Konjunktivitis – Pink Eye (DRUGI DIO – Neinfektivni konjunktivitisi)


Slika 1. – Hemoza (blaga i teška)
Tretman obično nije potreban i konjunktivalni otok se smiruje kroz par sati povlačenjem vaskularne permeabilnosti. Mogu se koristiti hladne obloge i jedna jedina kap adrenalina 0.1% može reducirati ekstremnu hemozu.
2. Sezonski i perenijalni konjunktivitis
Ova česta subakutna stanja se razlikuju jedna od drugih prema vremenu javljanja egzacerbacija.
• Sezonski alergijski konjunktivitis, koji je gori tokom proljeća i ljeta, je najčešći. Najučestaliji alergeni su polen drveća i trave, iako specifični alergeni variraju shodno geografskoj lokaciji.
• Perenijalni alergijski konjunktivitis izaziva simptome tokom cijele godine, uglavnom gore tokom jeseni kada je ekspozicija kućnim grinjama, životinjskoj dlaki i gljivičnim alergenima najveća. Obično je rjeđi od sezonskog alergijskog konjunktivitisa i klinička slika je blaža.
Dijagnoza
• Simptomi – prolazni akutni ili subakutni napadi crvenila, suzenja i svrbeža, asocirani sa kihanjem i nazalnim iscjetkom
• Znakovi – normalna vidna oštrina, konjunktivalna hiperemija sa relativno blagom papilarnom reakcijom, varijabilna hemoza i edem očnih kapaka
• Pretrage se uglavnom ne provode iako bris konjunktive u aktivnijim slučajevima može dokazati prisustvo eozinofila; kožno testiranje na specifične alergene je rijetko potrebno
Tretman
• Identifikovati i eliminisati alergen gdje je moguće (npr. promjena posteljine, redukcija kontakta sa kućnim ljubimcima, uvođenje klimatizacije)
• Blagi konjunktivitis – okularni lubrikanti (dilucija alergena)
• Umjereni konjunktivitis – stabilizator mast ćelija (natrij kormoglikat 2%, lodoksamid 0.1%) ili topikalni antihistaminik (azelastin 0.05%, levocabastin 0.05%, olopatadin 1mg/ml), i oralni antihistaminik (hlorfenamin 4mg ili cetirizin 10mg)
• Teški konjunktivitis – dodati za kratak period blagi topikalni steroid (fluorometolon 0.1%) i razmotriti upućivanje kliničkom imunologu radi desenzitizacije.
3. Vernalni keratokonjunktivitis
Vernalni keratokonjunktivitis je rekurentni bilateralni poremećaj u kojem i IgE- i ćelijama posredovani imunološki mehanizmi igraju važnu ulogu. Primarno se javlja u dječaka sa početkom od 5.godine života. Remisija se javlja u kasnim tinejdžerskim godinama u 95% slučajeva, a u većine preostalih se razvije atopijski keratokonjunktivitis.
Vernalni keratokonjunktivitis je relativno učestao u toplim suhim klimatskim područjima poput Mediterana, sub-Saharske Afrike i Bliskog Istoka. Obično ima sezonski karakter, sa vrškom incidence u kasno proljeće i ljeto.
Klasifikacija
• Palpebralni – primarno zahvata gornju tarzalnu konjunktivu, može biti asociran sa značajnom inflamacijom korneje
• Limbalni – tipično se javlja kod crnaca i azijske populacije
• Miješani – ima obilježja oba prethodna tipa.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja klinički i pretrage obično nisu neophodne. Eozinofili mogu biti obilno zastupljeni u konjunktivalnom brisu.
• Simptomi uključuju intenzivan svrbež, koji može biti asociran sa suzenjem, fotofobijom, osjećajem stranog tijela u oku, pečenjem i gustim mukoznim iscjetkom; učestalo treptanje je često
• Palpebralni VKC
○ Rani-blagi se karakteriše konjunktivalnom hiperemijom i difuznom papilarnom hipertrofijom na gornjoj tarzalnoj ploči
○ Macropapillae (<1 mm) imaju ravan poligonalni izgled koji podsjeća na kaldrmu; progresija u gigantske papille (>1 mm) se može dogoditi
○ Mukus se odlaže između gigantskih papilla
○ Snižena aktivnost bolesti se karakteriše blažom inflamacijom konjunktive i smanjenom produkcijom mukusa

