ACIDOBAZNI STATUS I ACIDOBAZNA RAVNOTEŽA

dr. Indira Efendić i Irma Efendić • May 5, 2021

Acidobazna ravnoteža je dio fiziološke homeostaze organizma a koja se tiče održavanja jednakog odnosa između kiselina i baza odnosno održavanje balansa između proizvodnje i izlučivanja kiselina iz organizma, dakle održavanju određene pH vrijednosti.

Acidobazni status tipično podrazumijeva određivanje pH, pCO2 i HCO3- u plazmi, pošto bikarbonatni puferski sistem ima najveći značaj u regulaciji promjene pH i koncentracije H+ jona. Dakle, acidobazni status (ABS) je jedan od pokazatelja stanja arterijske krvi.

Krv čovjeka i njena pH vrijednost su od posebnog značaja za održavanje homeostaze i to zahvaljujući nizu pufera u čovjekovom organizmu. Kako nam pH vrijednost zavisi od koncentracije vodonikovih jona ( H+), regulacija normalne koncentracije vodonikovih jona u ekstracelularnoj tečnosti predstavlja jedan od osnovnih homeostatskih mehanizama u organizmu.

Normalan acidobazni status uključuje kolebanja pH vrijednosti ekstracelularne tečnosti od 7,35 - 7,45, dok je intracelularni pH u granicama od 6,0 - 7,4.

Hajde prvo da ponovimo šta je to kiselina, šta baza a šta pH vrijednost?

● Kiselina je supstanca koja oslobađa jone vodonika (H +) pri disocijaciji u otopini.

Npr.: Hlorovodonična kiselina (HCl) se razdvaja na jone vodonika i jone hlorida

HCl ⇔ H + + Cl-

Ugljična kiselina (H2CO3) razdvaja se na jone vodonika i jone bikarbonata

H2CO3⇔ H+ + HCO3–

Razlikujemo jake kiseline poput hlorovodične kiseline i slabe kiseline poput ugljične kiseline. Razlika je u tome što jake kiseline disociraju više od slabih kiselina. Zbog toga je koncentracija vodonika u jakoj kiselini mnogo veća od koncentracije u slaboj kiselini.

● Baza je supstanca koja u otopini prihvata vodonikove jone.

Npr.: Bazni bikarbonat (HCO3–) prihvata vodonikove jone da bi stvorio ugljičnu kiselinu:

HCO3– + H + ⇔ H2CO3

● “pH je negativan logaritam aktivnosti vodonikovih jona u otopini”.

pH = - log10 [H +]

gdje je [H +] koncentracija vodonikovih jona u molima po litru (mol / L)

Dakle, iz ove formule vidimo da su pH i koncentracija H+ u obrnutom odnosu, odnosno nizak pH odgovara visokoj koncentraciji H+ jona a visok pH odgovara niskoj koncentraciji H+ jona.

● pH otopine ukazuje na njenu kiselost ili bazičnost (alkalnost).

Skala pH je inverzni logaritam sa vrijednostima koje se kreću od 0 do 14:

● sve ispod 7,0 (u rasponu od 0,0 do 6,9) je kiselo;

● sve iznad 7,0 (od 7,1 do 14,0) je bazno (alkalno).

Ekstremne pH vrijednosti u bilo kojem smjeru od 7,0 obično se smatraju inkompatibilnim sa životom. pH u ćelijama (6,8) i krvi (7,4) vrlo su blizu neutralnom, dok je okolina u želucu izrazito kisela, sa pH od 1 do 2.

Jednostavnije rečeno, pH je skala vrijednosti od 0 do 14 kiselosti i alkalnosti.

Acidobazna ravnoteža u ljudskom organizmu jedan je od najvažnijih fizioloških procesa. Klinički značaj acidobazne ravnoteže je izrazito važan. Neki od najčešćih prijema u bolnicu su zbog bolesti koje mogu opasno utjecati na acidobaznu ravnotežu. Zbog toga je važno da razumijemo osnovne principe koji upravljaju ovim dijelom ljudske homeostaze.

Za normalno funkcionisanje organizma je potrebna i optimalna, odnosno neutralna pH sredina. Međutim, mi u organizam svakodnevno unosimo različite vrste hrane i pića kiselog ili alkalnog karaktera, dok s druge strane metabolički putevi u organizmu dovode do nastajanja ugljične, fosforne, sumporne i drugih kiselina. U toku 24h izdahne se oko 20 mol CO₂ putem respiratornog sistema i oko 70-100 mmol kiselina se izluči putem bubrega ali to ipak ne dovodi do promjene u pH.

Sada se postavlja logično pitanje. Kako organizmi čiji organski sistemi zahtjevaju gotovo neutralni pH, unose kisele i alkalne supstance( npr. čovjek koji pije sok od narandže koji ima pH 2,5 do 3,0) i kako mogu preživjeti? Odgovor su puferi.

Hajde onda da krenemo redom.

Koncentracije vodonikovih jona (H⁺)

Vodonikov jon je pojedinačni slobodni proton oslobođen iz vodonikovog atoma. Vrlo precizna regulacija koncentracije vodonikovih jona je od izrazite važnosti jer se većina aktivnosti svih enzimskih sistema u organizmu odvija pod utjecajem koncentracije vodonikovih jona. Shodno tome, bilo kakve promjene koncentracije vodonikovih jona će utjecati na rad skoro svih ćelija i organskih sistema.

Koncentracija H⁺ jona se u tjelesnim tečnostima fiziološki održava na veoma niskom nivou u poređenju sa koncentracijama drugih jona. Npr. normalna koncentracija Na⁺ u ekstracelularnoj tečnosti iznosi 142 mmol/l te je ona oko 3,5 miliona puta veća od normalne koncentracije H⁺ jona koja iznosi oko 0,00004 mmol/l. Dakle, ako posmatramo ovako nisku koncentraciju jona vodonika i njihov značaj kod promjene pH vrijednosti, možemo zaključiti da je precizna regulacija promjene koncentracije vodonikovih jona veoma važna za održavanje fizioloških procesa u organizmu.

Na koji način se vrši regulacija aktivnosti odnosno koncentracije H⁺ jona u organizmu?

Normalan pH arterijske krvi je 7,40 dok je pH venske krvi i intersticijumske tečnosti oko 7,35 zbog dodatnog ugljen-dioksida (CO₂) koji se oslobađa iz tkiva a koji stvara H₂CO₃, pa prema tome normalan pH krvi je blago alkalan ako posmatramo uopšteno neutralnu pH sredinu od pH 7,0. Međutim, u kliničkoj praksi kako je normalan pH arterijske krvi 7,40 smatra se da osoba ima acidozu kad pH padne ispod ove vrijednosti a alkalozu kad pH poraste iznad 7,40. Donja granica pH vrijednosti sa kojom osoba može da preživi nekoliko sati je 6,80 a gornja granica je oko 8,0. Intracelularni pH je malo niži od pH plazme zbog toga što ćelijski metabolizam proizvodi kiesline, posebno H₂CO₃. U zavisnosti od vrste ćelije, utvrđeno je da intracelularni pH može da varira od 6,0 do 7,4. Hipoksija i smanjen protok krvi kroz tkiva mogu dovesti do nagomilavanja kiselina i snižavanja pH vrijednosti u ćelijama.

pH mokraće varira od 4,5 do 8,0 u zavisnosti od acidobaznog stanja ekstracelularne tečnosti. Vidjet ćemo kasnije kakvu to ulogu imaju bubrezi u regulaciji pH.

Primjer ekstremno kisele tjelesne tečnosti je HCl koju luče parijetalne ćelija želuca. Koncentracija H⁺ jona u ovim ćelijama je 4 miliona puta veća od koncentracije H⁺ jona u krvi i njihov pH iznosi 0,8.

Sve što nepovoljno utječe na krvotok pojedinca, negativno će utjecati i na zdravlje te osobe zbog toga što krv djeluje kao puferski rastvor koji održava sve tjelesne ćelije i tkiva u ravnoteži. Acidobazna homeostaza tiče se pravilne ravnoteže između kiselina i baza. Organizam čovjeka je vrlo osjetljiv na promjene nivoa pH pa postoje snažni mehanizmi za njegovo održavanje. Izvan prihvatljivog raspona pH, proteini se denaturiraju i probavljaju, enzimi gube sposobnost funkcionisanja i u krajnjem slučaju može nastupiti smrt.

Postoje 3 sistema regulacije aktivnosti H⁺ jona u organizmu:

Puferski sistemi krvi
Respiratorni mehanizmi
Renalni mehanizmi

Šta je pufer?

Prva linija odbrane jesu različiti hemijski puferi. Puferi su hemijske supstance koje minimiziraju promjenu pH. Pufer je otopina slabe kiseline i njene konjugovane baze. U krvi je glavni puferski sistem slaba kiselina, ugljična kiselina (H₂CO₃) i njena konjugovana baza, bikarbonat (HCO₃^–). Kada postoji promjena koncentracije H⁺ jona, puferski sistemi tjelesnih tečnosti reaguju veoma brzo kako bi umanjili te promjene. Puferski sistemi ne uklanjaju H⁺ iz organizma niti ih dodaju, nego ih samo drže čvrsto vezane dok se ravnoteža ponovo ne uspostavi.

pH puferske otopine se vrlo malo mijenja kada mu se doda mala količina jake kiseline ili baze, uopšteno, puferi najbolje rade u onom pH intervalu koji je ±1 pH jedinicu od njihovog pK, što znači da je odnos komponenti manji od 10:1.

pK predstavlja negativni logaritam konstante disocijacije kiseline. To znači da je pK onaj pH na kojem su, za dati pufer, kiselina i njena konjugovana baza u jednakim koncentracijama.

Puferske otopine koriste se kao sredstvo za održavanje pH vrijednosti na gotovo konstantnom nivou u širokom spektru hemijskih promjena. Jedan od primjera puferskog rastvora koji se nalazi u organizmu čovjeka je krv. Postoji nekoliko puferskih sistema koji reverzibilno vezuju jone vodonika i ometaju bilo kakvu promjenu pH.

Najvažniji fiziološki puferski sistemi su oni u plazmi i eritrocitima:

1. Bikarbonat/ugljična kiselina

2. Fosfatni puferski sistem

3. Proteini plazme i hemoglobinski puferski sistem

Ekstracelularni puferi uključuju bikarbonat i amonijak, dok fosfati i proteini djeluju kao intracelularni puferi.

Bikarbonatni puferski sistem

Ovo je najvažniji je puferski sistem plazme, prisutan je i u eritrocitima, ali u manjoj koncentraciji. Iako je pK 6,1 a odnos baza/kiselina=20:1, vrlo je efikasan iz dva razloga:

● Visoka koncentracija (> 20 mmol/L)

● pCO₂ se može veoma brzo regulisati

Pored toga, stepen reapsorpcije HCO₃^- u bubrezima se takođe može mijenjati. Puferski sistem bikarbonata je posebno ključan, jer se ugljen dioksid (CO₂) može prebaciti kroz ugljičnu kiselinu (H₂CO₃) na vodonikove jone i bikarbonat.

