Analiza sektora zdravstva u Bosni i Hercegovini

Almir Bajrić, bacc.oec. • June 7, 2022

Zdravstveni sistem predstavlja jedan od najsloženijih sistema u bilo kojoj državi. Svaka država ima obavezu da vodi računa i brine o zdravstvenom stanju svog stanovništva. Sistem zdravstvene zaštite obuhvata zdravstvenu infrastrukturu koja obezbjeđuje spektar programa i usluga i pruža zdravstvenu zaštitu pojedincima, porodicama i zajednici. Zdravstveni sistem mora da osigura fizički, geografski i ekonomski dostupnu i pristupačnu, integrisanu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Takođe, treba da obezbijedi razvoj zdravstvenih kadrova, održivost finansiranja, decentralizaciju upravljanja i finansiranja zdravstvene zaštite i postavljanje građanina u centar zdravstvenog sistema. Savremeni sistemi zdravstvene zaštite razlikuju se međusobno najviše u metodama prikupljanja sredstava za zdravstvenu zaštitu, kao i u načinima plaćanja davaoca usluga u zdravstvu. Problemi sistema zdravstvene zaštite rijetko, ili nikada, ne mogu se riješiti zauvijek. Kako se zemlje razvijaju, tako i njihovi sistemi zdravstvene zaštite moraju da odgovore na nove izazove.


 Zdravstvena zaštita i ekonomske karakteristike zdravstvene zaštite


Zdravstvena zaštita (ZZ) predstavlja kombinaciju lične i kolektivne odgovornosti za zdravlje. Institucionalizovana zdravstvena zaštita je organizovana i sveobuhvatna djelatnost društva sa ciljem da se ostvari najviši mogući nivo očuvanja zdravlja. U tom smislu ona obuhvata sprovođenje mjera za očuvanje i unapređenje zdravlja građana, sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti, povreda i drugih poremećaja zdravlja i blagovremeno i efikasno liječenje i rehabilitaciju.


Država u sistem zdravstvene zaštite može da se uključi na nekoliko načina:

a)    direktnim plaćanjem zdravstvene zaštite,

b)   subvencionisanjem pojedinačne kupovine zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja,

c)    pružanjem zdravstvenih usluga,

d)   finansiranjem i sprovođenjem istraživanja,

e)    sprečavanjem širenja zaraznih bolesti i

f)    regulisanjem proizvodnje i prometa lijekova i medicinske opreme.


Usluge zdravstvene zaštite u sistemu zdravstvene zaštite mogu pružati: privatne, državne i neprofitne institucije. Tržište zdravstvenih usluga u stvari obiluje nesavršenostima, a neke od njih zaista izazivaju pretjerane rashode. Međutim, čak i kada ne bi postojale nesavršenosti tržišta, mogla bi da postoji uloga za državu: neki ljudi mogu da imaju tako nizak prihod da sebi ne mogu da priušte odgovarajuću zaštitu, ili bi mogli da se odluče da od nje odustanu. Kada odu kod ljekara, korisnici u velikoj mjeri kupuju njegovo znanje i/ili informacije. U svojstvu pacijenta, potrošač mora da se osloni na procjenu ljekara u vezi s tim koji mu je lijek potreban, odnosno da li je preporučljiva operacija ili neka druga intervencija. S obzirom na to da ne posjeduje znanje iz oblasti medicine, pacijenti ne mogu efektivno da procijene savjet svojih ljekara. Oni čak ne moraju da budu sposobni da primijete da li je neki ljekar stručan. Ovo objašnjava zašto država već dugo izdaje dozvole za rad ljekarima i donosi propise u vezi s lijekovima koje ljekari preporučuju pacijentima da koriste. Ovdje su problemi s informacijama mnogo ozbiljniji nego u drugim oblastima. Napori u vezi s reformom zdravstva imaju za cilj rješavanje velikih problema kao što su: visoki troškovi, ograničen obuhvat zdravstvenog osiguranja i sve veća fiskalna opterećenja. Osnovni način za obuzdavanje troškova ekonomsti vide u boljim podsticajima. Pokušaji da se on reformiše usmjereni su na tri pitanja: bolje podsticaje, bolje upravljanje u zdravstvu i veću konkurenciju.


Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije sistem zdravstvene zaštite obuhvata zdravstvenu infrastrukturu koja obezbjeđuje spektar programa i usluga i pruža zdravstvenu zaštitu pojedincima, porodicama i zajednici. Pojam zdravlja zbog značaja koje ima za pojedinca i društvo u cjelini ne pripada isključivo medicinskoj struci te su prisutne mnoge definicije zdravlja: medicinske, sociološke, ekonomske, psihološke, ekološke i druge. „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti ili nesposobnosti.“ Zdravlje, odnosno bolest, posljedica je djelovanja nasljednih faktora i faktora koji se mogu podijeliti u tri skupine:


1.    socijalno-ekonomski faktori (među koje treba ubrojiti i fizičku okolinu),

2.    utjecaji vezani uz odgoj, obrazovanje i kulturu,

3.    utjecaji koji proizlaze iz sistema zdravstvene i socijalne zaštite.


Liječenje bolesti i mjere za očuvanje zdravlja stanovništva provode se kroz sistem zdravstva. „Briga o javnom zdravlju i zdravstveni sistemi zemalja oblikovani su odlukama vlada i načinima provođenja tih odluka. U tom je smislu zdravstveni sistem rezultat odluka o načinu prikupljanja i alokacije resursa, organizacije javnih dobara, pružanju zdravstvene zaštite, upravljanja i organizacije radnih mjesta u zdravstvenim ustanovama“. Zdravstvo je kao sastavnica socijalne infrastrukture predmet istraživanja ekonomske znanosti duži niz godina, a značajniji interes ekonomista u području zdravstva započeo je iza Drugog svjetskog rata kada se ekonomika zdravstva uvodi na visokoškolske institucije.


Sistem zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini


Organizacija, finansiranje i pružanje zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini predstavljaju odgovornost entiteta, deset autonomnih kantona u FBiH i distrikta Brčko. Zato se sistem zdravstva u BiH sastoji od 13 ‘podsistema’ kako bi se obuhvatilo stanovništvo koje broji 3.5 miliona ljudi. Na nivou BiH, Ministarstvo civilnih poslova je jedino tijelo javne administracije sa odgovornostima vezanim za zdravstvo. Pravna osnova za Ministarstvo civilnih poslova je sadržana u Zakonu o ministarstvima BiH (mart, 2003. godine) kojim se Ministarstvu civilnih poslova daju ovlasti za predstavljanje BiH na međunarodnom nivou, za uspostavljanje osnovnih principa za koordinaciju i za koordiniranje planova entiteta i drugih vladinih tijela.


 Pitanje zdravstvenog osiguranja potrebno je posmatrati u širem kontekstu sistema zdravstvene zaštite, koji je u Bosni i Hercegovini organizovan sa specifičan način. Oblast zdravstva je prema ustavnim rješenjima, u nadležnosti entiteta (Republika Srpska), podjeljenoj nadležnosti entiteta i kantona (Federacija BiH), odnosno u nadležnosti Brčko Distrikta BiH. Tako su u BiH trenutno na snazi tri Zakona o zdravstvenoj zaštiti i tri Zakona o zdravstvenom osiguranju. Odredbe ovih propisa su uglavnom usklađene, iako postoje dijelovi koji se u značajnoj mjeri razlikuju. Očigledna fragmentiranost sistema sa jedne, te različitost zakonskih i podzakonskih propisa u pojedinim dijelovima zemlje sa druge strane, znatno doprinosi različitom tretmanu pacijenata, odnosno situaciji u kojoj stanovnici u jednom dijelu BiH imaju manja ili veća prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja, lakši ili teži pristup zdravstvenim uslugama, te bolji ili lošiji kvalitet tih usluga od stanovnika u drugom dijelu. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih je u ovoj oblasti neophodno provesti opsežne reforme koje bi trebale rezultirati eliminiranjem ovih razlika.Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.


Ovim zakonima definisan je pojam zdravstvene zaštite koji se u osnovi svodi na skup mjera usmjerenih na sistemsko upravljanje rizicima lošeg zdravstvenog stanja građana. U tu svrhu određene su i nadležnosti pojedinih institucija u ovom sistemu čija je svrha da omoguće što veći obuhvat stanovništva sa pravom na zdravstvenu njegu po principima: univerzalnosti, ekonomičnosti, pravednosti, slobode izbora i autonomije.


Stanje i perspektive


Zdravstveno osiguranje se zasniva na socijalnom modelu Bizmarkovog tipa. Prema zavodima za statistiku, preko tri četvrtine stanovništva je pokriveno zdravstvenim osiguranjem na osnovu uplaćenog doprinosa, čime su osigurana osnovna prava na zdravlje i zdravstvenu zaštitu. Zbog decentraliziranog sistema i različite izrade politika postoje razlike u procjeni zdravstvenih tehnologija koja je neophodna da bi se osigurala raspoloživost odgovarajuće tehnologije i metodologije za skrining, dijagnostiku i liječenje. Zbog različitih sistema propisivanja lijekova i naknade troškova, cijene se među raznim administrativnim jedinicama znatno razlikuju. To je uzrok nejednakog pristupa osnovnim lijekovima, pri čemu su propisani lijekovi, u prosjeku, za 20% skuplji u RS-u nego u FBiH.


Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Bosni i Hercegovini je u 2013. godini bilo 19,1 doktora porodične medicine na 100.000 stanovnika i taj broj je u porastu od 2017. godine, što je važno radi postizanja sveobuhvatnosti i univerzalnosti u pogledu povećanja pristupa uslugama zdravstvene zaštite.

Javna i privatna potrošnja u zdravstvu u BiH 2018. godine (%)


Ukupni izdaci u zdravstvu u BiH u 2018. godini su iznosili 2 milijarde 972 miliona KM, od čega su 70% bili javni, a 30% privatni izdaci. Javno zdravstvo u BiH se finansira uglavnom iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, dok je udio budžetskih sredstava u javnom zdravstvu veoma nizak (općinskih, kantonalnih, entitetskih, te državnog budžeta). U 2018. godini, udio zdravstvene potrošnje u Bruto domaćem proizvodu BiH je bio 8,7%. Gotovo sva privatna potrošnja (99%) otpada na direktne izdatke domaćinstva, dok samo mali dio privatne potrošnje (1%) ide na dobrovoljno plaćanje zdravstvene zaštite. U direktne izdatke domaćinstva, odnosno plaćanje „iz džepa“ spadaju formalna i neformalna plaćanja. Formalna plaćanja obuhvataju participaciju u javnim zdravstvenim uslugama i participaciju za lijekove, druga direktna plaćanja kod privatnih zdravstvenih radnika (zubari, specijalisti, dijagnostika, kupovina naočala i sl.) i plaćanje za lijekove bez recepta i druga terapeutska pomagala.


U BiH potrošnja u zdravstvu kontinuirano raste. U 2014. godini, ukupna potrošnja u zdravstvu je iznosila 2 milijarde 589 miliona KM, što je za oko 382 miliona manje nego u 2018. godini.


Zdravstveni sistem u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH)


FBiH čini približno 51% ukupne teritorije BiH, a broj stanovništva FBiH je približno 2.3 miliona. Podjeljena je na deset administrativnih kantona, gdje svaki ima svoju zasebnu Vladu i Skupštinu. Kantoni su dalje podjeljeni na 79 općina. Sistem zdravstva u FBiH je decentraliziran i većina nadležnosti (funkcije i odgovornosti) je data kantonima. Međutim, Ministarstvo zdravstva FBiH i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH imaju funkciju definiranja mreže zdravstva u pogledu optimiziranja kapaciteta pružanja medicinskih usluga. Dok Ministarstvo zdravstva FBiH ima funkcije za formuliranje zdravstvene politike i predlaganje zakona, ove funkcije su udvostručene na nivou kantona.


Zakonom su navedeni osnovni principi zdravstvene zaštite u FBiH koji trebaju obuhvatiti sve građane Federacije. Zbog činjenice da se zdravstvena zaštita provodi na nivou kantona i zbog činjenice da su prava pacijenata različita od kantona do kantona od ključnog je značaja da se kroz Federalni Zakon obezbijedi mehanizam za nadzor nad usaglašavanjem kantonalnih zakona i propisa sa Federalnim zakonom i njihova dosljednu primjena na kantonalnom nivou.


Kazne za nesprovođenje odredbi zakona su izuzetno niske, naročito ukoliko se odnose na neispunjavanje obaveze kantona za usaglašavanjem kantonalnih zakona sa Federalnim. Tako, poređenja radi, kazne za neprimjenu zakonskih odredbi u okviru Zakona o zdravstvenoj zaštiti u RS kreću se od 1000 do 15000 KM, a u FBiH između 250 do 2000 KM.


Organizacija sektora zdravstva u FBiH


Struktura sektora zdravstva u FBiH se sastoji od 11 ministarstava zdravstva (10 kantonalnih i 1 federalno), 11 zavoda za zdravstveno osiguranje (10 kantonalnih i 1 Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja) i 11 zavoda za javno zdravstvo (10 kantonalnih i 1 federalno).

Pregled zdravstvenih ustanova u FBiH


Ministarstvo zdravstva FBiH je odgovorno za funkcije koje se ne mogu obavljati na kantonalnom nivou:

·     Granična sanitarna inspekcija,

·     Razvoj legislative na federalnom nivou

·     Razvoj zdravstvene politike za FBiH;

·     Planiranje mreže zdravstvenih ustanova;

·     Izgradnja i razvoj kapaciteta;

·     Zdravstvene inspekcije;

·     Razvoj i reguliranje obaveznog zdravstvenog osiguranja;

·     Praćenje i procjena zdravstvenog stanja stanovništva.


Kantonalni Zavodi zdravstvenog osiguranja su odgovorni za finansiranje zdravstvenih usluga na kantonalnom nivou. Federalni zavod osiguranja i reosiguranja je osnovan u januaru 2002. godine kako bi se bavio problemima koji su povezani sa jako decentraliziranim sistemom. Federalni zavod osiguranja i reosiguranja ima pravo na 8% svih doprinosa koje prikupe kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja.