Slika 2. – Gigantske papile na kapku
• Limbalni VKC
○ Gelatinozne limbalne konjunktivalne papille mogu biti asocirane sa prolaznim apikalno lociranim bijelim kolekcijama ćelija (Horner-Trantas tačke).

Slika 3. – Horner Trantas tačke
○ U tropskim predjelima, oboljenje može biti teško.
• Keratopatija je mnogo češća u palpebralnom VKC i može se javiti u sljedećim oblicima:
○ Gornje tačkaste epitelne erozije asocirane sa slojevima mukusa na gornjem dijelu korneje.
○ Epitelne makroerozije uzrokovane djelovanjem inflamatornih medijatora i direktnim mehaničkim dejstvom papilla
○ Plakovi i ulkusi se mogu razviti kod palpebralnog ili miješanog VKC pri čemu Bowmannova membrana postaje presvučena mukusom i kalcijevim fosfatom, što dovodi do neadekvatne vlažnosti oka i usporene reepitelizacije. Zahtijeva ozbiljnu i hitnu njegu radi prevencije sekundarne bakterijske infekcije.
○ Subepitelijalno ožiljavanje je obično sive boje, ovalno i može oštetiti vid.
○ Psudogerontoxon se može razviti u rekurentnom limbalnom VKC. Karakteriziran je paralimbalnim pojasom površnog ožiljavanja koje podsjeća na arcus senilis, a koje odgovara prethodno inflamiranom segmetnu limbusa.
○ Vaskularizacija uglavnom nije naglašena.
○ keratoconus i druge forme kornealne ektazije su češće kod VKC, ali se smatra da su barem djelimično posljedica perzistentnog trljanja oka.
○ Herpes simplex keratitis je učestaliji, a može biti agresivan i ponekad bilateralan.
• Promjene na očnim kapcima su obično blaže u odnosu na atopijski keratokonjunktivitis.
Tretman
• Topikalni: stabilizatori mast ćelija (Na kromoglikat 2%) +/- topikalni steroid +/- ciklosporin (0.1% ili 0.2%), mukolitici (acetilcistein 5% ili 10%)
• Sistemski: kod teške kliničke slike, sistemska imunosupresija uz konsultaciju sa dermatologom ili kliničkim imunologom; ukoliko se koriste imunosupresivi, uključiti antiviralne lijekove (aciklovir 200mg ili 400mg) zbog podložnosti nastanka HSV keratitisa
• Hirurški: debridman ili površna lamelarna keratektomija radi odstranjenja plakova ili ulkusa.
4. Atopijski keratokonjunktivitis
Atopijski keratokonjunktivitis (AKC) je rijetka bilateralna bolest koja se tipično javlja u odrasloj dobi (30-50 godina) kao popratna pojava duže historije atopijskog dermatitisa (ekcem). Astma je također jako učestala kod ovih pacijenata. Oko 5% je bolovala od vernalnog keratokonjunktivitisa u dječijoj dobi. Nema razlike u pojavi bolesti između spolova. AKC je obično hroničnog toka, sa relativno niskom stopom rezolucije i asociran je sa značajnim gubitkom vida.
VKC je obično sezonskog tipa i pogoršava se tokom proljeća, dok je AKC obično perenalnog tipa i pogoršava se zimi. Pacijenti su osjetljivi na širok spektar okolišnih alergena u zraku.
Dijagnoza
Razlika između AKC i VKC je vidljiva i klinički. Eozinofili su rjeđe zastupljeni u konjunktivalnom brisu kod AKC u poređenju sa VKC.

Slika 4. – Hronični atopijski konjunktivitis vs. vernalni konjunktivitis
• Simptomi su slični onima kod VKC, ali su češće težeg stepena i hroničnog toka.
• Kapci
○ Kožne promjene su prominentnije nego kod VKC i tipično ekcematoidne: eritem, suhoća, ljuštenje i zadebljanje. Mogu biti prisutne i ekskorijacije kao posljedica češanja zbog intenzivnog svraba.

Slika 5. – Kožne promjene kod atopijskog konjunktivitisa
○ Može biti zastupljena keratinizacija ruba očnog kapka.
○ Hertoghe znak: nedostatak lateralnog dijela obrva.
○ Dennie–Morgan linije: nabori kože očnog kapka nastali kao posljedica perzistentnog trljanja oka.
○ Ptoza nije rijetka.
• Konjunktive
○ Iscjedak je obično više vodenast nego mukozan (kao kod VKC).
○ Hiperemija i hemoza su česti kod aktivne inflamacije.
○ Papillae su u početku manje u odnosu na one kod VKC, iako kasnije mogu da rastu.
○ Ožiljačne promjene vode nastanku umjerenog simblefarona, skraćivanja forniksa i keratinizaciji karunkule.

Slika 6. – Keratinizacija karunkule

Slika 7. – Periferna vaskularizacija
○ Perzistentni epitelni defekti, mogu biti povezani sa fokalnim stanjenjem koji može voditi nastanku descemetokele
○ Predispozicija za nastanak sekundarne bakterijske i/ili gljivične infekcije, te agresivne forme herpes simplex keratitisa.
○ Keratoconus je čest (oko 15% slučajeva).
• Katarakta
○ Prednja ili stražnja subkapsularna katarakta su česte i mogu biti posljedica dugotrajne primjene steroidne terapije.
○ Povećan je rizik od nastanka postoperativnog endoftalmitisa.
○ Ablacija retine je češća u odnosu na opštu populaciju.
Tretman
• Topikalni: okularni lubrikanti + stabilizatori mast ćelija (manje efikasni nego kod VKC) ± topikalni steroidi (npr. dexametazon 0.1%) ± ciklosporin ± tacrolimus krema za predio oko očiju, očne kapke i rubove, te konjunktive.
• Sistemski: razmotriti upotrebu oralnih antihistaminika (mogu olakšati svrbež), te kortikosteroidi/imunosupresivi kod teških egzacerbacija
• Hirurški: razmotriti debridman ili superficijelnu lamelarnu keratektomiju za odstranjenje plakova.
• Za sekundarni infektivni keratitis : topikalni antiviralni lijekovi i antibiotici.
• Kožno oboljenje: konsultovati dermatologa.
5. Flikatenuloza
- Flikatenularni keratokonjunktivitis predstavlja tip IV kasnu alergijsku reakciju na protein mikroba, uključujući bacile tuberkuloze, Staphylococcus species, C.albicans, C.immitis, H.aegyptius i C.trachomatis.
- Daleko najčešći uzrok flikatenuloze jeste kasna reakcija preosjetljivosti na preotein humanog bacila tuberkuloze, te predstavlja učestao uzrok u regijama gdje je tuberkuloza i dalje prisutna.
- Konjunktivalna flikatenula počinje kao mala lezija (obično promjera 1-3 mm) koja je tvrda, crvena, elevirana i okružena zonom hiperemije. Na limbusu je obično trouglastog oblika sa apeksom okrenutim prema korneji. U centru se obično razvije sivkasto-bijela tačka koja ubrzo ulcerira, nakon čega se povlači unutar 10-12 dana. Većina flikatenula u pacijenata se razvije baš na ovoj lokaciji, ali mogu biti zastupljeni i na korneji, bulbusu i, veoma rijetko, na tarsusima.
- Za razliku od konjunktivalne flikatenule, koja ne ostavlja ožiljak, kornealna flikatenula koja se razvije u amorfni sivkasti infiltrate, uvijek ostavlja ožiljak.
- Konjunktivalne flikatenule obično izazivaju isključivo iritaciju i suzenje oka, ali kornealne i limbalne flikatenule su obično popraćene intenzivnom fotofobijom. Flikatenuloza je najčešće izazvana aktivnim blefaritisom, akutnim bakterijskim konjunktivitisom i deficitima u dijeti.

