Sindromi prenaprezanja
Sindromi prenaprezanja su poremećaji koji uzrokuju bol u tetivama, mišićima, zglobovima, nervima. To su oštećenja tetiva, mišića te živaca koji se razvijaju postepeno prekomjernim opterećenjem ili prekomjernom aktivnošću.
Postoje dvije vrste ozljeda a to su: velike i male traume.
Velike traume poput uganuća stopala u gležnja ili pucanje tetive, dok male traume mogu uticati na naš lokomotorni sistem. Velike traume odnosno ozljede predstavljaju male pukotine u tetivama i mala krvarenja u vezivnom tkivu mišića koje nastaju pretjeranim forsiranjem mišića, kosti, ligamenata.
Male traume lokomotornog sistema su proizašle iz serije ponavljanih trauma zbog kojih tkivo nije u mogućnosti da se obnovi. Ove povrede mogu zahvatit tetive, mišiće, hrskavicu te kost.
Sindromi prenaprezanja uzrokuju bolna stanja kao što su npr.:
1. Ahilova tetiva
2. Skakačko koljeno
3. Sindrom karpalnog kanala
4. Teniski lakat

Sindromi prenaprezanja se manifestuju kao ozljeda tek kada bol postane jača ili osoba spriječena u aktivnostima svakodnevnog života. Taj uzrok boli je odnosno nastupio mnogo ranije.
Najčešće što se može desiti jeste da se ta bol pojavljuje nakon neke aktivnosti te brzo nestane. Bol se može pojaviti i na početku aktivnosti te nestati nakon zagrijanosti mišića, zgloba, kosti.
Povrede i sindromi prenaprezanja prisutni u profesionalnom, kao i u rekreativnom bavljenju sportom, može se reći da profesionalcu veći rizik predstavljaju sindromi prenaprezanja, a rekreativcu ozljede jer često kreću sa sportskim aktivnostima nakon dužih pauza odnosno su fizički nespremni.
Zašto dolazi do sindroma prenaprezanja?
Ako se stalno ponavljamo iste pokrete što je najčešći slučaj kod sportaša, previše se koristi jedna mišićna skupina tada dolazi do disbalansa. Osim mišića koji se prenaprežu i nemaju dovoljno vremena za oporavak, dolazi i do neravnomjernog „trošenja“ zglobova. Tada se javlja ponavljanje odnosno mala trauma.
Treba naglasiti da se sindromi prenaprezanja mogu javiti i kod rekreativnih sportaša zbog nagle aktivnosti.
Sindromi prenaprezanja se javljaju i kod osoba koje se ne bave nikakvim aktivnostima ali prave ponavljajuće pokrete tokom obavljanja poslovnih zadataka kao npr. udarci čekićem.
Kod bolesti ramena susrećemo se sa sindrom duge glave mišića bicepsa što se manifestuje uz bol i smanjenu pokretljivost ili krckanja kalcifikata o tetivu.
Ovom sindromu su pogođene osobe koje često ponavljaju pokret podizanja ruku iznad glave poput rukometaša, tenisača, plivača.
Kod koljena pretežno se uspostavlja dijagnoza tzv. skakačkog koljena s pojavom bola na prednjoj strani vrha potkoljenice.
Ovo se javlja najčešće kao posljedica mišićnog disbalansa kod kojeg je presnažan prednji natkoljenični mišić (kvadriceps), a mišići gluteusa i mišići zadnje lože su previše slabi.
1. AHILOVA TETIVA
Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) je završetak mišića potkoljenice (m.gastrocnemius i m.soleus). Ahilova tetiva spaja koštani dio potkoljenice (tibiju i fibulu) sa kostima stopala (calcaneus). Ruptura Ahilove tetive: dolazi do nemogućnosti izvođenja plantarne fleksije.
Ahilova tetiva je najsnažnija tetiva u našem tijelu, dužine je 5-6cm, a debljine je od 5-6mm. Ova tetiva nema ovojnicu već je oblažena tankom opnom koju nazivamo peritenonij (grč. peri - oko, tenon - tetiva).
Zadnji dio strane tetiva pokriven je kožom i fascijom potkoljenice.