Osnovna funkcija finansiranja sistema zdravstva u FBiH se nalazi u okviru kantona. Svaki od 10 kantona ima vlastiti zavod zdravstvenog osiguranja koji je odgovoran za ukupno finansiranje zdravstvenih usluga. Većina prihoda kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja dolazi od doprinosa za zdravstveno osiguranje. Doprinos za zdravstveno osiguranje je zasnovan na bruto plaći i iznosi 12,5%. Kantoni su ovlašteni da određuju sopstvene stope doprinosa u okviru gornje granice od 12,5%.


Zavod za javno zdravstvo FBiH je glavna naučna i obrazovna institucija u oblasti javnog zdravstva. Njegove funkcije su također i promocija zdravlja i praćenje zdravstvenog stanja stanovništva. Ministarstva zdravstva na kantonalnom nivou su zadužena za kantonalnu legislativu u zdravstvu. Uvoz, nabavka, distribucija i kontrola farmaceutskih proizvoda su pod kontrolom Odjela za lijekove u okviru Ministarstva zdravstva FBiH.


Finansiranje oblasti zdravstva iz Budžeta Federacije BiH


Usluge dugotrajne njege, preventivne zdravstvene zaštite i zdravstvene administracije se gotovo isključivo finansiraju iz javnih izdataka, dok se medicinska sredstva za vanbolničke pacijente u većoj mjeri finansiraju iz privatnih izdataka, odnosno iz direktnih izdataka domaćinstava.


Kada je u pitanju finansiranje oblasti zdravstva iz Budžeta Federacije BiH, u 2018. godini, nije bilo promjena, tako da se i dalje ova oblast finansirala kroz dvije budžetske stavke i to Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH. Prema podacima koji su prikazani u Budžetu Federacije BiH za 2018. godinu, na finansiranje rada Federalnog ministarstva zdravstva izdvojeno je 43,37 miliona KM, što je veće za oko 0,11 miliona KM u odnosu na godinu prije, dok je za Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH budžet planiran u iznosu od 9,02 miliona KM, što je veće za 0,06 miliona KM u odnosu na 2017. godinu. Iz ovih podataka se može primjetiti da su izdvajanja za oblast zdravstva simobilično povećana u odnosu na prethodnu godinu. Ukupno finansiranje za oblast zdravstva iz Budžeta FBiH, kroz ove dvije stavke iznosi 52,39 miliona KM. Detalji su na slici.

Budžetski izdaci za zdravstvo Federacije BiH za 2018. godinu

Budžetski izdaci za zdravstvo Federacije BiH za 2018. godinu


U 2018. godini u BiH je više od polovine ukupne potrošnje za zdravstvo utrošeno na usluge liječenja i rehabilitacije, dok je ¼ sredstava utrošena na medicinska sredstva. Na preventivnu njegu, u koju su uključeni programi informisanja, edukacije i savjetovanja, programi imunizacije, ranog otkrivanja bolesti, praćenja zdravstvenog stanja stanovništva, 15 epidemiološko praćenje i kontrola rizika od bolesti, te programi pripreme za odgovor na katastrofe, u 2018. godini, utrošeno je 1,8% ukupnih sredstava za zdravstvo.

Potrošnja u zdravstvu po namjenama zdravstvene zaštite u 2018. godini u BiH


Kada je u pitanju utrošak finansijskih sredstava, koja su planirana za Federalno ministarstvo zdravstva, prema podacima iz Budžeta Federacije BiH za 2018. godinu, 94,31% tih sredstava odlazi na tekuće transfere, što je neznatno manje nego u prethodnom periodu, dok ostatak planiranog novca se troši na druge budžetske stavke, kako je to prikazano na slici.

Budžetski izdaci za Federalnog ministarstva zdravstva za 2018. godinu


Kao i u prethodnoj godini najveću stavku u budžetu Federalnog ministarstva zdravstva čine tekući transferi, koji su procentualno porasli na nivo od 95%. Od ukupnog iznosa tekućih transfera, 26 miliona se odnosi na tranfer prema Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, što je na istom nivou, kako je bilo u 2016. i 2017. godini, dok se ostatak novca također odnosi na tranfere drugim nivoima vlasti.


Tekući javni izdaci za zdravstvo u Federaciji BiH iznose 1.265 miliona KM u 2018. godini, što predstavlja 70,0% od ukupnih tekućih izdataka za zdravstvo u Federaciji BiH. Tekući privatni izdaci za zdravstvo u Federaciji BiH iznose 531 milion KM, što predstavlja 30,0% od ukupnih tekućih izdataka za zdravstvo u Federaciji BiH. Gotovo sva privatna potrošnja (98%) odnosi se na direktne izdatke domaćinstva (522 miliona KM), dok se samo mali dio privatne potrošnje (2%) daje na dobrovoljno plaćanje zdravstvene zaštite (9 miliona KM). Prema namjenama zdravstvene zaštite u 2018. godini, od ukupne potrošnje u zdravstvu, 60,1% se odnosi na usluge liječenja i rehabilitacije, i predstavlja povećanje 9,1% u odnosu na 2017.godinu. Na preventivnu njegu u 2018. godini utrošeno je 1,4% ukupnih sredstava za zdravstvo (25 miliona KM). U 2018. godini, udio potrošnje na medicinska sredstva za vanbolničke pacijente (lijekovi i terapeutska pomagala) je 28,0% (503 miliona KM),dok se 7,7% ukupne potrošnje odnosi na pomoćne usluge zdravstvene zaštite (139 miliona KM). Prema pružaocima usluga zdravstvene zaštite u 2018.godini, od ukupnih tekućih izdataka u zdravstvu, 38,9% se odnosi na bolnice (699 miliona KM), i predstavlja povećanje 10,1% u odnosu na 2017.godinu. Značajan udio maloprodaje i drugih distributera medicinske robe iznosi 28,0%, kao i udio pružaoca usluga ambulantne zdravstvene zaštite koji iznosi 26,7%. Usluge dugotrajne njege, preventivne zdravstvene zaštite i zdravstvene administracije se gotovo isključivo finansiraju iz javnih izdataka, dok se medicinska sredstva za vanbolničke pacijente u većoj mjeri (56,2%) finansiraju iz privatnih izdataka, odnosno iz direktnih izdataka domaćinstava. 10 Kada je u pitanju Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, ukupan budžet ove institucije iznosi 9,02 miliona KM u 2018. godini, što je povećanje za oko 0,06 miliona KM u odnosu na 2017. godinu. Od planiranog iznosa, gotovo 99% novca odlazi na plaće i naknade zaposlenih, doprinose, te izdatke na inventar i usluge, dok samo 0,46% se odnosi na tekuće transfere. Finansijska sredstva koja su planirana za tekuće transfere, odnose se na troškove sudskih presuda. Kada usporedimo ukupan iznos izdvajanja za segment zdravstva u FBiH, koji je planiran kroz Budžet Federacije BiH za 2018. godinu, u odnosu na ukupne budžetske rashode, procentualno ova izdvajanja čine 3,00% ukupnih budžetskih rashoda. Ako ovaj podatak usporedimo sa prethodnom godinom, vidimo da je došlo do smanjenja izdvajanja za oblast zdravstva u procentima, primarno zbog rasta budžetskih rashoda, a zadržavanja nivoa izdvajanja za oblast zdravstva u cjelini.


Zdravstveni sistem u Republici Srpskoj


Republika Srpska (RS), sa približno 1.4 miliona stanovnika pokriva skoro 49% ukupne teritorije BiH. RS se sastoji iz četiri regije. Sistem zdravstva u RS je centraliziran sa cjelokupnim ovlastima skoncentriranim u okviru Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, Instituta za zaštitu zdravlja i Fonda zdravstvenog osiguranja.11 Zdravstveno osiguranje u okviru socijalnog osiguranja u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Ono je zasnovano na sličnim principima kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suštinska razlika je u većem stepenu centralizacije u Republici Srpskoj koja se ostvaruje preko jedinstvenog i samostalnog Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. Kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema Zakonu o doprinosima stopa doprinosa iznosi 12,5% ličnog primanja na koje se prema zakonskim propisima plaća porez na dohodak.


Raspored funkcija


Ministarstvo zdravstva RS-a je odgovorno za sektor zdravstva u RS-u i ima sljedeće funkcije: kreiranje poslovne politike, razvoj strategija, planiranje mreže zdravstvenih ustanova, sanitarnu inspekciju, zdravstvenu inspekciju i koordinaciju aktivnosti u zdravstvu RS-a. Institut za zaštitu zdravlja RS-a je odgovoran za funkcije kao što su istraživanje i obrazovanje u polju javnog zdravstva, promocija zdravlja i praćenje zdravstvenog stanja stanovništva. Fond zdravstvenog osiguranja RS-a kao svoje glavne funkcije ima prikupljanje doprinosa za zdravstveno osiguranje (međutim, ovo se ne odnosi na naplatu doprinosa) i ugovaranje zdravstvenih usluga. Organizaciona struktura se sastoji od osam filijala i centralnog ureda u Banja Luci sa četiri odjela: ekonomskim, pravnim, medicinskim i odjelom za informacionu tehnologiju.

Pregled institucija u sektoru zdravstva RS-a

 

U 2017. godini, za finansiranje rada Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, izdvojeno je 65,24 miliona KM, što je znatno više nego u godini prije, tako da je povećanje ostvareno za oko 23,5 miliona KM. Ukoliko ovaj iznos usporedimo sa ukupnim rashodima Budžeta Republike Srpske za 2018. godinu, dobijemo podatak da je iz budžeta izdvojeno 2.61% za finansiranje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, što je procentualno veće za 0,91% u odnosu na prethodnu godinu. U budžetu Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite za 2018. godinu, došlo je do znatnog povećanja budžeta, tako da je povećanje raspoređeno na svim budžetskih stavkama. Ukoliko usporedimo podatke iz budžeta za 2018. godinu, Federacije BiH i Republike Srpske, u dijelu koji se odnosi na rashode oba ministarstva, te rashode budžeta, dobijemo podatak da je procenat finansiranja rada ministarstava u odnosu na ukupne budžetske rashode 2,77%.

Odnos rashoda Ministarstva (zbirno FBiH i RS) prema ukupnim rashodima Budžeta

 

Odnos prihoda i rashoda


Sistemi zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini već duži period su suočeni sa ozbiljnim izazovima u svome finansiranju. Gotovo po pravilu svake godine rashodi premašuju prihode fondova zdravstvenog osiguranja u oba entiteta i kantonima. Prema podacima Glavne službe za reviziju javnog sektora u RS-u i izvještaja Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a, ukupni prihodi javnog sektora zdravstva u Republici Srpskoj u 2016. godini iznosili su 625 miliona i 700 hiljada KM, dok su rashodi u istom periodu iznosili 654 miliona i 230 hiljada KM, što znači da je taj segment javnog sektora samo u protekloj godini poslovao s gubitkom od preko 20 miliona KM. Pregled ostvarenih prihoda i rashoda unazad nekoliko godina ukazuje na to da u prosjeku svake godine javnom sektoru zdravstva u RS-u nedostaje oko 15 miliona KM. Nemogućnost da se iz vlastitih prihoda, a prije svega iz prikupljenih uplata po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, finansiraju rastući troškovi zdravstvenih usluga primorala je Fond zdravstvenog osiguranja da se za dodatna sredstva obraća Vladi RSa te da se kreditno zadužuje. Ukupne kreditne obaveze Fonda su prema podacima za 2016. godinu iznosile 185.245.483 KM, od čega se na dugoročne obaveze po kreditnim zaduženjima odnosi 138.569.632 KM, a na obaveze po kreditnim zaduženjima koje dospijevaju na naplatu u 2017. godini odnosi se 46.675.850 KM. Specifičnost trenutne finansijske pozicije Fonda zdravstvenog osiguranja u tome je što su institucije u zdravstvu istovremeno veliki dužnici i povjerioci, s obzirom na velika potraživanja po osnovu neplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje upravo od radnika zdravstvenih ustanova i drugih budžetskih korisnika.


Slična situacija je i u Federaciji BiH. Prema konsolidovanim podacima Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje iz Obračuna sredstava u zdravstvu Federacije BiH u zdravstvenom sektoru FBiH kao cjelini u 2015. godini iskazan je konsolidovan gubitak u ukupnom iznosu 24.422.534 KM. Višak rashoda nad prihodima iskazan je u zavodima zdravstvenog osiguranja (federalnom i kantonalnim) u ukupnom iznosu 7.585.478 KM, dok je kod zdravstvenih ustanova i djelatnika (javnih i privatnih) iskazan gubitak od 16.837.056 KM. Od toga su najveći gubici ostvareni u tri klinička centra: UKC Sarajevo, SKB Mostar i UKC Tuzla.


Kada se govori o finansijskim rezultatima kantonalnih zavoda za zdravstveno osiguranje, prisutne su značajne razlike, kako u pogledu provođenja zdravstvene zaštite, tako i u iskazanim rezultatima u poslovanju zavoda zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova. Zavodi zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, Tuzlanskog, Zeničkodobojskog, Srednjobosanskog i Kantona Sarajevo pozitivno su poslovali i u 2015. godini ostvarili pozitivan rezultat u ukupnom iznosu 7.870.872 KM, dok su ostali kantonalni zavodi poslovali s gubitkom u ukupnom iznosu 15.456.350 KM.


Kao i u Republici Srpskoj, federalni i kantonalni fondovi zdravstvenog osiguranja u Federaciji BiH takođe su suočeni sa hroničnim problemom nelikvidnosti; u 2015. godini ukupno nenaplaćena potraživanja fondova iznosila su 120.338.853 KM i u porastu su u odnosu na isti period 2014. godine.


