UGRIZI ZMIJA OTROVNICA I UBODI OTROVNIH INSEKATA
Riđovka (Vipera berus)
Na našem području se javlja više podvrsta riđovke:
Vipera (berus berus)
Temeljna boja joj je sivkasta, smeđa ili crvenkasta s cik-cak šarom na leđima. Slična je poskoku, ali je manja i šarenija, i nema roščić.
Crna šarka(Vipera berus prester)
Potpuno je crna zmija. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman.
Bosanski šargan (Vipera berus bosniensis)
Žuto-smeđe je boje sa isprekidanom leđnom šarom koja je najčešće u vidu tamnih poprečnih pruga. Naseljava planinske rudine, često je na Bjelašnici.
Planinska šarka (Vipera ursini macrops)
Najmanja je evropska ljutica. Prosječna dužina je 45 cm. Živi u planinskim područjima, iznad 1500 metara nadmorske visine. Šarka ubrizgava maksimalno do 14 mg otrova po ugrizu.
Sastav zmijskog otrova
Zmijski otrovi su složene mješavine biološki aktivnih tvari, čija je zadaća paralizirati ili usmrtiti plijen. Zmije otrov koriste i u samoodbrani. Biohemijskom analizom zmijskih otrova utvrđeno je da oni sadrže mnogobrojne enzime. Do danas je utvrđeno najmanje 26 enzima od kojih su najvažniji proteolitički enzimi, hidrolaze argininskih estera, enzimi slični trombinu, kolagenaze, hijaluronidaze, fosfolipaze, fosfoesteraze, acetilholin esteraze, ribonukleaze, deoksiribonukleaze, NAD nukleotidaze, laktat dehidrogenaze, L-aminooksidaze i adenozin trifosfataze. U otrovima se mogu naći i biološki aktivne tvari niske molekulske mase. One nemaju enzimske aktivnosti, ali je njihovo djelovanje u otrovu vrlo složeno. Često su one odgovorne za toksično djelovanje otrova.
Otrov poskoka uzrokuje niz patofizioloških promjena, kao što su lokalno oštećenje tkiva, bol, paraliza, krvarenje, groznica, tahikardija, apoptoze i druge sistemske pojave.
Pored mogućih fizioloških posljedica djelovanja zmijskog otrova, kod ljudi je vrlo važan i psihološki učinak ugriza. Naime, kod većine ljudi zmije izazivaju jake negativne osjećaje i strah.
Procjena težine trovanja
1. Bez reakcije (prisutan samo ožiljak ugriza).
2. Blaga reakcija ( lokalni edem oko ugriza, nema sistemskih simptoma i znakova nenormalnih laboratorijskih nalaza).
3. Umjerena reakcija (promjene izlaze izvan mjesta ugriza, bez opasne posljedice sistemskih simptoma i znakova, npr. mučnina, povraćanje, parastezije, blago abnormalne koagulacije ili laboratorijske promjene bez klinički značajnog krvarenja).
4. Teška reakcija ( promjene uključuju cijeli ekstremitet, teške sistemske simptome i znakove, npr. hipotenzija, dispnea, šok, izrazito abnormalne koagulacije i laboratorijske promjene sa ili bez klinički značajnog krvarenja).
5. Fatalna reakcija (smrt).
Simptomatologija
Pojava znakova trovanja zmijskim otrovom, te razvoj kasnijih posljedica ovisi od niza faktora kao što su:
· mjesto i dubina ugriza (opasni su ugrizi u području glave, vrata i u krvne sudove),
· broj ugriza,
· dužina trajanja ugriza,
· količina ubrizganog otrova,
· starost i masa žrtve,
· osjetljivost osobe na otrov,
· patogeni mikroorganizmi prisutni u ustima zmije u trenutku ugriza,
· brzina prve pomoći i kvaliteti kasnije medicinske obrade u zdravstvenoj ustanovi.
