Tumori hipofize
ETIOPATOGENEZA
Mogu biti benigni tumori-adenomi ili drugi tumori kao kraniofaringeomi, meningeomi, hordomi, gliomi i metastatski tumori u hipofizi.
Prema veličini adenomi se dijele na:
· mikroadenome (manji od 10 mm) i
· makroadenome (već od 10 mm).
Prema aktivnosti tumori mogu biti:
· hormonski aktivni,
· incidentalomi-hormonski neaktivni.
Hormonski aktivni tumori su:
· tumori koji luče prolaktin (najčešći),
· tumori koji luče hormon rasta (10-15%),
· miješani tumori (prolaktin+hormon rasta), miješani (TSH, LH, FSH),
· tumori koji luče ACTH (Nelsonov tumor),
· multipla endokrina neoplazija (MEN1) koju čine adenom hipofize, tumor paratireoidne žlijezde, tumor pankreasa, karcinoid i nodularna bilateralna hiperplazija nadbubrega.
Adenomi hipofize smatraju se tumorima stanica adenohipofize. Čine oko 15% svih intrakranijalnih tumora. Adenom hipofize benigni je tumor epitelnog porijekla. Tačan uzrok tumora hipofize nije poznat, ali najvjerojatnije se događa zbog genetskih abnormalnosti i promjena. Neka nasljedna stanja također su povezana s povećanim rizikom od tumora hipofize.
EPIDEMIOLOGIJA
Prema kriterijima klasifikacije adenoma hipofize (dobroćudnih tumora) koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacije 2004. godine, atipični adenomi hipofize su definisani sa proliferacijskim indeksom MIB-1 većim od 3 %, ekscesivnom imunoreaktivnošću p53, i povećanom mitotičkom aktivnosti. Nađeni su kod 15 % operisanih makroadenoma s izraženom lokalnom invazivnosti i agresivnosti. Mnoga dugotrajna praćenja pokazala su izrazitu sklonost recidiviranju ili čak metastaziranju. Karcinom hipofize izuzetno je rijedak i dosad je opisano ukupno nešto više od 100 slučajeva. Prognoza je obično loša i samo 50 % oboljelih preživi više od jedne godine. Savremene epidemiološke studije pokazuju da su adenomi hipofize 3 do 5 puta učestaliji nego što se mislilo. Sve češće susrećemo tzv. incidentalome - slučajno nađene tumore hipofize, kod potpuno asimptomatskih bolesnika, bez biohemijskih ili neuroloških promjena. Adenomi hipofize najčešće se dijagnosticiraju u mladih žena u reproduktivnoj dobi. Kod muškaraca i starijih osoba su rjeđi, a obično se dijagnosticiraju u uznapredovaloj fazi kao nefunkcionalni adenomi ili makroprolaktinomi s dominacijom neuroloških ispada u kliničkoj slici. U djetinjstvu su rijetki, a mogu se javiti i u obliku nasljednih adenoma hipofize. Atipični invazivni adenomi javljaju se kod 15% makroadenoma hipofize, a maligna alteracija izuzetno je rijetka.
KLINIČKA SLIKA
Klinička slika pacijenta i simptomi zavise od veličine i lokalizacije tumorske mase. Ako su u pitanju makroadenomi, često su prisutni simptomi:
· povišenog intrakranijalnog pritiska,
· glavobolja,
· gubitak vida ili ispadi u neurološkom vidnom polju zbog kompresije optičke hijazme od strane tumorske mase,
· diplopije,
· ptoza očnog kapka.
Kompresija hipotalamohipofiznog drška neaktivnim tumorom dovodi do npr. hiperprolaktinemije što često može dovesti do pogrešne dijagnoze prolaktinoma. Ako su hormonski aktivni tumori, klinička slika zavisi od vrste hormonske aktivnosti.
Endokrinološki, ovisno o tome koji tip tumorskih stanica prevladava razlikujemo više sindroma. Sindrom galaktoreje i amenoreje pojavljuje se u slučajevima hiperprolaktinemije kod prolaktinoma, a sindrom akromegalije kod adenoma koji luči hormon rasta.