(HCO₃⁻) : H₂O + CO₂ ⇋H₂CO₃ ⇋ H⁺ + CO₃^-

2. Fosfatni puferski sistem

Na pH 7,4 odnos HPO₄^{2 -} / H₂PO₄^- je 4:1 (pK=6,8).

Ukupna koncentracija fosfatnog pufera u plazmi i u eritrocitima je veoma niska (samo 5% puferskog kapaciteta plazme). Organski fosfati (2,3-bisfosfoglicerat) koji su prisutni u eritrocitima, doprinose sa oko 16% puferskom kapacitetu krvi.

3. Proteini plazme i hemoglobinski puferski sistem

Puferska vrijednost nebikarbonatnih puferskih sistema u plazmi je oko 7,7 mmol/L na pH 7,4. Najveći dio čine proteini (95%). Najvažnije grupe u proteinima su imidazolove grupe histidina (albumin ih ima 16).

Puferska vrijednost nebikarbonatnih pufera u eritrocitima je 63 mmol/L na pH 7,2. Najveći dio čini hemoglobin (53 mmol/l) a ostatak 2,3 bisfosfoglicerat. Najvažnije grupe su imidazolove grupe u hemoglobinu.

Zanimljivo je još spomenuti da kost također postaje važan pufer nakon potrošnje ekstracelularnog HCO₃^–. U početku oslobađa NaHCO₃ i KHCO₃ u zamjenu za H⁺, dok pri produženom opterećenju kiselinom otpušta CaCO₃ i CaHPO₄. Dugotrajna acidemija prema tome pridonosi i demineralizaciji kosti i osteoporozi.

Primjer vještačkih pufera su antacidi koji se bore protiv viška želučane kiseline. Mnogi lijekovi djeluju slično puferima, često s barem jednim jonom (obično karbonatom) koji može apsorbirati vodik i regulisati pH, donoseći olakšanje onima koji pate zbog želučanih tegoba nakon jela.

Acidobazni poremećaji koji prevazilaze puferski sistem mogu se kompenzovati u kratkom roku promjenom brzine ventilacije. To mijenja koncentraciju ugljen dioksida u krvi i pomiče gornju reakciju prema Le Chatelierovom principu, što zauzvrat mijenja pH. Također, pored respiratornog sistema ulogu u kompenzaciji promjena imaju i bubrezi metaboliziranjem HCO₃.

ULOGA PLUĆA U REGULACIJI ACIDO BAZNE RAVNOTEŽE

Broj respiracija u minuti iznosi 12-16, što znači da se izmijeni oko 6-8 L vazduha. Fizička aktivnost povećava brzinu ventilacije i u toku napora broj respiracija može da se poveća 20-30 puta u odnosu na mirovanje ali je to vrlo kratkotrajno.

Nevoljne promjene dubine i frekvencije disanja kontroliše respiratorni centar i hemoreceptori u karotidnim arterijama i aorti. Oni su stimulisani padom pH usljed nagomilavanja CO₂ ili smanjenja O₂.

Respiratorni sistem trenutno reaguje na promjene acidobaznog statusa, ali je potrebno nekoliko minuta pa i sati da dođe do maksimalnog odgovora. Maksimalan odgovor podrazumijeva maksimalnu stimulaciju i perifernih i centralnih hemoreceptora. Respiratorni hemoreceptori u moždanom stablu reaguju na promjene u koncentraciji ugljen dioksida u krvi, uzrokujući povećanu ventilaciju (disanje) ako koncentracija ugljen dioksida poraste i smanjenu ventilaciju ako koncentracija ugljen dioksida padne.

Konstantna koncentracija CO₂ u krvi, neophodna za održavanje normalne acidobazne ravnoteže, odražava ravnotežu između one koncentracije koja nastaje kao rezultat metabolizma ćelija i one koja se plućima izbacuje zrakom tokom ekspirijuma.

Prilagođavajući brzinu izbacivanja ugljen dioksida, pluća regulišu sadržaj ugljen dioksida u krvi. Slijed događaja od stvaranja ugljen dioksida u tkivima do eliminacije u izdahnutom vazduhu opisan je na Ilustraciji 5.

Ugljen dioksid difunduje iz ćelija u okolnu kapilarnu krv. Mali dio otapa se u krvnoj plazmi i nepromijenjen transportuje do pluća. Ali, većina difunduje u crvene krvne ćelije gdje se kombinuje s vodom i stvara ugljičnu kiselinu. Kiselina disocira stvarajući vodonikove jone i bikarbonat (Ilustracija 6.). Dalje, vodonikovi joni se kombinuju s deoksigeniranim hemoglobinom (hemoglobin ovdje djeluje kao pufer), sprečavajući veliki pad ćelijskog pH a bikarbonat difunduje duž gradijenta koncentracije od crvenih krvnih zrnaca do plazme. Tako se većina ugljen dioksida proizvedenog u tkivima transportuje u pluća kao bikarbonat u krvnoj plazmi.

U plućnim alveolama proces je obrnut (Ilustracije 6. i 7.). Joni vodonika se istiskuju iz hemoglobina jer hemoglobin sad veže kisik iz udahnutog vazduha. Jone vodonika sada puferira bikarbonat koji iz plazme difunduje nazad u crvene krvne ćelije i stvara se ugljična kiselina. Kako njena koncentracija raste ona se onda pretvara se u vodu i ugljen dioksid. Konačno, ugljen dioksid difunduje duž koncentracijskog gradijenta od crvenih krvnih zrnaca do alveola kako bi se izlučio u izdahnutom zraku.

U uslovima kada je razmjena gasova kompromitovana, nagomilava se ugljen dioksid. Višak molekula CO₂ sa vodom daju ugljičnu kiselinu, što dovodi do snižavanja pH. Terapijski pristup, ukoliko ostale mjere ne daju rezultate je da se snizi pCO₂ asistiranom ventilacijom.

Dakle, respiratorni sistem učestvuje u regulaciji pH vrijednosti regulacijom koncentracije CO₂ na način da podešava dubinu i učestalost disanja. Snižavanje pH, dakle, registruju arterijski hemoreceptori koji kao odgovor dovode do povećanja dubine i broja respiracija i kada se CO₂ izdahne pH krvi poraste. U odnosu na hemijsko puferiranje, učinkovitost plućnog puferiranja je 50–75% i ne može potpuno normalizirati pH krvi.

Budući da je održavanje normalnog pH vitalno za život a i da pluća igraju ključnu ulogu u održavanju normalnog pH, pušači imaju još jedan razlog za odvikavanje od pušenja.

ULOGA BUBREGA U REGULACIJI ACIDOBAZNE RAVNOTEŽE

Prosječan pH plazme i inicijalnog glomerularnog filtrata je oko 7,4 dok je pH urina prosječno 6,0 (ali se kreće od 4,5 do 8,0) što nam govori o tome da bubrezi mogu učestvovati u eliminaciji neisparljivih kiselina iz organizma jer pH urina može varirati od 4,5-8,0. Mnoge kiseline koje nastaju u metaboličkim procesima budu neutralisane u ekstracelularnoj tečnosti na račun HCO₃^-. Dakle, bubrezi pomažu u održavanju acidobazne ravnoteže izlučivanjem vodonikovih jona u urin i reapsorpcijom bikarbonata iz urina. Ove promjene nastupaju satima pa i danima nakon promjene acidobazne ravnoteže.

Izlučivanje kiselina putem bubrega i čuvanje HCO₃^- se odvija pomoću nekoliko mehanizama:

1. Izmjena Na⁺ / H⁺ jona

2. Sinteza amonijaka i izlučivanje NH₄⁺ i hidrogen-fosfata

3. Vraćanje bikarbonata iz glomerularnog filtrata

Ćelije bubrežnih tubula bogate su enzimom karboanhidrazom koji olakšava stvaranje ugljične kiseline iz ugljen dioksida i vode. Ugljična kiselina disocira na bikarbonatne i vodonikove jone. Bikarbonat se ponovo apsorbuje u krv a joni vodonika prelaze u lumen tubula i urinom se uklanjaju iz tijela. Ova eliminacija iz urina ovisi o prisutnosti pufera, uglavnom fosfatnih i amonijačnih jona.

U fiziološkim uslovima, renalne tubulske ćelije u skoro svim dijelovima nefrona stvaraju i izlučuju vodonikove (H⁺) jone u intratubulski lumen. Joni vodonika se stvaraju u tubulskim ćelijama disocijacijom ugljične kiseline koja nastaje iz CO₂ i H₂O u reakciji koju katalizuje karboanhidraza. U lumenu tubula sekretovani H⁺ joni mogu da reaguju sa HCO₃^-, amonijakom (NH₃ ) ili hidrogen-fosfatom (HPO₄^2-).

Regulacija pH u bubrezima se dakle provodi regulacijom količine reapsorbovanog HCO₃^– i izlučenog H⁺, povećanje koncentracije HCO₃^– analogno je uklanjanju slobodnog H⁺.

Reapsorpcija HCO₃^– odvija se uglavnom u proksimalnim tubulima a manjim dijelom i u sabirnim kanalićima. Dolazi do disocijacije vode na H⁺ i OH^–. Pomoću enzima karboanhidraze se OH^– veže sa CO₂ i stvara HCO₃^– koja se onda vraća u peritubulske kapilare, dok se H⁺ luči u lumen tubula i spaja s filtriranim HCO₃^– pa zatim nastaju CO₂ i H₂O, koji se isto reapsorbuju. Shodno tome, reapsorbovane čestice HCO₃^– su tu na novo stvorene, a ne one filtrirane. Porast pCO₂ povećava reapsorpciju HCO₃^–, dok gubitak Cl^– potiče reapsorpciju Na⁺ i stvaranje HCO3^– u proksimalnim tubulima.

Kiseline se aktivno seceniraju u proksimalne i distalne tubule i tu se spajaju s urinarnim puferima, prije svega sa slobodno filtriranim HPO₄^–2, kreatininom, mokraćnom kiselinom i amonijakom, da bi se mogle izlučiti iz tijela. Ovdje je posebno važan puferski sistem amonijaka jer se drugi puferi filtriraju u zadanim koncentracijama i brzo poništavaju jakim kiselinskim opterećenjem, dok se u odgovoru na ovakvo opterećenje amonijak aktivno stvara u ćelijama tubula. Glavnu stanicu izlučivanja kiselina predstavlja arterijski pH ali na ovaj proces utiču i K⁺, Cl^– kao i aldosteron. Koncentracija K⁺ u ćelijama i izlučivanje H⁺ su u recipročnom odnosu. Manjak K⁺ uzrokuje povećanu sekreciju H⁺ i posljedičnu metaboličku alkalozu.