Slika 1. Povreda Ahilove tetive
Ahilova tetiva je često zahvaćena sindromom prenaprezanja. Upala tetive nastaje pretjeranim opterećenjem koje savlada otvor tetive. Najčešći uzroci nastanka upale Ahilove tetive su pogrešno treniranje, neadekvatna obuća, naglo treniranje, kretanje po neravnomjernom terenu.
Upala može nastati postepeno ili naglo. Upala se najčešće nalazi otprilike oko 2,6cm od hvatišta tetive za kost pete. Početni simptom je bol u samom području, a vezana je uz aktivnost odnosno pokret. Bol je karakteristična jer se pojavljuje ujutro prilikom ustajanja i kod pravljena prvih koraka.
Ponekad može doći do potpune rupture (puknuća) Ahilove tetive. Prilikom puknuća prisutna je velika i trenutna bol.
Test kod rupture Ahilove tetive izvodi se tako što bolesnik leži na stomaku, a mi moramo rukom stisnuti muskulaturu potkoljenice sa obje strane. Ukoliko je Ahilova tetiva rupturirana, tada se stopalo neće pomaknuti.
LIJEČENJE
Kod liječenja povrede Ahilove tetive nije samo potreban hirurški zahvat, bitno je dijagnosticirat sa RTG, MR. Nakon uspostavljanja dijagnoze u ovom slučaju najbitniji je fizikalni tretman od kojeg krećemo.
Kod fizikalne terapije koristi se sljedeći modaliteti: krioterapija, hidroterapija, ultrazvuk, Tcare, magnet, laser, vježbe. Primjenjeni fizikalni modaliteti poboljšavaju vaskularizaciju, regeneraciju, povećavaju obim pokreta i jačaju snagu mišića.
Kod kinezioterapije vježbe istezanja i jačanja mišića će poboljšati cirkulaciju što će pomoći kod bržeg oporavka kao i vježbe jačanja poput ekscentrične kontrakcije.
Fizikalno liječenje usmjereno je na smanjenje boli ukoliko nije došlo do potpune rupture tetive. Kod bolne tetive prestanak sportskih aktivnosti je bitan. Najbitnije je i u kućnim uslovima se držati jedne metode a to je metoda RICE (odmor, led, kompresija, elevacija).