Reforme i privatizacije zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini


Odabir načina na koji će se pristupiti rješavanju pitanja privatizacije u bosanskohercegovačkom zdravstvu je još uvijek u domenu akademske i stručne debate. Entitetskim parlamentima na raspolaganju stoji nekoliko modela ulaska privatnog kapitala u javni zdravstveni sektor. Prvi model bio bi klasična privatizacija, poput one koja je provedena u privredi. Drugi bi mogao biti putem ugovora o koncesiji, a treći model kroz javno – privatno partnerstvo. Optimalni cilj privatizacije u Bosni i Hercegovini se može postići kroz osiguranje minimalnih zakonskih uslova da javni i privatni sektor djelotvorno koriste ljudske i materijalne resurse za unapređenje zdravlja stanovništva, uklanjanje fragmentacije u ovoj domeni, te postizanje pune koherentnosti, te harmonizacije u propisima. Svaki pristup je neophodno dobro procijeniti kako bi se izbjegle neželjene posljedice. Nekritično iniciranje procesa privatizacije u zdravstvu u nekim zemljama Europe, povećalo je izdatke zdravstvenog osiguranja i nije ispunilo zamišljena očekivanja.


Generalni zaključak jeste da se svake godine izdvaja sve više novca za finansiranje rastućih potreba, ali da su građani nezadovoljni pruženim uslugama. Sistem je koncipiran da se ustvari održava postojeće stanje i finansira glomazni aparat, bez da su na pravi način pružene usluge građanima. Povećanje broja penzionera i očekivano usporavanje broja zaposlenih radnika, dovest će i do usporavanja uplata za zdravstveni sektor u BiH budućih godina, ali i rastućih potreba, što će dovesti u pitanje održivost zdravstvenog sektora u BiH. Zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini duguju preko dvije milijarde konvertibilnih maraka. Tačnije, 1,20 milijarde KM u Federaciji BiH i 1,06 milijardi KM u Republici Srpskoj. Akumulirani dugovi su rezultat najznačajnijih karakteristika sistema:


·     visoki troškovi,

·     finansijska neodrživost i

·     posljedično nezadovoljstvo korisnika, a posljedica je loš kvalitet i obuhvat zdravstvenih usluga.


Činjenica je da će malo osoba koje su imale potrebu za odlaskom ljekaru u BiH svoje iskustvo dobijanja usluge opisati sa pridjevima zadovoljavajuće, dobro ili odlično. Iz perspektive pacijenta, u bh. zdravstvenim sistemima uvijek nešto nedostaje – tehničkih i smještajnih kapaciteta, instrumenata i materijala, lijekova... što redovno prolongira vrijeme potrebno da se problem dijagnosticira ili tretira. Čekanje često znači pogoršanje zdravstvenog stanja, a u najtežim slučajevima može imati i fatalne posljedice. Ako pitate zaposlene u zdravstvu, reći će vam skoro iste stvari – da rade u lošim uslovima, bez dovoljno ljudi i adekvatne opreme, s dodatkom kritike da su im plate preniske za njihovu stručnu spremu i težinu poslova koje obavljaju. S obzirom na trend odliva radne snage i šansama koje domaći zdravstveni radnici imaju za zapošljavanje u zemljama članicama EU, neće iznenaditi da uskoro počne nedostajati i ljekara koji će pružati kakvu-takvu zdravstvenu uslugu.


Stanje u zdravstvenoj zaštiti u BiH


Gledajući sveobuhvatno, ukupni prihod i izdaci u zdravstvenom sektoru su znatni (7,4% budžetskih izdvajanja ), ali održivost je daleko od toga da bude ostvarena. Većina stanovništva vjeruje da bi vlade trebale subvencionirati troškove zdravstvene zaštite iz općih prihoda i učiniti zdravstvenu zaštitu dostupnom za sve, barem kada je osnovni paket zdravstvenih prava u pitanju. Određene socijalne grupe nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem. Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja RS, u 2008 godini, 19,18% stanovnika (oko 235.000) nije bio u mogućnosti da ovjeri zdravstvenu knjižicu i da koristi prava iz zdravstvenog osiguranja. U Federaciji BiH, prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, u 2007. godini je bilo 16,35% stanovništva koji je bio isključen iz sistema zdravstvenog osiguranja (oko 380.000 stanovnika). BiH je ratifikovala mnoge međunarodne dokumente kojima se obavezala da će osigurati jednakost u zaštiti i univerzalni pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bez diskriminacije.


Zdravstvo i odliv stanovništva


Sva istraživanja na temu odliva stanovništva iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a što je jedan od najvećih problema s kojima se zemlja suočava, uz ekonomske faktore ističu loše javne usluge, korupciju i ličnu nesigurnost kao najznačajnije motive ljudi koji se odlučuju da spakuju kofere i potraže sreću van svoje zemlje. Nepravda kada shvatite da za novac koji uplaćujete u fond ne dobijate odgovarajuću ili pravovremenu uslugu ili da ste kao neuvezana osoba stavljeni na kraj linije čekanja dok uvezane individue prolaze preko reda u kom nestrpljivo čekate na pomoć i tretman izaziva osjećaj nemoći i bijesa i frustraciju sistemom koja se drastično razlikuje od one koju izaziva čekanje u opštinskom redu. Poseban problem predstavlja odlazak doktora u inostranstvo. Tačna evidencija ljekara koji su napustili Bosnu i Hercegovinu ne postoji. Prema podacima predsjednika Ljekarske komore Federacije BiH Haruna Drljevića, našu zemlju je samo u 2018. godini napustilo 267, a u 2017. godini 362 ljekara s područja Federacije BiH. Dio doktora medicine po okončanju fakulteta odmah odlazi iz države, čak se i ne prijavi u ljekarsku komoru, a to su osobe koje bi za u narednih 15 godina trebali preuzeti zdravstveni sistem. Analiza predsjednika Ljekarske komore FBiH pokazuje i da ljekarski kadar čine stariji ljekari s prosjekom od 57,8 godina.

 

Literatura:

1.    Hadžić, F., 2019. Analiza budžeta Federacije i Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 2016 do 2018 godine.

2.    Hasić, J., 2013. Privatizacija zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini - mogućnost i pravci potencijalnih reformskih procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj.

3.    Jovanović, S., Mandić, J. & Milovanović, S., 2015. Health care systems. Engrami, January, pp. 75-82.

4.    Kozarević, S., 2010. Rizik menadžment i osiguranje. Tuzla: CPA Tojšići.

5.    Kozarević, S. & Kovač, R., 2013. Ekonomika osiguranja. Tuzla: Off-set.

6.    Martić, M. & Đukić, O., 2018.Sistemi zdravstvene zaštite u BiH.

7.    Mujkić, E., 2011. Sistem zdravstva u Bosni i Hercegovini stanje i pravci moguće reforme

8.    Šulović, M. Ž., 2008. Pregled ustanova i usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

9.    Vašiček, V. i dr., 2016. Procesni pristup obračunu troškova u sustavu zdravstva. Zagreb: Sveučilišna Tiskara d.o.o., Zagreb.

10. https://parco.gov.ba/wp-content/uploads/2016/09/funkcionalni-pregled-sektora-zdravstva-u-bih-zavrsni-izvjestaj.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

11. https://ba.unfpa.org/sites/default/files/pub-pdf/psa_bih_final_november_2020_bcs_0.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

12. http://www.bhas.ba/data/Publikacije/Saopstenja/2020/NHA_01_2018_Y1_0_BS.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

13. https://parco.gov.ba/wp-content/uploads/2016/09/funkcionalni-pregled-sektora-zdravstva-u-bih-zavrsni-izvjestaj.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

14. http://icva-bh.org/wordpress/wp-content/uploads/2015/07/Do-univerzalne-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Bosni-i-Hercegovini-1.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

15. https://parco.gov.ba/wp-content/uploads/2016/09/funkcionalni-pregled-sektora-zdravstva-u-bih-zavrsni-izvjestaj.pdf , pristupljeno januar 2021. godine

16. http://www.cpu.org.ba/blog-bih/post/2020/sistematski-pristup-reformama-zdravstva/ , pristupljeno januar 2021. godine