Ispitivanje urina je važno jer može otkriti acidobazne poremećaje. Npr., nekontrolisani dijabetes rezultira visoko kiselom mokraćom. Ako dijabetes ostane nekontrolisan, bubrezi bi mogli postati preopterećeni i moglo bi doći do poremećaja njihove funkcije, što bi kao posljedicu imalo komu ili smrt.

KLINIČKA MJERENJA I ANALIZA ACIDOBAZNOG STATUSA

Odgovarajuća terapija poremećaja acidobazne ravnoteže prije svega zahtjeva tačnu i preciznu dijagnozu. Za procjenu acidobazne ravnoteže, za početak, ćemo analizarati 3 parametra:

pH
koncentraciju bikarbonata plazme
pCO2

Dijagnoza prostih acidobaznih poremećaja ( metabolička acidoza ili akaloza, respiratorna acidoza ili alkaloza) uključuje nekoliko faza kao što je prikazano na Ilustraciji 9.:

Fiziološke vrijednosti komponenti koje prvo analiziramo su:

→ pH 7,35-7,45

→ pCO₂ 40 mmHg

→ HCO3^- 24 mmol/L

Održavanjem homeostaze i fizioloških vrijednosti navedenih parametara omogućava normalno funkcionisanje samog organizma te će svaka promjena njihovih vrijednosti dovesti i do promjene pH a što će utjecati na funkcionisanje organizma u cjelosti. U zavisnosti od toga koja komponenta je promijenjena, respiratorna ili metabolička, razlikujemo i sljedeće vrste prostih acidobaznih poremećaja:

Metabolička acidoza ( snižena koncentracija HCO₃^-)
Metabolička alkaloza ( povišena koncentracija HCO₃^-)
Respiratorna acidoza ( povišena koncentracija CO₂)
Respiratorna alkaloza ( snižene koncentracija CO₂)

→ Prvo analiziramo vrijednosti pH.

Ispitivanjem pH krvi može se utvrditi da li je poremećaj acidoza ili alkaloza.

● pH <7,35 govori u prilog acidozi

● pH >7,45 govori u prilog alkalozi.

→ Zatim u drugom koraku ispitujemo vrijednosti CO₂ i HCO₃^- u plazmi.

● pCO₂ je određen ventilacijom pluća, dakle to je respiratorna komponenta acidobazne ravnoteže.

● pCO₂ > 40 mmHg – respiratorna acidoza

● PCO₂ < 40 mmHg – respiratorna alkaloza

HCO₃^- je metabolička komponenta acidobazne ravnoteže, dakle, reguliše se aktivnošću bubrega.

● HCO₃^- < 24 mmol/L - metabolička acidoza

● HCO₃^- > 24 mmol/L - metabolička alkaloza

Ovdje primjećujemo da porast vrijednosti respiratorne komponente (CO₂) dovodi do acidoze a porast vrijednosti metaboličke komponente (HCO₃^-) dovodi do alkaloze što je veoma važno zapamtiti za dalju interpretaciju nalaza.

Shodno svemu navedenom, ako se poremećaj karakteriše acidozom (nizak pH) a pCO₂ plazme je povišen onda je to respiratorna komponenta acidoze. Metabolička komponenta (HCO₃^-) će onda nakon bubrežne kompenzacije težiti da se poveća kako bi se izbalansirao poremećaj. Prema tome, očekivane vrijednosti u prostoj respiratornoj acidozi bi bile snižen pH, povišen pCO₂ i povišen HCO₃^-.

Kod proste respiratorne alkaloze je onda obratno, povišen pH, snižen pCO₂ i nakon bubrežne kompenzacije snižena koncentracija HCO₃^- u plazmi.

Ako se poremećaj pH karakteriše acidozom (nizak pH) i niskom koncentracijom HCO₃^- onda je u pitanju poremećaj metaboličke komponente acidobazne ravnoteže. Kao posljedica kompenzacije pCO₂ će biti snižen. Dakle kod proste metaboličke acidoze pH je snižen, HCO₃^- snižen i i nakon respiratorne kompenzacije PCO₂ je snižen.

Kod proste metaboličke alkaloze je opet obratno, pH je povišen, povišena je koncentracija HCO₃^- i nakon respiratorne kompenzacije je povišen pCO₂.

Postoje i složeni acidobazni poremećaji kada je izvor neravnoteže i metabolička i respiratorna komponenta ( npr. pacijent koji gubi HCO₃^- iz GIT-a zbog dijareje a koji ima i emfizem) ali o tome ćemo drugi put.

ANJONSKI ZJAP

Koncentracija anjona i katjona u plazmi mora biti jednaka da bi se održala elektrolitska neutralnost. Shodno tome “anjonski zjap” u plazmi u suštini ne postoji i on se koristi samo kao dijagnostički koncept. U kliničkoj praksi se određuju samo neki katjoni i anjoni i uglavnom se mjeri Na⁺ od katjona i Cl^- i HCO₃^- od anjona.

Anjonski zjap je zapravo razlika između anjona i katjona koji se rutinski ne određuju i utvrđuje se kao:

ANJONSKI ZJAP PLAZME = Na⁺ - HCO₃^- - Cl^- = 144 – 24 – 106 = 10 mmol/L

Anjonski zjap će se povećati ako se koncentracija anjona koji se ne određuju poveća ili ako se koncentracija katjona koji se ne određuju snizi. Najznačajniji katjoni koji se ne određuju su Ca, Mg i K a glavni anjoni koji se ne određuju su albumin, fosfat, sulfat i drugi organski anjoni. Anjoni koji se ne određuju obično nadmašuju katjone koji se ne određuju i opseg anjonskog zjapa je između 8 i 16 mmol/L. Anjonski zjap se koristi uglavnom u dijagnostici različitih uzoraka metaboličke acidoze. U metaboličkoj acidozi HCO₃^- plazme je snižen. Ako koncentracija Na⁺ nije promijenjena, koncentracija anjona (Cl^- ili anjona koji se ne određuju) mora se povećati da se održi elektroneutralnost. Ako se Cl^- plazme povećaju proporcionalno padu bikarbonatnih jona, anjonski zjap će ostati u opsegu normalnih vrijednosti i to se često označava kao hiperhloremijska metabolička acidoza. Ako smanjenje bikarbonatnih jona plazme nije praćeno povećanjem hloridnih jona moraju se povećati nivoi anjona koji se ne određuju i posljedično tome izračunati anjonski zjap. Metabolička acidoza uzrokovana viškom nevolatilnih kiselina kao što su mliječna ili ketokiseline udružena je sa povećanim anjonskim zjapom plazme zato što pad bikarbonatnih jona nije praćen porastom hloridnih jona. Izračunavanjem anjonskog zjapa moguće je suziti potencijalne uzroke metaboličke acidoze.

BAZNI EKSCES (BE)

BE je količina baze (mmol/l) koju treba dodati krvi da bi pH bio 7,40. Jednostavnije rečeno, BE predstavlja metaboličku komponentu acidobaznog poremećaja.

● Pozitivan BE – metabolička alkaloza

● Negativan BE – metabolička acidoza

Bio je to sažetak fiziologije acidobazne ravnoteže a u narednim člancima ćemo detaljnije govoriti o poremećajima acidobazne ravnoteže te dijagnostičkim procedurama i terapiji.

LITERATURA:

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/endokrinologija/acidobazna-ravnoteza-i-njeni-otkloni (24.04.2021. 22:00)
https://acutecaretesting.org/en/articles/an-introduction-to-acidbase-balance-in-health-and-disease (22.04.2021. 13:30)
https://courses.lumenlearning.com/boundless-ap/chapter/acid-base-balance/ (20.04.2021. 18:00)
https://www.healthline.com/health/acid-base-balance (24.04.2021. 19:00)
https://www.slideshare.net/drpathology/acid-base-disorders-stmu (22.04.2021. 21:00)
https://www.vzsbeograd.edu.rs/attachments/article/397/Poremecaji%20acidobazne%20ravnoteze%202020.pdf (23.04.2021. 21:30)
http://www.ikvbd.com/wp-content/uploads/2017/09/Gasne-analize-arterijske-i-venske-krvi.pdf (25.04.2021.23:48)
Medicinska Fiziologija, Arthur C. Guyton, Md, John E. Hall, Ph. D. “Savremena Administracija”, Beograd, 2008. str. 383.- 400.