Slika 8. – Konjunktivalna i kornealna flikatenula
Histološki, flikatenula predstavlja fokalnu subepitelijalnu i perivaskularnu infiltraciju malih okruglih ćelija.
Tretman:
Flikatenuloza indukovana tuberkulinskim proteinom i proteinima drugih sistemskih infekcija dramatično reaguje na topikalne kortikosteroide. Za 24 sata simptomi se drastično povlače, a lezija nestaje nakon dodatna 24 sata. Flikatenuloza uzrokovana stafilokoknim proteinima reaguje nešto sporije. Potrebno je dodati topikalne antibiotike kod aktivnog stafilokoknog blefarokonjunktivitisa. Teško kornealno ožiljavanje može zahtijevati kornealnu transplantaciju.
9. Gigantski papilarni konjunktivitis
- Gigantski papilarni konjunktivitis (GPC) je sindrom inflamacije gornje palpebralne konjunktive koja je asocirana sa noštenjem kontaktnih leća, okularne proteze i isturenih okularnih šavova. Primarno je povezano sa nošenjem kontaktnih leća i viđa se 10 puta češće u osoba koje koriste mekane očne leće u odnosu na one koje nose tvrde očne leće. Prosječno vrijeme za razvoj simptoma je 8 mjeseci za osobe koje nose mekane leće i 8 godina za osobe koje nose tvrde očne leće.
- Pacijenti se žale na blagi svrbež nakon skidanja očnih leća i povećane naslage mukusa na samim lećama i u unutrašnjem kantusu oka nakon buđenja. Također se žale da ih ‘žuljaju’ leće, zamućen vid nakon višesatnog nošenja istih, ekscesivno pomjeranje leća, i eventualna intolerancija leća. Znakovi inicijalno uključuju generalizirano zadebljanje i hiperemiju gornje pretarzalne konjunktive. Normalno zastupljene male papile postaju isturenije, a konjunktiva postaje zamućenija kao posljedica sekundarne celularne infiltracije. Nakon toga se počinju stvarati makropapile (0.3-1.0 mm) i gigantske papile (1.0-2.0 mm).