Naš put ka Fontanu

By Eldina Muhibić-Atović • September 29, 2026
Hamza Atović, 4 godine BIH, Sarajevo Dg HRHS Ovo pišem prvenstveno zbog roditelja koji možda upravo sada prolaze ono kroz šta smo mi prolazili godinama. Zbog onih koji čekaju operaciju svog djeteta sa knedlom u grlu. Zbog onih koji noćima ne spavaju od straha. Zbog majki koje gledaju monitore više nego svoje oči u ogledalu. I zbog svih roditelja kojima je neko jednom rekao riječ “Fontan”, a život im se u tom trenutku promijenio zauvijek. Ako ovo nekome donese makar trunku nade, mira ili osjećaj da nije sam onda je vrijedilo napisati sve ove riječi. Postoje životni putevi koje ne biraš sam. Putevi za koje nisi spreman, iako misliš da jesi. Putevi koji te promijene zauvijek. Naš put ka Fontan proceduri trajao je godinama. Godinama straha, čekanja, nalaza, kontrola i pitanja na koja nikad nisi siguran da želiš čuti odgovor. Od prvog dana kada smo saznali da će Hamza jednog dana morati proći kroz sve ovo, naš život više nikada nije bio isti. Svaki pregled nosio je novi strah. Svaka kontrola novu neizvjesnost. A svaka operacija ostavljala je trag i na njegovom malom srcu, tijelu i na našim dušama. Ovo nije bila naša prva borba. Ni druga. Ovo je bila treća i završna etapa našeg puta, ako Bog da. I mislili smo da smo spremni… Ali čovjek nikada nije spreman gledati svoje dijete kako ide prema sali, dok ti ostaješ iza vrata sa dovom u srcu i hiljadu strahova u glavi. Nikada neću zaboraviti taj osjećaj čekanja. Nikada neću zaboraviti njegovo vrištanje, plač i dozivanje mene u sali, na intenzivnoj. Nikada neću zaboraviti " nemoj me, nemoj, boli me jako, hoću mami... ". Rečenice koje paraju dušu i ostanu urezane u srcu zauvijek. U tim trenucima bih dala sve na ovom svijetu samo da mogu preuzeti njegov bol na sebe. A najteže je kada te gleda svojim malim očima punim straha, a ti moraš ostati jaka iako se unutra raspadaš. Moraš ga smirivati dok i sama jedva dišeš od tuge. Hamzina operacija trajala je 6 sati. Šest najdužih sati u našem životu. A onda noć intenzivne njege… Noć koju nijedan roditelj ne može zaboraviti. Ujutro je izašao u sobu i tada je zapravo počela još jedna, potpuno drugačija borba. Borba sa bolovima. Sa drenovima, terapijama, otocima, umorom i strahom. Dani u kojima stalno govoriš djetetu: „Nemoj dirati to…“ „Pazi dren…“, „Nemoj povlačiti…“ A on je samo dijete od četiri godine koje ne razumije zašto ga sve boli i zašto ne može normalno da se kreće. Slab apetit, nemasna i neslana hrana, lijekovi, umor… A uz sve to odmah je morao na noge. Koliko god teško bilo, morao je hodati. Korak po korak. Da bi srce radilo jače. Da bi tečnost izlazila. Da bi se pluća širila i organizam oporavljao. Četvrti dan skinut je prvi dren. Malo olakšanje. Malo manje bola. Osmi dan skinut je i drugi dren. Mislili smo da je najgore iza nas. Dva dana praćenja, pa snimak pluća… A onda nova vijest... još uvijek ima tečnosti. Tečnost koja se kod Hamze zadržavala zove se pleuralni izljev. To je nakupljanje tečnosti oko pluća i, nažalost, jedna je od najčešćih komplikacija nakon Fontan operacije. Kod neke djece se povuče brzo i bez većih poteškoća, dok kod druge može potrajati duže i zahtijevati dodatno praćenje, terapije, pa čak i duži boravak u bolnici. U našem slučaju, upravo je to produžilo cijeli oporavak i donijelo novu dozu neizvjesnosti. Svaki dan smo čekali brojke, pratili količinu tečnosti, radili kontrole i nadali se da će se organizam konačno izboriti i da će sve krenuti u dobrom smjeru. Iskreno, prije svega ovoga ni sami nismo znali koliko jedan pleuralni izljev može iscrpiti i dijete i roditelje. To nije samo "malo vode oko pluća", kako nekome možda zvuči. To je svakodnevno praćenje, neizvjesnost, strah i konstantno iščekivanje novih nalaza. Ali isto tako, važno je znati da to nije rijetka pojava nakon Fontan operacije i da ne znači automatski da je nešto pošlo po zlu. Jednostavno, kod neke djece oporavak traje duže i zahtijeva više vremena, strpljenja i pažljivog praćenja. A upravo tome smo se i učili svih tih dana- strpljenju, korak po korak. I onda opet sala. Opet bolovi. Opet strah. Opet sve ispočetka. Vraćen je novi dren, ovaj put sa desne strane ispod rebara, na mnogo nezgodnijem i bolnijem mjestu. I tako još punih sedam dana. Sedam dana čekanja, praćenja, previjanja, bolova i nadanja da će konačno doći kraj. Kada su skinuli i taj dren, opet su uslijedila dva dana praćenja i novi snimak pluća. I prvi put nakon dugo vremena lijepe vijesti. Snimak je bio uredan, hvala Allahu. Ali najteže od svega nisu bili samo bolovi i drenovi. Najviše boli gledati koliko je jedno malo dijete doživjelo straha. Nakon svega, Hamza je postao preplašen od svega. Čak i od najobičnijeg pregleda slušalicama. Čim ugleda doktore, sestre, rukavice, aparat ili kolica počinjao bi plakati, vrištati i govoriti: „Šta mi ovo rade više…?“ I koliko god su svi oko njega bili strpljivi, nježni i puni razumijevanja, koliko god su polahko prilazili i pokušavali ga smiriti… uzalud. Do njega u tim trenucima više nije dopiralo ništa osim straha i bola. I to je nešto o čemu se možda najmanje priča. Koliki trag sve ovo ostavi na dječijoj duši. Taj strah neće nestati preko noći. Trebat će mnogo vremena da ponovo osjeti sigurnost. Da prihvati svoje tijelo, svoje ožiljke i sve što je prošao. Nikada neću zaboraviti prvo kupanje nakon skidanja konaca.Jedva sam mu skinula majicu.Nije htio da pogleda svoj rez. Nije dao nikome da ga dotakne. Kao da je njegovo malo tijelo za njega postalo nešto čega se i sam boji. I tada shvatiš koliko ovakve borbe nisu samo fizičke. One ostave trag mnogo dublje od ožiljka na prsima. Sve je bilo dobro dok je hodao hodnicima bolnice. Tada bi se smijao, slao poljupce sestrama, grlio ljude, pokušavao biti onaj stari Hamza. Ali soba… soba je bila neka druga priča. Mjesto gdje su bili bolovi, pregledi, drenovi i sve ono čega se plašio.Pokušavali smo na sve načine tu sobu učiniti manje strašnom. Puhali smo balone, svirali pištaljke, bojili bojanke vodenim bojama i flomasterima, donosili sve ono što voli i što ga makar na trenutak vraća u bezbrižno djetinjstvo. I znao se nasmijati. Znao je na trenutke opet biti samo dijete. Ali taj mir bi trajao samo dok se vrata sobe ne otvore. Čim bi ušla sestra. Da izmjeri saturaciju, pritisak, temperaturu ili da da terapiju… strah bi se opet vratio u njegove oči. I u sekundi bi se sve promijenilo. Osmijeh bi nestao, a soba bi ponovo postala mjesto bola, pregleda i svega što je prošao. Nijedna majka nikada ne zaboravi trenutke kada njeno dijete pati. To su rane koje ostanu duboko u srcu, čak i kada sve prođe. Nikada neću zaboraviti sate koji prolaze sporo. Zvuk aparata. Miris bolnice. Pogled na monitore koji ti određuju raspoloženje dana. Nikada neću zaboraviti ni trenutke kada sam mislila da više ne mogu. Kada su umor, strah i neizvjesnost postali jači od mene. Ali onda bih pogledala njega. Malo dijete sa ožiljcima većim od njegovih godina, koje se i dalje smije, igra, traži biciklo, priča o vrtiću i sanja obične dječije stvari. Tada shvatiš da nemaš pravo odustati. Bilo je dana kada smo mislili da idemo kući… pa bi nas život opet zaustavio. Ponovno vraćanje drenova, ponovni odlazak u salu, monitori, neprospavane noći i strah od svakog novog nalaza. Mjesec dana bolnice u tuđoj zemlji, daleko od svojih. Daleko od kuće, porodice i svega poznatog. Dani kada ti nedostaje čak i zrak tvoje zemlje. Ljudi koje nikada prije nisi poznavao, a mole za tvoje dijete kao za svoje. I kroz sve to... Hamza. Naš dječak koji je pokazao veću hrabrost nego mnogi odrasli ljudi. Dijete koje je nakon svega znalo reći: “Mama, vidi… nemam više plave ruke.” Ta jedna rečenica vrijedila je svih suza ovog svijeta. I kada operacija prođe, borba nekad ne završi odmah. Ostanu posljedice oporavka, strahovi i stanja koja treba pratiti i čekati da vrijeme uradi svoje. Taman kad smo mislili da je najteže iza nas, desilo se ono neočekivano … Samo tri dana provedenih u našoj kući ponovo smo završili u bolnici. Hamza je počeo da otiče, teško diše i imao je tvrd stomak, a saturacija je pala. Odmah smo se spremili i zaputili u našu bolnicu u Sarajevu gdje su odradili sve potrebne nalaze kao i RTG pluća. Nije bilo dobro... skoro cijelo desno plućno krilo bilo je pod izlivom.... Ponovo intenzivna, ponovo dren, ponovo snimci, nalazi, praćenja, neprospavane noći i ono isto pitanje u glavi: “Kad će više stati?”... Ovaj put nas nije slomio samo strah, nego umor. Onaj umor kada više nemaš ni snage da pričaš, objašnjavaš, odgovaraš ljudima, ni da se oglasiš bilo gdje. Hamza je opet pokazao koliko je veliki borac. Uz sve bolove, drenove, terapije i strah koji nosi nakon svega što je prošao, i dalje pronađe snage da se nasmije, pošalje poljubac, zagrli nas i kaže nešto što nam vrati život u tijelo. U Sarajevu u bolnici smo bili punih 20 dana, punih 20 dana sa drenom. Posebno težak bio je i Bajram. Dok su se drugi okupljali sa svojim porodicama, pripremali bajramsku sofru i radovali se zajedničkim trenucima, mi smo ga dočekali u bolničkoj sobi. Daleko od kuće, daleko od svega što Bajram čini Bajramom. Nije bilo porodičnog okupljanja, mirisa kolača, zagrljaja najmilijih ni one posebne radosti koju taj dan nosi. Umjesto toga, bili su tu bolnički hodnici, aparati, terapije i neizvjesnost koja nas je pratila iz dana u dan. Teško je opisati koliko nam je to palo teško. Ali tada shvatiš da se suština Bajrama ne nalazi u mjestu gdje si, nego u onome što nosiš u srcu. A naše najveće želje tog dana nisu bile ni pokloni ni slavlje. Željeli smo samo jedno... da Hamza bude dobro. Dok smo ga gledali pored sebe, borca koji je i dalje hrabro koračao kroz sve što ga je snašlo, bili smo zahvalni na još jednom zajedničkom Bajramu, ma gdje ga dočekali. Jer u tom trenutku ništa nije bilo važnije od toga... Jedno jutro, tokom vizite, doktorica je mirno izgovorila rečenicu koja nas je presjekla: "Morat ćete ponovo nazad u Tursku, u Acibadem, kako bi se uradile dodatne pretrage i utvrdio razlog zbog kojeg se tečnost vraća." Šok. Ponovo? Opet nazad? Tek smo se vratili. Tek smo pomislili da smo najteže ostavili iza sebe. A sada opet pakovanje kofera, put, bolnica i neizvjesnost. U tom trenutku kroz glavu mi je prošlo stotinu misli. Pokušavam ostati smirena, a u sebi vodim bitku sa strahom, umorom i pitanjima na koja nemam odgovor. Najviše od svega razmišljam o Hamzi. Šta da mu kažem? Kako da mu objasnim da moramo ponovo nazad? Kako da djetetu koje je prošlo operaciju, intenzivnu njegu, drenove, bolove i mjesece borbe objasnim zašto ga opet vodimo u bolnicu? More emocija. Strah, tuga, iscrpljenost, ali i ona posljednja iskra nade koja nas je držala sve ovo vrijeme. Jer nakon svega što smo prošli, ostalo nam je samo jedno, da idemo dalje i da vjerujemo da nas svaki novi korak vodi bliže kraju ove borbe. S obzirom na to da je Hamza još uvijek imao dren, nije mogao putovati redovnim letom, pa su po nas poslali avio sanitet. Već je bio iscrpljen od svega što je prošao. Operacija, intenzivna njega, dani u bolnici, bolovi, dren... a sada ponovo put, ponovo bolnica, ponovo neizvjesnost. Ipak, dijete je dijete. Prihvati ono što mu odrasli kažu, vjeruje i ide dalje, i onda kada ne razumije zašto. Po dolasku u Tursku, sanitetskim vozilom su nas prevezli u bolnicu. Muž nas je već čekao tamo, jer je otputovao prije nas kako Hamza i ja ne bismo prolazili kroz sve sami. A onda još jedan trenutak koji me zatekao. Ponovo soba. Ali ne bilo kakva soba. Ista. Isti broj 510. Ista ona soba u kojoj smo proveli mjesec dana nakon operacije. Isti zidovi. Isti raspored. Isti pogled kroz prozor. Kao da se sve vratilo na početak... Hamza je odmah dobio terapiju protiv bolova jer su oni u tom periodu bili zaista jaki. Nekako smo pregurali tu noć, a već naredno jutro zamolili smo da nas prebace u drugu sobu. Trebao nam je makar mali osjećaj da ipak idemo naprijed, a ne nazad. Dren je nosio još dva dana, a onda je konačno skinut. Punih 22 dana sa drenom. Izljeva više nije bilo. Slijedile su svakodnevne kontrole, RTG snimanja i praćenje. Radio je i CT pluća. Ponovo pregledi, aparati, strah i suze. Ponovo ono poznato vrištanje i plač koji paraju srce. Sve me to nekako vraćalo unazad i budilo uspomene za koje sam se nadala da ostaju iza nas. Ali, kako kažu, poslije kiše uvijek dođe sunce. Tako je, izgleda, bilo i kod nas. Ovaj put smo u Turskoj ostali deset dana. Kada smo sve sabrali, iza nas su bila puna dva mjeseca bolnice. Dva mjeseca borbe, neizvjesnosti i života između bolničkih soba i nalaza. A kod kuće? Samo tri noći mira. Danas, kada je sve to iza nas, vidim da je Hamza mnogo toga ponio sa sobom. Postao je nesigurniji, osjetljiviji, često plačljiv i razdražljiv. Ponekad ga preplavi strah i za stvari koje mu ranije nisu predstavljale problem. Prošao je više nego što bi jedno malo dijete ikada trebalo proći. Trebat će vremena da zacijele ne samo ožiljci koje vidimo, nego i oni koje ne vidimo. Trebat će vremena da ponovo osjeti sigurnost, da zaboravi miris bolnice, zvuk aparata i ljude u bijelim mantilima. Ali kao i do sada, ići ćemo korak po korak. Zajedno. I vjerovati da najteži dio puta ostaje iza nas. Kada pogledam iza nas, znam da nas je ovaj put promijenio zauvijek. Naučio nas je koliko je život krhak. Koliko su zdravlje i obični dani zapravo najveći dar. I koliko ljubavi može stati u jedno malo srce koje se cijeli život bori da kuca jače. Ovo nije samo priča o operaciji. Ovo je priča o vjeri, strahu, snazi, čekanju i ljubavi koja nikada ne odustaje. I jednog dana, kada sve ovo bude samo ožiljak i uspomena, želim da Hamza zna koliko je bio hrabar. Koliko smo vjerovali u njega. I koliko nas je upravo on naučio šta znači biti istinski borac. A moj Tarik... ne znam ni kako riječima opisati koliko mi je značio kroz sve ovo. Dok smo se borili za Hamzu, borili smo se i jedno za drugo. Držali smo se zajedno onda kada je bilo najteže, kada smo bili umorni, uplašeni i kada nam se činilo da više nemamo snage. Bili smo tim. Jedno drugome oslonac, podrška i podsjetnik da ne smijemo odustati. Nije bilo puno riječi, ali je bilo mnogo pogleda koji su govorili sve. Pogleda koji su poručivali: "Izdržat ćemo i ovo." Dok sam ja padala, on me podizao. Dok je njemu bilo teško, trudila sam se biti njegova snaga. I tako, korak po korak, zajedno smo prolazili kroz svaki pregled, svaki nalaz, svaku neprospavanu noć i svaki novi dan. Jer ovakve borbe ne prolazi samo jedno dijete. Prolazi ih cijela porodica. I tek tada shvatiš koliko vrijedi imati osobu koja stoji uz tebe bez mnogo riječi, ali bez ijednog koraka unazad. Hvala ti što si bio moj mir onda kada je u meni bila oluja. Kroz sve ovo još sam više shvatila da, bez obzira na to koliko je put težak, sve je lakše kada ga prolaziš zajedno s osobom koju voliš. I za kraj ovog teksta, najveće hvala našoj porodici, prijateljima i svim ljudima koji su bili uz nas kroz ovu borbu. Hvala na svakoj poruci, pozivu, dovi, zagrljaju i riječima podrške onda kada nam je bilo najteže. Hvala što ste mislili na našeg Hamzu, što ste zajedno s nama strepili, čekali nalaze, radovali se dobrim vijestima i vjerovali onda kada je bilo najteže vjerovati. Posebnu zahvalnost dugujem svom bratu Elminu. Teško je riječima opisati koliko nam je značila njegova podrška. Tokom cijelog ovog puta bio je uz nas gotovo svakog trenutka. Pisao je, zvao, raspitivao se, čekao svaku informaciju zajedno s nama i iskreno prolazio kroz svaki težak trenutak koji smo prolazili i mi. Dok sam ja često bila preplavljena strahom, brigom i umorom, on je bio glas razuma i smirenosti. Uvijek je nalazio prave riječi, vraćao mi nadu kada sam je gubila i davao snagu onda kada sam mislila da je više nemam. Nije nosio naš teret umjesto nas, ali ga je nosio zajedno s nama. A to je nešto što se nikada ne zaboravlja. Takodjer, veliku zahvalnost dugujemo medicinskom osoblju koje je bilo uz nas tokom ovog puta. Hvala svim sestrama iz Acibadem bolnice i naravno sestrama iz Sarajeva koje su svojim osmijehom, toplom riječju, strpljenjem i brigom olakšavale dane koji su nam se nekada činili beskrajno teški. Njihov posao nije samo terapija, mjerenje nalaza i njega pacijenata. Njihov posao je i da pruže utjehu, vrate nadu i budu oslonac onda kada je najpotrebnije. Zbog njih je svaki boravak u bolnici bio barem malo lakši. Posebnu zahvalnost dugujemo i ljekarima koji su bili uz Hamzu kroz godine njegove borbe. Njihova stručnost, smirenost i posvećenost ulijevali su nam povjerenje čak i onda kada smo se suočavali s najtežim trenucima. Od srca hvala Prof. Dr. Ahmetu Arnazu i Op. Dr. Vusalu Mahmudovu, koji su godinama pratili Hamzin put. Hvala vam na znanju, brizi, strpljenju i ljudskosti koju ste pokazali prema našem djetetu. Vašu podršku i sve što ste učinili za Hamzu nikada nećemo zaboraviti. Veliko hvala i našem timu u UKC Sarajevo, Odjelu dječije kardiologije. U trenucima kada nam je bilo najteže, tamo smo pronašli stručnost, razumijevanje i podršku. Hvala Dr. Mirzi Halimiću i Dr. Almiri Kadić na uloženom trudu, brizi i ohrabrenju koje su nam pružali tokom cijelog procesa. Kada prolazite kroz ovakve životne borbe, shvatite koliko vrijede ljudi koji svoj posao rade srcem. Mi smo imali sreću da ih na našem putu sretnemo mnogo. Svim roditeljima koji trenutno prolaze ovu borbu… Znam koliko boli čekati ispred sale. Znam kako izgleda noć provedena gledajući monitore i brojati otkucaje svog djeteta umjesto sati. Znam koliko straha stane u jedno roditeljsko srce. Ali isto tako znam koliko su naša djeca nevjerovatno hrabra i jaka. Mnogo jača nego što ikada možemo zamisliti. Zato nemojte gubiti nadu, čak ni onda kada vam se čini da više nemate snage. Korak po korak, dan po dan… i proći će i ono za šta ste mislili da nikada neće. ♡ Eldina Muhibić Atović 