< Older Post Newer Post >

Značaj dojenja i izdajanja – klinička perspektiva za zdravstvene radnike

By ABCDoktori • April 9, 2025

Dojenje je više od nutritivne podrške – ono je temelj optimalnog rasta i razvoja djeteta, ali i važan faktor u očuvanju zdravlja majke. Kao zdravstveni radnici, naša je dužnost da prepoznamo kliničke i psihološke aspekte dojenja i izdajanja, da pružimo tačne informacije, te da aktivno učestvujemo u zaštiti, promociji i podršci dojenja. Majčino mlijeko je živa tekućina – bogata imunološkim faktorima (IgA, leukociti, lizozimi, laktoferin), probiotskim komponentama i specifičnim nutrijentima optimalno prilagođenim dobi i potrebama djeteta. Kolostrum, prve kapi mlijeka, sadrži visoke koncentracije imunoglobulina i djeluje kao "prva vakcina". Hormoni uključeni u proces laktacije uključuju: Prolaktin – stimulira proizvodnju mlijeka Oksitocin – omogućava otpuštanje mlijeka putem refleksa otpuštanja (let-down reflex) Izdajanje predstavlja ključni alat u održavanju laktacije kada dojenje nije moguće direktno. Indikacije za izdajanje uključuju: Bebe koje ne mogu sisati (npr. prijevremeno rođene, bolesne) Razdvojenost majke i djeteta (npr. hospitalizacija) Potreba za povećanjem produkcije mlijeka Uklanjanje viška mlijeka kod prepunjenih dojki ili mastitisa Moderno izdavanje se najčešće provodi pomoću električnih pumpi – jednostrukih ili duplih – a pravilna higijena i pravilno skladištenje mlijeka su od ključnog značaja! Kako to izgleda u praksi? Nažalost, u mnogim zdravstvenim sistemima podrška dojenju često se svodi na formalno spominjanje „važnosti majčinog mlijeka“ bez konkretnih savjeta, empatije i vremena da se žena zaista osjeti podržano. Kliničke prednosti dojenja Za dijete: Smanjuje incidencu infekcija (gastrointestinalnih, respiratornih, urinarnih) Smanjuje rizik od SIDS-a Poboljšava neurokognitivni razvoj Ima dugoročne koristi: manji rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 1 i 2, alergijskih bolesti Za majku: Brža involucija materice i smanjenje postpartalnog krvarenja Niži rizik od raka dojke, jajnika i dijabetesa tipa 2 Pomaže u regulaciji tjelesne težine nakon poroda Jača emocionalnu povezanost s djetetom Evo kako to, nažalost, izgleda u praksi kod nas i u sličnim okruženjima: Žena rodi, često iscrpljena, prepadnuta. Prvi podoj se preskoči, niko joj ne pokaže kako da pravilno prisloni bebu, a ako beba ne sisa odmah – majci se govori da „nema mlijeka“. Ako insistira na dojenju, često se susretne s pasivno-agresivnim komentarima. Umjesto da joj se pomogne da se opusti i uhvati ritam sa bebom, bebi se nudi formula „da se ne muči“. U najboljem slučaju dobije štur savjet „samo stavljaj često na dojku“, bez uvida u tehniku, bolne bradavice, prepunjenost dojki, ili stvarnu procjenu unosa mlijeka. Ako dođe do problema, često joj se preporuči da „pređe na adaptirano“. Ako majka izdoji i donese mlijeko za hospitalizovanu bebu, često se to mlijeko ne iskoristi ili se ne zna pravilno skladištiti. Ljekari i sestre često nisu obučeni za savjetovanje o dojenju, niti to smatraju svojim poslom. Ponekad se čak omalovažava trud majke koja izdoji kao „pretjerivanje“. Majka se osjeća usamljeno, zbunjeno, pod pritiskom – s jedne strane „mora dojiti“, a s druge „niko joj ne pomaže“. Niti ima jasne upute, niti emocionalnu podršku, i često na kraju odustane – uz osjećaj krivice. Kako bi trebalo da izgleda? Zdravstveni radnici obučeni za savjetovanje o dojenju Prva pomoć kod problema (mastitis, ragade, hipogalaktija) Jasne i provjerene informacije (ne mitovi i lična uvjerenja) Podrška izdajalicama i majkama koje su razdvojene od beba Empatija – slušanje bez osuđivanja Kako se možete edukovati da svojim pacijenticama pružite prave informacije? Zdravstveni radnici su često prvi (i jedini) izvor informacija za majke. Zato je važno da ono što im kažemo bude zasnovano na dokazima, oslobođeno mitova i dobrobrih namjera koje mogu štetiti. Dobra vijest je da edukacija iz ove oblasti postoji – i dostupna je! 1. Osnovna edukacija o laktaciji i dojenju Kursevi i radionice za medicinske sestre, tehničare i ljekare (online i uživo) Primjeri: UNICEF & WHO Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI) – 20-satni kurs Lactation Education Resources (LER) – online kursevi sa certifikatima Edukacije od strane IBCLC savjetnica (International Board Certified Lactation Consultant) 2. Upoznavanje sa preporukama po svjetskim standardima Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) – preporučuje isključivo dojenje do 6 mjeseci, uz nastavak dojenja do 2. godine i duže Američka pedijatrijska akademija (AAP), European Society for Paediatric Gastroenterology, Hepatology and Nutrition (ESPGHAN) – redovno izdaju ažurirane smjernice 3. Praktične vještine koje možete savladati Prepoznavanje pravilnog položaja i prihvata Procjena učinkovitog sisanja Rješavanje problema: ragade, mastitis, hipogalaktija, prepunjenost Savjeti za pravilno izdajanje i čuvanje mlijeka Kako pružiti emocionalnu podršku, ne samo kliničku 4. Preporučiti pacijenticama edukacije sa certificiranim savjetnicima za dojenje - to su često dule, medicinske sestre i drugi. Za dalje čitanje: Infant and young child feeding: Model Chapter for Textbooks for Medical Students and Allied Health Professionals https://www.who.int/publications/i/item/9789241597494 WHO Recommendations on Breastfeeding (2023) https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/breastfeeding American Academy of Pediatrics (AAP) Policy Statement: Breastfeeding and the Use of Human Milk (2022) https://doi.org/10.1542/peds.2022-057988 Academy of Breastfeeding Medicine (ABM) – Clinical Protocols https://www.bfmed.org/protocols Proper Storage and Preparation of Breast Milk https://www.cdc.gov/breastfeeding/recommendations/handling_breastmilk.htm LactMed (U.S. National Library of Medicine) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK501922/

Ermedina Ćosić r. Mulalić - anomalni utok plućnih vena i ASD

By dr. Arnela Ćosić-Fako: dijete djeteta sa urođenom srčanom manom • March 1, 2025

Rođena jednog hladnog zimskog jutra, igrom slučaja u jednom selu kraj Stoca kao sedmanče davne 1962. godine. Sva njega koja je potrebna jednom prematurusu je uskraćena. Kada su se stekli uslovi za putovanje vraćaju se u Sarajevo gdje je ustanovljena srčana mana a izgledi za njeno preživljavanje gotovo nikakvi. Moja majka imala je anomalni utok pulmonalnih vena i ASD. Obišli su sve centre bivše Jugoslavije, pregledana i od strane u to doba najčuvenijeg hirurga, Isidor Papo koji je bio lični Titov ljekar. On je rekao da ne može pomoći i da su šanse male... Medjutim, ona je rasla i borila se, plavičasta, mršava i slabašna bezbroj puta hospitalizirana na Pedijatrijskoj klinici Jezero. Iz bolničkog kreveta obavljala i školske obaveze. U njenoj četrnaestoj godini 1976. u Ljubljani je obavljen operativni zahvat, a zbog nekih komplikacija u prvih 24 sata i reoperacija. Sve je je preživjela. Oporavak je bio dug, preko pola godine je bila u bolnici a veći dio toga vremena u intenzivnoj njezi. Njen život je uveliko olakšan nakon toga ali je ona vec imala razvijenu hipertrofiju i permanentnu FA. Cijeli život je provela na diureticima i antiaritmicima. Ostvarila se i kao supruga i majka iako je trudnoća za nju bila zabranjena i predstavljala je veliki rizik. Kasnije u životu susrela se sa brojnim i drugim zdravstvenim tegobama, ali se borila.. Srce moje lavice je prestalo kucati 2020. U spomen na moju rahmetli majku i njenu životnu borbu, iako su mogućnosti za liječenje tada i sada neuporedive, mislim da su ta malena srca ne samo morfološki drugačija, nego su drugačija i u svakom drugom smislu, jača su, to su srca malenih boraca...

