Preembrionalni period obuhvata vrijeme od oplodnje i traje do kraja druge nedjelje, a sam plod u ovom periodu nazivamo rani embrion- preembrion.
Preembrionalni period možemo podijeliti na:
PREIMPLANTACIONI
Preimplantacioni period započinje oplodnjom i traje do 6. dana razvića. Karakteriše ga niz promjena koje se dešavaju na ranom embrionu tokom njegovog kretanja kroz jajovod pa sve do implantacije.
Oplodnja (fertilisatio) obuhvata događaje vezane za spajanje muške i ženske polne ćelije što za posljedicu ima stvaranje prve ćelije novog organizma-zigota. U prvih 24h nakon oplodnje dolazi do brazdanja zigota, pojma koji označava niz mitotičkih dioba koje ne prate rast ćelija, te njegovog kretanja jajovodom prema materici.
Slika 1. Oplodnja
Kratke G1 i G2 faze sprječavaju rast ćelije u interfazi, pa se citoplazma zigota preraspodjeljuje između novonastalih kćerki ćelija tj. blastomera.
Prvi dan, karakterističan je kao dvoćelijski stadij jer zigot sadrži dvije blastomere, drugog dana zigot sadrži 4 blastomere- četveroćelijski stadij.
Četvrtog dana razvića zigot sastoji od 32 blastomere obavijene zonom pelucidom i tada ga nazivamo morula. Četvrtog dana razvića, zametak dospijeva u matericu zahvaljujući pokretima cilija ćelija mukoze jajovoda i blagim kontakcijama mišića njegovog zida.
Petog dana, morula počinje da apsorbuje sekret endimetrijalnih žlijezda, te se stvara šupljina unutar zametka- blastocistna šupljina (cavitas blastocystica), a sama struktura se sada naziva blastocista.
Slika 2. Faze razvoja emrbija
Cavitas blastocystica dijeli blastomeru na embrioblast i trofoblast.
Slika 3. Blastocista
Od embrioblasta će se obrazovati embrion, amnion, alantois i žumanjčana kesa, dok će se od trofoblasta obrazovati plodov dio posteljice i horion.
Uslijed prisustva blastociste u endometriju, kao i produžene stimulacije progesteronom iz "preživjelog" žutog tijela nastaju promjene koje izazivaju decidualnu reakciju. Tim promjenama se endometrijum priprema da prihvati zametak na način da mu obezbjeđuje dovoljnu količinu hrane.
Slika 4. Kraj prve nedjelje razvića
POSTIMPLANTACIONI PERIOD - Traje od 7. do 14. dana razvića, a započinje implantacijom blastociste u endometrijum tijela materice.
DRUGA NEDJELJA RAZVIĆA
IMPLANTACIJA
Do implantacije dolazi 5-8 dana nakon oplodnje a predstavlja incijalno spajanje i uranjanje blastociste u decidualno izmjenjen endometrijum. Implantacija dovodi do značajnih hormonskih promjena u organizmu žene, što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma u cilju podržavanja i održavanja trudnoće. Ne samo maternica, nego i drugi organi, kao što je krvnožilni sistem, sistem za izlučivanje, varenje i cjelokupna izmjena energije usmjereni su na održavanje trudnoće i budući porođaj. Formira se posteljica koja funkcioniše kao privremeni organ preko koje se odvija razmjena hrane i kiseonika između majke i ploda. Na kraju trudnoće maternica igra aktivnu ulogu gdje ritmičkim pokretima mišićnog sloja istiskuje plod, plodovu vodu i posteljicu.
Dvije su faze implantancije:
Implantacija obuhvata sljedeće promjene:
- Razaranje zone pelucide
- Spajanje embrionalnog pola blastociste sa endometrijumom
- Proliferacija i difencijacija trofoblasta
- Sinciciotrofoblast svojim produžecima prekida međućelijske spojeve epitelnih ćelija
- Blastocista uranja u endometrijum
- Površni epitel ponovo postaje kontinuiran
Slika 5. Implantacija
Ćelije ranije spomenutog embrioblasta, proliferišu, diferenciraju se i raspoređuju u 2 sloja: epiblast i hipoblast.
Slika 6. Ekstraembrionalne strukture
Novoformirana struktura se sada označava kao bilaminarni embrionalni disk. Periferne ćelije epiblasta diferenciraju u amnioblaste, koji ograničavaju novonastalu amnionsku šupljinu.
Slika 7. Amnionska šupljina
Amnionska šupljina je ispunjena amnionskom tečnošću.
Ćelije hipoblasta proliferišu i migriraju oblažući blastocistnu šupljinu, te dotadašnja blastocistna šupljina postaje primarna žumančana kesa. Oko 10. dana razvića, ćelije citotrofoblasta i Heuserove membrane stvaraju ekstraembrionalni retikulum. 11. i 12. dana formira se ekstraembrionalni mezoderm čije se ćelije razdvajaju na 2 lista-visceralni i parijetalni od kojih će se razviti amnion i horion. Od 12. do 13. dana nastaje sekundarna žumanjčana kesa. Između 2 sloja ekstraembrionalnog mezoderma, krajem druge nedjelje uočava se horionska šupljina koja ne razdvaja u potpunosti ova dva sloja, već oni ostaju spojeni preko mezenhimne peteljke, od koje će se razviti pupčana vrpca.
POREMEĆAJI RAZVOJA
Ako se blastocista implantira van materice (u jajovodu, jajniku ili peritoneumu) radi o vanmateričnoj (ektopičnoj) trudnoći. Takva trudnoća zahtjeva prekidanje hirurškim putem. Ukoliko ne dođe do adekvatne decidualne reakcije ili se blastocista ne oslobodi zone pelucide, implantacija izostaje i dolazi do spontanog abortusa.
LITERATURA
Knjige:
1. Thomas W. Salder, Lagmanova Medicinska embriologija, prijevod američkog izdanja, 1996.
2. Vera Todorović, Ivan R. Nikolić,Vesna Lačković, Gorana Rančić, Embriologija čovjeka, Beograd 2018.
Sadržaj sa interneta: