Edukativna medicinska platforma za studente i zdravstvene radnike

Kako zdravo mršati?

mr. nutr. dr. med. Safija Softić-Namas • Feb 23, 2022

ZAČARANI KRUG DIJETA

Napravila sam viber kanal za grupnu nitricionističku podršku.Postavila sam nekoliko tema da članovi/ce odaberu redoslijed kojim ćemo ih obrađivati. 

Za prvu sedmicu odabrali su MRŠANJE.

Ne mogu reći da sam iznenađena. Znam da je mnogima kilaža bolna tačka. 

Znam da bi svi voljeli prečac do idealne kilaže. Svi bi željeli magičnu pilulu, čarobni štapić. Ili eto barem kakvu dijetu koja bi za 7 dana skinula 7 kilograma. Ili da nam je da jedemo koliko god želimo, a da se ne debljamo. Dobro zvuči? 


Gojaznost je svjetski zdravstveni problem, koji je u stalnom porastu. Bolesti povezane s gojaznošću su svjetski ubica broj 1. Češći su uzrok smrti od svih ostalih uzroka smrti zajedno. Dakle, više ljudi umire od ovih bolesti, nego ukupno od zemljotresa, saobraćajnih nesreća, ubistava, ratova …


U samo jednoj deceniji moga interesovanja za pravilnu prehranu, izmijenilo se nekoliko perioda pomodarstva u prehrani. Ni jedan nije donio nikakve pozitivne promjene. Baš naprotiv. 

Proći ću kratko kroz neke od njih. Neki se preklapaju, neki su se zadržali duže, neki kraće. Dakle, ne nužno ovim redoslijedom: UN dijeta, Atkinsova dijeta, dijete na raznim povrtnim čorbama, pleo ishrana, makrobiotika, veganstvo, vegetarijanstvo, razne detox dijete (na vodi, na sokovima, na smutijima), dijeta po krvnim grupama, liposukcijska ishrana, ere raznih pilula i čajeva za mršanje, LCHF, bezglutenska ishrana, ishrana “samo izbaci hljeb”, ishrana bez mliječnih proizvoda, bez ugljikohidrata, intermitentni post, keto ishrana, Herbalife i sl. Niz je dug.

Neke od ovih dijeta/tipova prehrane imaju smisla za određena stanja, ali kao pokret koji trebamo svi pratiti - nemaju nikakvog smisla. Pomodarstvo u prehrani nije dobra ideja. Tu se treba vratiti na naučne osnove.

Pomodarstvo ima mnogo više štete nego koristi. Ta šteta ne mora nužno biti zbog neunošenja određenih nutrijenata ili pretjerivanja s drugim nutrijentima. Šteta često može biti na psihološkom planu, što ne može dovesti ni do željenog uspjeha na fizičkom planu. Šteta često može biti trajna, naročito za mlade naraštaje.


Ipak, hajmo mi u ovom trenutnku ostaviti svjetske probleme i pomodarstva i vratiti se na pojedinca, na sebe. 


Često ćete čuti reklame koje vam nude rješenja i garantuju mršanje. Često te iste reklame tvrde da se ne radi o dijetama, da to nisu privremena rješenja, da vam upravo to treba, da će vam pomoći u rješavanju zdravstvenih tegoba, da je jedino to način da smršate, da nema nikakve štete od njih itd. 

Ponekad ćete se naći u začaranom krugu, kada započinjete i završavate neku dijetu, pa se prebacite na drugu, pa upišete neki trening, pa ipak odlučite da ćete ići na trčanje ili u teretanu, idete jednom nutricionisti, pa ga promijenite, brojite unesene i potrošene kalorije. 

I dođe dan kada jednom stanete sami pred sebe, saberete i oduzmete, a u konačnici vidite samo “neuspjehe”. Vrijeme prolazi, a vi nikada niste zadovoljni rezultatima. Ili ste zadovoljni samo onda kada neprestano trenirate i gladujete. I često sebe krivite što niste ustrajni. Krivite sebe što niste postigli cilj, koji možda i nije vaš. Krive vas i drugi, osuđuju vas, gledaju vas poprijeko, daju vam savjete. 

Na kraju uglavnom sve pustite, nastavite tamo gdje ste bili prije. Čak stvar postaje gora, debljate se još više i postajete još nezadovoljniji. 


Kada se radi o mršanju, prvo se zapitajte nekoliko pitanja:

  • Šta ja želim? 
  • Zbog koga/čega to želim?
  • Šta je idealna tjelesna masa?
  • Moram li biti savršen/a?
  • Koliko želim da se trudim?
  • Želim li se vrtiti u začaranom krugu?
  • Mogu li smršati na zdrav način?
  • Koja je ideana dijeta za mene?
  • Vrijedili li se truditi?
  • Koji mi je cilj?
  • Mogu li ga sama postići? Treba li mi nečija pomoć? 

Prvo pažljivo pročitajte ova pitanja. Onda ih sebi pažljivo iskreno odgovorite. Napišite sebi odgovore na papir kako bi oni bili stvarniji. Kako biste vidjeli ono što sebi možda niste željeli priznati. 

Ima jedna izreka, koja dobro opisuje stanje začaranog kruga dijeta: “Ne možete stalno ponavljati iste greške, a očekivati drugačije rezultate!” To što ćete promijeniti dijetu, teretanu, sport, nutricionistu, psihologa, ne znači da ćete postići cilj. Morate naći pravi pristup, a pravi pristup je u mijenjanju životnih navika. 


KAKO ZDRAVO MRŠATI?

Za početak, vratite se na pitanja i odgovore iz prošlog članka.


Prvo je bitno da smo načisto sami sa sobom u odgovorima na ova pitanja. Bitno je znati svoja očekivanja, ciljeve, mogućnosti, želje, razloge, spremnost, realnost očekivanja i da li nam uopće treba da smršamo.


Vjerovatno ste mislili da ću u odgovoru na pitanje "Kako zdravo mršati" odmah pisati o zdravim receptima, kalorijama, zdravim jelima i sl. Doći ćemo i do toga.


Međutim, pričati o tome i savjetovati vas da jedino to promijenite bilo bi nedovoljno i došli biste samo do šminkerskih promjena. To je kao da imate ožiljak na licu koji ne volite i prekrijete ga puderom. On je i dalje tu, samo se manje vidi ili se ne vidi od šminke. Ali vaše nezadovoljstvo je i dalje prisutno, u podsvjesti imate svoj "nedostatak", bojite se da vam se šminka ne izbriše, stalno je popravljate. 

Nipošto ne mislim da je ožiljak problem, niti da je bilo koji drugi tjelesni nedostatak problem. Problem je u neprihvatanju svojih nesavršenstava. To je ono što vas čini nezadovoljnim i gura vas da činite šminkerske promjene. A one su privremene, izbrisive. 

Zato, prvi korak je PRIHVATANJE sebe, svojih nedostataka, svoje posebnosti. Na kraju krajeva, prihvatiti da si samo normalan čovjek sa svime što život nosi sa sobom, je sasvim logična stvar. Ne težiti izgledu i "savršenosti" koja se plasira putem društvenih mreža i medija je sasvim ljudski.


Jako me ljuti kada vidim da neko postavi usporedbe poznatih ljudi, uglavnom žena, prije-poslije i onda idu komentari "jeste propala", "što izgleda staro", "vidi joj bora", "jeste se udebljala" itd. Pa zar neko ko ima 30 godina više ne treba da izgleda starije, ne treba da ima koju boru i kilogram više, ne treba da ima celulit i strije?? Zar treba da ga prepariraju i instaliraju na zid kao kakav ulov od prije 30 godina. Pa da ga gledaju kao trofej i uvijek se sjećaju na tu savršenu figuru?? Zar mi, obični ljudi, treba da budemo kao voštane lutke koje se ne mijenjaju? Ako Jenifer Lopez, koja je milionerka, koja ima dostupnu svu tehnologiju potrebnu za uljepšavanje, sve moguće najnovije izmišljene metode za podmlađivanje, ne može izgledati "savršeno" u svojim godinama, o čemu mi pričamo? U stvari, svako ko prihvati sebe, zadovoljan je svojim izgledom i životom, sigurno je ljepši od svake "najljepše" osobe po standardima društvenih medija i šire javnosti.

 

Zašto uopće ovdje spominjem ljepotu uz mršanje? Zato što i ljepota i gojaznost i svi ostali naši tjelesni atributi zavise samo od naše percepcije. Mnoge osobe su prelijepe, imaju super figuru, svi ih smatraju oličenjem ljepote, ali i dalje nisu zadovoljne. Mršaju dok se ne razbole, a i tada nije kraj. Ili mijenjaju svoj izgled preko svih granica lijepog ukusa, zato što mijenjanjem izgleda žele da se osjećaju lijepo i zadovoljno. Ali mijenjanjem izgleda se ne može postići zadovoljstvo, ako ono ne dolazi iznutra. 


Kada prihvatite sebe, napravili ste prvi korak. Tada jasnije možete vidjeti u čemu je problem. Dakle, to što sebe prihvatite, ne znači da trebate biti gojazni (ako ste gojazni). To ne znači da ne trebate mršati ukoliko ste gojazni. Samo što će vaši razlozi i načini mršanja biti ispravni, a rezultati trajni. Nećete se mijenjati zbog drugih, nego zbog sebe. Nećete se mijenjati iz pogrešnih razloga, pa će promjene biti dio napredovanja, a ne začaranog kruga, niti nazadovanja. Nećete se mijenjati po svaku cijenu, nego na pravi način. Vaše promjene neće biti privremene, nego trajne. Nećete mrziti svoje tijelo. Jer tijelo koje mrzite neće vam odogovoriti onako kako biste željeli, neće smršati, neće ozdraviti. 


Drugi korak je DIJAGNOZA gojaznosti. Dakle, da li ste uopće gojazni? I da li vam to pravi probleme, da li vam to smeta? Većini ljudi gojaznost pravi zdravstvene probleme i obrnuto, zbog zdravstvenih problema su gojazni. Često se kaže da se ne zna šta je uzrok, a šta posljedica. Ali se zasigurno zna, te je potvrđeno hiljadama naučnih studija, da je gojaznost usko povezana sa najvećim brojem metaboličkih poremećaja (kardiovaskularni problemi, dijabetes, hormonalni dibalans itd.). Svi znamo da za ove bolesti postoje lijekovi, ali da su oni samo dio rješenja. Promjena životnog stila je jedan od faktora bez kojeg se ovakve bolesti ne mogu izliječiti. Bez obzira da li je bolest uzrok ili posljedica ovih bolesti, problem neće tek tako nestati. Dobra vijest je da promjena životnih navika može u velikoj mjeri riješiti većinu ovih problema.

Dakle, sljedeći korak je PROMJENA ŽIVOTNOG STILA. Ovdje nije bitno samo kakvu ćete prehranu imati i hoćete li vježbati.


Unos i trošenje kalorija jeste bitno, ali kako ćete vi doći do toga? Hoćete li biti opsjednuti upisivanjem unesenih kalorija, svakih sat vremena gledati u aplikaciju kojom pratite trošenje? Hoćete li se bojati hrane, a naročito ugljikohidrata, masnoća, šećera? Hoćete li biti frustrirani i gladni? Frustrirani što vam ta matematika nije baš kako očekujete? 



A mršanje vam nije jedini problem u životu. Imate porodicu o kojoj brinete, radite kućne poslove, kuhate, ispraćate i dočekujete djecu iz škole, idete na posao, radite noćne smjene, imate povredu pa ne možete da se krećete, dijete vam je bolesno, imala si sponatani, u depresiji si, imaš genetsku predispoziciju za neke zdravstvene probleme... stotinu je drugi životnih okolnosti koje svi mi imamo ili možemo imati. Jer to je život, a mršanje je samo jedna rupa na sviralu.

