PURPURE I VASKULITISI
Vaskulitisi predstavljaju heterogenu skupinu bolesti čija je glavna karakteristika upala stijenke krvnih žila (arterija, arteriola, kapilara i venula) praćena proliferacijom, a u nekim slučajevima i nekrozom. Promjena koju najčešće vidimo na koži jest purpura – eritematozna papula koja ne blijedi na vitropresiju. Osim što se može pojaviti kao samostalna, primarna bolest (vaskulitis je dominantan patološki nalaz), često se pronađe kao prateći simptom nekih drugih autoimunih bolesti (sklerodermije, sistemskog i dubokog eritematodesa).
Etiopatogeneza
Mehanizmi i uzroci nastanka bolesti uglavnom ostaju nepoznati, no prema današnjim saznanjima sve upućuje na povezanost sa imunopatogenetskim procesima. Dva najčešća mehanizma oštećenja krvnih žila jesu reakcija preosjetljivosti tip III (oštećenje uvjetovano odlaganjem imunokompleksa) i reakcija preosjetljivosti tip IV (oštećenje posredovano stanicama).
Klasifikacija vakulitisa

GIGANTOCELULARNI ARTERITIS
Definicija. Gigantocelularni arteritis poznat još i kao temporalni arteritis, sustavni je panarteritis obilježen pojavom upalnog infiltrata uz stvaranje multinuklearnih orijaških (divovskih) stanica. Može zahvatiti bilo koju veliku i srednje veliku arteriju - najčešće su to ogranci karotidne arterije (a. temporalis, a. vertebralis, a.ophtalmica i a. ciliaris posterior). Pretežno se javlja u starijih osoba a kod najvećeg broja pacijenata povezan je sa polimijalgijom reumatikom (klinički sindrom bolnosti i ukočenosti mišića vrata, ramenog ili zdjeličnog obruča koja traje više od mjesec dana).
Etiopatogeneza. Iako su mehanizmi nastanka svih vaskulitisa nepoznati, današnje studije upućuju da je u podlozi svega imunološki poremećaj. Ono što govori u prilog tome jest dokaz imunoglobulina i komplemenata u bioptatu metodom imunoflorescencije te povišen broj limfoblasta i imunoglobulina kod bolesnika s polimijalgijom reumatikom.
Klinička slika. Simptomi koji se javljaju na početku su glavobolja, slabost, umor, klaudikcija čeljusti. Nakon toga često dolazi do povećanja tjelesne temperature, pojave polimijalgije reumatike te gubitka na težini. Specifičan nalaz je pojava bolne osjetljivosti i palpatornih čvorova na području a. temporalis uz odustnost pulsa, poremećaj vida te neuralgije u području lica.

Dijagnoza. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorjskog nalaza, angiografije i biopsije zahvaćene krvne žile.
- Laboratorjski nalazi: normokromna i normocitna anemija, ubrzana sedimentacija, povišenje alkalne fosfataze te blago povišenje transaminaza.
- Angiografija: služi za određivanje najpogodnijeg mjesta za biopsiju (lokalizacija lezije).
- Biopsija i patohistološka dijagnostika: panarteritis (upala koja zahvaća sve slojeve stijenke), miješani upalni infiltrat (mononukleari, polimorfonukleari, eozinofili, divovske stanice), nekroza medije, isprekidana lamina elastika interna, jako izražena proliferacija intime (do okluzije). Sve navedene promjene su segmentalne.
Liječenje. Nakon što se uspostavi dijagnoza, kreće se sa koritkosteroidnom terapijom. Učinak liječenja i daljnje prilagođavanje doze provodi se uzastopnim određivanjem i praćenjem vrijednosti sedimentacije. Većina pacijenata jako dobro odgovara na terapiju a kako bi se prevenirao relaps, terapija se provodi i do dvije godine. U većini slučajeva postiže se potpuna remisija.
TAKAYASUOV ARTERITIS
Definicija. Takayasouv arteritis kronični je vaskulitis aorte i njezinih ogranaka. Zahvaća bilo koji dio aorte i bilo koji ogranak a najčešće se pojavljuje kod mlađih žena, prije 40-e godine.
Etiopatogeneza. Kao i kod svih ostalih vaskulitisa, uzrok je imunološke prirode (humoralna ili stanično posredovana oštećenja). Na humoralnu imunoreakciju upućuje hipergamaglobulinemija te nalaz reumatoidnog faktora i imunokompleksa, dok na staničnu imunorekaciju upućuje nalaz NK stanica i kiler limfocita T u bioptatu. Najveći dio kliničke slike uvjetovan je suženjem pojedinih ogranaka aorte.
