korištenje igala i ostalog pribora za injektiranje droga koje je prethodno koristila osoba koja je inficirana HIV-om, primanje neprovjerene transfuzije krvi, organa i stanica zaražene osobe (danas je rizik vrlo mali jer se svi darivatelji krvi, organa i tkiva prethodno testiraju na HIV, sifilis i hepatitis C), s neliječene HIV pozitivne majke na njezino dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Tjelesne tekućine kao što su slina, suze i znoj, ne sadrže virus u količini dovoljnoj za nastanak zaraze. Dokazano je da osobe s HIV infekcijom liječene antiretrovirusnom terapijom, koje imaju nemjerljive količine virusa u krvi, ne prenose virus spolnim putem svojim partnerima. Patofiziologija HIV infekcije Cijeli proces odvija se u limfocitima T u koje virus prodire pomoću CD4 molekula i kemokinskih receptora za koje će se vezati. Nakon pričvršćivanja, HIV RNA i pripadajući enzimi otpuštaju se u stanicu domaćina. Za početak virusne replikacije nužno je postojanje reverzne transkriptaze - RNA ovisna DNA polimeraza. Ona kopira HIV RNA, proizvodeći potom provirusnu DNA. Ovaj mehanizam kopiranja sklon je greškama, što rezultira čestim mutacijama, a time i novim genotipovima HIV-a. Na taj se način olakšava stvaranje različitih oblika virusa koji se mogu oduprijeti kontroli imunološkog sustava domaćina i antiretrovirusnih lijekova. Provirusna DNA potom ulazi u jezgru stanice domaćina i integrira se u DNA domaćina. Cijeli proces ulaska i integracije odvija se pomoću HIV enzima - integraze. Sa svakom staničnom diobom, integrirana provirusna DNA se udvostručuje zajedno s DNA domaćina. Nakon toga, provirusna HIV DNA može se prepisati u HIV RNA i prevesti u HIV proteine, kao što su glikoproteinske ovojnice 41 i 120. Ovi HIV proteini se sastavljaju u HIV virione na unutarnjoj membrani stanice domaćina i pupaju sa površine stanice unutar ovojnice modificirane ljudske stanične membrane. Svaka stanica domaćina može proizvesti tisuće viriona. AIDS je rezultat kontinuirane i dosljedne replikacije HIV-a. Velika brzina replikacije HIV-a i visoka učestalost transkripcijskih pogrešaka pomoću HIV reverzne transkriptaze rezultiraju mnogim mutacijama, povećavajući mogućnost stvaranja sojeva otpornih na imunitet domaćina i lijekove. Klinička slika Na samom početku primarna HIV infekcija može biti asimptomatska ili uzrokovati prolazne nespecifične simptome (akutni retrovirusni sindrom). Akutni retrovirusni sindrom obično počinje unutar 1 do 4 tjedna od infekcije i traje 3-14 dana. Neki od simptoma su groznica, malaksalost, umor, grlobolja, artralgija, generalizirana limfadenopatija i septički meningitis. Ponekad, zbog svoje sličnosti, simptomi mogu podsjećati nadruge bolesti, npr. infektivne mononukleoze ili nespecifičnog virusnog sindroma. Nakon što prvi simptomi nestanu, većina pacijenata, čak i bez liječenja, nema simptome ili ima samo nekoliko blagih, povremenih, nespecifičnih simptoma. Simptomi tijekom ovog relativno asimptomatskog razdoblja mogu biti posljedica izravno HIV-a ili oportunističkih infekcija. Najčešći su limfadenopatija, bijeli plakovi zbog oralne kandidijaze, herpes zoster, proljev, umor, vrućica s povremenim znojenjem itd. Asimptomatske, blage do umjerene citopenije (npr. leukopenija, anemija, trombocitopenija) također su česte. Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) AIDS se definira kao HIV infekcija s jednim ili više od sljedećeg: · Jedna ili više bolesti koje definiraju AIDS · Broj CD4+ T limfocita < 200/mcL · Postotak CD4+ stanica od ≤ 14% od ukupnog broja limfocita Bolesti koje definiraju AIDS uključuju: · Ozbiljne oportunističke infekcije · Određeni karcinomi (npr. Kaposijev sarkom, ne-Hodgkinov limfom ) za koje je predisponirana neispravna stanično posredovana imunost · Neurološka disfunkcija · Sindrom iscrpljivanja Dijagnoza i dijagnostički testovi Otkrivanje antitijela na HIV osjetljivo je i specifično osim tijekom prvih nekoliko tjedana od infekcije. Taj period naziva se "razdoblje prozora" akutne HIV infekcije. Međutim, HIV p24 antigen (osnovni protein virusa) već je prisutan u krvi tijekom većeg dijela tog vremena i može se otkriti analizama. Trenutačno se preporučuje imunotest kombinacije antigen/antitijelo 4. generacije - otkriva antitijela na HIV-1 i HIV-2, kao i p24 HIV antigen. Ukoliko je rezultat testa pozitivan, radi se analiza za razlikovanje HIV-1 i HIV-2 i analiza HIV RNA pomoću ELISA-e ili Western blot-a. Testovi na licu mjesta pomoću krvi ili sline mogu se obaviti brzo i jednostavno, omogućujući testiranje u različitim okruženjima i trenutno izvještavanje pacijenata. Pozitivni rezultati ovih brzih testova trebali bi se potvrditi standardnim krvnim testovima (npr. ELISA sa ili bez Western blota) u zemljama s velikim resursima i ponavljanjem s jednim ili više drugih brzih testova u zemljama s visokim opterećenjem HIV-om. Negativne testove nije potrebno potvrditi. Liječenje Kada govorimo o liječenju HIV infekcija, postoje dvije mogućnosti: kombinacije antiretrovirusnih lijekova (antiretrovirusna terapija [ART], koja se ponekad naziva visoko aktivna ART [HAART] ili kombinirana ART [cART]) i kemoprofilaksa oportunističkih infekcija u bolesnika s visokim rizikom. Liječenje ART-om preporučuje se svim pacijentima, jer se komplikacije povezane s bolešću mogu pojaviti čak i kod neliječenih pacijenata s visokim brojem CD4+ i jer se toksičnost antiretrovirusnih lijekova smanjila kako su razvijeni novi lijekovi. Opća načela antiretrovirusne terapije · Smanjite razinu HIV RNA u plazmi na nemjerljivu (tj. < 20 do 50 kopija/mL) · Vratiti broj CD4 na normalnu razinu (obnova ili rekonstitucija imunološkog sustava) Prevencija Cjepiva protiv HIV-a jako je teško razviti jer površinski proteini HIV-a lako mutiraju, što rezultira ogromnom raznolikošću antigenskih tipova. U ovom trenutku ne postoji učinkovito cjepivo protiv AIDS-a. Mala je vjerojatnost da se HIV-om zarazite nekim nesretnim slučajem na koji niste mogli utjecati, a mnogo veća da infekciju dobijete zbog rizičnog ponašanja. Najvažnije preventivne mjere su: izbjegavanje seksualnih odnosa izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju, pravilna uporaba kondoma, izbjegavanje korištenja droge intravenozno, izbjegavanje seksualnih odnosa u stanju opijenosti alkoholom ili drogama koji smanjuju sposobnost rasuđivanja i povećavaju vjerojatnost neodgovornog spolnog ponašanja, korištenje mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavice, naočale, maske i dr.) prilikom rukovanja krvlju, organima ili tjelesnim izlučevinama u profesionalnom doticaju s potencijalno zaraženim osobama i materijalom. Postekspozicijska profilaksa (PEP) Preventivni tretman je indiciran nakon: · Prodorne ozljede koje uključuju krv zaraženu HIV-om (obično ubodi iglom) · Teška izloženost sluznice (oka ili usta) zaraženim tjelesnim tekućinama kao što su sperma, vaginalne tekućine ili druge tjelesne tekućine koje sadrže krv (npr. amnionska tekućina) Cilj je započeti PEP što je prije moguće nakon izlaganja ako je profilaksa opravdana. CDC preporučuje pružanje PEP unutar 24 do 36 sati nakon izlaganja; dulji interval nakon izlaganja zahtijeva savjet stručnjaka. Literatura: 1. Justiz Vaillant AA, Gulick PG. HIV and AIDS Syndrome. 2022 Sep 20. In: StatPearls. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan–. PMID: 30521281. 2. Deeks SG, Overbaugh J, Phillips A, Buchbinder S. HIV infection. Nat Rev Dis Primers. 2015 Oct 1;1:15035. 3. Maartens G, Celum C, Lewin SR. HIV infection: epidemiology, pathogenesis, treatment, and prevention. Lancet. 2014;384(9939):258-271. 4. https://www.msdmanuals.com/professional/infectious-diseases/human-immunodeficiency-virus-hiv/human-immunodeficiency-virus-hiv-infection

HPV INFEKCIJA I VAKCINACIJA

By Sandra Stanisavljevic • 26 Nov, 2023