I onda ćete odustati nakon sedmicu dana i vratiti se na staro. Bitno je kakav je vaš pristup. Želite li samo smršati ili želite trajno biti zadovoljni sobom, zadovoljni i zdravi? A to će vas neminovno dovesti i do željene kilaže i ljepote za kojom svi teže. 



Samo ishrana i fizička aktivnost gotovo nikada nisu jedini faktori kada želite smršati. Za mlade zdrave osobe, koje imaju siguran posao i platu, možda imaju malu porodicu i macu ili psa, jedu kada i šta žele, idu redovno na treninge, nemaju drugih životnih problema, još ako su u pitanju muškarci, mršanje često nije nikakav problem. Broje kalorije i sve ide po planu. Ali svi znamo da je procenat takvih ljudi vrlo mali. 

Želim da osvijestite svoj problem gojaznosti zbog sebe i svoga zdravlja. Nemojte se osjećati loše ako ne uspijete pratiti određene planove i programe prehrane i treninga koje vam neko postavi. Jer to je možda nekome dobro i pomaže mu, ali možda vama to ne jednostavno ne odgovara. Možda to nije vaš par cipela. 


Sada smo postavili neke temelje. Spremili smo tlo za proljetnu sjetvu. Narednih dana ćemo raditi na konkretnim koracima i savjetima o promjeni životnoga stila. Sijat ćemo sjeme promjene. Mijenjaćemo navike i borićemo se protiv gojaznosti na pravi način. 

Nemojte da vas obeshrabri ovakav pristup. Spor je, ali su rezultati trajni. Ovo je pristup koji ide u srž problema i rješava ga iz korjena. Ovakav pristup teži trajnoj promjeni životnog stila. Teži tome da postignete ono što želite korak po korak, do kraja, bez frustracije promjenama. 

Pogledajte prvu sliku. Ledeni brijeg vam otkriva samo svoj vrh. Da biste u tom vrhu ledenog brijega vidjeli zdravlje, zadovoljstvo, svoj cilj, vrlo je bitno šta je ispod. Ispod je zdrav životni stil.

KAKO MIJENJATI ŽIVOTNI STIL?

Mijenjati navike je teško. Nije lako deset godina piti kafu ujutro, na prazan želudac, a onda tu naviku promijeniti. Nije lako pušiti pola života, pa samo prekinuti. Nemojte se zavaravati i postavljati nerealne ciljeve, jer nećete ih uspjeti ispuniti.


1. Postavite dugoročne, a male ciljeve, za početak. Mijenjajte male navike korak po korak, a kasnije krenite ka većim promjenama. Bolje je promijeniti jednu naviku trajno, nego naglo mijenjati više navika, pa se za kratko vrijeme vraćati na stare.


Primjer

Postavite sebi cilj da ćete svaki dan narednog mjeseca šetati barem 2 km. Da biste to postigli probajte izbjegavati liftove, izađite stanicu ranije iz autobusa, parkirajte auto malo dalje. Shvatite šetnju kao prijatelja, kao saveznika na putu ka većim pozitivnim promjenama. Promjena u fizičkoj aktivnosti ne mora odmah biti priprema za maraton, dizanje velikih težina u teretani, aerobik i sl. Krenite s običnim normalnim hodanjem. Sljedeći mjesec hodajte malo duže, malo brže. Treći mjesec uvedite lagano trčanje ili neku drugu rekreaciju koju volite. Tako ćete za nekoliko mjeseci imati stalnu naviku, koja će čak preći u potrebu za kretanjem.


2. Fokusirajte se na ono što trebate unijeti u ishranu, a ne na ono što trebate izbaciti. 


Kada se fokusirate na ono što trebate izbaciti, uvijek ćete imati osjećaj da vam nešto nedostaje, da vam fali. Ako se fokusirate da unesete ono što vam fali, imaćete osjećaj da dodajete nove stvari. Time će organizam dobijati prave nutrijente, daćete mu ono što mu treba, pa neće imati potrebu da žudi za hranom koja nema ono što vam treba, kao što su slatkiši, grickalice, mnogo kafe isl.


Primjer 

Postavite cilj uvođenja salata/povrća u svakodnevnu prehranu. Potrudite se da svaki dan uvedete salatu u jedan obrok. Neka vam to bude mjesečni cilj. Nakon mjesec dana uvedite salatu u još jedan obrok i tako redom. Za tri-četiri mjeseca jest ćete dosta povrća, unosićete više vitamina, minerala i fitonutrijenata. 


Nakon toga mijenjajte neku drugu naviku, pa treću itd. Dakle, idite malim, ali upornim koracima ka ciljevima. 


3. Naučite pojednostaviti prehranu, vratite se na osnove, nemojte komplikovati.


Da biste imali nutritivno bogatu prehranu, ne znači da morate znati neke specijalne recepte, imati avokado i chia sjemenke u ishrani svaki dan, da ne smijete imati ništa slatko u prehrani, da imate brojne restrikcije.

Baš naprotiv, vratiti se osnovama znači na lakši način doći do istih rezultata, a možda čak i boljih, trajnih. Za pravilnu prehranu pohvalno je jesti lokalnu hranu uz praćenje sezonskih promjena. Dakle, jesti ono što je oko nas, onda kada dospijeva. Takva hrana je nutritivno najprikladnija. Ne putuje daleko prije nego je konzumirate, raste u našem podneblju, naviknuti smo na nju. 

Naši preci su imali divne navike u prehrani. Uzgajali su svoje povrće i voće koje su konzumirali i ostavljali za zimu. Na primjer ukuhani paradajz (paradajz-sos) sadrži likopen, antikancerogenu tvar. Turšije, kiseli kupus sadrže probiotike. Suhe šljive sadrže vlakna. Jeli su domaći jogurt gotovo uz svaki obrok, opet namirnica s probioticima. Kolače su jeli u posebnim prigodama. Mnogi su slični primjeri gdje su imali jako dobre navike, a nisu bili ni svjesni njihovih dobrobiti, iako je takva prehrana bila prilično jednostavna. Danas nauka potvrđuje ispravnost i poželjnost takvih namirnica i načina prehrane. 