Slika 9. – Gigantski papilarni konjunktivitis
- Inspekcija kontaktne leće gotovo uvijek otkriva bjeličaste proteinske depozite.
- Histološki, GPC predstavlja iregularno zadebljanje konjunktivalnog epitela iznad papile sa prožimanjem strome. Epitel i stroma pokazuju infiltraciju limfocitima, plazma ćelijama, polimorfonuklearima i makrofagima uz proliferaciju fibroblasta. Broj eozinofila i baozofila je znatno niži u poređenju sa vernalnim konjunktivitisom.
Uzrok GPC je multifaktorijalan. Pacijenti vjerovatno imaju okolišne antigene koji adheriraju na mucus i protein koji normalno oblažu površinu svih kontaktnih leća. Ovi antigeni, koji perzistiraju kao depoziti na kontaktnim lećama, su ponavljeno izloženi gornjoj tarzalnoj konjunktivi prilikom treptanja. Mehanička trauma također igra važnu ulogu u patogenezi GPC. Ponavljana mehanička trauma indukuje ekspresiju interleukina-8 koji aktivira dendritičke ćelije što povećava broj antigen prezentirajućih ćelija. Ponavljana ekspozicija antigenima kombinovana sa traumom zbog nošenja kontaktnih leća može stimulirati tip IV hipersenzitivnost konjunktive. Tip I trenutačna hipersenzitivna reakcija može također nastupiti.
Tretman:
Tretman ovog stanja uključuje odstranjenje inicirajućeg faktora. Šavovi se trebaju odstraniti, a okularne proteze se adaptirati. Osobama koje nose očne leće, se savjetuje da inicijalno obustave nošenje istih dok se inflamacija ne povuče, što može trajati nekoliko mjeseci. Leće se mogu ponovo početi nositi nakon što se simptomi poprave, ali je potrebno redukovati period nošenja istih u toku dana i dobro održavati njihovu higijenu. Pacijentima je potrebno objasniti da dobro očiste leće svaku noć i da odstrane preservative iz preparata za održavanje. Dezinfekcija uz pomoć hidrogen peroksida i redovan enzimatski tretman pomažu u smanjenju nakupljanja na lećama. Potrebno je podsticati korištenje dnevnih leća jer se obično dobro podnose.
U početnim stadijima GPC kombinacija antihistaminskih kapi i stabilizatora mast ćelija može biti efikasna za rezoluciju simptoma. Terapija održavanja uključuje kombinaciju kapi zbog prevencije ponovnih napada. Kratkotrajna primjena topikalnih kortikosteroida, ciklosporina ili takrolimusa, može olakšati simptome u težim slučajevima.

Shema 1. – Diferencijalna dijagnoza kod svrbeža i hiperemije oka
2. DRUGI NEINFEKTIVNI KONJUNKTIVITISI
1. Toksični folikularni konjunktivitis
Toksični folikularni konjunktivitis prati hroničnu ekspoziciju konjunktive različitim stranim substancama. Najčešće se javlja prilikom upotrebe lijekova poput neomicina, gentamicina, idoksuridina i drugih topikalnih antiviralnih lijekova, kao i lijekova za glaukom, uključujući brimonidin, pilokarpin i druge miotike.
Ovi lijekovi iniciraju tip IV odloženu reakciju hipersenzitivnosti u praćenu periokularnim eritemom i folikularnim konjunktivitisom. U osoba koje nose kontaktne leće, sredstva za čišćenje i očuvanje istih mogu također biti jedan od uzroka. Različite vrste šminke, uključujući maskaru i tuš, mogu izazvati ovaj tip reakcije u pojedinaca. Učestao nalaz jesu tamne granule koje su inkorporirane unutar folikula. Ukoliko imaju simptoma, pacijenti obično dobro reaguju na prekid upotrebe kozmetičkog preparata i zamjenu drugim hipoalergenskim preparatom.

Tabela 1. – Lijekovi i supstance koje mogu uzrokovati toksični folikularni konjunktivitis
2. Steven Johnson Sindrom
Toksična epidermalna nekroliza (TEN – Lyell sindrom) je teški oblik Steven Johnson sindroma (SJS). SJS/TEN pacijenti su uglavnom mlade odrasle osobe. Stanje podrazumijeva celularno posredovanu hipersenzitivnu reakciju, koja je obično uzrokovana ekspozicijom lijekovima. Široki spektar lijekova, uključujući antibiotike (naročito sulfonamide i trimethoprim), analgetici uključujući paracetamol (acetaminophen), nevirapine (korišten u terapiji HIV infekcije), antikonvulzivi, mogu biti uzrok reakcije. Infekcije uzrokovane mikroorganizmima poput Mycoplasma pneumoniae i HSV, te pojedini karcinomi također mogu sudjelovati u nastanku. Međutim, obzirom da je obično potrebno nekoliko sedmica za razvoj simptoma, precipitirajući faktor se ponekada ne može otkriti.
Stopa smrtnosti se kreće oko 5% u SJS (obično kao posljedica infekcije), ali je znatno visa u TEN.
Okularne manifestacije
U akutnom stadiju može biti teško pregledati pacijenta u ordinaciji, ali upotreba mobilne procjepne lampe može biti jako korisna.
• Simptomi – crvenilo, fotofobija, suzenje, zamućenje vida
• Akutni znakovi
○ Hemoragijske kruste na rubovima očnih kapaka su karakteristične. Kožne lezije mogu biti konfluirajuće i često je teško ljekaru otvoriti bezbolno oči pacijenta.
○ Papilarni konjunktivitis koji može biti različitog intenziteta.

