Epidemiologija
Lajmska bolest je širokorasprostranjeno oboljenje sa incidencom javljanja 8 na 100.000 ljudi na godišnjem nivou. Simptomi I znaci lajmske bolesti najčešće se registruju tokom proljeća, ljeta te rane jeseni, prvenstveno kod ljudi koji žive ili rade u šumskim područijima I koji dugo borave u prirodi.
Klinička slika
Lajmska bolest se javlja u 3 stadija: rani lokalizovani, rani diseminirani te kasni diseminirani stadij.
Rani lokalizovani stadij- simptomi ovog oboljenja se javljaju najčešće 1 do 2 sedmice nakon ujeda inficiranog krpelja. Prvi simptom je crvenilo na mjestu ujeda ( Erythema migrans) , koje može biti toplo na dodir, ali najčešće nije praćeno svrbežom niti bolom. Tokom ovog stadija mogu se javiti simptomi poput bolova u mišićima i zglobovima, groznica, te slabost. U ovom stadiju je veoma važno započeti antibiotsku terapiju, radi sprječavanja prelaska u diseminirani oblik lajmske bolesti.
Rani diseminirani stadij - ovaj stadij lajmske bolesti obično nastaje nekoliko sedmica ili mjeseci nakon ujeda inficiranog krpelja, a karakterizira se sistemskim simptomima. Može zahvatiti kardiovaskularni sistem kod 4 do 8% pacijenata te uzrokovati stanja poput atrioventrikularnih blokova, karditisa te perikarditisa. Lajmska bolest se može karakterizirati simptomima od strane nervnog sistema poput Bannwarth sindroma ( meningitis, pareza kranijalnih nerava, radikulopatije), te rjeđe encefalitisa i mijelitisa. Muskuloskeletni sistem je zahvaćen kod velikog broja pacijenata, a manifestira se prvenstveno artritisima velikih zglobova sa efuzijom. Može biti praćeno i eritemom i edemom zahvaćenih zglobova, sa epizodama relapsa i remisije što može rezultirati potpunom disfunkcijom zahvaćenih zglobova.
Kasni diseminirani stadij - ukoliko se lajmska bolest ne liječi u ranim stadijima, može napredovati do kasnog diseminiranog stadija ili hronične lajmske bolesti, koja se karakterizira perzistentnim edemima zglobova te rekuretnim inflamatornim epizodama. Jedna od karakteristika ovog stadija je i neuroborelioza u vidu progresivnog encefalomijelitisa, poremećaja kognicije te pamćenja te periferne polineuropatije i paralize kranijalnih nerava ( VII, VIII, IX, X, XI,XII ).
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza Lajmske bolesti se postavlja uzimanjem detaljnih anamnestičkih podataka ( ujed krpelja, endemsko područje), te karakterističnim promjenama na koži ( Erythema migrans). Krvne pretrage je najoptimalnije raditi nekoliko sedmica nakon početne infekcije, a konačna dijagnoza se postavlja ELISA testom kojim se dokazuju antitijela na B. Burgdorferi. Liječenje je najbolje započeti u ranim fazama bolesti, radi prevencije sistemskog širenja infekcije. Najčešće korišteni antibiotici u tretiranju lajmske bolesti su doksiciklin, amoksicilin te cefuroxim. Nakon liječenja antibioticima, kod velikog broja bolesnika ostaju određeni simptomi poput bolova i mišićima i zglobovima, tkz. postlajmski sindrom.
· Kako se zaštiti od Lajmske bolesti ?
Najbolja prevencija Lajmske bolesti je sprječavanje ujeda inficiranog krpelja, što se može postići sledećim savjetima:
· Potrebno je nositi duge pantole te majice dugih rukava tokom boravka na otvorenom;
· Nakon svakog boravka na otvorenom, provjeriti kožu tijela na ujede krpelja, naročito područja pazuha, ušiju, pupaka, područje između nogu;
· Od pomoći su i sredstva protiv insekata;
· Ukoliko primijetite ujed krpelja, najbolje je zatražiti stručnu medicinsku pomoć ukoliko niste stručni u odstranjivanju krpelja;
· Nakon ujeda krpelja kontaktirati svog ljekara, radi ordiniranja adekvatne i pravnovremene terapije.
Reference
1. Ahmetagić Sead i saradnici. (2016). Infektologija. „PrintCom“ d.o.o. Tuzla. Tuzla.
2. Begovac Josip i saradnici. (2019). Klinička infektologija. Medicinska naklada. Zagreb.
3. Bratton L. Robert, Whiteside W. John, Hovan J. Michael. Diagnosis and treatment of Lyme disease. [Online]. 2008. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18452688/.
4. Skar L. Gwenn, Simonsen A. Kari. Lyme Disease. [Online]. 2020. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK431066/.