Općenito danas postoji opsjednutost hranom, čak i pod izgovorom pravilne prehrane što nije dobro. Prehranu treba shvatiti kao normalnu svakodnevnu potrebu, bez stanog razmišljanja o istoj.


4. Pokušajte se organizovati tako da što manje vremena potrošite na pripremu hrane.


Možda bi bilo najbolje sedmično se organizovati i spremiti svoj plan prehrane. Recimo vikendom napravite plan za iduću sedmicu i kupite potrebne namirnice. Neke namirnice možete napola pripremiti da budu spremne za kuhanje. Na primjer, blitvu, mahune, brokulu i slične namirnice, možete oprati, posušuti, izrezati na željene oblike i držati spremnu u frižideru. Pri tome pratite sezonske namirnice. Plan napišite na papir i pokušajte ga se držati kako ne biste opet trošili vrijeme i resurse tokom sedmice. Potrošite na to 2-3 sata vikendom kako bi iduća sedmica prošla što lakše po pitanju ishrane.

Plan koji ste napravili sačuvajte. Možete ga ponoviti nakon nekoliko sedmica pa će vam to biti dodatna ušteda vremena i živaca.

Davno sam napisala članak o planiranju obroka, pa više o tome možete pročitati ovdje.


5. Vježbajte svjesno jedenje.


Sve smo nesvjesniji onoga što unosimo u organizam. Jedemo prema emocijama i navikama, a ne prema potrebama. Sigurna sam da se često uhvatite kako jedete nešto kada ste potpuno siti, čak vam se i ne sviđa, uopšte ne uživat u tome što jedete, ali ne odustajete. 

Pokušajte biti potpuno prisutni kada jedete i uživati u momentu. Osjetite teksturu, miris, okus, zapamtite osjećaj užitka. Čim vidite da je dovoljno, zaustavite se. Nemojte se tjerati da pojedete do kraja iako vam je dovoljno pola porcije. 

Usporite sa žvakanjem. Nemojte samo trpati hranu. Jedite lagano, u miru. Kada jedete sporije, poješćete manje hrane prije nego osjetite sitost. 


6. Nemojte se obeshrabriti ako ne vidite promjene.


To što ne vidite promjene ne znači da ih nema. Svako nastojanje je dobro. Ako ne uspijete, probajte opet dok ne postignete cilj. Nemojte se kriviti zbog neuspijeha. Svi znamo da u životu postoje situacije koje nam nekada ne daju da dođemo do cilja. To ne znači da trebate odustati, nego da je u redu da pokušate ponovo. I ponovo. Sve dok ne uspijete. 


Mijenjanje navika vježbaćemo kroz viber kanal, kojem se možete pridružiti ovdje.

Ispočetka će vam trebati podsjetnici, a kasnije će to ići sve lakše. 

Opet napominjem, nemojte zacrtavati nerealne ciljeve u kratkom vremenu. Idite korak po korak. Ako u ovoj godini promijenite 5 navika, u sljedeću ćete ući spremni da promijenite još 5. Za par godina ćete reći da ste promijenili životni stil, a to je upravo cilj pomoću kojeg ćete postići i dobru tjelesnu masu, te zdraviji život.