Slika 2. Izvođenje vježbe ekscentrične kontrakcije kod povrede Ahilove tetive
2. Skakačko koljeno
Skakačko koljeno (engl. overuse injuries) je bolni sindrom tj. sindrom prenaprezanja i kao takav nalazi se na prvom mjestu po učestalosti u gotovo svakom sportu. U odbojci skakačko koljeno predstavlja 28% ozljeda, a čak 40% vrhunskih odbojkaša ima takve probleme tokom svoje karijere. Sportovi u kojima je ovaj sindrom čest su: košarka, rukomet, skokovi u vis, skok u dalj, troskok, dizanje utega, biciklizam, hokej na ledu, skijanje, skijaško trčanje, tenis. Svi ti sportovi ovaj sindrom prenaprezanja izdižu na nepovoljno prvo mjesto po učestalosti ali mogućnost pojavljivanja ovog sindroma i kod samih rekrativaca nije isključena.
Prvi simptom ovog sindroma je bol u predjelu koljena i to neposredno ispod ili iznad patele (ili ivera). Kod jakih opterećenja dolazi do upalnih procesa baš na mjestima gdje se tetiva veže na patelu te tada to stanje nazivamo "skakačkim koljenom”.
Pored boli koja se javlja nakon izvođenja čučnja, bol koja se može pojaviti jeste u sjedećem položaju odnosno u autu ili za vrijeme kino predstave, pa se to još zove "znak kinematografa”. Kod pojave ovih simptoma, potrebno je uraditi dodatne pretrage a to je najbolje izvodivo sa ultrazvučnom dijagnostikom, jer osim potvrđivanja kliničke dijagnoze, važno je utvrditi i stadij u kojem se ova bolest nalazi. Razlikujemo V stadija i to:
· I stadij - bol je prisutna samo nakon napora - (treninga), a prestaje nakon kraćeg perioda potpunog odmora
· II stadij - bol je prisutna na početku i nakon aktivnosti
· III stadij - bol je prisutna na početku, za vrijeme i nakon aktivnosti
· IV stadij - bol je prisutna tokom aktivnosti i u fazi mirovanja i osoba je nesposobana za sport
· V stadij - stanje kada je došlo do rupture tetive kvadricepsa ili patelarne sveze
Osim prenaprezanja kod ovog sindroma važan faktor imaju i „X“ i „O“ noge zbog nepravilnog držanja i raspoređivanja opterećenja na patelu. Najveći faktor nastajanja ovog sindroma prenaprezanja jeste nedovoljna fleksibilnost muskulature natkoljenice i neravnomjerna raspodjela mišićne snage kvadricepsa.
LIJEČENJE
Kod konzervativnog liječenja najbitnije je prekid sportske aktivnosti u određeni vrijemenski period a potom i smanjenje aktivnosti u intenzitetu i vremenskom trajanju. Kod fizikalnih modaliteta koristimo: krioterapiju, elektroterapiju, magnet, laser, kinezioterapiju. Kod kinezioterapije imamo vježbe istezanja i vježbe jačanja mišićne snage. Vježbe koje pomažu ojačati koljena (ekscentrične vježbe kojima je cilj uspostavljanje i zadržavanje kontrole pokreta - lagane šetnje koje se provode i uz bolnost u koljenu te se opterećenje povećava dodavanjem dodatnih težina, a ne povećanjem brzine izvođenja vježbe).
Kod hiruškog liječenja izvodi se odstranjenje promijenjenog tkiva na koštano-tetivnoj granici vrška patele odnosno apikotomija (artroskopski).

Slika 3. Vježbe kod skakačkog koljena
3. Sindrom karpalnog kanala
Nervus medijanus prolazi kroz karpalni tunel zajedno sa fleksornim tetivama. Karpalni kanal čini osam sitnih kostiju ručnog zgloba s donje strane, a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo, odnosno ligamenti. Uzrok nastanka ovog sindroma može biti prelom kostiju šake, otok tkiva, reaumatoidni artritis, pretjerano opterećenje tih kostiju, itd. Kod ovog sindroma karakteristična je bol n. medijanusa, slabost i atrofija mišića, vaskularne promjene.
Dijagnoza sindroma karpalnog kanala postavlja se na temelju kliničkog pregleda i elektromioneurografije (EMNG), odnosno elektrofiziološke pretrage funkcije mišića i perifernih živaca, koja može ukazati na njihovo oštećenje. Osim RTG obrade, ponekad se može učiniti i MR šake, koja otkriva sve promjene mekih tkiva u navedenom području.