Sam ugriz je bolan, a očituje se kao dvije ranice razmaknute nekoliko milimetara. Ubrzo nakon ugriza pojavljuje se sjajna oteklina koja se širi od mjesta ugriza. Kako otrov djeluje na faktore zgrušavanja, mogu se vidjeti tačkasta krvarenja, a ponekad i krvarenje iz desni. Kod teških oblika trovanja dominira slika šoka sa izrazitom hipotenzijom, ubrzanim pulsom, povraćanjem, znojenjem, glavoboljom i nemirom.
Liječenje
U uslovima prve pomoći žrtvu treba pomaknuti van područja mogućeg zmijskog napada, utopliti je i prevesti do najbliže zdravstvene ustanove što je brže moguće. Ozlijeđene dijelove treba labavo imobilizirati u funkcionalnom položaju, ispod razine srce, a prstenje, satove i stežuće dijelove odjeće odstraniti.
U hitnoj medicinskoj pomoći potrebno je:
· održavati prohodnost disajnih puteva,
· održavati disanje,
· primijeniti kisik,
· otvoriti i.v. put na zdravom ekstremitetu i
· transportovati žrtvu do najbliže zdravstvene ustanove.
U stacionarnoj ustanovi terapijski zahvat uključuje praćenje prohodnosti disajnih puteva i vitalnih znakova. Potrebno je izmjeriti obim udova po dolasku, a potom ga mjeriti svakih 15 do 20 minuta, sve dok lokalni otok ne popusti. Od laboratorijskih nalaza potrebno je uraditi kompletnu krvnu sliku (KKS) s trombocitima, koagulacijski profil (protrombinsko vrijeme, parcijalno tromboplastinsko vrijeme, fibrinogen, produkte razgradnje fibrina), elektrolite, kreatinin i analizu urina. Sve slučajeve zmijskog ugriza, otrovnih ili neotrovnih zmija treba promatrati u jedinicama intenzivne njege najmanje 8 sati. Liječenje može uključiti davanje benzodiazepina zbog anksioznosti, opioida zbog bolova i vazopresora kod liječenja šoka. Aplikacija antiviperinog seruma, uz napomenu da je davanje seruma opravdano samo kod teških oblika trovanja. Iako nije dokumentiran niti jedan slučaj tetanusa nakon ugriza zmije, ipak, s obzirom na zanemarive nuspojave anatoksina tetanusa, korisno je cijepiti unesrećenog, ako je od zadnje doze anaTe vakcine prošlo više od 5 godina.
Ubod ose, pčele i stršljena
U našem području postoji niz vrsta insekata. Osim komaraca, za koje se zna da su prenosioci bolesti, ostali su smatrani potencijalno otrovnim, ali uglavnom bezopasnim. U ovu grupu spadaju pčele, ose i stršljeni. Osa i stršljen ubadaju i ne ostavljaju žaoku za razliku od pčele koja na mjestu uboda ostavlja žaoku. U praksi je sve više zabilježenih komplikacija nakon uboda pčele, ose a naročito stršljena. Opasni su ubodi u području usne šupljine ili vrata, a naročito ako ubod pogodi krvni sud. Alergijske manifestacije su raznovrsne, od neznatnog edema i eritema oko mjesta uboda, preko generalizirane urtikarije do anafilaktičkog šoka. Zabilježeni su čak i smrtni slučajevi.
Liječenje
U prvoj pomoći unesrećenu osobu je potrebno udaljiti od mjesta opasnosti. Žaoku je bolje ukloniti nježnim grebanjem ili struganjem nego izvlačenjem ili čupanjem pincetom što može unijeti dodatni otrov u tijelo. Kockica leda na mjestu uboda smanjuje bol. Često se koristi krema koja je kombinacija antihistaminika, analgetika i kortikosteroida. Ljudi alergični na ubode, morali bi uvijek sa sobom nositi pribor s antihistaminskim tabletama i pripremljen sprej s adrenalinom koji zaustavlja anafilaktičke ili alergijske reakcije. Ljudi koji imaju tešku alergijsku reakciju na ubod pčele mogu se podvrgnuti desenzibilizaciji koja može spriječiti takve reakcije u budućnosti. Desenzibilizacija je proces ponovnog izlaganja tijela malim količinama tvari koja uzrokuje alergijski odgovor sve dok se taj odgovor ne promijeni.