Prolaktinomi čine 32% do 66% adenoma i prezentuju se amenorejom, gubitkom libida, galaktorejom i neplodnošću kod žena te gubitkom libida, erektilnom disfunkcijom i neplodnošću kod muškaraca.
Tumori koji luče hormone rasta čine 8% do 16% tumora i obično se prezentuju povećanjem usana, jezika, nosa, ruku i stopala, a dijagnosticiraju se povišenom razinom faktora rasta sličnog inzulinu i razinom hormona rasta
Tumori koji stvaraju adrenokortikotropni hormon (ACTH) čine 2% do 6% adenoma i povezani su s pretilošću, hipertenzijom, dijabetesom i drugim oboljenjima. Cushingova bolest se pojavljuje kod adenoma hipofize s ACTH – izlučujućim ćelijama.
Hipertireoza zbog tumora koji luče hormone koji stimuliraju štitnjaču čini 1% tumora, a ima za posljedicu nepravilan rad štitne žlijezde: znojenje, gubitak težine, tremor, palpitacije, nesanica.
Klinički nefunkcionalni adenomi čine 15% do 54% adenoma te svojom veličinom uglavnom pritišću hijazmu optikusa, pacijent ima diplopije, glavobolje, povišen intrakranijalni pritisak, hipofizna insuficijencija.
DIJAGNOZA
U dijagnostici tumora hipofize, primjenjuju se:
· anamneza,
· klinička slika,
· CT i MRI
· endokrinološka obrada
· oftalmološka obrada.
CT i MRI - dvije komplementarne metode. Kad se želi dobiti prikaz kompjuteriziranom tomografijom, nužan je dodatak joda kao kontrastnog sredstva kako bi primarno izodenzne lezije bile vidljivije. Primjenom kontrasta i mikroadenomi postaju detektabilni. No, ipak se za prikaz mikroadenoma hipofize, prednost daje senzitivnijoj metodi poput MRI.
Svaka endokrinološka obrada uključuje provjeru i analizu cijele palete hormona hipofize i hormona koje izlučuju žlijezde na periferiji (PRL, GH, IGF-1, ACTH, TSH, T3 i T4, kortizol, LH i FSH) nakon koje slijedi provođenje specifičnih endokrinoloških testova; određivanje jutarnje razine kortizola u krvi i sl.
Oftalmološka obrada obuhvata pregled neurološkog vidnog polja, očnog dna.
TRETMAN
Postoje tri vrste liječenja koje se koriste za tumore hipofize:
· hirurško uklanjanje tumora,
· terapija zračenjem pomoću visokih doza x-zraka za ubijanje tumorskih stanica i
· terapija lijekovima za smanjivanje ili iskorjenjivanje tumora.
a) Hirurški tretman
Transfenoidalni hirurški pristup uključuje pristupanje tumoru kroz nosnu šupljinu koristeći mikrohirurški ili endoskopski pristup, ovisno o preferenci hirurga..
Transkranijalni hirurški pristup, ili kraniotomija, rjeđe se koristi i rezerviran je za posebno velike i invazivne tumore koji se ne mogu sigurno ukloniti transsfenoidnim putem.
b) Tretman zračenjem
Radiacijska terapija koristi visokoenergetske rendgenske zrake za ubijanje abnormalnih tumorskih stanica hipofize. Zračenje je izuzetno učinkovito u zaustavljanju rasta tumora. Predlažu se tri vrste zračenja:
· Standardna radioterapija vanjskim snopom
· Liječenje protonskom zrakom
· Stereotaktička radiokirurgija
c) Tretman lijekovima
Lijekovi koji se koriste u liječenju drugih funkcionalnih adenoma uključuju:
Tumori koji luče hormone rasta (akromegalija / gigantizam)
· Okreotid ( Sandostatin )
· Lanreotid ( Somatulin Depot )
· Kabergolin i / ili bromokriptin
· Pegvisomant ( Somavert )
Tumori koji luče ACTH (Cushingov sindrom / bolest)
· Ketokonazol ( Nizoral )
· Mitotan ( lizodren )
· Meterapon ( Metopiron )
· Mifepriston ( Korlym )
Kabergolin se trenutno najčešće koristi od dva lijeka, ima manje nuspojava i obično zahtijeva raspored doziranja dva puta sedmično. Bromokriptin zahtijeva režim doziranja jednom dnevno i općenito ima više nuspojava, uključujući gastrointestinalne tegobe, mučninu i vrtoglavicu pri prebrzom ustajanju. Kabergolin se također pokazao učinkovitim u bolesnika koji su otporni na terapiju bromokriptinom.