Značaj dojenja i izdajanja – klinička perspektiva za zdravstvene radnike

By ABCDoktori • April 9, 2025
Dojenje je više od nutritivne podrške – ono je temelj optimalnog rasta i razvoja djeteta, ali i važan faktor u očuvanju zdravlja majke. Kao zdravstveni radnici, naša je dužnost da prepoznamo kliničke i psihološke aspekte dojenja i izdajanja, da pružimo tačne informacije, te da aktivno učestvujemo u zaštiti, promociji i podršci dojenja. Majčino mlijeko je živa tekućina – bogata imunološkim faktorima (IgA, leukociti, lizozimi, laktoferin), probiotskim komponentama i specifičnim nutrijentima optimalno prilagođenim dobi i potrebama djeteta. Kolostrum, prve kapi mlijeka, sadrži visoke koncentracije imunoglobulina i djeluje kao "prva vakcina". Hormoni uključeni u proces laktacije uključuju: Prolaktin – stimulira proizvodnju mlijeka Oksitocin – omogućava otpuštanje mlijeka putem refleksa otpuštanja (let-down reflex) Izdajanje predstavlja ključni alat u održavanju laktacije kada dojenje nije moguće direktno. Indikacije za izdajanje uključuju: Bebe koje ne mogu sisati (npr. prijevremeno rođene, bolesne) Razdvojenost majke i djeteta (npr. hospitalizacija) Potreba za povećanjem produkcije mlijeka Uklanjanje viška mlijeka kod prepunjenih dojki ili mastitisa Moderno izdavanje se najčešće provodi pomoću električnih pumpi – jednostrukih ili duplih – a pravilna higijena i pravilno skladištenje mlijeka su od ključnog značaja! Kako to izgleda u praksi? Nažalost, u mnogim zdravstvenim sistemima podrška dojenju često se svodi na formalno spominjanje „važnosti majčinog mlijeka“ bez konkretnih savjeta, empatije i vremena da se žena zaista osjeti podržano. Kliničke prednosti dojenja Za dijete: Smanjuje incidencu infekcija (gastrointestinalnih, respiratornih, urinarnih) Smanjuje rizik od SIDS-a Poboljšava neurokognitivni razvoj Ima dugoročne koristi: manji rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 1 i 2, alergijskih bolesti Za majku: Brža involucija materice i smanjenje postpartalnog krvarenja Niži rizik od raka dojke, jajnika i dijabetesa tipa 2 Pomaže u regulaciji tjelesne težine nakon poroda Jača emocionalnu povezanost s djetetom Evo kako to, nažalost, izgleda u praksi kod nas i u sličnim okruženjima: Žena rodi, često iscrpljena, prepadnuta. Prvi podoj se preskoči, niko joj ne pokaže kako da pravilno prisloni bebu, a ako beba ne sisa odmah – majci se govori da „nema mlijeka“. Ako insistira na dojenju, često se susretne s pasivno-agresivnim komentarima. Umjesto da joj se pomogne da se opusti i uhvati ritam sa bebom, bebi se nudi formula „da se ne muči“. U najboljem slučaju dobije štur savjet „samo stavljaj često na dojku“, bez uvida u tehniku, bolne bradavice, prepunjenost dojki, ili stvarnu procjenu unosa mlijeka. Ako dođe do problema, često joj se preporuči da „pređe na adaptirano“. Ako majka izdoji i donese mlijeko za hospitalizovanu bebu, često se to mlijeko ne iskoristi ili se ne zna pravilno skladištiti. Ljekari i sestre često nisu obučeni za savjetovanje o dojenju, niti to smatraju svojim poslom. Ponekad se čak omalovažava trud majke koja izdoji kao „pretjerivanje“. Majka se osjeća usamljeno, zbunjeno, pod pritiskom – s jedne strane „mora dojiti“, a s druge „niko joj ne pomaže“. Niti ima jasne upute, niti emocionalnu podršku, i često na kraju odustane – uz osjećaj krivice. Kako bi trebalo da izgleda? Zdravstveni radnici obučeni za savjetovanje o dojenju Prva pomoć kod problema (mastitis, ragade, hipogalaktija) Jasne i provjerene informacije (ne mitovi i lična uvjerenja) Podrška izdajalicama i majkama koje su razdvojene od beba Empatija – slušanje bez osuđivanja Kako se možete edukovati da svojim pacijenticama pružite prave informacije? Zdravstveni radnici su često prvi (i jedini) izvor informacija za majke. Zato je važno da ono što im kažemo bude zasnovano na dokazima, oslobođeno mitova i dobrobrih namjera koje mogu štetiti. Dobra vijest je da edukacija iz ove oblasti postoji – i dostupna je! 1. Osnovna edukacija o laktaciji i dojenju Kursevi i radionice za medicinske sestre, tehničare i ljekare (online i uživo) Primjeri: UNICEF & WHO Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI) – 20-satni kurs Lactation Education Resources (LER) – online kursevi sa certifikatima Edukacije od strane IBCLC savjetnica (International Board Certified Lactation Consultant) 2. Upoznavanje sa preporukama po svjetskim standardima Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) – preporučuje isključivo dojenje do 6 mjeseci, uz nastavak dojenja do 2. godine i duže Američka pedijatrijska akademija (AAP), European Society for Paediatric Gastroenterology, Hepatology and Nutrition (ESPGHAN) – redovno izdaju ažurirane smjernice 3. Praktične vještine koje možete savladati Prepoznavanje pravilnog položaja i prihvata Procjena učinkovitog sisanja Rješavanje problema: ragade, mastitis, hipogalaktija, prepunjenost Savjeti za pravilno izdajanje i čuvanje mlijeka Kako pružiti emocionalnu podršku, ne samo kliničku 4. Preporučiti pacijenticama edukacije sa certificiranim savjetnicima za dojenje - to su često dule, medicinske sestre i drugi. Za dalje čitanje: Infant and young child feeding: Model Chapter for Textbooks for Medical Students and Allied Health Professionals https://www.who.int/publications/i/item/9789241597494 WHO Recommendations on Breastfeeding (2023) https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/breastfeeding American Academy of Pediatrics (AAP) Policy Statement: Breastfeeding and the Use of Human Milk (2022) https://doi.org/10.1542/peds.2022-057988 Academy of Breastfeeding Medicine (ABM) – Clinical Protocols https://www.bfmed.org/protocols Proper Storage and Preparation of Breast Milk https://www.cdc.gov/breastfeeding/recommendations/handling_breastmilk.htm LactMed (U.S. National Library of Medicine) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK501922/

Ermedina Ćosić r. Mulalić - anomalni utok plućnih vena i ASD

By dr. Arnela Ćosić-Fako: dijete djeteta sa urođenom srčanom manom • March 1, 2025
Rođena jednog hladnog zimskog jutra, igrom slučaja u jednom selu kraj Stoca kao sedmanče davne 1962. godine. Sva njega koja je potrebna jednom prematurusu je uskraćena. Kada su se stekli uslovi za putovanje vraćaju se u Sarajevo gdje je ustanovljena srčana mana a izgledi za njeno preživljavanje gotovo nikakvi. Moja majka imala je anomalni utok pulmonalnih vena i ASD. Obišli su sve centre bivše Jugoslavije, pregledana i od strane u to doba najčuvenijeg hirurga, Isidor Papo koji je bio lični Titov ljekar. On je rekao da ne može pomoći i da su šanse male... Medjutim, ona je rasla i borila se, plavičasta, mršava i slabašna bezbroj puta hospitalizirana na Pedijatrijskoj klinici Jezero. Iz bolničkog kreveta obavljala i školske obaveze. U njenoj četrnaestoj godini 1976. u Ljubljani je obavljen operativni zahvat, a zbog nekih komplikacija u prvih 24 sata i reoperacija. Sve je je preživjela. Oporavak je bio dug, preko pola godine je bila u bolnici a veći dio toga vremena u intenzivnoj njezi. Njen život je uveliko olakšan nakon toga ali je ona vec imala razvijenu hipertrofiju i permanentnu FA. Cijeli život je provela na diureticima i antiaritmicima. Ostvarila se i kao supruga i majka iako je trudnoća za nju bila zabranjena i predstavljala je veliki rizik. Kasnije u životu susrela se sa brojnim i drugim zdravstvenim tegobama, ali se borila.. Srce moje lavice je prestalo kucati 2020. U spomen na moju rahmetli majku i njenu životnu borbu, iako su mogućnosti za liječenje tada i sada neuporedive, mislim da su ta malena srca ne samo morfološki drugačija, nego su drugačija i u svakom drugom smislu, jača su, to su srca malenih boraca... 

Tajra Osmanović - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By Belma Ramić Osmanović • March 1, 2025
Zovem se Belma, majka sam jedne prelijepe djevojčice koja se zove Tajra. Prošli smo jako težak put i ovom prilikom želimo dati podršku roditeljima koji prolaze isto. Tajra ima 3 godine i njena dijagnoza je HRHS. Dolazimo iz malenog mjesta Srednje blizu Ilijaša. Moja trudnoća je bila uredna, išla sam redovno na preglede, sve je bilo u najboljem redu do 7 mjeseca. Sjećam se, bio je 07.07.2021. godine kada sam otišla na redovnu kontrolu nadajući se da će sve biti uredu kao i uvijek. Međutim, doktorica je imala jako zabrinut pogled dok je vršila pregled... to me jako uplašilo te sam je upitala da li je sve uredu, a ona onako zabrinutim pogledom, blijedim licem, reče da je uočila neku promjenu na srcu i da nije sigurna o čemu se tu tačno radi, pa me šalje na dodatne pretrage. U tom trenutku nisam bila svjesna šta se dešava, jel ja to dobro čujem? Nakon obavljenog pregleda kod doktora fetalne ehokardiografije, dobijam informaciju da moja beba ima tešku srčanu manu, tačnije hipoplastično desno srce. Za mene je u tom trenutku svijet stao. Prva pomisao mi je bila "Zašto baš ona, zašto baš nama da se ovo desi? "... Jednostavno doživjela sam šok, i sad kad se sjetim tog dana, obuzme me neka jeza i nemir. Naš put od saznanja mane pa do danas je bio dug i težak. Tajra je rođena 15.11.2021. u 16:08h, teška 2100kg, visoka 48cm. Moja mala pahuljica.. 

Emin Mušinović - moj put sa urođenom srčanom manom - ALCAPA

By Samra Mušinović • February 22, 2025
Moje ime je Samra Mušinović. Majka sam dječaka Emina koji sada ima 8 godina, rođenog sa urođenom srčanom manom po nazivu ALCAPA (anomalno odvajanje lijeve koronarne arterije od pluća). 04.12.2016. postaje naš najsretniji dan, na svijet dolazi naš Emin, zdrava i uredna beba kako je kroz sve preglede u toku trudnoće konstatovano od strane doktora. Našoj sreći nema kraja. Te okice su bile naljepše na cijelom svijetu. Kako nam je Emin prvo dijete nisam puno znala o postupcima, pokretima, ponašanju i simptomima novorođenčeta, ali brzo nakon poroda (5 dan) primjetila sam da beba ne diše dobro. Odlazimo na kontrolni pregled u bolnicu „Safet Mujić“ gdje dežurni pedijatar utvrđuje da je sve uredu i da su to „normalne reakcije“. Vraćamo se kući i nastavljamo normalno da se ponašamo uz ubjeđenje da je sve uredu. Iz dana u dan pojavljivali su se sve češći problemi i simptomi kao što su ubrzano disanje, plavilo na usnama, grčenje itd. 31.01.2017. ponovo odlazimo u bolnicu zbog velikog plavila na usnama, čudnog gubitka glasa u toku plača i otežanog disanja, gdje ponovo dežurni pedijatar ne daje konkretnu dijagnozu i brzo nas vraćaju kući. 06.02.2017. do sada najgori dan, Emin diše ali nikako ga nismo mogli probuditi, panično odlazimo u istu bolnicu gdje nas prima šef pedijatrije dr. Šehović i ostajemo na posmatranju tri dana gdje nikako nije uspostavljena konkretna dijagnoza a beba je bila sve lošija. Treći dan nas šalju na SKB Mostar, gdje je odmah po prijemu i obavljanju prvih pretraga jedna doktorica otvorila na računaru sliku Eminovih pluća i samo izgovorila „pozovite kardiologa“. Uporedo se rade razne pretrage i smještaju nas na odjel pedijatrije gdje se nakon kratkog vremena pojavljuje dr. Vlado Jegdić, predstavlja se i upoznaje nas da će izvršiti kardiološki pregled srca. Iznenađeno i zabrinuto lice doktora dok gleda u monitor koji mi ne razumijemo, bilo je više nego sumnjivo. Nakon nekoliko minuta pregleda doktor nam saopštava užasnu činjenicu da naš Emin ima jako tešku srčanu manu, da je stanje loše i da moramo što hitnije prebaciti dijete u neke veće zdrastvene ustanove. U haosu koji nas je zadesio ni slutili nismo da smo upoznali jednog od glavnih spasioca našeg Emina, koji je odmah djelovao da postojeće stanje koje je loše ublaži koliko može, smješta bebu na odjel intezivne njege i odmah pristupa organizaciji transporta, pratnje i prijema na UKC Sarajevo, što se i dogodilo u ranim jutarnjim satima narednog dana. U Sarajevu ostajemo narednih mjesec dana gdje je potvrđena srčana mana katerizacijom srca koju je uradio dr.Mirza Halimić. Razdoblje od 30 dana za nekoga nije dugo, ali je za nas bilo kao vječnost. Gledati svoje dijete od samo par mjeseci života na kojem je prikopčano mnogo aparata, braonila, cjevčica je nešto što nijednom roditelju ne bi poželjela. Dani isčekivanja, nadanja, molbi upućivanih dragom Bogu da ti spasi najvoljenije su trajali kao vječnosti. Pozivi rodbine, prijatelja, su davali neku snagu, davali nam doznanja da nismo sami. U bolnici upoznajemo i druge roditelje koji su u istoj borbi kao i mi, sa različitim dijagnozama. Shvatamo da smo jedno poglavlje naših života završili, sada ide drugo, puno drugačije, odlučnije, borbenije, ali stalno uz nadu da će proći, da će biti sve dobro, nismo se predavali i padali u depresiju jer smo znali da tako nećemo pomoći svom djetetu. Iz Sarajeva Emin i ja odlazimo za Tursku u bolicu Acibadem 06.03.2017. godine sanitetski letom. Naredna dva dana smo bili u sobi gdje se rade razne pretrage. Dolazi 8.mart, dan žena i moj rođendan, ništa od toga mi nije na pameti, ništa mi nije važno, moja misao je samo uz Emina i njegovo srce. Sve mi je strano, jezik ne znam, gledam u lica doktoa, sa njihovih pogleda pokušavam saznati stanje. Izrazi lica nisu obećavali. Prevodioc mi saopštava vijest koja ledi krv užilama, Eminovo srce radi samo 17%, stanje je teško i ne daje nadu da će preživjeti. Doktor je rekao da dođe otac iz Bosne, kako bi dijete vidjeo vjerovatno posljednji put. To su riječi koje i dan danas odzvanjaju u ušima. Operacija je počela, trajala je 10 sati, doktori ulaze izlaze, ništa ne znaš, stanje koje se ne može opisati riječima. Poslije operacije doktor izlazi i prevodioc kaže da je operacija završena, da je najvažnije da srce kuca, ali da je stanje teško, da još ništa ne obećava. Uvode nas u salu da vidimo Emina, njegovo malo tijelo je prikopčano na aparate, od njih skoro da ga i ne vidimo. U tom momentu osjećanja su izmješana, sreća jer je preživio operaciju a s druge strane strah šta i kako dalje.