Tajra Osmanović - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By Belma Ramić Osmanović • March 1, 2025

Zovem se Belma, majka sam jedne prelijepe djevojčice koja se zove Tajra. Prošli smo jako težak put i ovom prilikom želimo dati podršku roditeljima koji prolaze isto. Tajra ima 3 godine i njena dijagnoza je HRHS. Dolazimo iz malenog mjesta Srednje blizu Ilijaša. Moja trudnoća je bila uredna, išla sam redovno na preglede, sve je bilo u najboljem redu do 7 mjeseca. Sjećam se, bio je 07.07.2021. godine kada sam otišla na redovnu kontrolu nadajući se da će sve biti uredu kao i uvijek. Međutim, doktorica je imala jako zabrinut pogled dok je vršila pregled... to me jako uplašilo te sam je upitala da li je sve uredu, a ona onako zabrinutim pogledom, blijedim licem, reče da je uočila neku promjenu na srcu i da nije sigurna o čemu se tu tačno radi, pa me šalje na dodatne pretrage. U tom trenutku nisam bila svjesna šta se dešava, jel ja to dobro čujem? Nakon obavljenog pregleda kod doktora fetalne ehokardiografije, dobijam informaciju da moja beba ima tešku srčanu manu, tačnije hipoplastično desno srce. Za mene je u tom trenutku svijet stao. Prva pomisao mi je bila "Zašto baš ona, zašto baš nama da se ovo desi? "... Jednostavno doživjela sam šok, i sad kad se sjetim tog dana, obuzme me neka jeza i nemir. Naš put od saznanja mane pa do danas je bio dug i težak. Tajra je rođena 15.11.2021. u 16:08h, teška 2100kg, visoka 48cm. Moja mala pahuljica..

Emin Mušinović - moj put sa urođenom srčanom manom - ALCAPA

By Samra Mušinović • February 22, 2025

Moje ime je Samra Mušinović. Majka sam dječaka Emina koji sada ima 8 godina, rođenog sa urođenom srčanom manom po nazivu ALCAPA (anomalno odvajanje lijeve koronarne arterije od pluća). 04.12.2016. postaje naš najsretniji dan, na svijet dolazi naš Emin, zdrava i uredna beba kako je kroz sve preglede u toku trudnoće konstatovano od strane doktora. Našoj sreći nema kraja. Te okice su bile naljepše na cijelom svijetu. Kako nam je Emin prvo dijete nisam puno znala o postupcima, pokretima, ponašanju i simptomima novorođenčeta, ali brzo nakon poroda (5 dan) primjetila sam da beba ne diše dobro. Odlazimo na kontrolni pregled u bolnicu „Safet Mujić“ gdje dežurni pedijatar utvrđuje da je sve uredu i da su to „normalne reakcije“. Vraćamo se kući i nastavljamo normalno da se ponašamo uz ubjeđenje da je sve uredu. Iz dana u dan pojavljivali su se sve češći problemi i simptomi kao što su ubrzano disanje, plavilo na usnama, grčenje itd. 31.01.2017. ponovo odlazimo u bolnicu zbog velikog plavila na usnama, čudnog gubitka glasa u toku plača i otežanog disanja, gdje ponovo dežurni pedijatar ne daje konkretnu dijagnozu i brzo nas vraćaju kući. 06.02.2017. do sada najgori dan, Emin diše ali nikako ga nismo mogli probuditi, panično odlazimo u istu bolnicu gdje nas prima šef pedijatrije dr. Šehović i ostajemo na posmatranju tri dana gdje nikako nije uspostavljena konkretna dijagnoza a beba je bila sve lošija. Treći dan nas šalju na SKB Mostar, gdje je odmah po prijemu i obavljanju prvih pretraga jedna doktorica otvorila na računaru sliku Eminovih pluća i samo izgovorila „pozovite kardiologa“. Uporedo se rade razne pretrage i smještaju nas na odjel pedijatrije gdje se nakon kratkog vremena pojavljuje dr. Vlado Jegdić, predstavlja se i upoznaje nas da će izvršiti kardiološki pregled srca. Iznenađeno i zabrinuto lice doktora dok gleda u monitor koji mi ne razumijemo, bilo je više nego sumnjivo. Nakon nekoliko minuta pregleda doktor nam saopštava užasnu činjenicu da naš Emin ima jako tešku srčanu manu, da je stanje loše i da moramo što hitnije prebaciti dijete u neke veće zdrastvene ustanove. U haosu koji nas je zadesio ni slutili nismo da smo upoznali jednog od glavnih spasioca našeg Emina, koji je odmah djelovao da postojeće stanje koje je loše ublaži koliko može, smješta bebu na odjel intezivne njege i odmah pristupa organizaciji transporta, pratnje i prijema na UKC Sarajevo, što se i dogodilo u ranim jutarnjim satima narednog dana. U Sarajevu ostajemo narednih mjesec dana gdje je potvrđena srčana mana katerizacijom srca koju je uradio dr.Mirza Halimić. Razdoblje od 30 dana za nekoga nije dugo, ali je za nas bilo kao vječnost. Gledati svoje dijete od samo par mjeseci života na kojem je prikopčano mnogo aparata, braonila, cjevčica je nešto što nijednom roditelju ne bi poželjela. Dani isčekivanja, nadanja, molbi upućivanih dragom Bogu da ti spasi najvoljenije su trajali kao vječnosti. Pozivi rodbine, prijatelja, su davali neku snagu, davali nam doznanja da nismo sami. U bolnici upoznajemo i druge roditelje koji su u istoj borbi kao i mi, sa različitim dijagnozama. Shvatamo da smo jedno poglavlje naših života završili, sada ide drugo, puno drugačije, odlučnije, borbenije, ali stalno uz nadu da će proći, da će biti sve dobro, nismo se predavali i padali u depresiju jer smo znali da tako nećemo pomoći svom djetetu. Iz Sarajeva Emin i ja odlazimo za Tursku u bolicu Acibadem 06.03.2017. godine sanitetski letom. Naredna dva dana smo bili u sobi gdje se rade razne pretrage. Dolazi 8.mart, dan žena i moj rođendan, ništa od toga mi nije na pameti, ništa mi nije važno, moja misao je samo uz Emina i njegovo srce. Sve mi je strano, jezik ne znam, gledam u lica doktoa, sa njihovih pogleda pokušavam saznati stanje. Izrazi lica nisu obećavali. Prevodioc mi saopštava vijest koja ledi krv užilama, Eminovo srce radi samo 17%, stanje je teško i ne daje nadu da će preživjeti. Doktor je rekao da dođe otac iz Bosne, kako bi dijete vidjeo vjerovatno posljednji put. To su riječi koje i dan danas odzvanjaju u ušima. Operacija je počela, trajala je 10 sati, doktori ulaze izlaze, ništa ne znaš, stanje koje se ne može opisati riječima. Poslije operacije doktor izlazi i prevodioc kaže da je operacija završena, da je najvažnije da srce kuca, ali da je stanje teško, da još ništa ne obećava. Uvode nas u salu da vidimo Emina, njegovo malo tijelo je prikopčano na aparate, od njih skoro da ga i ne vidimo. U tom momentu osjećanja su izmješana, sreća jer je preživio operaciju a s druge strane strah šta i kako dalje.