Slika 10. – Hemoragijske kruste na kapcima i papilarni konjunktivitis
○ Konjunktivalne membrane i pseudomembrane, teška hiperemija, hemoragije, plikovi.
○ Keratopatija – raspon od tačkastih erozija do velikih epitelnih defekata, sekundarnog bakterijskog keratitisa i povremene perforacije.
○ Iritis nije rijedak, a moguća je i pojava panoftalmitisa.
• Kasni znakovi
○ Konjunktivalno ožiljavanje sa skraćenjem forniksa i nastankom simblefarona.
○ Keratinizacija konjunktive i ruba očnog kapka.
○ Komplikacije na očnim kapcima – ožiljačni entropion i ectropion, trichiaza, metaplasične trepavice i ankiloblefaron.
○ Suzenje očiju zbog fibroze lakrimalnih tački, ali moguć je nastanak i suhog oka usljed fibroze lakrimalne žlijezde i konjunktivalne metaplazije.

Slika 11. – Kornealna keratinizacija
Sistemske manifestacije
• Simptomi – simptomi poput gripe koji mogu biti teški i trajati oko 14 dana prije pojave lezija. U mnogim slučajevima potrebna je hospitalizacija. Simptomi koji zahvataju sistemsku mukozu uključuju nazalnu bol i sekreciju, bol prilikom mokrenja, dijareja, kašalj, nedostatak daha, bol prilikom jela i pića.
• Znakovi
○ Zahvaćenost mukoze se očituje karakterističnim plikovima i hemoragijskim krustama na usnama. Plikovi mogu biti prisutni in a jeziku, orofarinksu, nazalnoj mukozi i povremeno genitalijama.
○ Male purpurične, vezikularne, hemoragijske ili nekrotične kožne lezije se mogu naći na ekstremitetima, licu i trupu. Obično su prolaznog karaktera i zarastanje traje oko 1-4 sedmice, sa posljedičnim stvaranjem pigmentiranog ožiljka.