Sara Kličić - moj put sa urođenom srčanom manom -VSD

By Lejla Kličić • February 18, 2025
Moje ime je Lejla Kličić, iz Cazina sam, imam dvije kćerke, a jedna od njih – starija djevojčica Sara, ima urođenu srčanu manu. Sara je rođena 24.01.2020. godine u Bihaću, kao dijete iz uredno vođene trudnoće, te joj je nakon rođenja, po pregledu pedijatra ustanovljena srčana mana – VSD. Dolazak bebe je sam po sebi nešto sasvim novo i suviše emotivno za svaku majku, a kada naknadno saznate da postoji „neki problem“ onda je sve skupa još teže. Miješali su se osjećaji - velika ljubav i još veći strah, strah za dijete i sve ono što slijedi. Sigurna sam da su u 99 % slučajeva prvo na umu pitanja „Zašto baš mom djetetu?“, „Zašto baš ja?“ i sl. Međutim, kada prihvatite dijagnozu djeteta i uhvatite se u koštac sa životom, odlučni u namjeri da savladate sve što dolazi, onda se problemi više ne nazivaju problemima, nego izazovima. Sa 7 mjeseci Sara je imala prvu operaciju u Sarajevu. Usuđujem se reći da je bila samo djelomično uspješna jer joj je produžila život, ali ne i riješila problem. VSD ili „rupica“ na srcu nije zatvorena, a doktorica u Beogradu rekla nam je da je njena mana kompleksnija, i da je pored VSD-a tu i „propuštanje“ mitralne valvule (zalistak).

Operacija srca u Linzu (Austrija) - savjeti za roditelje

By Senka Kulenović Delić-Redžepagić • February 18, 2025
Dragi roditelji, naša beba je uspješno operirana 17.04.2023. godine u Linzu. Pišem kako bih dala korisne informacije na jednom mjestu za roditelje koje ovo sve tek čeka s nadom da će im biti od pomoći SMJEŠTAJ: Kada Vašoj bebi bude odobrena operacija, dobit ćete prijedlog od bolnice da se smjestite u Teddy House ili u Harry's Home. Mi smo vrijeme proveli u oba smještaja. Teddiju se javite odmah, pa i ako ne budu imali odmah mjesto, sačekajte, zna se brzo osloboditi kroz par dana. Harry's Home - smještaj tipa apartmana sa kuhinjom, kupatilom, bračnim krevetom, te možete tražiti kinderbed. Doručak i veš mašina se odvojeno plaćaju. Njihov doručak je oko 13€ po osobi, pa se ne isplati na duže staze, ali kuhanje u sobi je moguće. Imaju svoj parking i prodavnice u blizini. Čisto je, moderno, uredno i ljubazni su. Udaljeni su oko 15 min vožnje autom od bolnice. Po meni je ovo bolja opcija ako dolazite na dan, dva (tipa na kontrolu i slično). Njihov mail je: linz@harrys-home.com (iz bolnice šalju neki nevažeći mail pa koristite ovaj). Teddy Haus - definitivno bolja opcija na duže staze, što zbog cijenovne pristupačnosti što zbog blizine (3 min pješice). Smještaj je zaista vrlo čist i uredan, moderno opremljen svim mogućim potrepštinama i na tome nisu štedili, i to se posebno vidi na kuhinji. Koncept je takav da svaki sprat ima 4 spavaće sobe (dobijete svoj ključ), a ostale prostorije (kuhinja, toalet muški i ženski te kupatilo) su zajedničke. To je ujedno i jedina mana po meni, odnosno dijeljenje kupatila sa još tri porodice. Međutim, čišćenje je redovno svaki dan osim subotom i nedjeljom. Dobijete peškire i posteljinu, na raspolaganju su vam i pegla, daska za peglanje, usisivač, grijači bebi bočica i sl. U kupatilu se nalazi veš mašina/sušilica koju možete koristiti po cijeni od 1,5€ po korištenju. U blizini se nalazi parking koji možete koristiti po cijeni od 3,5€ na dan, te svakako tražite tu opciju od Teddy Haus osoblja. Prije dolaska se prijavite za membership, tako vam smještaj po danu bude 15€, umjesto 25€. Membership košta 25€ godišnje. Mail je: n.sykora@herzkinder.at BOLNICA: Cijela zgrada je pokrivena WiFi-jem koji radi odlično. Ambulatorni pregled - s ovim smo zaista bili oduševljeni, sve ide vrlo brzo i organizovano, nama su za samo 3 sata završili opšti pregled, mjerenje, EKG, UZ srca, glave i abdomena te briseve. Na recepciji ambulante imate jednu finu ženu iz BiH što je super ako ne govorite ni engleski ni njemački. Gospođa koja radi na EKG također govori naš jezik i izuzetno je fina. Pedijatrijska ambulanta se nalazi u prizemlju MED Campusa IV (što je ujedno i glavna zgrada). Interna - nalazi se na MED Campusu IV na četvrtom spratu. Beba i ja smo bili tu smješteni dan prije operacije. Iako je soba za dvije mame i dvoje djece, ja sam bila sama. Čisto, uredno, imate kupatilo (turski tuš, umivaonik i šolju), krevete, mjesto za presvlačenje sa ugrađenom kadom te odvojeno mali umivaonik sa ormarićima. Oni će vam objasniti šta sve trebate raditi te će vas posjetiti bebin kirurg i anesteziolog i detaljno vam objasniti kakav zahvat planiraju uraditi. Dobit ćete doruĉak, ručak i večeru. Ponesite svoje bočice i izdajalicu, ali mislim da imaju i oni svoje ako želite. Intenzivna - se nalazi na MED Campusu III (zgrada pored - prizemlje). Nakon boravka na internom, sestra vas vodi na intenzivnu njegu gdje predajete bebu. Najpametniji savjet koji vam mogu dati je da za vrijeme operacije (koje traju u prosjeku 5-7 sati, plus nekoliko sati anesteziološke pripreme, kopčanja na aparate i sve ostalo) iskoristite vrijeme i NE PROVODITE ga u bolnici ili u smještaju. Iako vam na prvu neće biti do toga, natjerajte se da posjetite neku znamenitost, centar grada ili Plus City (njihov veliki shopping centar van grada), možda kupite vašoj bebi neki lijep poklon - nama je vrijeme puno brže prošlo i nismo, barem na trenutke, razmišljali o operaciji koja je bila u toku. Odmah po završetku operacije, nazvat će vas da vam jave rezultate, i dijete ćete moći na kratko vidjeti sat vremena od operacije. Vjerovatno već naredni dan ćete imati priliku posjetiti bebu na duže, i to čak od 13:00 - 18:00 te od 19:00-21:00. Dobit ćete i pamflet na hrvatskom jeziku. Većina sestara i svi doktori govore engleski i izuzetno su susretljivi i ljubazni. Kardiologija - nakon intenzivne, dijete će biti smješteno na neki od odjela - pedijatrijsku kardiologiju ili u dječiju bolnicu, zavisno od mjesta. Dječija kardiologija se nalazi na MED Campus IV na trećem spratu. Imajte na umu da Vaš boravak s bebom zavisi od njihovih kapaciteta te da se prednost daje roditeljima starije djece. Nakon intenzivne, za mene nije bilo mjesta prva dva dana te je beba bila smještena sa drugom bebom u sobi, a suprug i ja smo mogli biti s njom od 09:00 - 21:00 neprestano. Danas mi je ponuđeno da ostanem sa bebom - dobili smo privatnu sobu koja ima i svoje kupatilo, opremu (pelene, šprice, dude, peškire, posteljinu, grijač bočica, lijekove, 2 sudopera i kadicu). Prehrana funkcioniše po principu da vam donesu papir sa mogućnostima izbora za svaki dan (ručak i večera) u sedmici i za ta dva obroka na raspolaganju imate "normalni", dijetalni i bezsvinjski obrok. Po ovotjednom, mogu reći da je ponuda raznovrsna i nema ponavljanja jela. Na Odjelu rade i dvije gospođe - jedna iz BiH i druga iz Crne Gore, obje su susretljive i fine. Dodatne napomene za kardiologiju: - imaju svoje "hospital-grade" Medela izdajalice koje su super, a saznala sam kasno da sam iste mogla tražiti i dok mi je beba boravila na intenzivnoj; - požalila sam se na smanjenje mlijeka, i odmah sutradan su mi doveli sestru koja je ekspertica za dojenje i izdajanje na konsultacije; - nakon vađenja katetera iz vrata, beba je zbog bolova i neugode izbjegavala okretati glavu ulijevo, što sam usputno spomenula sestri - odmah su doveli fiziotarapeutkinju koja nam je pokazala kako olakšati bebi; - u sklopu svake bolniĉke zgrade imate sobu - kapelicu, te osoblje iz Crkve koji su na raspolaganju ukoliko vam je potrebno da s nekim porazgovarate, a koji će vas posjetiti i u sobi i pitati vas da li ste za razgovor; - u zgradi se nalazi i bogata biblioteka - knjižniĉarka će vam isto možda doći i ponuditi knjige za ĉitanje; - na raspolaganju imate i Baby Björn njihalice za bebe, a za starije i dječiji auto kojim se voze gore-dole niz hodnik HRANA Kafeterija - U Teddy Hausu obavezno tražite da vam daju karticu za bolničku kafeteriju. Ona se nalazi na -1 u MED Campusu IV i možete ručati od 12:00 - 13:00. Na raspolaganju imate izbor između dva glavna jela (jedno mesno, drugo vegeterijansko) koja se mijenjaju svaki dan, salatu, supu i desert i to uz pokaz Teddy kartice plaćate samo 3,5€ po osobi. Za dodatnu cijenu imate i odličan izbor obrok salata sa dodacima koje sami kombinirate. Nama se hrana zaista dopala i ne tražite povoljniju opciju. Preporučujem dolazak oko 12:30, jer se do tad smanji gužva koju stvaraju studenti i bude ugodnije. Vikendom ne rade. Antonia Caffe - u blizini se nalazi ako propustite ručak u kafeteriji. Imaju pristojnu hranu, pizze, Budha bowlove, vege i slično, cijene su u prosjeku 10-13€. Vikendom ne rade. Kuhanje - u Teddy Hausu na raspolaganju uvijek imate kruh i namaze za doručak, a ručak/večeru možete praviti sami. U blizini se nalazi Spar, ali imate i druge (malo dalje) opcije. Prodavnice - rade svakim radnim danom osim nedjelje i praznika, osim Spara u Bahnhofu u slučaju nužde koji radi uvijek. Naš Spar radi do 18:00. LIJEKOVI: Po otpustu će djetetu biti propisana terapija. Savjetujem odlazak u obližnju apoteku Nica gdje ćete ih moći nabaviti. Imajte na umu da se lijekovi prave (naših nije bilo u prodaji) pa smo dva dana ostali duže dok su ih pripremili. U apoteci imate gđu Elu koja govori naš jezik pa nju tražite. Najbolje zamolite, iako nije praksa, da li vam mogu odmah dati onoliku kolicinu lijekova za broj mjeseci koji vam je propisan. Račune čuvajte, to možete refundirati. DODATNI SAVJETI: - kupite austrijsku tel karticu (najbolje u Hoferu njihovu HoT karticu) - da vas doktori mogu dobiti lakše + da imate internet gdje god se nalazite; - gorivo je nešto jeftinije u gradu nego na autoputu i vinjetu najbolje kupite odmah onu od 35€ za dva mjeseca; - ako imate malu bebu, ponesite i dajte sestri rukavice za nju jer vole da vuku silne cijevčice koje ih nerviraju i grebu sami sebe; - ukoliko dojite možete svoje mlijeko donositi bebi i oni će ga na svim odjelima vrlo rado preuzeti - imajte na umu da poslije operacije bebama se daje jako malo (tipa 20ml pa se povećava) tako da je najbolje ponijeti one vrećice za pohranu, a ako imate više od toga, zamrzavajte u Teddy-ju; - ukoliko ne govorite ni engleski ni njemački, instalirajte aplikaciju "Translator" koja glasovno prevodi Vaše riječi sugovorniku; Stvari za bebu: potrebno vam je samo onoliko za vrijeme koje ćete provesti s bebom van bolnice i možda za jednu noć na internoj - na intenzivnoj i kardiologiji preferiraju svoju odjeću, da ne bi izgubili vašu, mada možete ponijeti. Šamponi, pelene, maramice, toplomjer, čarapice, benkice su vam dostupne. Ponesite bebine igračke. Sve bebine lične stvari će oni markirati sa njegovim isprintanin imenom i podacima na poleđini da se ne izgube. POVRATAK I PROCEDURA: BiH (Federacija BiH): - po povratku se javiti u Fond, putem emaila ili uživo je moguće dobiti urnek izvještaja koji je potrebno ispuniti i predati 15 dana od otpusta. Dobit ćete i upitnik o zadovoljstvu pruženim uslugama. Potrebno priložiti prevedeno otpusno pismo, bankovni račun i raĉune koje obavezno čuvate radi refundacije (smještaj, prevoz, putarine, lijekovi i sl.). Prevoz se obračunava po sistemu dokaza - avio karta, ili ako idete autom priložiti račune za gorivo i putarine. Imate pravo i na dnevnice za dane koje niste proveli u bolnici sa djetetom. Hrvatska: - po povratku imate 15 dana obavezu Hzzu dostaviti prijevod otpusnog pisma i kopiju originala pošto to plaća Hzzo. Također čuvajte račune smještaja. Refundacija prevoza sa obračunava po najjeftinijoj povratnoj autobusnoj karti što oni izračunaju. Sve možete poslati putem maila.

