Meningeomi su tumori koji se mogu naći na svim mjestima gdje postoji paučinasta ovojnica i rijetko se javljaju na ektopičnim mjestima . Očituju se kao oštro ograničene okrugle tvorbe, veličina im varira od malih poput lješnjaka do velikih promjera 10cm, inkapsulirani, ovalni, vrše pritisak na okolne strukture, mada mogu da budu i pločasti npr. meningeom sfenoidalne kosti. Dobroćudni meningeomi utiskuju se u mozak ali ga ne infiltriraju (stepen I), dok atipični meningeomi (stepen II) i anaplastični (stepen III ) mogu infiltrirati mozak. Sa svakim višim stupnjem tumora, rizik za recidiv nakon odstranjenja i/ili agresivan rast raste. Najčešće su tvrde tvorbe, a na prerezu se pod nožem često osjeti krckanje kalcifikacija. Uz to ovi tumori mogu da uzrokuju eroziju susjednih kosti, kost pokazuje znakove hiperostoze, a katkad tumor urasta u kost kroz Haversove kanaliće.
KLINIČKA PREZENTACIJA
Simptomi i klinički nalazi ovise o lokalizaciji tumora. Obično godinama rastu prije nego što se pojave prvi simptomi, a nerijetko su i asimptomatski. Najčešće se pojavljuju senzorički i motorički ispadi zbog kompresije kore mozga. Uz supratentorijalne meningeome (precentralna i postcentralna moždana vijuga) vežemo pojavu epileptičkih napada kao rezultat iritacije moždane kore, anteriorno na konvekstitetu izazivaju glavobolju i promjene mentalnog statusa, centralno Jacksonovu epilepsiju ili progresivnu monoplegiju, a posteriorno također žarišne napadaje, poremećaje vida, glavobolju i promjene mentalnog statusa dok kraniobazalno smješteni meningeomi daju različitu kliničku sliku. Prognoza za bolesnika sa dobroćudnim meningeomima ( stepen I ) je odlična jer se većina bolesnika izliječi. U oko 4% tumori pokazuju znakove anaplazije ili su u potpunosti maligni. Kod takvih bolesnika malignije forme recidiviraju i metastaziraju.ž
DIJAGNOZA
Obično se dijagnoza meningeoma vrlo brzo može postaviti. Za dijagnozu meningeoma koriste se svi podaci dobiveni anamnezom, fizikalnim pregledom, citološkim, histološkim i imunohistohemijskim nalazom, CT-om, MRI-om. Na CT-u i na MRI-u meningeomi se dobro diferenciraju po ubrizgavanju kontrasta. MRI je metoda izbora kada želimo bolji prikaz moždanog i tumorskog tkiva, prikazuje edem mozga u okolini tumora ukoliko ga ima i daje informacije o prohodnosti duralnih venskih sinusa. Kao metoda izbora, za bolji prikaz krvnih sudova koristi se digitalna suptrakcijska angiografija.
LIJEČENJE I PROGNOZA
Veliki broj meningeoma je asiptomatski i slučajno se otkriva tokom CT ili MRI snimanja, a ukoliko se prate godinama mogu da budu bez uočljivijeg rasta i simptoma pa neposredna neurohirurška intervencija tada nije neophodna. Ukoliko bolesnik ispolji značajnije tegobe tipa hemipareze ili se tokom neuroradiološkog praćenja uoči rast tumora potrebno je preduzeti prije svega hirurško liječenje bolesnika. Cilj kirurškog zahvata ovisi o mjestu tumora i dobi te općem medicinskom stanju pacijenta. Potpunu resekciju treba pokušati u slučaju parasagitalnih i falksnih meningeoma, olfaktornih, kod onih u prednjoj trećini sagitalnog sinusa i za neke tentorijalne i posteriorne. Meningeomi koji se nalaze u lobanjskoj jami mogu biti teže oprabilni zbog komplikacija i pristupu samom meningeomu. U novije vrijeme, kirurške tehnike koje primjenjuju naprednu mikrokirurgiju i specijalizirane pristupe izvode se na pacijentima s meningeomima na bazi lubanje i omogućuju značajnu resekciju. Smrtnost od meningeoma je manja od 1%, a petogodišnje preživljavanje je veće od 90%.
REFERENCE
1. Robbins' pathologic basis of disease, 5th Edition Authors: Ramzi S. Cotran, Vinay Kumar, and Stanley L. Robbins Philadelphia, 1994
2. Patologija, peto preuređeno i dopunjeno izdanje autori: Ivan Damjanov, Sven Seiwerth, Stanko Jukić, Marin Nola
4. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:184:049715