Patologija
Lijeva komora je obično hipertrofična i dilatirana. U miokardu se nalaze nespecifične promjene kao što su hipertrofija i fibroza. Pluća su vlažna i teška. Povećana propustljivost kapilara omogućava izlazak eritrocita koje potom fagocituju makrofagi. Hemoglobin se u makrofagima pretvara u hemosiderin i zbog toga se nalaz makrofaga ispunjenih hemosiderinom (ćelije srčane greške) u alveolama smatra dokazom ranijeg plućnog edema.
Klinička slika
Hronični umor tipičan je simptom kod bolesnika sa zatajenjem srca. Dispnoa odnosno zaduha jeste nespecifičan, ali veoma važan simptom nastaje radi zatajenja lijeve polovine srca odnosno transudacije tečnosti u interalveolarne prostore te intraalveolarni edem i edem alveolarnih septa, koji kasnije uzrokuju i kašalj. Ortopnoa uzrokuje osjećaj gušenja u ležećem položaju te takvi bolesnici spavaju sa uzdignutim uzglavljem, a patofiziološki ovaj simptom nastaje radi dotjecanja krvi iz donjih udova u srce prilikom ležanja. Palpitacije (osjećaj hlupanja srca) često prate zatajivanje srca. Inspekcijom ljekar posmatra jugularne vene koje bi trebale biti prepunjene, međutim ovaj simptom se javlja i kod drugih bolesti kao što je perikardni izljev, trikuspidalna stenoza itd.
Fizikalni pregled
Zatajenje srca može pratiti cijanoza, ikterus, anemija, promuklost, kadiogena kaheksija. Sistolni pritisak je nizak. Plućni status može ukazivati na pleuralni izljev ako se perkusijom plućnih baza dobije muklina sa laterouzlaznom granicom, a auskultacijom čuju se inspiracijski hropci. Palpacijom u području desnoga hipohondrija otkrije se povećana jetra, osjetljiva na pritisak što je posljedica zatajenja desne polovine srca sa kongestijom jetre, slezene, a često se može pojaviti i ascites kao posljedica kongestije trbušnih vena. Auskultacijom srca može se često čuti protodijastolički galop (S3).
Jedan od najvažnijih pokazatalja venske kongestije jeste periferni tjestasti edem. Edem je smješten najčešće u području dorzuma stopala, oko skočnog zgloba, a nekada i potkoljenica pa i više, sve do generalizovanog edema, anasarke.
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza
Diferencijalno-dijagnostički u obzir dolazi mnoštvo bolesti kao što su hipotireoza, zatajivanje bubrega, anemija, zatajenje jetre, limfatička i venska insuficijencija, , bolesti pluća itd. Nakon anamneze i fizikalnog pregleda, slijedi EKG, hematološko-biohemijske pretrage, rendgenogram srca i pluća.
EKG može pokazati različite poremećaje ritma kao što su AV blokovi, blokovi grana, ekstrasistolije, a nekada i infarkt miokarda. U krvnoj slici bolesnika ljekar može primijetiti anemiju, poremećaj elektrolita, povišenje ureje i kreatinina ukoliko postoji renalna disfunkcija,povišenje AST i ALT ako postoji poremećaj u jetri. Osim nabojanog, od hematološko-biohemijskih pretraga radi se i kompletna i diferencijalna krvna slika. Najvažniji humoralni pokazatelji disfunkcije srca jesu BNP i NT-proBNP. Razina BNP i NT-proBNP razmjerna je težini oštećenja miokardne funkcije.
Rendgenogram može otkriti uvećanu srčanu sjenu, zatim magnetna rezonancija koja je „ zlatni standard“ za procjenu srčane morfologije i funkcije, ali je ograničena u odnosu na ehokardiografiju.
Nekada se u dijagnostici rade i invazivne metode kao što su koronarna angiografija, kateterizacija srca, biopsija.
Terapija
Terapija zatajenja srca jeste nefarmakološka i farmakološka. Od nefarmakoloških mjera trebalo bi održavati tjelesnu aktivnost, smanjiti unos soli na minimalne količine, kontrolisati unos masti. Farmakološko liječenje -> U liječenju zatajenja srca primjenjuje se nekoliko grupa lijekova:
1. ACE inhibitori ( kaptopril, lizinopril, enalapril, ramipril) označeni su kao prvi lijek koji treba uvesti u trajnu primjenu.
2. BETABLOKERI ( karvedilol, metorpolol, bisoprolol, nebivolol) predstavljaju lijekove koji obuzdavaju simpatikus, koji je važna stavka patofiziologije zatajivanja srca.
3. ANTAGONISTI ALDOSTERONA (spironolakton)
4. ANATGONISTI AT-1 RECEPTORA ZA ANGIOTENZIN 2 ( losartan) često se koriste u kombinaciji sa ACE inhibitorima.
5. DIGITALIS se koristi ukoliko postoji fibrilacija atrija sa tahiartimijom komore.
6. DIURETICI koji se koriste su diuretici Henlaove petlje (furosemid,torasemid), tiazidni diuretici (hidrohlortiazid), i diuretici koji štede kalij (spironolakton).
REFERENCE
1. Gamulin S, Marušić M, Kovač Z i saradnici. Patofiziologija, 8. izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2018.
2. V. Kumar, A.B. Abbas, N. Fausto, R.N. Mitchell. Robinsonove osnove patologije, 8. izdanje. Beograd: Data status; 2010.
3. Božidar Vrhovac, Branimir Jakšić, Željko Reiner, Boris Vucelić. Interna medicina, 4. izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2008.
4. Anthony Fauci, Eugene Braunwald, Dennis Kasper, Stephen Hauser, Dan Longo, J. Larry Jameson, Joseph Localzo. Harisonov priručnik medicine, 17. izdanje. Beograd: Data status; 2016.