PROGNOZA
Prognoza adenoma hipofize ovisi o njegovom funkcionisanju ili nefunkcionisanju. Nefunkcionalni adenomi i prolaktinomi imaju izvrsnu prognozu ako se odmah liječe hirurškim zahvatom i/ili medicinskom terapijom. Funkcionalni adenomi poput Cushingove bolesti i akromegalije povezani su sa nekoliko drugih popratnih bolesti i komplikacija. Povećana je smrtnost, posebno kod bolesnika s Cushingovom bolesti sa kašnjenjem u medicinskom ili hirurškom liječenju.
LITERATURA
Brinar V. i sur. (2009.). Neurologija za medicinare. Zagreb: Medicinska naklada.
Bassett JH, F. S. (1998). Characterization of mutations in patients with multiple endocrine neoplasia type 1. Am J Hum Genet. , 62(2):232-44. .
Crabtree JS, S. P.-B.-B. (2001.). A mouse model of multiple endocrine neoplasia, type 1, develops multiple endocrine tumors. Proc Natl Acad Sci U S A. , 98(3):1118-23.
Gnjidić Ž. i sur. (2013.). Tumori lubanjske osnovice - sadašnjost i budućnost. Zagreb: Medicinska naklada .
Gnjidić Ž., Stipić D. (n.d.). Epidemiologija tumora hipofize. Pristupljeno Juli 19., 2021., HRČAK Portal Hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa : file:///C:/Users/Gazibara/Documents/%C4%8Dlanak%20tumor%20hipofize%20bosanska%20literatura/Gnjidic_Epidemiology_of_pituitary_tumors.pdf https://hrcak.srce.hr/medicina
Molitch, M. E. (2017., februar ). Diagnosis and Treatment of Pituitary Adenomas: A Review. Pristupljeno: juli 22., 2021., od NIH-National Library of Medicine PubMeD.gov: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28170483/
Petrossians P, De Herder W, Kwekkeboom D, Lamberigts. (2000.). Malignant Prolactinoma discovered by D2 receptor imaging. . J Clin Endocrinol Metab , 85:398–401.
Pituitary Gland and Pituitary Tumors. (n.d.). Pristupljeno juli 21., 2021., od American Association of Neurogical Surgeons: https://www.aans.org/en/Patients/Neurosurgical-Conditions-and-Treatments/Pituitary-Gland-and-Pituitary-Tumors
Rotim K., Sajko T. (2008.). Neurokirurgija. Zagreb: Zdravstveno veleučilište.
Russ S., A. C. (18.. juli 2021.). Pituitary Adenoma. Preuzeto 22.. juli 2021. iz NCBI: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK554451/
S., M.-B. (2011). Interna medicina za studente visoke zdravstvene škole . Tuzla: OFF-SET Tuzla.
Tina Tičinović Kurir. (n.d.). Poremećaji endokrinog sustava. Pristupljeno file:///C:/Users/Gazibara/Documents/%C4%8Dlanak%20tumor%20hipofize%20bosanska%20literatura/Ticinovic_Kurir_endokrini%20sustav.pdf
Trogrlić I.,Trogrlić D. (n.d.). Tumori hipofize. file:///C:/Users/Documents/%C4%8Dlanak%20tumor%20hipofize%20bosanska%20literatura/tumori_hipofize.pdf .