Patologija. Proksimalni dio aorte i njezini ogranici najčešće su zahvaćeni dijelovi kod ovog oblika vaskulitisa. Početna lezija najprije zahvaća mediju, a kasnije se razvije slika panartirtisa sa upalnim infiltratom koji se sastoji od monocita i plazma stanica. Komplikacije koje mogu nastati jesu disekcija, aneurizma i fibroza.
Klinička slika. Bolest je kroničnog tijeka. Na početku se većinom jave umor, malaksalost, artralgije a ponekad se na nogama može javiti eritema nodosum. Kasnija simptomatologija ovisi o zahvaćenosti pojedinih ogranaka:
- Ogranci luka aorte: glavobolja, vrtoglavica, poremećaji vida, hladni gornji udovi, teško mjerljiv krvni tlak, oslabljene pulsacije.
- Koronarne arterije: angina pektoris.
- Renalne arterije: sekundarna renovaskularna hipertenzija.
- Mezenterične arterije: abdominaln angina, ishemija crijeva.
- Ilijačne arterije: intermitentne klaudikcije, parastezije, hladnoća nogu.
Dijagnoza. Postavlja se na osnovu kliničke slike, fizikalnog i laboratorijskog nalaza a definitivno se potvrđuje angiografijom.
- Anamneza i fizikalni nalaz: znakovi upale, promjene arterijskog pulsa, teško mjerljiv krvni tlak, šumovi nad većim arterijama i sl.
- Laboratorijski nalazi: normokromna normocitna anemija, ubrzana sedimenacija, trombocitoza, pozitivan reuma faktor.
- Angiografija: CT-angiografija najbolja je metoda za utvrđivanje lokalizacije i proširenosti promjena.
Liječenje. Kortikosteoridna terapija glavni je oblik liječenja. Najprije se započinje jako visokim dozama a kada dođe do smirivanja simptoma, postupno snižavati dozu. Kod onih pacijenata kod kojih se ne uspije postići odgovor kortikosteroidima, daju se citostatici. Prijeteće ili nastale komplikacije (stenoza, aneurizma i sl.) liječiti kirurški. Uz liječnički nadzor, petogodišnje preživljenje penje se i do 90%.
NODOZNI POLIARTERITIS
Definicija. Poliarteritis nodosa je nekrotizirajući vaskulitis malih i srednje velikih krvnih žila. Najčešće zahvaćene krvne žile jesu bubrežne, koronarne, krvne žile jetre, gušterače, slezene, mišića, perifernih živaca i mozga. Ono što je karakteristično jest činjenica da je plućna cirkulacije očuvana a puno češće zahvaća muškarace starije životne dobi nego kod žene.
Etiopatogeneza. Nastanak ovog tipa vaskulitisa objašnjen je reakcijom preosjetljivosti tip II. Naime, antigeni s antitijelima stvaraju imunokomplekse i odlažu se iz cirkulacije u stijenku krve žile. 15-30% pacijenata u serumu ima pozitivne HbsAg i HbsAt.
Patologija. Tipičan mikroskopski nalaz pokazuje fibrinoidnu transmuralnu nekrozu, dok makroskopski nalazimo čvorasta zadebljanja najčešće na račvištima arterija. Posljedično dolazi do proliferacije intime i suženja lumena, intraluminalne tromboze te aneurizmatskog proširenja zahvaćenih krvnih žila.
Klinička slika. Pacijenti najprije razviju nespecifične simptome a potom specifične ovisno o zahvaćenom organu ili organskom sustavu.
- Nespecifični simptomi: vrućica, anoreksija, glavobolja, artralgije, mijalgije, bolovi u trbuhu i sl.
- Specifični simptomi:
o Bubreg: prisutnost hipretenzije javlja se u više od polovine bolesnika dok preostala većina ima asimptomatske patološke nalaze urina.
o Muskuloskeletni sustav: pojava artritisa, artralgija i mijalgija
o Srce: kongestivno zatajenje, pleuralni izljevi, aritmogeni poremećaji.
o Probavni sustav: mučnina, povraćanje, abdominalna bol.
o Koža: makulopapularni, papularni ili urtikarijski osip; koža iznad zahvaćene krve žile je topla i crvena.
o Periferni živčani sustav: periferna neuropatija, parastezije, osjećaji umora i slabost udova.
o Središnji živačni sustav: CVI, epilepsija, mentalni poremećaji.

Dijagnoza. Na dijagnozu nodoznog poliarteritisa treba pomišljati kod bolesnika sa povišenom temperaturom i gubitkom tjelesne mase, nejasnom slikom ishemične bolesti srca ili cerebralne ishemije, akutnim abdomenom nejasne etiologije, patološkim nalazom urina i hipertenzijom, miopatijom ili neuropatijom te kožnim osipom. Sve ovo trebalo bi pobuditi sumnju na nodozni poliarteritis. Dodatna potvrda dijagnoze proizilazi iz laboratorijskih nalaza i to prisutnosti leukocitoze, anemije, ubrzane sedimentacije, trombocitoze, prisutnosti cirkulirajućih imunokompleksa, pozitivan Rh faktor, snižena aktivnost komplementa, negativna antinuklearna antitijela, proteinurija, hematurija, azotemija). Definitivna potvrda podrazumijeva angiografiju i biopsiju zahvaćene krvne žile.
Liječenje. Uvijek se započinje kortikosteroidnom terapijom a nakon povlačenja simptoma postupno se smanjuje doza. Ukoliko izostane reakcija na kortikosteroide primjenjuju se citostatici. Pored ovoga, treba provoditi i simptomatsko liječenje. Liječeni imaju petogodišnju stopu preživljenja od 60% dok neliječeni ili oni sa komplikacija umiru unutar jedne godine od postavljene dijagnoze.
KAWASAKIEVA BOLEST
Kawasakieva bolest predstavlja arteritis malih i srednje velikih krvnih žila udruženih sa promjenama na sluznici i povećanjem limfnih čvorova. Najčešće se javlja kod djece a uzrok je nepoznat. Pretpostavljeno je da se radi o imunološkom mehanizmu. U akutnom stadiju dominiraju febrilnost, eritem i edem dlanova i tabana, egzantem po koži te cervikalni limfadenitis. Poslije nastupa deskvamacija a kod trećine pacijenata i kardiovaskularne komplikacije: aneurizma kioronarnih arterija i infarkt miokarda.

WEGENEROVA GRANULOMATOZA
Definicija. Wegenerova granulomatoza je rijedak vaskulitis koji se očituje trijasom: granulomi dišnih puteva, granulomatozni nekrotizirajući vaskulitis i fokalni segmentalni glomerulonefritis. Uglavnom obolijevaju muškarci mlađe i srednje životne dobi.
Etiopatogeneta. Smatra se da ovaj oblik vaskulitisa nastaje ulaskom patogena kroz dišne puteve gdje potakne neutrofilni upalni odgovor koji dovede do stvaranja granuloma u dišnim putevima. S obzirom da su većina oboljelih kronični nosioci S. sureusa, on se može smatrati kao potencijalni okidač imunološkog procesa. Uloga c-ANCA protutijela koji je pozitivan u više od 80% oboljelih, ostaje nejasna.
Patologija. Mikroskopski nalazimo transmuralne lezije koje karakterizira infiltracija polimorfonuklearima, monocitima, orijaškim multinuklearnim stanicama i granulomima te fibrinoidna nekroza. Promjene mogu zahvatiti gornji i donji dio dišnog sustava, kožu, oči, bubrege, srca i živčani sustav. Fokalni segmentalni glomerulonefritis promjena je koju nalazimo u bubregu a obilježena je stvaranjem upalnih polumjeseca u Bowmanovoj čahuri.
Klinička slika. Najprije se javljaju nespecifični simptomi poput temperature, slabosti, malaksalosti, umora, gubitka na težini, artralgije i mijalgije, dok se kasnije pojavljuje i odgovarajuća specifična simptomatologija. Ukoliko vaskulitis zahvati gornje dijelove dišnog sustava najčešće se javlja bol u sinusima, iscjedak iz nosa te destruktivne promjene. Simptomi koji ukazuju na plućne lezije jesu bol u prsima, kratkoća daha, sukrvav ili gnojni iskašljaj i hemoptiza. Zahvaćenost bubrežnog sustava očituje se asimptomatskim poremećajem urina ili bubrežnom insuficijencijom, dok bi simptomi zahvaćenosti sustava za vid podrazumjevali pojavu episkleritisa, uveitisa i ptoze zbog orbitalnog granuloma.
Dijagnoza. Postavlja se na temelju anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza, radiološke obrade te biopsije i patohistološke dijagnostike.
- Laboratorijski nalazi: ubrzana sedimentacija, leukocitoza, treombocitoza, pozitivan Rh faktor kod 60% pacijenata, pozitivna c-ANCA kod 80% pacijenata.
- Radiološka obrada: RTG sinusa govori u prilog sinusitisa dok na RTGu pluća nalazimo čvoraste promjene i infiltrate
- Biopsija i PHD: najbolji uzorak za biopsiju jesu dostupni granulomi dišnog sustava a pored toga radi se i biopsija bubrega. Uz odgovarajuće laboratorijske nalaze, ova pretraga predstavlja zlatni standard u postavljanju dijagnoze.
Liječenje. Liječenje započinjemo ciklofosfamidom i prednizonom. Prednizon se obično ukida nakon 4 tjedna postupno smanjujući dozu dok se ciklofosfamid daje još godinu dana nakon povlačenja simptoma.