Tekst preuzet sa: https://doktoricasaoklagijom.blogspot.com/

By Eldar Pezer 07 Feb, 2024
Britanski naučnici razvili su prvu laboratorijsku analizu krvi koja može otkriti određene vrste malignih tumora mozga. Trenutno ne postoje neinvazivni ili neradiološki testovi za neoplazme mozga. Ovaj jednostavan test bi mogao smanjiti potrebu za invazivnim operacijama koje se trenutno koriste za postavljanje dijagnoze nekih tumora mozga, što bi moglo omogućiti ranije otkrivanje bolesti i time ubrzati terapiju i potencijalno povećati stopu preživljavanja pacijenata sa jednim od najsmrtonosnijih oblika malignih tumora mozga. Onkolozi, kao i neurolozi pozdravili su ovaj napredak, rekavši da je test jeftin i da bi ga bilo lako primijeniti u kliničkoj praksi. Specijalisti ističu da bi ovakva dijagnostička procedura bila posebno korisna za pacijente sa "nedostupnim" ili teško dostupnim tumorima mozga, kojima bi rana dijagnoza i terapija uveliko poboljšala prognozu. Naučnici iz Centra izvrsnosti za istraživanje tumora mozga (Brain Tumour Research Centre of Excellence), koji vode Imperial College London i Imperial College Healthcare NHS Trust, proveli su prve studije kako bi procijenili da li test može tačno otkriti glijalne tumore, uključujući: glioblastom (GBM), najčešće dijagnostifikovan tip visoko malignih tumora mozga kod odraslih; astrocitoma i oligodendroglioma. Otkrili su da je test imao "visoku analitičku osjetljivost, specifičnost i preciznost", prema studiji objavljenoj u International Journal of Cancer. Naučnici se sada nadaju da će provesti daljnje studije u Velikoj Britaniji kako bi potvrdili rezultate, ako budu uspješni, očekuje se da bi pacijenti mogli imati koristi od novog testa već za dvije godine. „TriNetra-Glio“ je nalaz krvi razvijen uz financijsku pomoć „Datar Cancer Genetics“. Koristi mehanizam koji izoluje glijalne ćelije koje su se odvojile od tumoroznog tkiva, koje se nalaze u cikulaciji, identifikacijom glija u cirkulaciji (circulating glial cells (CGCs)), test je visoko specifičan (100%) i analitički senzitivan (95%), za glijalne malignitete (GLI-M) i može diferencirati različite graduse (II–IV) i podtipove. Bez obzira na spol, godine, najčešće lijekove ili druge serumske faktore. Izolovane ćelije se zatim identifikuju pomoću flourescentne immunohistohemije.
By Ajla Sadović 04 Feb, 2024
Uvod Svake godine od raka umire oko deset miliona ljudi, što je više od HIV/AIDS-a, malarije i tuberkuloze zajedno. To je uzrok svake šeste smrti i jedan od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. S našim trenutnim znanjem, vjerujemo da se barem jedan od tri slučaja raka može spriječiti. Pušenje, izlaganje suncu, loša prehrana, konzumiranje alkohola i neadekvatna tjelesna aktivnost značajni su čimbenici rizika koji se mogu modificirati. Naše vrijeme za djelovanje je sada! #worldcancerday 
By dr. Almedina Spiljak 23 Jan, 2024
Lemierrov sindrom je rijetka komplikacija orofaringealnih infekcija, koja podrazumjeva širenje infekcije na lateralne zidove ždrijela uz posljedični razvoj septičnog tromboflebitisa unutrašnje jugularne vene. Etiologija Najčešći uzrok nastanka ovog sindroma su bakterije, konkretno bakterija Fuscobacterium necrophorum, koja je uzročnik u čak 57% slučajeva. Pomenuta bakterija je inače sastavni dio normalne bakterijske flore orofarinksa, gastrointestinalnog kao i genitourinarnog trakta žena. Mikroorganizmi koji također mogu dovesti do razvoja Lemierrovog sindroma su Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, GAS i druge beta-hemolitičke streptokoke, Streptococcus intermedius, Streptococcus constellatus, Arcanobacterium haemolyticum, Klebsiella pneumoniae, Eikenella corrodens, Enterococcus sp., Proteus sp., i Bacteroides sp. Epidemiologija Incidenca Lemierrovog sindroma u vremenu prije otkrića i primjene antibiotika je bila iznimno visoka. U prilog tome govori i podatak da je prije ere antibiotika stopa mortaliteta iznosila 90%, a da se upotrebom antibiotika spustila na 4-12%. Patofiziologija Lemierrov sindrom se gotovo bez izuzetka javlja kod pacijenata, koji su prethodno bili u potpunosti zdravi i nisu bolovali ni od kakvih hroničnih bolesti. Tri su glavna stadija sindroma: 1. infekcija 2. invazija u okolno tkivo 3. metastatsko širenje bakterija u druge organe Za razvoj infekcije neophodno je oštećenje sluznice kroz koju je omogućen daljnji prodor patogena, jer je poznato da Fuscobacterium necrophorum ne invadira neoštećenu, zdravu sluznicu. Postojanje prethodne infekcije, doprinosi razvoju pogodnih uvjeta za nastanak sekundarne infekcije. Nakon oštećenja sluznice, patogen se širi u okolna tkiva, parafaringelani prostor te meka tkiva vrata, a daljnjim napredovanjem infekcija zahvata unutrašnju jugularnu venu, invadira njenu stijenku, uzrokujući krvarenje te u skladu s tim i koagulaciju, što dovodi do stvaranja trombotske mase unutar vene. Najčešći ishod nastale situacije je fragmentacija tromba te stvaranje embolusa. Oslobađanje tih embolusa u sistemsku cirkulaciju rezultira diseminacijom Fuscobacterium necrophorum u pluća, jetru, zglobove, mišiće, bubrege te pleuru. Pluća su najčešće mjesto metastatske infekcije, prisutna u 80% do 97% slučajeva. Lemierrov sindrom najčešće započinje kao orofaringealna infekcija, a rjeđe kao otitis media, parotitis, sinusitits, mastoiditis ili odontogena infekcija. Ostali rijetki uzroci uključuju traumu kao i maligne procese glave i vrata. Klinička slika Kliničku sliku karakterizira pojava općih i lokalnih simptoma. Opći simptomi i znaci su groznica, malaksalost, povećani limfni čvorovi, otok vrata, dehidracija, glavobolja i mučnina. U početnoj fazi bolesti lokalni simptomi ovise o samoj primarnoj infekciji. Najčešće je to tonzilofaringitis, ali može biti i sinusitis, otitis, parotitis, mastoiditis, odontogena infekcija, povrede u