Sara Kličić - moj put sa urođenom srčanom manom -VSD

By Lejla Kličić • February 18, 2025

Moje ime je Lejla Kličić, iz Cazina sam, imam dvije kćerke, a jedna od njih – starija djevojčica Sara, ima urođenu srčanu manu. Sara je rođena 24.01.2020. godine u Bihaću, kao dijete iz uredno vođene trudnoće, te joj je nakon rođenja, po pregledu pedijatra ustanovljena srčana mana – VSD. Dolazak bebe je sam po sebi nešto sasvim novo i suviše emotivno za svaku majku, a kada naknadno saznate da postoji „neki problem“ onda je sve skupa još teže. Miješali su se osjećaji - velika ljubav i još veći strah, strah za dijete i sve ono što slijedi. Sigurna sam da su u 99 % slučajeva prvo na umu pitanja „Zašto baš mom djetetu?“, „Zašto baš ja?“ i sl. Međutim, kada prihvatite dijagnozu djeteta i uhvatite se u koštac sa životom, odlučni u namjeri da savladate sve što dolazi, onda se problemi više ne nazivaju problemima, nego izazovima. Sa 7 mjeseci Sara je imala prvu operaciju u Sarajevu. Usuđujem se reći da je bila samo djelomično uspješna jer joj je produžila život, ali ne i riješila problem. VSD ili „rupica“ na srcu nije zatvorena, a doktorica u Beogradu rekla nam je da je njena mana kompleksnija, i da je pored VSD-a tu i „propuštanje“ mitralne valvule (zalistak).

Operacija srca u Linzu (Austrija) - savjeti za roditelje

By Senka Kulenović Delić-Redžepagić • February 18, 2025

Dragi roditelji, naša beba je uspješno operirana 17.04.2023. godine u Linzu. Pišem kako bih dala korisne informacije na jednom mjestu za roditelje koje ovo sve tek čeka s nadom da će im biti od pomoći SMJEŠTAJ: Kada Vašoj bebi bude odobrena operacija, dobit ćete prijedlog od bolnice da se smjestite u Teddy House ili u Harry's Home. Mi smo vrijeme proveli u oba smještaja. Teddiju se javite odmah, pa i ako ne budu imali odmah mjesto, sačekajte, zna se brzo osloboditi kroz par dana. Harry's Home - smještaj tipa apartmana sa kuhinjom, kupatilom, bračnim krevetom, te možete tražiti kinderbed. Doručak i veš mašina se odvojeno plaćaju. Njihov doručak je oko 13€ po osobi, pa se ne isplati na duže staze, ali kuhanje u sobi je moguće. Imaju svoj parking i prodavnice u blizini. Čisto je, moderno, uredno i ljubazni su. Udaljeni su oko 15 min vožnje autom od bolnice. Po meni je ovo bolja opcija ako dolazite na dan, dva (tipa na kontrolu i slično). Njihov mail je: linz@harrys-home.com (iz bolnice šalju neki nevažeći mail pa koristite ovaj). Teddy Haus - definitivno bolja opcija na duže staze, što zbog cijenovne pristupačnosti što zbog blizine (3 min pješice). Smještaj je zaista vrlo čist i uredan, moderno opremljen svim mogućim potrepštinama i na tome nisu štedili, i to se posebno vidi na kuhinji. Koncept je takav da svaki sprat ima 4 spavaće sobe (dobijete svoj ključ), a ostale prostorije (kuhinja, toalet muški i ženski te kupatilo) su zajedničke. To je ujedno i jedina mana po meni, odnosno dijeljenje kupatila sa još tri porodice. Međutim, čišćenje je redovno svaki dan osim subotom i nedjeljom. Dobijete peškire i posteljinu, na raspolaganju su vam i pegla, daska za peglanje, usisivač, grijači bebi bočica i sl. U kupatilu se nalazi veš mašina/sušilica koju možete koristiti po cijeni od 1,5€ po korištenju. U blizini se nalazi parking koji možete koristiti po cijeni od 3,5€ na dan, te svakako tražite tu opciju od Teddy Haus osoblja. Prije dolaska se prijavite za membership, tako vam smještaj po danu bude 15€, umjesto 25€. Membership košta 25€ godišnje. Mail je: n.sykora@herzkinder.at BOLNICA: Cijela zgrada je pokrivena WiFi-jem koji radi odlično. Ambulatorni pregled - s ovim smo zaista bili oduševljeni, sve ide vrlo brzo i organizovano, nama su za samo 3 sata završili opšti pregled, mjerenje, EKG, UZ srca, glave i abdomena te briseve. Na recepciji ambulante imate jednu finu ženu iz BiH što je super ako ne govorite ni engleski ni njemački. Gospođa koja radi na EKG također govori naš jezik i izuzetno je fina. Pedijatrijska ambulanta se nalazi u prizemlju MED Campusa IV (što je ujedno i glavna zgrada). Interna - nalazi se na MED Campusu IV na četvrtom spratu. Beba i ja smo bili tu smješteni dan prije operacije. Iako je soba za dvije mame i dvoje djece, ja sam bila sama. Čisto, uredno, imate kupatilo (turski tuš, umivaonik i šolju), krevete, mjesto za presvlačenje sa ugrađenom kadom te odvojeno mali umivaonik sa ormarićima. Oni će vam objasniti šta sve trebate raditi te će vas posjetiti bebin kirurg i anesteziolog i detaljno vam objasniti kakav zahvat planiraju uraditi. Dobit ćete doruĉak, ručak i večeru. Ponesite svoje bočice i izdajalicu, ali mislim da imaju i oni svoje ako želite. Intenzivna - se nalazi na MED Campusu III (zgrada pored - prizemlje). Nakon boravka na internom, sestra vas vodi na intenzivnu njegu gdje predajete bebu. Najpametniji savjet koji vam mogu dati je da za vrijeme operacije (koje traju u prosjeku 5-7 sati, plus nekoliko sati anesteziološke pripreme, kopčanja na aparate i sve ostalo) iskoristite vrijeme i NE PROVODITE ga u bolnici ili u smještaju. Iako vam na prvu neće biti do toga, natjerajte se da posjetite neku znamenitost, centar grada ili Plus City (njihov veliki shopping centar van grada), možda kupite vašoj bebi neki lijep poklon - nama je vrijeme puno brže prošlo i nismo, barem na trenutke, razmišljali o operaciji koja je bila u toku. Odmah po završetku operacije, nazvat će vas da vam jave rezultate, i dijete ćete moći na kratko vidjeti sat vremena od operacije. Vjerovatno već naredni dan ćete imati priliku posjetiti bebu na duže, i to čak od 13:00 - 18:00 te od 19:00-21:00. Dobit ćete i pamflet na hrvatskom jeziku. Većina sestara i svi doktori govore engleski i izuzetno su susretljivi i ljubazni. Kardiologija - nakon intenzivne, dijete će biti smješteno na neki od odjela - pedijatrijsku kardiologiju ili u dječiju bolnicu, zavisno od mjesta. Dječija kardiologija se nalazi na MED Campus IV na trećem spratu. Imajte na umu da Vaš boravak s bebom zavisi od njihovih kapaciteta te da se prednost daje roditeljima starije djece. Nakon intenzivne, za mene nije bilo mjesta prva dva dana te je beba bila smještena sa drugom bebom u sobi, a suprug i ja smo mogli biti s njom od 09:00 - 21:00 neprestano. Danas mi je ponuđeno da ostanem sa bebom - dobili smo privatnu sobu koja ima i svoje kupatilo, opremu (pelene, šprice, dude, peškire, posteljinu, grijač bočica, lijekove, 2 sudopera i kadicu). Prehrana funkcioniše po principu da vam donesu papir sa mogućnostima izbora za svaki dan (ručak i večera) u sedmici i za ta dva obroka na raspolaganju imate "normalni", dijetalni i bezsvinjski obrok. Po ovotjednom, mogu reći da je ponuda raznovrsna i nema ponavljanja jela. Na Odjelu rade i dvije gospođe - jedna iz BiH i druga iz Crne Gore, obje su susretljive i fine. Dodatne napomene za kardiologiju: - imaju svoje "hospital-grade" Medela izdajalice koje su super, a saznala sam kasno da sam iste mogla tražiti i dok mi je beba boravila na intenzivnoj; - požalila sam se na smanjenje mlijeka, i odmah sutradan su mi doveli sestru koja je ekspertica za dojenje i izdajanje na konsultacije; - nakon vađenja katetera iz vrata, beba je zbog bolova i neugode izbjegavala okretati glavu ulijevo, što sam usputno spomenula sestri - odmah su doveli fiziotarapeutkinju koja nam je pokazala kako olakšati bebi; - u sklopu svake bolniĉke zgrade imate sobu - kapelicu, te osoblje iz Crkve koji su na raspolaganju ukoliko vam je potrebno da s nekim porazgovarate, a koji će vas posjetiti i u sobi i pitati vas da li ste za razgovor; - u zgradi se nalazi i bogata biblioteka - knjižniĉarka će vam isto možda doći i ponuditi knjige za ĉitanje; - na raspolaganju imate i Baby Björn njihalice za bebe, a za starije i dječiji auto kojim se voze gore-dole niz hodnik HRANA Kafeterija - U Teddy Hausu obavezno tražite da vam daju karticu za bolničku kafeteriju. Ona se nalazi na -1 u MED Campusu IV i možete ručati od 12:00 - 13:00. Na raspolaganju imate izbor između dva glavna jela (jedno mesno, drugo vegeterijansko) koja se mijenjaju svaki dan, salatu, supu i desert i to uz pokaz Teddy kartice plaćate samo 3,5€ po osobi. Za dodatnu cijenu imate i odličan izbor obrok salata sa dodacima koje sami kombinirate. Nama se hrana zaista dopala i ne tražite povoljniju opciju. Preporučujem dolazak oko 12:30, jer se do tad smanji gužva koju stvaraju studenti i bude ugodnije. Vikendom ne rade. Antonia Caffe - u blizini se nalazi ako propustite ručak u kafeteriji. Imaju pristojnu hranu, pizze, Budha bowlove, vege i slično, cijene su u prosjeku 10-13€. Vikendom ne rade. Kuhanje - u Teddy Hausu na raspolaganju uvijek imate kruh i namaze za doručak, a ručak/večeru možete praviti sami. U blizini se nalazi Spar, ali imate i druge (malo dalje) opcije. Prodavnice - rade svakim radnim danom osim nedjelje i praznika, osim Spara u Bahnhofu u slučaju nužde koji radi uvijek. Naš Spar radi do 18:00. LIJEKOVI: Po otpustu će djetetu biti propisana terapija. Savjetujem odlazak u obližnju apoteku Nica gdje ćete ih moći nabaviti. Imajte na umu da se lijekovi prave (naših nije bilo u prodaji) pa smo dva dana ostali duže dok su ih pripremili. U apoteci imate gđu Elu koja govori naš jezik pa nju tražite. Najbolje zamolite, iako nije praksa, da li vam mogu odmah dati onoliku kolicinu lijekova za broj mjeseci koji vam je propisan. Račune čuvajte, to možete refundirati. DODATNI SAVJETI: - kupite austrijsku tel karticu (najbolje u Hoferu njihovu HoT karticu) - da vas doktori mogu dobiti lakše + da imate internet gdje god se nalazite; - gorivo je nešto jeftinije u gradu nego na autoputu i vinjetu najbolje kupite odmah onu od 35€ za dva mjeseca; - ako imate malu bebu, ponesite i dajte sestri rukavice za nju jer vole da vuku silne cijevčice koje ih nerviraju i grebu sami sebe; - ukoliko dojite možete svoje mlijeko donositi bebi i oni će ga na svim odjelima vrlo rado preuzeti - imajte na umu da poslije operacije bebama se daje jako malo (tipa 20ml pa se povećava) tako da je najbolje ponijeti one vrećice za pohranu, a ako imate više od toga, zamrzavajte u Teddy-ju; - ukoliko ne govorite ni engleski ni njemački, instalirajte aplikaciju "Translator" koja glasovno prevodi Vaše riječi sugovorniku; Stvari za bebu: potrebno vam je samo onoliko za vrijeme koje ćete provesti s bebom van bolnice i možda za jednu noć na internoj - na intenzivnoj i kardiologiji preferiraju svoju odjeću, da ne bi izgubili vašu, mada možete ponijeti. Šamponi, pelene, maramice, toplomjer, čarapice, benkice su vam dostupne. Ponesite bebine igračke. Sve bebine lične stvari će oni markirati sa njegovim isprintanin imenom i podacima na poleđini da se ne izgube. POVRATAK I PROCEDURA: BiH (Federacija BiH): - po povratku se javiti u Fond, putem emaila ili uživo je moguće dobiti urnek izvještaja koji je potrebno ispuniti i predati 15 dana od otpusta. Dobit ćete i upitnik o zadovoljstvu pruženim uslugama. Potrebno priložiti prevedeno otpusno pismo, bankovni račun i raĉune koje obavezno čuvate radi refundacije (smještaj, prevoz, putarine, lijekovi i sl.). Prevoz se obračunava po sistemu dokaza - avio karta, ili ako idete autom priložiti račune za gorivo i putarine. Imate pravo i na dnevnice za dane koje niste proveli u bolnici sa djetetom. Hrvatska: - po povratku imate 15 dana obavezu Hzzu dostaviti prijevod otpusnog pisma i kopiju originala pošto to plaća Hzzo. Također čuvajte račune smještaja. Refundacija prevoza sa obračunava po najjeftinijoj povratnoj autobusnoj karti što oni izračunaju. Sve možete poslati putem maila.