Znamo da su danas sve češće polno prenosive bolesti upravo zbog toga što sve više mladih stupa u rane seksualne odnose bez primene zaštite uz minimalnu prosvećenost o mogućim infekcijama. U ovom članku ćemo objasniti šta je HPV infekcija i kako se zaštititi od mogućnosti pojave. HPV ili humani papiloma virus se prenosi seksualnim kontaktom, infekcija nastaje tokom vaginalnog ili analnog seksualnog odnosa. Osoba može dobiti HPV infekciju iako njen partner nema znake ili simptome infekcije, čak i posle više godina od seksualnog kontakta sa inficiranom osobom jer HPV virus osaje latentan u organizmu oko 2 godine. Većina ljudi nije ni svjesna toga da je inficirana nitiznaju da mogu preneti HPVsvom partneru. Znamo da postoji više od 120 tipova HPV od kojih oko 40 mogu uzrokovati genitalne infekcije kod muškaraca i žena. Ovi virusi također mogu dovesti do infekcije sluzokože usta i ždrela. Neki od ovih tipova su i visoko onkogeni pa mogu razviti malignitete kao sto su HPV16 i HPV18. Kao posledica HPV virusa može doći do: - Gentialnih kondiloma (bradavice u predelu genitalija) - Karcinoma cerviksa (grlić materice kod žena) - Orofaringealnog karcinoma (karcinom usne duplje i ždrela) - Karcinoma anusa - Karcinoma vulve i vagine kod žena - Karcinoma penisa kod muškaraca Postavlja se pitanje kako još može da se prenese HPV? Naravno, trudnice, ukoliko su inficirane HPV virusom, mogu infekciju preneti novorodjenčetu prilikom prolaska kroz porodjajni kanal. U tоm slučајu, kod bebe može doći do razvoja rekuretne respiratorne papilomatoze (RRR) , retkog stanja koje se karakteriše pojavom kondiloma u usnoj duplji i ždrelu. Sada da objasnimo šta postižemo imunizacijom i kada je najbolje primeniti vakcinu protiv ovog virusa Vakcinacija je jeftin i efikasan metod za smanjenje rizika od zaraznih bolesti. Po prvi put, dr H. zur Hausen iz Univerziteta u Hajdelbergu u Nemačkoj, 12. februara 1985. otkrio je HPV. Rana prevencija HPV vakcinacijom je siguran i efikasan metod protiv ove bolesti. Tri profilaktičke HPV vakcine s u odobrene za ciljanje visokorizičnih tipova HPV-a i zaštitu protiv poremećaja povezanih sa HPV-om. Ove postojeće vakcine su zasnovane na rekombinantnoj DNK tehnologija i prečišćeni L1 proteini se sklapa da formira prazne ljuske HPV-a. Međutim, terapeutske vakcine se razlikuju od ovih profilaktičke vakcine. Oni su izazvali ćelijski posredovan imunitet protiv transformisanih ćelija, umesto da neutrališu antitela. Druga generacija profilaktičkih HPV vakcina , napravljena od alternativnih virusnih komponenti korišćenjem isplativih proizvodnih strategija, trenutno prolazi kroz klinička istraživanja. Ko i kada treba da primi vakcinu? Naravno, da bi vakcina bila efikasna mora se primiti pre izlaganja HPV-u tj pre stupanja u seksualne odnose. Vakcinu trebaju primiti deca uzrasta od navršenih 9 godina. Tinejdzeri oba pola koji kao deca nisu primili vakcinu mogu da je prime u kasnijem periodu. Osobe ženskog pola mogu da prime vakcinu do 26. godine a muškarci do 21. godine sa tim što muškarci dobijaju kvadrivalentnu vakcinu. Kao i svak a vakcina koja je uvedena kao prevencija odredjenih bolesti i ova vakcina je prošla detaljna dvogodišnja ispitivanja. Za obe HPV vakcine, Gardasil i Cervarix , vrši se neprestano praćenje pojave neželjenih reakcija. U Srbiji, praćenje neželjinih reakcija nakon vakcinacije u nadležnosti je Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije i Instituta za javno zdravlje Srbije. Klinička ispitivanja su pokaala da vakcina pruža skoro 100% zaštitu od prekanceroznih lezija , a kvadrivalentna HPV vakcina i od genitalnih kondiloma izazvanih tipovima kji se nalaze u vakcini. Kada se i zvrši imunizacija može doći do crvenila i otoka na mestu uboda, može se javiti osećaj bola ali su svi ovi simptomi kratkog i prolaznog karaktera. Takodje može se javiti i blaga do umereno povišene temperature koja se kreće u intervalu 37,7-38,8 stepena Celzijusa LITERATU RA https: //z-lib.is/book/hpv-infections https ://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30397675/ http s://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20304221/ Medicinska mikrobiologija, Smilja Kalenić, 2013. Robinsove osnove patologije, V. Kumar, A.K. Abbas, J.C Aster, 2021

Svi materijali, članci i slike na ovoj stranici pripadaju isključivo ABCdoc i ne smiju se kopirati.