području glave i vrata te maligni procesi. Povišena temperatura najčešći je nalaz kliničkog pregleda, koji je prisutan u 92% do 100% slučajeva. Atipična klinička slika se može prezentirati epi napadima i sljepilom. Dijagnoza Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, mikrobioloških pretraga te radioloških snimaka. Kliničko postavljanje dijagnoze započinje kliničkim pregledom, a potom uzimanjem uzoraka krvi za laboratorijske analize te hemokulture. U krvnoj slici se mogu naći leukocitoza, povišen CRP, povišena sedimentacija eritrocita, trombocitopenija , a u slučaju postojanja abnormalne funkcije jetre povišen bilirubin. U slučaju pojave tegoba vezanih za pluća, koje ukazuju na metastatsko širenje infekcije, mogu se uraditi i RTG ili CT snimak pluća . U dijagnozi tromboze vene jugularis interne nam može pomoći ultrazvučni pregled vrata. Tretman Terapija Lemierrovog sindroma može biti antibiotska, antikoagulantna ili pak hirurška. Prvi lijek izbora kada su u pitanju antibiotici jesu penicilini, dok su alternative cefalosporini, metronidazol i klindamicin. U terapiji je preporučena i kombinacija penicilina i metronidazola , budući da se razvojem infekcije u parafaringealnom područuju vrata stvaraju uslovi povoljni za anerobne bakterije, a metronidazol ima veliku učinkovitost upravo na te mikroorganizme. Antibiotici se u početku terapije primjenjuju intravenski , dok prelazak na oralnu primjenu zavisi od brzine oporavka ili dok pacijent ne postane afebrilan. Predloženo trajanje terapije je u prosjeku oko 3-6 sedmica , u skladu sa pacijentovim odgovorom na terapiju. Spori odgovor na antibiotsku terapiju može nastati kao posljedica toga da su veće nakupine gnoja na mjestima, koja ne podliježu drenaži. Druga je mogućnost da se infekcija nalazi na mjestu gdje je penetracija antibiotika slaba, a treća je rezistencija Fuscobacterium necrophorum na neke antibiotike. Kada je u pitanju antikoagulantna terapija , ista se primjenjuje u slučajevima kada je došlo do potpune tromboze vene, dok se kod djelomičnme tromboze takva terapija izbjegava. Antikoagulatna terapija se također koristi u slučaju kad tromboza uključuje sigmoidni ili kavernozni sinus. Prvi lijek izbora bio bi heparin , a za dugotrajnije liječenje niskomolekularni heparin. Ovaj tip terapije još uvijek je kontroverzan, jer postoji opasnost od pojave krvarenja. Hirurški dio terapije sastoji se od drenaže apscesa. Literatura 1. Habib S, Rajdev K, Siddiqui AH, Azam M, Memon A, Chalhoub M. Septic emboli of the lung due to Fusobacterium necrophorum, a case of Lemierre’s syndrome. Respir Med Case Rep [Internet]. 2019 Jun 2 [cited 2019 Aug 31];28. 2. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5. 3. Riordan T, Wilson M. Lemierre’s syndrome: more than a historical curiosa. Postgrad Med J. 2004;80(944):328–34. 4. Colbert C, McCormack M, Eilbert W, Bull L. Lemierre Syndrome as a Complication of Laryngeal Carcinoma. Clin Pract Cases Emerg Med. 2018;2(1):78–81. 5. Allen BW, Bentley TP. Lemierre Syndrome. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2019 6. Osowicki J, Kapur S, Phuong LK, Dobson S. The long shadow of Lemierre’s syndrome. J Infect. 2017;74(17): 47–53. 7. Scopel Costa B, Filipe da Paz Scardua E, Loss dos Reis W, Nascimento Silva D, Rangel Pereira TC, Vaz SL, et al. Thoracic pain associated with an odontogenic infection: an unusual Lemierre’s syndrome. Spec Care Dentist. 2019;39(4):441–5.
By dr. Belma Muratović 19 Jan, 2024
Veliki kašalj (pertussis) je infektivno oboljenje respiratornog sistema izazvano bakterijom Bordetella pertussis . Bordetella pertussis je gram negativna bakterija koja je specifično patogena za ljudsku vrstu. Ona se prikači za trepljasti epitel respiratornog sistema gde luči različite toksine, uključujući i Pertussis toksin, koji izazivaju paralizu treplji, zapaljenje i otežano izbacivanje sekreta iz disajnih puteva. Klinička slika Inkubacioni period obično traje od 7-10 dana i klinička slika kod odojčadi i male dece prolazi kroz 3 stadijuma . Svaki stadijum traje od 1-3 nedelje, a većina pacijenata se oporavlja 2-3 meseca. Težina kliničke slike je različita i dominiraju različiti simptomi u zavisnosti od slučaja. Kataralni stadijum: oboleli često imaju normalnu telesnu temperaturu, malaksalost, bol u grlu, rinoreju, suzenje, kijanje i blagi progresivni suvi kašalj. U ovom stadijumu lekari često zanemaruju dijagnozu velikog kašlja jer ovi znaci i simptomi oponašaju one kod drugih virusnih infekcija. Paroksizmalni stadijum: oboleli imaju napade intenzivnog i jakog kašlja (5 do 10 paroksizama) koji traju nekoliko minuta i povezani su sa cijanozom, proptozom oka, izbočenjem jezika, salivacijom, stvaranjem guste oralne sluzi, suzenje očiju. U ovoj fazi se manifestuje klasičan znak pertusisa, inspiratorni urlik. Paroksizmi kašlja mogu biti posledica dejstva toksina ili stvrdnjavanja sluzi koja se teško uklanja iz traheje, bronhija ili bronhiola. Paroksizmi mogu biti izazvani stimulusima kao što su plač, smeh i jedenje. Takvi paroksizmi se često javljaju noću i učestalost se povećavaju tokom prve 1 do 2 nedelje ove faze, sa postepenim opadanjem nakon toga. U paroksizmalnoj fazi, pacijenti takođe mogu iskusiti povraćanje (posttusivno povraćanje), umor i respiratornu iscrpljenost.The Rekonvalescentni stadijum: paroksizmi kašlja se povlače po učestalosti, trajanju i težini. Međutim, blagi, hronični, neparoksizmalni kašalj može trajati do 6 nedelja. Kod dece koja su imala klasični tip pertusisa, paroksizam kašlja se može ponoviti ako dete dobije drugu virusnu infekciju. Adolescenti i odrasli imaju znakove i simptome slične onima kod novorođenčadi i dece, ali blaže. Komplikacije: Odloženo kliničko prepoznavanje velikog kašlja će verovatno dovesti do kliničkih komplikacija i posledica. Mala deca su u najvećem riziku