Slika 12. – Sistemske manifestacije Steven Johnson Sindroma
Sistemski tretman
• Uklanjanje precipitirajućeg faktora ukoliko je moguće.
• Opšte suportivne mjere – adekvatna hidracija, održavanje elektrolitnog balansa i adekvatna ishrana.
• Sistemski steroidi ostaju kontraverznog karaktera. Prema novijim istraživanjima rani kratkotrajni intravenozni tretman sa visokim dozama može poboljšati ishod.
• Drugi imunosupresivi (ciklosporin, azatioprin, ciklofosfamid i iv imunoglobulini) se mogu koristiti u pojedinim slučajevima.
• Sistemski antibiotici se mogu dati kao profilaksa za kožne i druge sistemske infekcije, ali je potrebno izbjegavati one koje mogu biti i sam uzrok SJS/TEN.
Okularni tretman
• Akutna bolest. Dnevni pregled se savjetuje u početnim stadijima radi isključenja formacije simblefarona.
○ Topikalni lubrikanti se koriste često.
○ Prevencija kornealne ekspozicije.
○ Topikalni steroidi se mogu koristiti kod iritisa i konjunktivalne inflamacije.
○ Topikalna cikloplegija (atropine 1% 1-2x dnevno) može olakšati simptome.
○ Liza početne formacije simblefarona sa sterilnim staklenim štapiće,.
○ Liječenje akutnih kornealnih problema poput bakterijskog keratitisa.
• Hronična bolest.
○ Adekvatna lubrikacija.
○ Topikalna transretinoična kiselina 0.01% ili 0.025% može prekinuti keratinizaciju.
○ Odstranjenje aberantnih trepavica.
○ Graft mukoznih membrane (npr. autograft bukalne mukoze) za rekonstrukciju forniksa
Ligneozni konjunktivitis
Ligneozni konjunktivitis je veoma rijetko hronično oboljenje karakterizirano razvojem pseudomembrana, predominantno na palpebralnoj konjunktivi. Vremenom debele pseudomembrane postaju ‘drvene’ lezije. Rožnica je rijetko zahvaćena, a kada jeste može doći do sljepila usljed ožiljavanja. Kod nekih se javljaju pseudomembrane i na drugim sluznicama (mukoznim membranama) u tijelu. Oboljenje se obično viđa u male djece, ali može biti prisutno i kod starijih.
Etiologija je nepoznata, ali se smatra da je tip I plasminogen deficijencija predisponirajući faktor.
Tretman je jako težak, te je popraćen čestim ponovnim javljanjem nakon ekscizije lezija. Topikalni plasminogen i fibrinolitička terapija su se pokazali upsješnim u nekim slučajevima.
Graft vs Host Disease
Graft-versus-host disease (GVHD) je česta komplikacija alogene transplantacije koštane srži i nastaje kao posljedica napada ćelija donora na tkivo domaćina. Pogođena tkiva domaćina uključuju: kožu, gastrointestinalni trakt, pluća, jetru, te oči.
Oči su češće zahvaćene kod hronične forme bolesti (100 dana nakon transplantacije), a obično nastaje sekundarno putem 2 mehanizma:
- konjunktivalna inflamacija u akutnoj formi posredovana T-ćelijama
- infiltracija suzne žlijezde T-ćelijama u hroničnoj formi uzrokuje destrukciju i fibrozu same žlijezde i konjunktiva.
Oba mehanizma vode nastanku keratoconjunktivitis sicca.
Znakovi i simptomi uključuju nedostatak suznog filma, konjunktivalne erozije, kornealne epitelijalne erozije i cikatrizacijski lagophthalmus.
Terapija podrazumijeva agresivnu lubrikaciju, autologne serumske suze, te smanjenje inflamacije oka uz pomoć topikalnih kortikosteroida i/ili topikalnog ciklosporina ili takrolimusa. Zaštitne kontaktne leće također mogu pružiti simptomatsko olakšanje.
Malta et al. sugerišu tretman oka sa topikalnim ciklosporinom 1 mjesec prije planirane transplantacije koštane srži ili prevenciju oštećenja suzne žlijezde tretiranjem okularnih simptoma u ranoj fazi bolesti
Xeroderma pigmentosum
Xeroderma pigmentosa je autosomno recesivno oboljenje karakterisano poremećenom mogućnošću uklanjanja grešaka i reparacije DNA uzrokovane UV zračenjem. Okularne manifestacije uključuju: keratoconjunctivitis sicca, photophobia, suzenje, blefarospazam, te pečenje oka. Konjunktivalna inflamacija, teleangiektazije i hiperpigmentacija se također često viđaju. Posljedično se u pacijenata javljaju pinguecule ili pterigijum.
Nemogućnost reparacije DNA u pacijenata void nastanku kožnih neoplazmi, uključujući skvamozni karcinom, bazalni karcinom i melanoma. Obično se javljaju na površini oka i kapcima u oko 11% pacijenata, te se uglavnom viđaju na limbusu. Progresivna atrofija očnih kapaka sa truljenjem, trihijazom, simblefaronom, ektropionom i entropionom se također mogu javiti.
Pemfigoid mukoznih membrane (MMP)
Pemfigoid mukoznih membrana (MMP), poznat i kao okularni cikatrizirajući pemfigoid (OCP), spada u grupu hroničnih autoimunih buloznih mukokutanih oboljenja. Nepoznati okidač pokreće tip II (citotoksičnu) reakciju hipersenzitivnosti, što rezultuje vezivanjem antitijela na ćelije bazalne membrane, aktivacijom sistema komplementa i pokretanjem inflamatornih ćelija, sa posljedičnim razdvajanjem epidermis i dermisa. Pacijenti najčešće imaju HLA-DR4 genotip, a mogu biti zahvaćene mnogobrojne sluznice i koža.
Okularne manifestacije
• Konjunktiva
○ Papilarni konjunktivitis, difuzna hiperemija, edem i suptilna fibroza.
○ Skraćenje donjih forniksa, simblefaron (adhezija bulbarne i palpebralne konjunktive).