Slika 4. Sindrom Karpalnog tunela
LIJEČENJE
Pored lijekova za liječenje bola kod sindroma karpalnog tunela u ranoj fazi može se potpomoći imobilizacijom šake. Kod blažih slučajeva fizioterapija je prva metoda liječanja a uspostavlja se kako bi se smirili bolni simptomi sindroma karpalnog kanala a također i poboljšalo rastezljivost tetiva i fleksibilnost šake.
Rehabilitacija karpalnog kanala sastoji se iz primjene raznih modaliteta kao što su: elektroterapija, ultrazvuk, magnetoterapija i elektrostimulacija. Na kraju, tu su i vježbe istezanja uz pomoć fizioterapeuta.
Na kraju taj sindrom se u većini slučajeva rješava operativno tako što se radi sekcija retinaculum fleflexorum (lig. carpi transversum).
4. Teniski lakat
Teniski lakat (epicondylitis humeri lateralis) je najčešći entenzitis kojeg karakteriše jaka bol pri mišićnim kontrakcijama. Najčešće se javlja kod sportista ali i drugih fizičkih radnika koji koriste ponavljajuće pokrete ruke odnosno lakatnog zgloba. Bol i osjetljivost na palpaciju je karakteristična za ovaj sindrom, javlja se na mjestu gdje se tetive mišića podlaktice spajaju sa lateralnim epikondilom odnosno na vanjskoj strani lakta. Iz tog raloga se i naziva „Teniski lakat“. Kod ovog sindroma obično nema otoka ali je ograničenost u pokretima odnosno fleksija u laktu ili samo podizanje ruke, otežana je ekstenzija podlaktice.

Slika 5. Epicondylitis humeri lateralis
LIJEČENJE
Kod liječenja ovog sindroma imamo medikamentozno, fizikalno i hirurško liječenje. Kod medikamentoznog tu su NSAID lijekovi 3-6 nedjelja, kod fizikalne terapije i rehabilitacije koriste se modaliteti poput: krioterapije, laser, Tcare, shockwave, elektroforeza analgetika, manuelna masaža, kinezioterapija. Kod kinezioterapije najbitnije je pravilno istezanja. Hirurško liječenje se vrši kod uporne boli koja duže vremena onemogućava ili ograničava izvođenje nekih svakodnevnih aktivnosti.

Slika 6. Terapija schokwave
Kako spriječiti pojavu sindroma prenaprezanja?
Kod sprečavanja pojave sindroma prenaprezanja nužno je potrebna i primarna i sekundarna prevencija, prepoznati mišićne disbalanse prije pojave bola i ozlijede.
U početku najbitnije je proći odgovarajuću fizioterapijsku procjenu te ustanoviti postoje li kakve blokade u zdjeličnom ili ramenom obruču, kakva je baza oslonca, postoje li značajni mišićni disbalansi, koliko su stabilni gležnjevi te kakva je stabilnost trupa.
U tretmanima za prevenciju najčešće počinjemo s miofascijalnim oslobađanjem blokirane i istezanjem skraćene muskulature. Razlog tog redoslijeda je jednostavan: mišić koji nema odgovarajuću elastičnost nema ni punu funkciju te je pod većim rizikom od ozljede, odnosno sindroma prenaprezanja.
Znači potrebno je aktivirati „uspavane“ mišiće specifičnim vježbama za jačanje snage. Najčešće se to odnosi na mišiće lopatica, gluteusa i tzv. duboke stabilizatore tijela. Najbitnije je proći i odgovarajući proprioceptivni trening kojim se vraća stabilnost u gležnjeve, ali i ostale zglobove.
Literatura
1. Fizioterapija u ortopediji i traumatologiji, prof.dr.sc. nedima Kapidžić-Bašić i saradnici, Tuzla, 2021
3. zdravobudi.hr/clanak/reumatologija/sindromi-prenaprezanja-u-stopalu-1-i-2-dio-19138
5. https://www.building-body.com/sindrom-prenaprezanja-ahilove-tetive/
6. zdravobudi.hr/clanak/reumatologija/sindromi-prenaprezanja-u-stopalu-1-i-2-dio-19138
8. https://www.poliklinikabagatin.hr/blog/karpalni-kanal-uzroci-prevencija-lijecenje/
9. https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/teniski-lakat-uzroci-simptomi-i-lijecenje
10. http://www.scipion.hr/cd/123/teniski-lakat-scipion-centar-za-fizioterapiju-i-fitness-rijeka-scipion
11. https://www.fizioterapeut.hr/bolesti/ortopedske-i-sportske-ozljede/skakacko-koljeno-jumpers-knee/
12. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/18834/Teniski-lakat-lat-lateralni-epikondilitis.html