od ozbiljnih posledica, kao što su respiratorna insuficijencija i smrt. U SAD-u više od polovine dece kojima je dijagnostikovan veliki kašalj su hospitalizovana, a kao komplikaciju imaju apneu, upalu pluća, konvulzije ili plućnu hipertenziju. Lakše komplikacije su zapaljenje srednjeg uva, sinusitis, gubitak u telesnoj masi, sinkopa, prelomi rebara, urinarna inkotinencija, koinfekcija virusom (RSV, influenca A i B, rinovirus). Dijagnostika : Vrlo često, klinička slika i dobro uzeta anamneza nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze velikog kašlja. Blago povećanje broja leukocita i izražena limfocitoza su klasični markeri velikog kašlja i pokazalo se kao korisni pokazatelji bolesti ako se posmatra sa tipičnim simptomima ili pozitivnim mikrobiološkim testom. Zlatni standard je kultura brisa grla , ali je problem što su potrebne posebne hranljive podloge i što se na rezultat čeka 7-10 dana. Bris grla je najbolje uzeti u ranom stadijumu bolesti (kataralnoj fazi). PCR je brzo sredstvo za laboratorijsku dijagnozu u okolnostima u kojima je verovatnoća pozitivne kulture niska- u kasnijim stadijumima bolesti. Serologija nam takođe može pomoći, jer prirodna infekcija bakterijom B. pertussis je praćena povećanjem serumskih nivoa IgA, IgM i IgG antitela na specifični antigen pertusisa, dok primarna imunizacija dece indukuje uglavnom IgM i IgG antitela. Lečenje : Standardni antibiotici za lečenje velikog kašlja su makrolidi . Izazivač je osetljiv na makrolidne antibiotike. Klasično se daju eritromicin i azitromicin. Eritromicin se kod dece daje u dozi 40-50mg/kg/ dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana, a kod odraslih 2g/dnevno podeljeno u 4 doze u periodu od 14 dana. Azitromicin se kod odojčadi mlađih od 6 meseci daje 10mg/kg u jednoj dozi prvi dan, zatim 5mg/kg/dnevno u jednoj dozi od 2-5 dana lečenja. Kod starije dece se daje 10mg/kg/dnevno u jednoj dozi 5 dana, a kod odraslih 500mg dnevno u jednoj dozi prvi dan,a od 2-5 dana 250mg dnevno u jednoj dozi. Daju se i klaritromicin i trimetoprim-sulfametoksazol, čije doziranje možete videti u tabeli (Preuzeto iz Nelson textbook of pediatrics, 20th edition).
By Eldar Pezer 30 Dec, 2023
Merry Christmas Coronary je pojava koju karakteriše povećanje smrtnosti od srčanih bolesti tijekom zimskih praznika, posebno oko Božića i Nove godine. Istraživanja su pokazala da je u SAD-u broj smrtnih slučajeva od ishemijske srčane bolesti za oko trećinu veći u decembru i januaru nego u ljetnim mjesecima. Ovaj fenomen nije povezan samo s hladnijim temperaturama, jer se javlja i u područjima s blagom klimom, kao i na južnoj hemisferi gdje je decembar ljetni mjesec. Mogući uzroci Merry Christmas Coronary su stres, prejedanje, nedostatak vježbanja, zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja tijekom praznika. Stres može povećati krvni pritisak, ubrzati rad srca i potaknuti upalne procese koji mogu oštetiti endotel. Prejedanje može dovesti do pogoršanja holesterola, šećera i triglicerida u krvi, što također može oštetiti krvne žile i povećati rizik od začepljenja koronarnih arterija. Nedostatak vježbanja može smanjiti fizičku kondiciju i otpornost na stres, kao i doprinijeti debljanju i metaboličkom sindromu. Zanemarivanje simptoma i odgađanje liječenja mogu biti fatalni, jer srčani udar može dovesti do smrti. Mnogi ljudi možda ne žele pokvariti praznično raspoloženje ili smetati svojim bližnjima i ignorišu znakove upozorenja kao što su bol u prsima, otežano disanje, znojenje, mučnina ili vrtoglavica. Kako bi se spriječio Merry Christmas Coronary, važno je voditi računa o zdravlju srca tokom cijele godine, ali posebno tijekom praznika. Neki savjeti za zdrave praznike su: - Ograničite unos alkohola, soli, šećera i masnoća - Jedite više voća, povrća, žitarica i ribe - Vježbajte, barem 30 minuta dnevno - Izbjegavajte pušenje i izloženost duhanskom dimu - Naspavajte se dovoljno i opustite se - Potražite podršku od porodice i prijatelja ako se osjećate usamljeno ili depresivno - Uzmite svoje lijekove kao je propisano - Ne ignorišite simptome srčanog udara i potražite hitnu medicinsku pomoć ako se pojave Merry Christmas Coronary je ozbiljan zdravstveni problem koji se može spriječiti ili liječiti ako se poduzmu odgovarajuće mjere. Ne dopustite da vam srce ispašta zbog praznika. Uživajte u nastupajućim danima na zdrav i siguran način.
By mr.sci. Đenisa Tatarević Džaferović i mr.sci Demir Džaferović 30 Dec, 2023
Brojni kliničari se susreću sa pacijentima čiji se hronični rasprostranjeni muskuloskeletni bolovi ne mogu jednostavno objasniti. Fibromialgija je oboljenje koje karakteriše hronična bol muskuloskeletnog sistema koja može biti udružena sa umorom, insomnijom, jutarnjom ukočenosti zglobova, depresijom, anksioznošću te problemima sa pamćenjem i pažnjom. Fibromialgija kao fizičko oboljenje je dugo vremena bila kontraverzna. Razlog tome je što ljekari uprkos tome što prepozaju simptome fibromialgije kao ozbiljne zdravstvene tegobe, etiketiranjem pacijenata ovom dijagnozom potencijalno mogu dodatno opteretiti resurse zdravstvenog sistema. Međutim, dokazi upućuju na suprotno. Kada pacijenti sa ovim stanjem dobiju adekvatnu dijagnozu smanjuje se broj uputnica, dijagnostičkih pretraga i drugih intervencija. Prevalenca Procjenjuje se da oko 2 do 3% svjetske populacije boluje od fibromialgije. Ranije se smatralo da je fibromialgija oboljenje koje se isključivo javlja kod žena. Međutim, novija istraživanja su dokazala da muškarci također obolijevaju od ovog stanja. Sa novijim kliničkim smjernicama i istraživanjima prevalenca proporcija dijagnosticiranih žena pada sa nekadašnjih 95% na 60% na globalnom nivou. Etiologija Uzrok oboljenja je u potpunosti nepoznat. Istraživani su brojni neurotransmitori, hormoni te peptidi koji bi potencijalno mogli biti povezani sa patogenezom fibromialgije, ali još uvijek ne postoji sigurno objašnjenje koje stoji iza ovog stanja. Smatra se da kombinacija bioloških, psiholoških i socijalnih faktora imaju velik utjecaj na razvoj i intenzitet ovog stanja. Klinička slika Fibromialgija iako je zastupljena u oba pola, ipak je malo češća kod žena. Javlja se između 30 i 60 godine života. Pacijenti se žale na dugotrajne bolove širom cijelog tijela koji relativno slabo reaguju na anlgetike. Iscrpljenost je česta i javlja se nakon minimalnih napora i aktivnosti. Insomnia kao i drugi problemi sa spavanjem su vrlo često prisutni kod ovih pacijenata. Oko 20% pacijenata koji boluju od fibromialgije imaju udružene psihičke tegobe najčeće u vidu depresije i anksioznosti.
