Infektivna mononukleoza ili "bolest poljupca"
1. temperatura,2. osjećaj slabosti,3. oticanje limfnih čvorova (limfadenopatija).

Slika 1. Razlika između izgleda grla zdrave osobe i osobe zaražene mononukleozom
Kako uspostaviti tačnu dijagnozu bolesti?
Dijagnoza infektivne mononukleoze temelji se na prisustvu karakteristične kliničke slike (temperatura, povećani limfni čvorovi, angina, povećana slezena(splenomegalija)) i rezultatima laboratorijskih pretraga (povećan broj leukocita, atipični limfociti, patološke vrijednosti aminotrasferaza). Za potvrdu dijagnoze izvode se serološke pretrage (nespecifična heterofilna i specifična EBV-antitijela). Velik broj bolesnika ima umjereno povišene vrijednosti transaminaza (tzv. "jetrene probe" ili LFTs) koje mogu biti deset puta veće od normalnih. Pozitivan rezultat heterofilnih antitijela, Paul-Bunnell test, je dovoljan za dijagnosticiranje infektivne mononukleoze.

Slika 2. Test prisustva EBV virusa u krvi
Kako provjeriti da li smo nekada ranije u životu bolovali od ove bolesti?
Trenutno prisutnu infekciju ili prethodno preboljelu mononukleozu možemo potvrditi serologijom (serološkim testovima). Serologija je postupak kojim se iz krvi izoluju i analiziraju antitijela koja su karakteristična za infekciju EBV-om ili CMV-om. Iz dobivenog uzorka, vađenjem krvi, se određuje prisustvo i količina IgG i IgM antitijela. IgG antitijela su antitijela koja ukazuju na preboljenu infekciju, a IgM antitijela govore o prisustvu akutne infekcije. Ako na vašem nalazu uočite pozitivan nalaz IgG antitijela, taj podatak ne govori da sada imate mononukelozu, već da ste nekada ranije tokom života bili u kontaktu sa EBV-om.

Slika 3. Rezultati seroloških ispitivanja
Kako se infektivna mononukleoza liječi?
Ne postoji specifičan lijek za mononukleozu. Obzirom na to da je uzročnik virus terapija je simptomatska. Infektivna mononukleoza obično je samoizlječiva bolest. Temperatura se snižava lijekovima za skidanje temperature (antipiretici), a grlobolja se ublažava pastilama. Većina lijekova koji se koriste u tretiranju ove bolesti su OTC (over the counter) lijekovi odnosno lijekovi koji se mogu dobiti bez recepta ljekara. Važno je obratiti pažnju na hidrataciju, pacijent mora piti dovoljno tekućine (vode ili čajeva) kako ne bi dehidrirao. Mirovanje je obavezno kako ne bi došlo do rupture (puknuća) povećane jetre ili slezene. Većina oboljelih od mononukleoze ne mora biti hospitalizovana. Boravak u bolnici potreban je ako je prisutna izrazita hepatomegalija, ako su krajnici toliko povećani da otežavaju disanje ili ako je pacijent jako lošeg općeg stanja (visoka tjelesna temperatura, nemogućnost samostalnog hodanja zbog slabosti, dehidracija i sl.). Kao što smo već naveli, važno je razlikovati infektivnu mononukleozu od gnojne angine i ne liječiti je antibioticima jer osim što antibiotska terapija ne pomaže u liječenju ove infekcije, dovodi i do karakterističnog osipa po cijelom tijelu. Osip se najčešće javlja korištenjem antibiotika ampicilina. Antibiotici nemaju utjecaja na tok infektivne mononukleoze, osim kada u ždrijelu dođe do razvoja bakterijske superinfekcije.
Osip i mononukleoza, koja je povezanost?
Obzirom na to da su simptomi infektivne mononukleoze slični simptomima gnojne angine, često se pogrešno liječenju navedene bolesti pristupa antibiotskom terapijom. Primjena određenih antibiotika kod bolesnika s mononukleozom može dovesti do nastanka karakterističnog osipa po cijelom tijelu, zato je poželjno pravovremeno postaviti dijagnozu, kako ne bi došlo do takvih posljedica. Istraživanja su pokazala da se osip javlja u 90% slučajeva kada se u terapiji koristi antibiotik ampicilin, a rjeđe i amoksicilin. Osim ova dva lijeka, osip se rjeđe javlja korištenjem:
1. penicilina G, kloksacilina ili tetraciklina (14%),
2. penicilina (8%),
3. kombinacije amoksicilina i klavulanske kiseline (15%),
4. cefalosporina (15%).
Mehanizam nastanka osipa još uvijek nije u potpunosti razjašnjen.

Slika 4. Mono osip
Kakve posljedice mononukleoza može ostaviti?
Kao što smo već naveli, mononukleoza često nije opasna, ali se mogu javiti i neke komplikacije. Lakši oblici komplikacija su:
1. streptokokna angina,
2. upala sinusa,
3. upala krajnika.
Neke od rijetkih komplikacija su:
1. anemija,
2. trombocitopenija,
3. komplikacije koje zahvataju nervni sistem npr. meningitis.
Koja je prevencija? Kako se zaštititi?
Bolest poljupca je bolest koju je gotovo nemoguće spriječiti. To je zato što zdravi ljudi koji su u prošlosti bili zaraženi EBV -om mogu, povremeno, do kraja života prenositi i širiti infekciju. Gotovo sve odrasle osobe koje su bile zaražene EBV -om su izgradile antitijela za borbu protiv infekcije. Ljudi obično boluju od ove bolesti samo jednom u životu.
Reference:
1. Infectious Mononucleosis, Chang, Robert S.
2. Infectious Mononucleosis (Clinical Topics in Infectious Disease), David Schlossberg
3. Kačić M., Mardešić D. Virusne bolesti U: Mardešić D. i sur. Pedijatrija, Zagreb, Školska knjiga
4. Đaković-Rode O., Židovec-Lepej S., Grgić I., Vince A. Imunološki odgovor u infekciji Epstein-Barrovim virusom; Croatian Journal of Infection 2009 Sep
5. Dunmire S. K., Hogquist K. A., Balfour Jr. H. H. Infectious mononucleosis Curr Top Microbiol Immunol
6. Chovel-Sella A, Tov AB, Lahav E, Mor O, Rudich H, Paret G i sur. Incidence of rash after amoxicillin treatment in children with infectious mononucleosis. Pediatrics. 2013
8. https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/13974-mononucleosis
9. https://poliklinika-mazalin.hr/zensko-zdravlje/infektivna-mononukleoza-ili-bolest-poljupca/
10. https://prirucnik.hr/je-li-to-jedno-mono-osip-kako-znati-ako-taj-osip-znaci-mono/
Web izvori slika:
1. https://www.krenizdravo.hr/wp-content/uploads/2014/06/kako-izgleda-mononukleoza.jpg?x18533
2. https://m.vecernji.hr/media/img/10/cb/c6e1c8d633024a04fbd5.jpeg
3. https://www.poliklinika-analizalab.hr/wp-content/uploads/2019/10/Screenshot_1.jpg