Crna udovica (Latrodectus tredecimguttatus)
Vrste roda Latrodectus, uključujući i mediteransku crnu udovicu s naših područja, izrazito su otrovne ne samo za ljude već i za mnoge vrste životinja te su odgovorne za mnogobrojne ubode. U našoj državi se nalazi uglavnom u području Hercegovine. Otrovna je samo ženka koja ima tijelo dugo do 1.5cm, dok je mužjak znatno manjih dimenzija (oko 5mm). Glavni toksini otrova crne udovice su grupa latrotoksina, a među njima jedino je alfa latrotoksin otrovan za čovjeka. Toksičnost otrova crne udovice varira ovisno o godišnjem dobu, pa se kada je hladno smanjuje toksičnost otrova jer se pretvara u kiselinu. Crna udovica nije agresivan pauk. Ujeda samo u samoodbrani, odnosno kada bude slučajno ili nepažnjom prignječen uz tijelo. Aktivan je noću. Najviše boravi u žitnim poljima.
Simptomatologija
Ujed Latrodectusa je površan i skoro bezbolan. Vrijeme od ujeda do pojave prvih znakova trovanja iznosi 10 do 60 minuta. Prvi klinički znak je bol u regionalnim limfnim čvorovima. Opšte stanje unesrećenog se ubrzano pogoršava.
U mišićima se javljaju grčevi, oštra bol oko uboda, dijaforeza (preznojavanje), hipertenzija, dehidriranost. Može se pojaviti porast ili pad tjelesne temperature, mučnina, povraćanje, strah od smrti. Na licu se pojavljuje karakterističan izraz „facies latrodectismica“ ili „zajapureno lice“ sa stegnutim mišićima za žvakanje i lice orošeno znojem sa crvenim kapcima. Sljedećeg dana se bol seli u noge te bolesnik osjeća kao da mu noge gore.
Liječenje
U liječenju ovog stanja najbolje pomaže specifični antitoksični serum koji se može davati intramuskularno ili intravenski razrijeđen sa fiziološkom otopinom u omjeru 1:10. Doza je identična za djecu i odrasle.
Literatura
1. Esad Hasaničević, Osnove prehospitalne urgentne medicine, Univerzitet u Zenici, 2009.
2. Enes Slatina, Adnan Jelovac, Karakteristike ugriza zmija na teritoriji opštine Konjic, Zavod za HMP Sarajevo, Fakultet zdravstvenih studija, Urgentni centar Opšte Bolnice Konjic, 2015. Dostupno na: https://www.halo194.rs/images/radovi/2015-01.pdf
3. Josip Miljković, Spolni dimorfizam u proteinskom sastavu otrova poskoka(Vipera ammodytes ammodytes), Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zagreb, 2020. Dostupno na: file:///C:/Users/dell/Downloads/miljkovic-j-2020-rad-za-rektorovu-nagradu-pdf-Iodd2Q3E6o.pdf
4. MSD priručnik dijagnostike i terapije. Dostupno na: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/ozljede-i-trovanja/ugrizi-i-ubodi/ugrizi-zmija
5. MSD priručnik dijagnostike i terapije. Dostupno na:http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/povrede-i-rane/otrovni-ugrizi-i-ubodi/ubodi-pcele-ose-strsljena-i-mrava
6. Dora Žigrović, Koliko je opasna crna udovica? Završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odjel za Biologiju, Osijek 2017. Dostupno na: file:///C:/Users/dell/Downloads/zigrovic_dora_bioos_2017_zavrs_sveuc.pdf