Bakir Hodžić - moj put sa urođenom srčanom manom - HLHS

By Nerma Hodžić • February 16, 2025

Moje ime je Nermina Hodžić. Majka sam dječaka Bakira Hodžića (10 godina), rođenog sa urođenom srčanom anomalijom hipoplazija lijeve strane srca - HLHS. Rođeni i živimo u Sarajevu. Dijagnozu smo saznali dan poslije rođenja. Rođen je kao beba u terminu, 4.150 gr težak, 56 cm dug, po rođenju odmah proplakao, apgar 9/10. Spontan porod, druga beba iz uredne trudnoće. U trudnoći niko nije mogao vidjeti anomaliju. Prvi dan nakon izlaska, beba počinje brzo da diše, orošen hladnim i ljepljivim znojem, blijed. Tu noć smo ga odveli doktoru gdje nam je rečeno da sam bebi dala previše hape i da je došlo do greške u ishrani. Bebi sam dala 20ml hape, jer sam se trudila uspostaviti dojenje. Tek kasnije sam shvatila da moja beba nije imala refleks sisanja i da nije ništa dojio jer nije imao snage. Vratili smo se kući, da bi nakon 4 sata opet odveli bebu na kliniku gdje su ga odmah primili i odveli na intezivnu njegu. Tu su ga reanimirali i stabilizovali ga. Došao je tada ljekar dr. Halimić Mirza i polako nam je pojasnio šta je bilo sa našom bebom. Sječam se da smo muž i ja sjedili u čekaonici dok doktor nije došao i samo smo molili Boga da bude živ. Kada je doktor došao, objasnio nam je sve o njegovoj dijagnozi i dao nam nadu da će sve biti dobro. Nisam znala i dan danas ne znam kako sam se osječala. Kao da se dešava nekome drugom. U jednom momentu mi je doktor crtao na papir normalno srce, na drugi papir mi je crtao srce moje bebe, kojeg nije bilo pola, i aorta koja je trebala biti velika i debela kod njega je bila mala i tanka (hipoplastična). Sjećam se da sam pitala: "K ako će on živjeti sa ovakvim srcem?" On nam je onda objasnio da djeca sa tim anomalijama prolaze kroz tri vrste operacija, i da na kraju imaju jedan kvalitetan i normalan život. Nisam to mogla u svojoj glavi sumirati, tada, jer mi je zvučalo nemoguće. Ne, nakon crteža i prognoza. Tada je dr. Halimić rekao da beba ostaje na intezivnoj i da će se prebaciti na Univerzitetsku kliniku AKH-a Beč, gdje će mu se uraditi prva pd tri operacije. 18 dana je bio na mašini, stabilan i dobar, 18-ti dan smo prebačeni u Austriju, a 20-ti dan je operisan. Operacija je trajala 12 sati, ali je prošlo sve u najboljem redu. Na intezivnoj njezi je bio 10 dana, i tu počinju problemi. Dobija sepsu, opet ide borba. Uspjeli su ga stabilizovati, i nakon 18 dana intenzivne njege prebacuju nas na odjel. Na odjelu opet problemi. Srce neće da pumpa, velike količine tekučine gubi, srčani ritam preko 300/min, jedna, druga, treća, četvrta transfuzija, 4 transfuzije albumina, 18 vrsta lijekova u perfuzomatima, doktori stalno ulaze i izlaze, razina kisika opada.... jedan korak naprijed napravimo, pet se vratimo unatrag. Sjećam se da mi je jednom tehničar ušao sa doktorima u sobu i rekao: " Mama, šta god bilo večeras sa vašim sinom, znajte da smo ovdje uz vas". Nisam ih registrovala šta mi pričaju, niti zašto, jer sve što sam ja radila je bilo gledanje u njega i u aparate iznad njega. Izdržali smo do jutra, preživio je, i došli su po njega da ga vode na intezivnu opet. Tada sam zamolila sestru da mi dopuste samo malo da ga držim, da ga pomilujem i pomirišem, da ga osjetim u rukama jer ga nisam uzela čitav mjesec. Namjestili su mi stolicu i dali mi ga. U momentu kada sam ga prinijela usnama, počela sam plakati nakon mjesec. Suze nisam pustila prije toga.. Ljuljala sam ga i ljubila, i u jednom momentu mom Bakiru su se vitalni parametri počeli vračati u normalu, sa 300-500 otkucaja na 100, saturacija sa 50 na 70%, on se zarumenio i lijepo počeo disati. Tada mi doktor dolazi nakon nekoh 4 ili 5 sati i kaže: "M ajka, nemojte ga ispuštati iz ruku, vi mu trebate ." I nisam... Nisam ga pustila nikako danima dok me nije opalio panični napad. Držala sam ga u rukama, i samo sam u jednom momentu osjetila kako nemam snage u lijevoj ruci, kako mi trne ruka i brada.. Pritisnem dugme za sestru, ona kada je došla uzima Bakira iz ruku i pita me šta je bilo. Ja nisam mogla da odgovorim, jer nisam imala sposobnost govora jer mi je sve utrnulo i jezik i lice i brada i ruke i noge. Nakon toga počinjem nekontrolisano da se tresem, čitavo tijelo, da su morali da me odnesu na krevet jer nisam bila u stanju sama hodati. Dali su mi nešto za smirenje i ja sam zaspala. Srce se smirilo, sve se malo ustabililo, ali tada Bakir dobija epi napade. Hitni CT pokaže promjene u vidu mikroishemijskih poremećaja. Na terapiji Keppra bio je dvije godine, i nikada se više nisu napadi ponovili. Druga operacija (Glenn)... Bakir ima 5,5 mjeseci, odlazimo na drugu op, koja protiče super, ali dolazi do komplikacija postoperativno. Hematom na Glennu, kojeg su hitno riješili dok je bio na intenzivnoj njezi. Poslije toga, na odjelu, hilotoraks lijevo, atelektaza lijevog plućnog krila, posebna hrana Monogen)… još mi kažu da ću ga morati hraniti na sondu. " Ma nema ništa od toga" , govorim im. Ja sam njega navikla da pije Monogen hapu jako neukusna i bljutava) na flašicu. Mjesec dana bolnice poslije Glenna. Treća operacija (Fontan)... E Fontan... Fontan je jedno čudo. Nisam vjerovala kada su mi ljekari govorili da ću ja znati kada je vrijeme za Fontan. Moj Bakir neposredno prije operacije nije mogao uz tri stepenice da se popne odmah se zamori, poplavi i sjedne. Sa 6 godina Baki dobija novu cirkulaciju. Operacija je trajala neka 3 sata, posoperativno je super sve prošlo. Samo što sam upozorila sestre na njega da se sam ekstubira. Nazvala sam tu noć da vidim kako je sestra mi je rekla da je super, i da se sam ekstubirao. Sutradan smo otišli muž i ja i kada smo ulazili na int.njegu čuli smo ga kako se svađa sa nekim, kad ono sestra koja ga je presvlačila, nije joj dao da ga obuče, htio je da ga ja prevučem. Bili smo u bolnici isto mjesec dana i na kraju otišli kući. Nedugo nakon toga počinje pandemija COVID-a. Moj Bakir dobija jaku infekciju gornjih disajnih puteva, ali nije izolovan COVID. 7 mjeseci poslije Fontan op., Bakir dobija plastični bronhitis. Nova borba, koja traje i dan danas. Plastični bronhitis je u biti poremečaj u limfnoj drenaži, usljed operacija i oštećenja limfnih puteva. Kod njega se manifestuje jakim opstrukcijama u disajnim putevima, tj. nakupljanjem cast-a. To je sadržaj gust i ljepljiv kao žvaka, a opet mekan kao spužva. Uglavnom, kako sam ja shvatila to je jedan vid propadanja Fontanove cirkulacije, a krajnji vid izlječenja te komplikacije je transplantacija srca. Njemu najbolje pomogne u tim napadima inhalacija Alteplaze (trombolitik)… koji odlijepi taj sadržaj i Ventolin sa 3%NaCl, da bi lakše iskašljao. Bakir je već godinu i po bio miran po pitanju tih opstrukcija, i prije mjesec dana mu se opet vratilo kako su počele oscilacije u vremnskim prilikama. Ja sam poslije Bakira rodila još jednu djevojčicu i to za vrijeme COVID-a. Uredna trudnoća, naravno obavila sam sve moguće pretrage vezane za razvoj, i hvala Bogu na kraju je sve bilo uredno. A kako je meni bilo? Iskreno, ne znam. Mislim da je mene lično kroz čitavo ovo putovanje koje je trajalo i traje i dan danas osnažila samo vjera u Boga. Bakira svi u porodici doživljavamo kao sasvim normalno dijete jer on to i jeste. Jako je aktivan, trenira fudbal, pametan je, ide u školu, 4 je razred, voli tjelesno najviše od svih predmeta, ima super društvo, voli se igrati i jako je duhovit. Nema nikakvih intelektualnih poteškoća hvala Bogu. Muž i ja smo shvatili da je adrenalin ono što ga pokreće. Samo neka je ekstremno. Sad ovo ljeto je naučio da roni na moru, i bez problema zaroni u dubinu do 3 m. i izroni, kada smo na moru ne izlazi iz vode, voli da skače sa stijena, sa skakaonica, sa pedalina... Ne mogu reći da me neke situacije ne izbace iz tračnica, ali to je tako u životu svakog roditelja koji ima dijete sa nekom anomalijom. Bilo fizičkom ili psihičkom. Moja sreća zaista je bila ta što sam ja kroz te operacije sa njim u bolnici imala i psihološku pomoć i podršku 2-3 puta sedmično u sklopu njegove rehabilitacije. Vjerujem i znam da mi je to održalo zdrav razum. Ja sam lično tip osobe koja je išla kroz zid glavom da bi svom djetetu pružila neophodnu pomoć i njegu I nema toga što me može zaustaviti kada je u pitanju traženje lijeka i pomoći, ne samo za njega, nego za sve troje. Šta bih poručila roditeljima? Poručila bih im sljedeće - Nema odustajanja!! Nije sve tako strašno. Jeste teško, bilo je teško, teško je i biće teško. Ali hvala Allahu na svemu i na svakom stanju. Od nečega ovako teškog uvijek ima teže. Koliko oni u svojim najslabijim momentima mogu nama da daju snage da guramo i borimo se nismo ni svjesni. Onog momenta kada se pomirite sa dijagnozom svog djeteta, i kada shvatite da ste tu gdje jeste, nema nazad, idete naprijed A naprijed vas čeka sunce, zelena livada, mir i smiraj. Naprijed vas čeka jedno biće prepuno ljubavi, sreće i milosti. Čeka vas vaša nagrada za koju ste se borili toliko teško, i toliko jako da ste mislili da nikad neće osvanuti dan kada će sve biti uredu. Dani i dani, mjeseci i godine su pred nama ako Bog da, a naše je samo da se zahvalimo dragom Bogu što je baš nas odabrao da budemo roditelji našim srčekovcima. Ne može to zaista svako. Kako moje dijete doživljava svoje stanje? To i jeste ustvari stanje, nije bolest. On sam za sebe kaže da je superheroj. Mislim da to sve govori o njemu. Nekad, ali nekad zaista osjetim da je pomalo anksiozan, pogotovo nakon što dobije ove optrukcije. On se toliko nasekira što ne može nekad da to iskašlje ili se nasekira ako počne kašljati hoće li moći zaspati, ali mi to uspijemo nekako prebroditi i preći preko toga. Zaista ja njim razgovaram kao sa odraslom osobom jer je jako pametan i inteligentan i razumije dosta toga . Motiviše me moja vjera. Motiviše me Bakir. Motiviše me svako novo otkriće i pronalazak nelog lijeka, riješenja, opcije itd.. Meni lično snagu daje moj Gospodar, jer bez Njega i Njegove podrške i pomoći ja ne bih ništa od ovoga mogla sama proći. Naravno, tu je muž i porodica, ali samo Gospodar je taj koji daje snagu i vjeru da će sve biti onako kako treba da bude. I kada se pomirimo sa činjenicom da je sve već propisano šta će biti i šta se dešava, lakše prihvatamo trenutno stanje jer znam da ima uvijek još nešto, ima neka nagrada koja nas sve čeka. Bakir je sad top. Super se osječa, super izgleda, dobrog zdravlja, bude tu i tamo nahlađen, bolestan, ali on je hvala Bogu dobro. Ko god ga vidi, a ne zna za njegovu dg, ljudi se zaprepaste kako on dobro izgleda kada saznaju. Jedina nam je sada briga i tražimo načine da nađemo bar nekog od stručnjaka vezano za plastični bronhitis. Ima načina, ima i ljekara, ali ke jako teško pronaći način da se dođe do njih. Ali, to je za neku drugu priču, ukoliko budete zainteresovani. Ja mislim da za ovo stanje ima načina u liječenju pored poznatih načina, ali trebamo samo nekoga ko bi nam pomogao da povežemo situacije i metode liječenja.