CHURG-STRAUSSOV SINDROM
Definicija. Churg-straussov sindrom je sistemski vaskulitis koji zahvaća male i srednje velike arterije a klinički je povezan sa astmom i eozinofilijom. Gledano histološki, ovaj oblik vaskulitisa jako nalikuje nodoznom poliarteritisu uz činjenicu da može biti zahvaćena i plućna cirkulacija.
Etiopatogeneza. Mehanizam nastanka objašnjen je reakcijom preosjetljivosti tip III. Još uvijek nije jasna povezanost imunokompleksa sa atopijskim sindromom (astma, eozinofilija). Bolest zahvaća pluća unutar koji se vidi stvaranje intravaskularnih i ekstravaskularnih granuloma.
Klinička slika. Najprije se javljaju nespecifični simptomi poput temperature, slabosti, malaksalosti, umora, gubitka na težini. Plućni simptomi (astma i plućni infiltrat) javljaju se obično prije početka sustavnog oblika bolesti u kojem mogu biti zahvaćeni koža, mišići, probavni sustav, periferni živci, srce i urinarni trakt.
Dijagnoza. Postavlja se na temelju anamneze, kliničkog nalaza, laboratorijskih nalaza (ubrzana sedimentacija, leukocitoza, eozinofilija, povišeni IgE), radiološkog nalaza pluća (prolazni infiltrati koji traju tjednima ili mjesecima). Konačna dijagnoza potvrđuje se biopsijom i PHD nalazom.
Liječenje. Provodi se kortikosteroidima a kod težih slučajeva uključuje se i ciklofosfamid. Bolest ima jako progresivan tijek gdje petogodšnje preživljenje za liječene osobe iznosi 60% a za neliječene 4%.
HENOCH-SCHONLEINOVA PURPURA
Definicija. Ovaj oblik anafilaktoidne purpure je sustavni oblik vaskulitisa koji se očituje netrombocitopeničnom purpurom, artritisom te promjenama na crijevima i bubrezima. Najčešće se javlja u sječijoj dobi, rijetko poslije 20. godine.
Etiopatogeneza. Bolest nastaje kao posljedica žarišnih oštećenja stijenki kapilara i sitnih krvnih žila u koži ali i drugim organima. Većina bolesnika nedavno je preboljela virusnu infekciju a kod nekih se nađe i alergija na hranu ili lijekove.
Patologija. Gledano histološki nalazimo infiltraciju polimorfonuklearima i fibrinoidnu nekrozu na prekapilarnim arteriolama, kapilarama i postkapilarnim venulama.
Klinička slika. Karakterističan trijas podrazumijeva palpabilnu purpuru, artritis i bol u trbuhu. Počinje akutno visokim temperaturama i drugim općim infektivnim simptomima.
- Koža: makula napreduje u papulu a ona u petehiju. Za razliku od purpura druge etiologije, zbog upalne infiltracije ove promjene su palpabilne.
- Artritis: zahvaća skočne zglobove i koljena ali bez trajnih oštećenja.
- Crijevni simptomi: koliko, povraćanja, hematemeza ili melena. Često imitira sliku akutnog abdomena a može nastati i crijevni infarkt!
- Bubreg: patološki nalaz urina, umjerena uremija i hipertenzija.
- Mozak: vrlo rijetko zahvaćen.

Dijagnoza. Dijagnozu postavljamo na temelju kliniče slike i kliničkog nalaza, laboratorijskih nalaza (blaga leukocitoza ponekad sa blagom eozinofilijom, povišene serumske vrijednosti IgA, mikrohematurija, proteinurija, eritrocitni cilindri u urinu), biopsije kože i PHD nalaza.
Liječenje. Kod blažih oblika indicirano je mirovanje i čeka se spontana remisija. Ukoliko se pojave teži simptomi uvode se kortikosteroidi a iznimno i citostatici (ciklofosfamid). Bolest obično traje 4 tjedna.
Literatura:
1. Božidar Vrhovac, Branimir Jakšić, Željko Reiner, Boris Vucelić; Interna medicina 4. izdanje.
2. Asja Prohić; Dermatovenerologija udžbenik i atlas, Sarajevo 2012.
4. Jatwani S, Goyal A. Vasculitis. In: StatPearls. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; August 9, 2022.
5. Katsambas A, Stefanaki C. Life-threatening purpura and vasculitis. Clin Dermatol. 2005;23(3):227-237.
6. Lipozenčić J i sur, (2008). Dermatovenerologija. Zagreb. Medicinska naklada.
7. Langford CA. Vasculitis. J Allergy Clin Immunol. 2010;125.