Slika 13. – Formacija simblefarona
○ Nekroza u težim slučajevima.
○ Suho oko zbog destrukcije peharastih ćelija i akcesornih suznih žlijezda, te okluzija glavnih suznih duktula.
• Očni kapci
○ Aberantne trepavice, hronični blefaritis i keratinizacija ruba očnog kapka
○ Ankiloblefaron – adhezija vanjskog kantusa između gornjeg i donjeg kapka.

Slika 14. – Ankiloblefaron
• Kornea
○ Epitelijalni defekti asocirani sa suhoćom oka i njegovom ekspozicijom
○ Infiltracija i periferna vaskularizacija

Slika 15. – Epitelijalni defekti korneje i infiltracija sa perifernom vaskularizacijom
○ Keratinizacija i konjunktivalizacija površine korneje zbog zatajenja epitelnih stem ćelija
○ Krajnji ishod bolesti se karakteriše potpunim simblefaronom i kornealnim zamućenjem.
Sistemske manifestacije
• Subepidermalne bule, uglavnom na oralnoj sluznici. Teže manifestacije uključuju ezofagealne i laringealne strikture.
• Kožne lezije su rjeđe (25%), a manifestuju se kao bule i erozije na glavi i vratu, preponama i ekstremitetima.

Slika 16. – Sistemske manifestacije MMP
• Dapson (diaminodifenilsulfon) – koristi se kao prva linija terapije kod pacijenata sa blagom do umjerenom kliničkom slikom; 70% pacijenata dobro reaguje na terapiju
• Antimetaboliti (npr. azatioprin, metotreksat, mikofenolat mofetil) su alternative ukoliko je dapson kontraindiciran ili ne postoji adekvatan odgovor
• Steroidi (prednisolone 1–1.5 mg/kg) su efikasni za brzu kontrolu brzo progresivne bolesti.
Lokalni tretman
• Topikalno
○ Umjetne suze
○ Topikalni steroidi, ciklosporin ili takrolimus
• Subkonjunktivalne steroidne injekcije ukoliko sistemska imunosupresija nije moguća
• Kontaktne leće za zaštitu korneje od aberantnih trepavica i spriječavanje dehidracije.
Rekonstruktivna hirurgija - treba se uzeti u razmatranje kada je aktivna bolest dobro kontrolisana.
• Korekcija entropiona
• Hirurgija katarakte
• Transfer limbalnih stem ćelija
• Keratoplastika
• Keratoproteza.
REFERENCE:
1. Denniston AKO, Murray PI. Oxford Handbook of Ophthalmology. Oxford University Press. 4th Edition. Oxford. 2018.
2. Salmon JF. Kanski's Clinical Ophthalmology – A Systemetic Approach. Elsevier. 9th Edition. Oxford. 2020.
3. Riordan-Eva P, Augsburger JJ. Vaughan Agsbury's General Ophthalmology. McGraw-Hill Education. 19th Edition. United States. 2018.
4. Yanoff M, Thumma P, Doych Y, Dirghangi A, Lehman A, Spector R, Shah R. Ophthalmic Diagnosis and Treatment. Jaypee Brothers Medical Publishers Ltd. 3rd Edition. New Delhi. 2014.