Dijagnostika i liječenje karcinoma

By Andrej Doko, Petar Kosijer, Sikozile Ncembu • February 15, 2025

Šta je karcinom? Rak (cancer) je poremćaj rasta, diferencijacije i funkcije ćelija do kojeg dovodi više faktora. Predstavlja drugi vodeći uzročnik smrti u svijetu i prvi u Europi. Još mučnija od pomenute smrtnosti je emocionalna i fizička patnja koju nanosi. Pacijenti i javnost se često pitaju: „Kada će biti lijeka za rak?“ Odgovor na ovo jednostavno pitanje je težak, jer rak nije jedna bolest, već mnogi poremećaji koji imaju disregulaciju rasta ćelija. Neki karcinomi, poput Hodgkinovih limfoma su izliječivi, dok su drugi, poput raka pankreasa, praktično uvijek fatalni. Jedina nada za kontrolu raka leži u saznanju o njegovoj patogenezi i blagovremenoj dijagnostici, napravljeni su veliki koraci u razumjevanju molekularnih osnova karcinoma. Kako nastaje? Većina neoplazmi (tumora) nastaje kao rezultat abnormalnosti u ekspresiji gena koji učestvuju u kontroli ćelijske proliferacije i diferencijacije. Postoje dvije osnovne komponente tumora to su parenhim i stroma. Parenhim predstavlja proliferušiće neoplastične ćelije, dok je stroma vezivno tkivo, vaskulatura, zaštitino nutritivna potpora tumoru koja mu omogućava da preživi. Benigni tumori su dobro diferencirani, sporo napreduju, uglavnom se zadržavaju na jednom mjestu. Maligni tumori su slabije diferencirani od benignih, ćelije su anaplastične invazivni su i metastaziraju na udaljenim organima. Može li se spriječiti? Imajući u vidu da rak nije jedna bolest teško je govoriti o određenim smjernicama za spriječavanje raka. Ipak, moguće je umanjiti rizik izbjegavanjem faktora koji dovode do nastanka raka, kako generalno tako i pojedninačno raka nekog organa ili tkiva. Treba naglasiti sakodnevnu ulogu našeg imuniteta u suzbijanju daljeg napredovanja ćelija koje imaju potencijal da se razviju u rak. Tako da pravilna i uravnotežena ishrana, kroz unos vitamina i drugih jedninjenja koji pomažu jačanje našeg imunog sistema. Tu su vrlo važni i antioksidansi, budući da oksidativni stres dovodi do oštećenja DNK, koje kao što je već navedeno igra ulogu u nastanku tumora. Također tu spada svakako i izbjegavanje loših životnih navika, kao npr. cigarete i alkohol koji se dovode u vezu sa karcinomima određenih organa, prije svega pluća i jetre, zatim vakcinacija protiv HPV-a, te izbjegavanje rizičnih odnosa znatno smanjuju rizik nastanka raka grlića maternice. Kad su u pitanju faktori okoline, iako nekad ne možemo previše utjecati, koliko je moguće izbjegavati jonizujuće zračenje, stres, te teške metale i druga kancerogene. Koje su najčešće vrste raka? Najčešće vrste raka u Bosni i Hercegovini su: rak dojke, rak prostate, rak pluća i rak debelog crijeva. Najčešći tipovi raka u dječjoj dobi uključuju leukemiju, karcinom mozga, neuroblastom i Wilms tumor. Za razliku od nekih karcinoma kod odraslih, karcinomi u djetinjstvu nisu povezani s načinom života i općenito se ne mogu spriječiti ili identificirati probirom. Kako se dijagnosticira i prati? Jedan od razloga zbog kojih se rak smatra zloćudnom bolešću je da kada se pojave simptomi uglavnom već bude kasno. Ipak savremena screening dijagnostika ima potencijal da otkrije na vrijeme kancerozne promijene, te samim tim i produži životni vijek. To uključuje radiološke dijagnostičke metode kao što su MR, CT i PET, kojima se utvrđuje lokalizacija i širenje, biopsija tj. patohistološke metode kojima se utvrđuje stepen progresa, tumor markeri koji u kombinaciju sa ostalim metodama igraju važnu ulogu u dijagnostici i praćenju bolesti. Tu su svakako i savremene laboratorijsko-molekularne poput PCR-a, metode sekvenciranja DNK koje nam daju uvid u samu genetiku i procjenu rizika od nastanka određenih vrsta raka. Kako se liječi? Pristupi liječenju ovise o dijagnostičkim informacijama, proširenosti bolesti i prognozi. Oni mogu biti kurativni (usmjereni na izlječenje) ili palijativni (usmjereni na ublažavanje patnje). Saradnja između različitih stručnjaka ključna je za učinkovito planiranje liječenja. Liječenje može biti hirurško ili nehirurško, ovisno o procjeni koliko je rak uznapredovao, mogućnosti daljnje progresije, lokalizaciji - je li operativno dostupan - te hoće li zahvat donijeti više koristi nego štete. Danas dostupni primarni tretmani uključuju operaciju, kemoterapiju i terapiju zračenjem. Hirurgija ima za cilj ukloniti što je moguće veći dio raka kada je lokaliziran. Kemoterapija koristi citotoksične lijekove koji mogu uzrokovati oštećenje ili smrt ćelija koje se brzo dijele; međutim, također može utjecati na zdrave ćelijee, što dovodi do nuspojava. Terapija zračenjem koristi visokoenergetske zrake za uništavanje ili oštećenje ćelija raka. Ostali tretmani uključuju hormonsku terapiju za rak za hormonski zavisne tumore, kao što su rak dojke, prostate i jajnika, čiji rast ovisi o hormonima; terapija matičnim ćelijama kod hematoloških maligniteta poput leukemije i limfoma; imunoterapija koja pojačava imunološki odgovor protiv raka; i ciljane terapije koje su usmjerene na specifične molekularne promjene u tumorima. Nedavni napredak u liječenju raka, posebice u imunoterapiji, djeluje obećavajuće u vezi poboljšanja ishoda za pacijente uz smanjenje nuspojava. Ovi inovativni pristupi usmjereni su na specifično ciljanje i uklanjanje ćelija raka. Iako još ne postoji niti jedan "čudesan" lijek za rak, kombiniranje terapija nudi nadu za poboljšane stope preživljavanja i kvalitetu života pacijenata Koje su savremene terapije i u kojem smjeru ide medicina u pogledu liječenja? Jedan od pristupa na kom se dosta istražuje u skorije vrijeme je tzv. targetna terapija. Glavni mehanizam targetne terapije jeste ciljanje komponenti relevantnih ćelijskih procesa, a izvjesni mehanizmi uključuju: inhibiciju signalnih puteva, indukciju apoptoze, inhibiciju proliferacije, kao i regulaciju imunog sistema (Ke & Shen, 2017). Naučnici su istraživali sa različitim tipovima raka poput raka dojke, raka pluća, mijeloidne leukemije, kao i različitim oblicima karcinoma i najčesće targetirani signalni putevi uključuju PI3K/Akt signalni put, kao i RAS/Raf/MAPK i VEGF-mTOR puteve. Kod raka dojke ciljani protein u molekularnoj terapiji je ljudski epidermalni receptor HER2, a efikasni agensi u molekularnoj terapiji su lijekovi trastuzumaba i pertuzumaba koji su antitela po strukturi, kao i inhibitori tirozin kinaza apatinib, afatinib i neratinib (Perez et al., 2017). Kod raka pluća, ciljani protein je receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR), a mehanizam djelovanja molekularne terapije uključuje dejstvo na PI3K/Akt signalni put pomoću inhibitora tirozin kinaza. Uprkos pozitivinim preliminarnim rezultatima, pacijenti razviju rezistenciju na inhibitore u roku od godinu dana (Castellanos & Horn, 2015). Kod terapije mijeloidne leukemije, glavni mehanizam djelovanja je inhibicja proteina FMS-like receptor tirozin kinaze pomoću kombinovane terapije alkaloida homoharingtonina (cefalotaksin, OMA) i inhibitora tirozin kinaze sorafeniba (Xu et al., 2015). Npr., kod karcinoma bubrega (renal cell carcinoma), ciljni proteini su vaskularni endotelijalni faktor rasta (VEGF), kao i mTOR protein (mammalian target of rapamycin), a mehanizam delovanja uključuje upotrebu inhibitora VEGF-a pod nazivom bevacizumab i inhibitora mTOR-a pod nazivima temsirolimus i everolimus (Ke & Shen, 2017).

Hamza Atović - moj put sa urođenom srčanom manom (HRHS)

By Eldina Muhibić Atović • February 15, 2025

Moje ime je Eldina, majka sam dječaka Hamze koji ima 3 godine. Dg HRHS BIH, Sarajevo. Od samog početka, moja trudnoća je bila jako napeta, iscrpljujuća i nikako nisam uživala u njoj. U 12. sedmici trudnoće sam tokom redovnog pregleda dobila vijesti da je nuhalni nabor bebe jako visok (4.2). Moj ginekolog mi je tada saopštio razne komplikacije i dijagnoze koje bi mogle biti zbog povišenog nuhalnog nabora i da ukoliko želim prekinem trudnoću u ranoj fazi. To me jako psihički poljuljalo, dotuklo jer sam već i prije ove trudnoće imala spontani pobačaj. Odlučila sam da ću ići do kraja sa vjerom u Boga. Tako je i bilo, te nakon nekoliko odrađenih testova, stanje se poboljšalo. Trudnoća je tada tekla jako dobro i uredno, kako kažu "školski". Kada sam ušla u 28 sedmicu, tačnije u 7. mjesec trudnoće, otišla sam na redovan ginekološki pregled gdje su me iznenada dočekale loše vijesti. Moj ginekolog je tada vidio promjenu na srcu bebe i uputio me na pregled kod doktora fetalne ehokardiografije. Odlazeći do njega, bila sam u šoku, ali sam i dalje imala nadu da se desila greška na aparatu i time sebe tješila. Međutim, nakon 4 sata čekanja na pregled saznajem ponovo loše vijesti... "Gospođo, Vaše dijete ima tešku srčanu manu, da li će preživjeti, ne znamo, da li će se trudnoća iznijeti do kraja, ni to ne znamo, ali je stanje jako ozbiljno i Vi se sad vodite kao visokorizična trudnica... " to su bile riječi doktora fetalne ehokardiografije... U tom trenutku, moj svijet je stao, tišina u sobi, moj tihi plač, nevjerica, jednostavno šok. More pitanja u glavi, šta dalje.... U svemu ovome, imala sam najveću podršku, podršku mog muža. On je bio moj smiraj i lijek za dalje. Zajedno smo išli korak po korak, razmišljali, planirali, borili se. Samo ja i on. Niko osim nas dvoje nije znao da prolazimo najteži period u našim životima. Trudnoća je nakon toga išla jako dobro, beba se uredno razvijala, dobijala na kilaži, redovno sam osjećala pokrete. Kad sam ušla u 38 sedmicu, porod je krenuo. Porodila sam se prirodnim putem 11.01.2022. godine u 02:00h. Tad je na svijet stigao moj hrabri dječak Hamza, tezak 3550kg, visok 52cm. Porod je protekao uredno, obzirom da sam bila prvorotkinja, trajao je dva sata. Bebu sam uspjela kratko držati na prsima, pomilovati ga, nakon čega su ga brzo odnijeli na sve moguće preglede. Tada je već počela borba, bitka za život našeg Hamze. Hamza je bio priključen na aparate koji su ga održavali da živi. Bilo je upitno prvih 48h da li će uopšte ostati živ.... Drugi dan nakon poroda sam odmah izašla iz bolnice, a on je ostao... osjećaj da sama izlazim bez bebe.... jako tužan... osjećala sam se bespomoćno... Obzirom da je bila korona, svaki dan smo zvali pedijatrijsku kliniku, pitali za stanje djeteta, a odgovor je uvijek bio isti "stanje je stabilno". Zauvijek ću mrziti tu rečenicu, koja ne znači konkretno ništa, ali daje neku nadu za dalje... Nakon 48h boravka na aparatima, stanje je bilo zaista stabilno, Hamza je hvala Bogu je preživio najteze. Tada je krenula naša prava borba, dobila sam ogromnu snagu i vjeru da će sve biti dobro. Jer kako kažu " strpljenje je gorko, ali su plodovi slatk i". Deseti dan smo dobili poziv da nas hitno izmještaju vani, u Tursku, da se obavi prva operacija. Hamza i ja smo putovali sanitetskim letom, a muž je odmah krenuo za nama komercijalnim. Tek porođena, nisam mogla hodati, sjediti, bolovi su bili prisutni konstantno, ali u tom trenutku sam mislila samo na svog Hamzu, da on bude dobro, ništa mi više nije bilo bitno. Kad smo stigli u Tursku, u bolnicu Acibadem Bakirköy, Hamzu su smjestili odmah na intenzivnu, mene u pacijentsku sobu gdje sam dočekala i muža. Sve vrijeme smo bili zajedno, isčekivali nove informacije, nadali se najboljem. Prilikom prvog susreta doktor Ahmet Arnaz nam je objasnio situaciju gdje je naglasio da se moraju izvršiti 3 operacije na Hamzi. Prvu operaciju je imao sa 14 dana života gdje je urađen centralni šant, a sama operacija je trajala 5 sati. Nama vječnost... Sjećam se, kad je završena operacija, doktor je rekao " Ovako mali, a pravi Hamza-lav ". I bio je upravu...

Zayan Salihbašić - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By dr. Selma Terzić-Salihbašić • February 14, 2025

Ja sam Selma Terzić-Salihbašić, a ovo je priča o mom hrabrom sinu Zayanu koji ima 3 mjeseca i dijagnozu plućne atrezije, HRHS i ebsteinoidno izmijenjen trikuspidni zalistak. Zayan je rođen 14.11.2024. godine. Ovaj najsretniji dan je postao možda i najstrašniji dan kada su meni i suprugu rekli da zbog određenih ultrazvučnih promjena na srcu moraju da ga hospitalizuju na neonatologiji. Tu noć je i intubiran. Najteži trenutak za svaku majku je kada njena beba nije sa njom. Nakon ultrazvuka i CT angiografije potvbrđena je dijagnoza plućne atrezije (u njegovom slučaju je plućni zalistak ostao zatvoren) i postalo je jasno da je jedina nada odlazak u Tursku i operacija. Sa svega 5 dana, Zayan i ja smo se ukrcali u mali avion sa inkubatorom i hitno otišli za Istanbul.