Bakir Hodžić - moj put sa urođenom srčanom manom - HLHS

By Nerma Hodžić • February 16, 2025
Moje ime je Nermina Hodžić. Majka sam dječaka Bakira Hodžića (10 godina), rođenog sa urođenom srčanom anomalijom hipoplazija lijeve strane srca - HLHS. Rođeni i živimo u Sarajevu. Dijagnozu smo saznali dan poslije rođenja. Rođen je kao beba u terminu, 4.150 gr težak, 56 cm dug, po rođenju odmah proplakao, apgar 9/10. Spontan porod, druga beba iz uredne trudnoće. U trudnoći niko nije mogao vidjeti anomaliju. Prvi dan nakon izlaska, beba počinje brzo da diše, orošen hladnim i ljepljivim znojem, blijed. Tu noć smo ga odveli doktoru gdje nam je rečeno da sam bebi dala previše hape i da je došlo do greške u ishrani. Bebi sam dala 20ml hape, jer sam se trudila uspostaviti dojenje. Tek kasnije sam shvatila da moja beba nije imala refleks sisanja i da nije ništa dojio jer nije imao snage. Vratili smo se kući, da bi nakon 4 sata opet odveli bebu na kliniku gdje su ga odmah primili i odveli na intezivnu njegu. Tu su ga reanimirali i stabilizovali ga. Došao je tada ljekar dr. Halimić Mirza i polako nam je pojasnio šta je bilo sa našom bebom. Sječam se da smo muž i ja sjedili u čekaonici dok doktor nije došao i samo smo molili Boga da bude živ. Kada je doktor došao, objasnio nam je sve o njegovoj dijagnozi i dao nam nadu da će sve biti dobro. Nisam znala i dan danas ne znam kako sam se osječala. Kao da se dešava nekome drugom. U jednom momentu mi je doktor crtao na papir normalno srce, na drugi papir mi je crtao srce moje bebe, kojeg nije bilo pola, i aorta koja je trebala biti velika i debela kod njega je bila mala i tanka (hipoplastična). Sjećam se da sam pitala: "K ako će on živjeti sa ovakvim srcem?" On nam je onda objasnio da djeca sa tim anomalijama prolaze kroz tri vrste operacija, i da na kraju imaju jedan kvalitetan i normalan život. Nisam to mogla u svojoj glavi sumirati, tada, jer mi je zvučalo nemoguće. Ne, nakon crteža i prognoza. Tada je dr. Halimić rekao da beba ostaje na intezivnoj i da će se prebaciti na Univerzitetsku kliniku AKH-a Beč, gdje će mu se uraditi prva pd tri operacije. 18 dana je bio na mašini, stabilan i dobar, 18-ti dan smo prebačeni u Austriju, a 20-ti dan je operisan. Operacija je trajala 12 sati, ali je prošlo sve u najboljem redu. Na intezivnoj njezi je bio 10 dana, i tu počinju problemi. Dobija sepsu, opet ide borba. Uspjeli su ga stabilizovati, i nakon 18 dana intenzivne njege prebacuju nas na odjel. Na odjelu opet problemi. Srce neće da pumpa, velike količine tekučine gubi, srčani ritam preko 300/min, jedna, druga, treća, četvrta transfuzija, 4 transfuzije albumina, 18 vrsta lijekova u perfuzomatima, doktori stalno ulaze i izlaze, razina kisika opada.... jedan korak naprijed napravimo, pet se vratimo unatrag. Sjećam se da mi je jednom tehničar ušao sa doktorima u sobu i rekao: " Mama, šta god bilo večeras sa vašim sinom, znajte da smo ovdje uz vas". Nisam ih registrovala šta mi pričaju, niti zašto, jer sve što sam ja radila je bilo gledanje u njega i u aparate iznad njega. Izdržali smo do jutra, preživio je, i došli su po njega da ga vode na intezivnu opet. Tada sam zamolila sestru da mi dopuste samo malo da ga držim, da ga pomilujem i pomirišem, da ga osjetim u rukama jer ga nisam uzela čitav mjesec. Namjestili su mi stolicu i dali mi ga. U momentu kada sam ga prinijela usnama, počela sam plakati nakon mjesec. Suze nisam pustila prije toga.. Ljuljala sam ga i ljubila, i u jednom momentu mom Bakiru su se vitalni parametri počeli vračati u normalu, sa 300-500 otkucaja na 100, saturacija sa 50 na 70%, on se zarumenio i lijepo počeo disati. Tada mi doktor dolazi nakon nekoh 4 ili 5 sati i kaže: "M ajka, nemojte ga ispuštati iz ruku, vi mu trebate ." I nisam... Nisam ga pustila nikako danima dok me nije opalio panični napad. Držala sam ga u rukama, i samo sam u jednom momentu osjetila kako nemam snage u lijevoj ruci, kako mi trne ruka i brada.. Pritisnem dugme za sestru, ona kada je došla uzima Bakira iz ruku i pita me šta je bilo. Ja nisam mogla da odgovorim, jer nisam imala sposobnost govora jer mi je sve utrnulo i jezik i lice i brada i ruke i noge. Nakon toga počinjem nekontrolisano da se tresem, čitavo tijelo, da su morali da me odnesu na krevet jer nisam bila u stanju sama hodati. Dali su mi nešto za smirenje i ja sam zaspala. Srce se smirilo, sve se malo ustabililo, ali tada Bakir dobija epi napade. Hitni CT pokaže promjene u vidu mikroishemijskih poremećaja. Na terapiji Keppra bio je dvije godine, i nikada se više nisu napadi ponovili. Druga operacija (Glenn)... Bakir ima 5,5 mjeseci, odlazimo na drugu op, koja protiče super, ali dolazi do komplikacija postoperativno. Hematom na Glennu, kojeg su hitno riješili dok je bio na intenzivnoj njezi. Poslije toga, na odjelu, hilotoraks lijevo, atelektaza lijevog plućnog krila, posebna hrana Monogen)… još mi kažu da ću ga morati hraniti na sondu. " Ma nema ništa od toga" , govorim im. Ja sam njega navikla da pije Monogen hapu jako neukusna i bljutava) na flašicu. Mjesec dana bolnice poslije Glenna. Treća operacija (Fontan)... E Fontan... Fontan je jedno čudo. Nisam vjerovala kada su mi ljekari govorili da ću ja znati kada je vrijeme za Fontan. Moj Bakir neposredno prije operacije nije mogao uz tri stepenice da se popne odmah se zamori, poplavi i sjedne. Sa 6 godina Baki dobija novu cirkulaciju. Operacija je trajala neka 3 sata, posoperativno je super sve prošlo. Samo što sam upozorila sestre na njega da se sam ekstubira. Nazvala sam tu noć da vidim kako je sestra mi je rekla da je super, i da se sam ekstubirao. Sutradan smo otišli muž i ja i kada smo ulazili na int.njegu čuli smo ga kako se svađa sa nekim, kad ono sestra koja ga je presvlačila, nije joj dao da ga obuče, htio je da ga ja prevučem. Bili smo u bolnici isto mjesec dana i na kraju otišli kući. Nedugo nakon toga počinje pandemija COVID-a. Moj Bakir dobija jaku infekciju gornjih disajnih puteva, ali nije izolovan COVID. 7 mjeseci poslije Fontan op., Bakir dobija plastični bronhitis. Nova borba, koja traje i dan danas. Plastični bronhitis je u biti poremečaj u limfnoj drenaži, usljed operacija i oštećenja limfnih puteva. Kod njega se manifestuje jakim opstrukcijama u disajnim putevima, tj. nakupljanjem cast-a. To je sadržaj gust i ljepljiv kao žvaka, a opet mekan kao spužva. Uglavnom, kako sam ja shvatila to je jedan vid propadanja Fontanove cirkulacije, a krajnji vid izlječenja te komplikacije je transplantacija srca. Njemu najbolje pomogne u tim napadima inhalacija Alteplaze (trombolitik)… koji odlijepi taj sadržaj i Ventolin sa 3%NaCl, da bi lakše iskašljao. Bakir je već godinu i po bio miran po pitanju tih opstrukcija, i prije mjesec dana mu se opet vratilo kako su počele oscilacije u vremnskim prilikama. Ja sam poslije Bakira rodila još jednu djevojčicu i to za vrijeme COVID-a. Uredna trudnoća, naravno obavila sam sve moguće pretrage vezane za razvoj, i hvala Bogu na kraju je sve bilo uredno. A kako je meni bilo? Iskreno, ne znam. Mislim da je mene lično kroz čitavo ovo putovanje koje je trajalo i traje i dan danas osnažila samo vjera u Boga. Bakira svi u porodici doživljavamo kao sasvim normalno dijete jer on to i jeste. Jako je aktivan, trenira fudbal, pametan je, ide u školu, 4 je razred, voli tjelesno najviše od svih predmeta, ima super društvo, voli se igrati i jako je duhovit. Nema nikakvih intelektualnih poteškoća hvala Bogu. Muž i ja smo shvatili da je adrenalin ono što ga pokreće. Samo neka je ekstremno. Sad ovo ljeto je naučio da roni na moru, i bez problema zaroni u dubinu do 3 m. i izroni, kada smo na moru ne izlazi iz vode, voli da skače sa stijena, sa skakaonica, sa pedalina... Ne mogu reći da me neke situacije ne izbace iz tračnica, ali to je tako u životu svakog roditelja koji ima dijete sa nekom anomalijom. Bilo fizičkom ili psihičkom. Moja sreća zaista je bila ta što sam ja kroz te operacije sa njim u bolnici imala i psihološku pomoć i podršku 2-3 puta sedmično u sklopu njegove rehabilitacije. Vjerujem i znam da mi je to održalo zdrav razum. Ja sam lično tip osobe koja je išla kroz zid glavom da bi svom djetetu pružila neophodnu pomoć i njegu I nema toga što me može zaustaviti kada je u pitanju traženje lijeka i pomoći, ne samo za njega, nego za sve troje. Šta bih poručila roditeljima? Poručila bih im sljedeće - Nema odustajanja!! Nije sve tako strašno. Jeste teško, bilo je teško, teško je i biće teško. Ali hvala Allahu na svemu i na svakom stanju. Od nečega ovako teškog uvijek ima teže. Koliko oni u svojim najslabijim momentima mogu nama da daju snage da guramo i borimo se nismo ni svjesni. Onog momenta kada se pomirite sa dijagnozom svog djeteta, i kada shvatite da ste tu gdje jeste, nema nazad, idete naprijed A naprijed vas čeka sunce, zelena livada, mir i smiraj. Naprijed vas čeka jedno biće prepuno ljubavi, sreće i milosti. Čeka vas vaša nagrada za koju ste se borili toliko teško, i toliko jako da ste mislili da nikad neće osvanuti dan kada će sve biti uredu. Dani i dani, mjeseci i godine su pred nama ako Bog da, a naše je samo da se zahvalimo dragom Bogu što je baš nas odabrao da budemo roditelji našim srčekovcima. Ne može to zaista svako. Kako moje dijete doživljava svoje stanje? To i jeste ustvari stanje, nije bolest. On sam za sebe kaže da je superheroj. Mislim da to sve govori o njemu. Nekad, ali nekad zaista osjetim da je pomalo anksiozan, pogotovo nakon što dobije ove optrukcije. On se toliko nasekira što ne može nekad da to iskašlje ili se nasekira ako počne kašljati hoće li moći zaspati, ali mi to uspijemo nekako prebroditi i preći preko toga. Zaista ja njim razgovaram kao sa odraslom osobom jer je jako pametan i inteligentan i razumije dosta toga . Motiviše me moja vjera. Motiviše me Bakir. Motiviše me svako novo otkriće i pronalazak nelog lijeka, riješenja, opcije itd.. Meni lično snagu daje moj Gospodar, jer bez Njega i Njegove podrške i pomoći ja ne bih ništa od ovoga mogla sama proći. Naravno, tu je muž i porodica, ali samo Gospodar je taj koji daje snagu i vjeru da će sve biti onako kako treba da bude. I kada se pomirimo sa činjenicom da je sve već propisano šta će biti i šta se dešava, lakše prihvatamo trenutno stanje jer znam da ima uvijek još nešto, ima neka nagrada koja nas sve čeka. Bakir je sad top. Super se osječa, super izgleda, dobrog zdravlja, bude tu i tamo nahlađen, bolestan, ali on je hvala Bogu dobro. Ko god ga vidi, a ne zna za njegovu dg, ljudi se zaprepaste kako on dobro izgleda kada saznaju. Jedina nam je sada briga i tražimo načine da nađemo bar nekog od stručnjaka vezano za plastični bronhitis. Ima načina, ima i ljekara, ali ke jako teško pronaći način da se dođe do njih. Ali, to je za neku drugu priču, ukoliko budete zainteresovani. Ja mislim da za ovo stanje ima načina u liječenju pored poznatih načina, ali trebamo samo nekoga ko bi nam pomogao da povežemo situacije i metode liječenja.

Dijagnostika i liječenje karcinoma

By Andrej Doko, Petar Kosijer, Sikozile Ncembu • February 15, 2025
Šta je karcinom? Rak (cancer) je poremćaj rasta, diferencijacije i funkcije ćelija do kojeg dovodi više faktora. Predstavlja drugi vodeći uzročnik smrti u svijetu i prvi u Europi. Još mučnija od pomenute smrtnosti je emocionalna i fizička patnja koju nanosi. Pacijenti i javnost se često pitaju: „Kada će biti lijeka za rak?“ Odgovor na ovo jednostavno pitanje je težak, jer rak nije jedna bolest, već mnogi poremećaji koji imaju disregulaciju rasta ćelija. Neki karcinomi, poput Hodgkinovih limfoma su izliječivi, dok su drugi, poput raka pankreasa, praktično uvijek fatalni. Jedina nada za kontrolu raka leži u saznanju o njegovoj patogenezi i blagovremenoj dijagnostici, napravljeni su veliki koraci u razumjevanju molekularnih osnova karcinoma. Kako nastaje? Većina neoplazmi (tumora) nastaje kao rezultat abnormalnosti u ekspresiji gena koji učestvuju u kontroli ćelijske proliferacije i diferencijacije. Postoje dvije osnovne komponente tumora to su parenhim i stroma. Parenhim predstavlja proliferušiće neoplastične ćelije, dok je stroma vezivno tkivo, vaskulatura, zaštitino nutritivna potpora tumoru koja mu omogućava da preživi. Benigni tumori su dobro diferencirani, sporo napreduju, uglavnom se zadržavaju na jednom mjestu. Maligni tumori su slabije diferencirani od benignih, ćelije su anaplastične invazivni su i metastaziraju na udaljenim organima. Može li se spriječiti? Imajući u vidu da rak nije jedna bolest teško je govoriti o određenim smjernicama za spriječavanje raka. Ipak, moguće je umanjiti rizik izbjegavanjem faktora koji dovode do nastanka raka, kako generalno tako i pojedninačno raka nekog organa ili tkiva. Treba naglasiti sakodnevnu ulogu našeg imuniteta u suzbijanju daljeg napredovanja ćelija koje imaju potencijal da se razviju u rak. Tako da pravilna i uravnotežena ishrana, kroz unos vitamina i drugih jedninjenja koji pomažu jačanje našeg imunog sistema. Tu su vrlo važni i antioksidansi, budući da oksidativni stres dovodi do oštećenja DNK, koje kao što je već navedeno igra ulogu u nastanku tumora. Također tu spada svakako i izbjegavanje loših životnih navika, kao npr. cigarete i alkohol koji se dovode u vezu sa karcinomima određenih organa, prije svega pluća i jetre, zatim vakcinacija protiv HPV-a, te izbjegavanje rizičnih odnosa znatno smanjuju rizik nastanka raka grlića maternice. Kad su u pitanju faktori okoline, iako nekad ne možemo previše utjecati, koliko je moguće izbjegavati jonizujuće zračenje, stres, te teške metale i druga kancerogene. Koje su najčešće vrste raka? Najčešće vrste raka u Bosni i Hercegovini su: rak dojke, rak prostate, rak pluća i rak debelog crijeva. Najčešći tipovi raka u dječjoj dobi uključuju leukemiju, karcinom mozga, neuroblastom i Wilms tumor. Za razliku od nekih karcinoma kod odraslih, karcinomi u djetinjstvu nisu povezani s načinom života i općenito se ne mogu spriječiti ili identificirati probirom. Kako se dijagnosticira i prati? Jedan od razloga zbog kojih se rak smatra zloćudnom bolešću je da kada se pojave simptomi uglavnom već bude kasno. Ipak savremena screening dijagnostika ima potencijal da otkrije na vrijeme kancerozne promijene, te samim tim i produži životni vijek. To uključuje radiološke dijagnostičke metode kao što su MR, CT i PET, kojima se utvrđuje lokalizacija i širenje, biopsija tj. patohistološke metode kojima se utvrđuje stepen progresa, tumor markeri koji u kombinaciju sa ostalim metodama igraju važnu ulogu u dijagnostici i praćenju bolesti. Tu su svakako i savremene laboratorijsko-molekularne poput PCR-a, metode sekvenciranja DNK koje nam daju uvid u samu genetiku i procjenu rizika od nastanka određenih vrsta raka. Kako se liječi? Pristupi liječenju ovise o dijagnostičkim informacijama, proširenosti bolesti i prognozi. Oni mogu biti kurativni (usmjereni na izlječenje) ili palijativni (usmjereni na ublažavanje patnje). Saradnja između različitih stručnjaka ključna je za učinkovito planiranje liječenja. Liječenje može biti hirurško ili nehirurško, ovisno o procjeni koliko je rak uznapredovao, mogućnosti daljnje progresije, lokalizaciji - je li operativno dostupan - te hoće li zahvat donijeti više koristi nego štete. Danas dostupni primarni tretmani uključuju operaciju, kemoterapiju i terapiju zračenjem. Hirurgija ima za cilj ukloniti što je moguće veći dio raka kada je lokaliziran. Kemoterapija koristi citotoksične lijekove koji mogu uzrokovati oštećenje ili smrt ćelija koje se brzo dijele; međutim, također može utjecati na zdrave ćelijee, što dovodi do nuspojava. Terapija zračenjem koristi visokoenergetske zrake za uništavanje ili oštećenje ćelija raka. Ostali tretmani uključuju hormonsku terapiju za rak za hormonski zavisne tumore, kao što su rak dojke, prostate i jajnika, čiji rast ovisi o hormonima; terapija matičnim ćelijama kod hematoloških maligniteta poput leukemije i limfoma; imunoterapija koja pojačava imunološki odgovor protiv raka; i ciljane terapije koje su usmjerene na specifične molekularne promjene u tumorima. Nedavni napredak u liječenju raka, posebice u imunoterapiji, djeluje obećavajuće u vezi poboljšanja ishoda za pacijente uz smanjenje nuspojava. Ovi inovativni pristupi usmjereni su na specifično ciljanje i uklanjanje ćelija raka. Iako još ne postoji niti jedan "čudesan" lijek za rak, kombiniranje terapija nudi nadu za poboljšane stope preživljavanja i kvalitetu života pacijenata Koje su savremene terapije i u kojem smjeru ide medicina u pogledu liječenja? Jedan od pristupa na kom se dosta istražuje u skorije vrijeme je tzv. targetna terapija. Glavni mehanizam targetne terapije jeste ciljanje komponenti relevantnih ćelijskih procesa, a izvjesni mehanizmi uključuju: inhibiciju signalnih puteva, indukciju apoptoze, inhibiciju proliferacije, kao i regulaciju imunog sistema (Ke & Shen, 2017). Naučnici su istraživali sa različitim tipovima raka poput raka dojke, raka pluća, mijeloidne leukemije, kao i različitim oblicima karcinoma i najčesće targetirani signalni putevi uključuju PI3K/Akt signalni put, kao i RAS/Raf/MAPK i VEGF-mTOR puteve. Kod raka dojke ciljani protein u molekularnoj terapiji je ljudski epidermalni receptor HER2, a efikasni agensi u molekularnoj terapiji su lijekovi trastuzumaba i pertuzumaba koji su antitela po strukturi, kao i inhibitori tirozin kinaza apatinib, afatinib i neratinib (Perez et al., 2017). Kod raka pluća, ciljani protein je receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR), a mehanizam djelovanja molekularne terapije uključuje dejstvo na PI3K/Akt signalni put pomoću inhibitora tirozin kinaza. Uprkos pozitivinim preliminarnim rezultatima, pacijenti razviju rezistenciju na inhibitore u roku od godinu dana (Castellanos & Horn, 2015). Kod terapije mijeloidne leukemije, glavni mehanizam djelovanja je inhibicja proteina FMS-like receptor tirozin kinaze pomoću kombinovane terapije alkaloida homoharingtonina (cefalotaksin, OMA) i inhibitora tirozin kinaze sorafeniba (Xu et al., 2015). Npr., kod karcinoma bubrega (renal cell carcinoma), ciljni proteini su vaskularni endotelijalni faktor rasta (VEGF), kao i mTOR protein (mammalian target of rapamycin), a mehanizam delovanja uključuje upotrebu inhibitora VEGF-a pod nazivom bevacizumab i inhibitora mTOR-a pod nazivima temsirolimus i everolimus (Ke & Shen, 2017). 

Hamza Atović - moj put sa urođenom srčanom manom (HRHS)

By Eldina Muhibić Atović • February 15, 2025
Moje ime je Eldina, majka sam dječaka Hamze koji ima 3 godine. Dg HRHS BIH, Sarajevo. Od samog početka, moja trudnoća je bila jako napeta, iscrpljujuća i nikako nisam uživala u njoj. U 12. sedmici trudnoće sam tokom redovnog pregleda dobila vijesti da je nuhalni nabor bebe jako visok (4.2). Moj ginekolog mi je tada saopštio razne komplikacije i dijagnoze koje bi mogle biti zbog povišenog nuhalnog nabora i da ukoliko želim prekinem trudnoću u ranoj fazi. To me jako psihički poljuljalo, dotuklo jer sam već i prije ove trudnoće imala spontani pobačaj. Odlučila sam da ću ići do kraja sa vjerom u Boga. Tako je i bilo, te nakon nekoliko odrađenih testova, stanje se poboljšalo. Trudnoća je tada tekla jako dobro i uredno, kako kažu "školski". Kada sam ušla u 28 sedmicu, tačnije u 7. mjesec trudnoće, otišla sam na redovan ginekološki pregled gdje su me iznenada dočekale loše vijesti. Moj ginekolog je tada vidio promjenu na srcu bebe i uputio me na pregled kod doktora fetalne ehokardiografije. Odlazeći do njega, bila sam u šoku, ali sam i dalje imala nadu da se desila greška na aparatu i time sebe tješila. Međutim, nakon 4 sata čekanja na pregled saznajem ponovo loše vijesti... "Gospođo, Vaše dijete ima tešku srčanu manu, da li će preživjeti, ne znamo, da li će se trudnoća iznijeti do kraja, ni to ne znamo, ali je stanje jako ozbiljno i Vi se sad vodite kao visokorizična trudnica... " to su bile riječi doktora fetalne ehokardiografije... U tom trenutku, moj svijet je stao, tišina u sobi, moj tihi plač, nevjerica, jednostavno šok. More pitanja u glavi, šta dalje.... U svemu ovome, imala sam najveću podršku, podršku mog muža. On je bio moj smiraj i lijek za dalje. Zajedno smo išli korak po korak, razmišljali, planirali, borili se. Samo ja i on. Niko osim nas dvoje nije znao da prolazimo najteži period u našim životima. Trudnoća je nakon toga išla jako dobro, beba se uredno razvijala, dobijala na kilaži, redovno sam osjećala pokrete. Kad sam ušla u 38 sedmicu, porod je krenuo. Porodila sam se prirodnim putem 11.01.2022. godine u 02:00h. Tad je na svijet stigao moj hrabri dječak Hamza, tezak 3550kg, visok 52cm. Porod je protekao uredno, obzirom da sam bila prvorotkinja, trajao je dva sata. Bebu sam uspjela kratko držati na prsima, pomilovati ga, nakon čega su ga brzo odnijeli na sve moguće preglede. Tada je već počela borba, bitka za život našeg Hamze. Hamza je bio priključen na aparate koji su ga održavali da živi. Bilo je upitno prvih 48h da li će uopšte ostati živ.... Drugi dan nakon poroda sam odmah izašla iz bolnice, a on je ostao... osjećaj da sama izlazim bez bebe.... jako tužan... osjećala sam se bespomoćno... Obzirom da je bila korona, svaki dan smo zvali pedijatrijsku kliniku, pitali za stanje djeteta, a odgovor je uvijek bio isti "stanje je stabilno". Zauvijek ću mrziti tu rečenicu, koja ne znači konkretno ništa, ali daje neku nadu za dalje... Nakon 48h boravka na aparatima, stanje je bilo zaista stabilno, Hamza je hvala Bogu je preživio najteze. Tada je krenula naša prava borba, dobila sam ogromnu snagu i vjeru da će sve biti dobro. Jer kako kažu " strpljenje je gorko, ali su plodovi slatk i". Deseti dan smo dobili poziv da nas hitno izmještaju vani, u Tursku, da se obavi prva operacija. Hamza i ja smo putovali sanitetskim letom, a muž je odmah krenuo za nama komercijalnim. Tek porođena, nisam mogla hodati, sjediti, bolovi su bili prisutni konstantno, ali u tom trenutku sam mislila samo na svog Hamzu, da on bude dobro, ništa mi više nije bilo bitno. Kad smo stigli u Tursku, u bolnicu Acibadem Bakirköy, Hamzu su smjestili odmah na intenzivnu, mene u pacijentsku sobu gdje sam dočekala i muža. Sve vrijeme smo bili zajedno, isčekivali nove informacije, nadali se najboljem. Prilikom prvog susreta doktor Ahmet Arnaz nam je objasnio situaciju gdje je naglasio da se moraju izvršiti 3 operacije na Hamzi. Prvu operaciju je imao sa 14 dana života gdje je urađen centralni šant, a sama operacija je trajala 5 sati. Nama vječnost... Sjećam se, kad je završena operacija, doktor je rekao " Ovako mali, a pravi Hamza-lav ". I bio je upravu... 
Show More