By dr. Belma Muratović 17 Dec, 2023
Fiziološki (funkcionalni) šumovi najčešće nastaju na mestima povezivanja struktura nesrazmernih po veličini. Ovako nastao poremećaj protoka može izazvati vibriranje mekotkivnih struktura, što dovodi do nastanka šuma. Procenjuje se da se kod oko 80% dece u nekom razdoblju života može čuti funkcionalni šum na srcu. Nazivaju se i šumovima zdravog srca. Osnovne karakteristike funkcionalnih šumova su da su sistolni ili kontinuirani, a nikad dijastolni, intenzitet im nije veći od III stepena , nisu udruženi sa pojavom trila, nižeg su ili srednjeg tonaliteta i mogu imati muzikalan karakter . Svi funkcionalni šumovi se pojačavaju u anemiji, ležećem položaju, naporu i pri povišenoj telesnoj temperaturi odnosno u uslovima koji povećavaju udarni volumen srca . Svi fiziološki šumovi su praćeni urednim EKG zapisom i urednim ultrazvukom srca. Najčešći funkcionalni šum kod dece je vibratorni (Still-ov) šum . To je kratak ejekcioni muzikalni sistolni šum, nižeg ili srednjeg tonaliteta, intenziteta I-III stepena. Ovaj šum nastaje na početku ili u sredini sistole, lokalizovan je duž leve ivice sternuma sa ograničenom propagacijom i znatno je glasniji u ležećem, a slabiji u sedećem položaju. Najčešće se javlja kod dece uzrasta 3-7 godina.
By Eldar Pezer 10 Dec, 2023
Ovaj časopis je prije nešto više od dvije godine sa interesovanjem pisao o potencijalu CRISPR-Cas9-a ( članak ). Danas nastavljamo pisati o ovom historijskom terapijskom modalitetu, čija važnost je potvrđena dodjelom Nobelove nagrade 2020.g. Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudni za „razvoj prezicne tehnologije uređivanja genoma“. Nevjerovatna je činjenica da Science 2008. piše: „Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A” *, a da nakon samo 15 godina imamo odobrenu terapiju o kojoj autor tada govori. 16. novembra ove godine agencija za lijekove Ujedinjenog Kraljevstva (MHRA) odobrila je terapiju koja se temelji na modifikaciji ekspresije gena koji diktiraju dvije rijetke hemoglobinopatije: anemiju srpastih ćelija i β-talasemiju . Terapija je nazvana Casgevy i prvi put koristi naprednu molekularnu tehnologiju poznatu kao CRISPR . U redovima koji slijede objasniti ćemo je CRISPR, kako radi Casgevy nastavljajući rad kolege Kosijera koji je pisao u ovom časopisu. CRISPR je skraćenica od C lustered R egularly I nterspaced S hort P alindromic R epeats, a u svojoj osnovi je ponovljena kratka sekvenca nukleotida koje se nalaze u genomima prokariota npr. bakterija. Te sekvence su izvedene iz DNK patogena, npr. virusa koji su ranije inficirali bakterije i služe za zaštitu bakterija od budućih infekcija istim patogenima. Bakterije mogu prepoznati i izrezati DNK virusa pomoću posebnih enzima koji se zovu CRISPR-asocirani proteini (Cas). Time vrše ključnu ulogu u antiviralnom odgovoru. Jedan od najpoznatijih i najčešće korištenih enzima je Cas9, CRISPR-Cas9 je postao široko korišten alat za uređivanje genoma u mnogim organizmima pa i kod ljudi. Ova tehnologija je postala poznata široj zajednici nakon što je 2018. godine, He Jiankui, ljekar iz Kine objavio da su rođene prve bebe imune na HIV . Implatirao je 2 embrija sa izmjenjenim CCR5 genom. Rođene su tri bebe koje su danas zdrave dok je He isključen iz naučne zajednice odslužio trogodišnju zatvorsku kaznu. Popularizaciji CRISPR-Cas9 je pridonio i dokumentarac Human Nature. Uređivanje genoma predstavlja promjenu sekvence DNK u ćeliji i koristi za ispravljanje grešaka u genima koji uzrokuju bolesti, dodavanje novih funkcija ili karakteristika, ili istraživanje uloge gena u biologiji i medicini. CRISPR-Cas9 radi tako što koristi molekulu RNK koja služi kao vodič za pronalaženje i ciljanje određenog dijela DNK u genomu. Kada Cas9 dođe do ciljanog mjesta, on reže oba lanca DNK i omogućava umetanje, brisanje ili zamjenu dijelova DNK. Ovaj proes se naziva genska terapija . Casgevy je genska terapija koja koristi CRISPR-Cas9 za liječenje anemije srpastih ćelija i β-talasemije, dvije nasljedne bolesti krvi koje su uzrokovane mutacijama u genima koji kodiraju hemoglobin. Casgevy se primjenjuje tako što se uzmu heatopoeetične multipotentne matične ćelije iz koštane srži pacijenata i koriste CRISPR-Cas9 za uređivanje gena BCL11A koji sprječava proizvodnju oblika hemoglobina koji se stvara samo u fetusima, zvanog fetalni hemoglobin (HbF) . Fetalni hemoglobin ima veći afinitet za kisik u odnosu na odrasli hemoglobin (HbA). Modifikacijom ekspresije ovog gena, Casgevy omogućava proizvodnju fetalnog hemoglobina, koji se ne odlikuje patologijom hemoglobina kao kod ljudi s anemijom srpastih ćelija ili β-talasemijom. Fetalni hemoglobin je ključni mehanizam koji se može koristiti u budućim terapijama anemije srpastih ćelija i beta-talasemijje. Prije nego što se genski modifikovane matične ćelije vrate u koštanu srž potrebno je da se za to steknu uslovi, a oni jesu da se domaćin pripremi kako bi se spriječilo odbacivanje (graft vs host) od strane imunološkog sistema te spriječile autouimune i aloimune bolesti koje bi mogle slijediti nakon ovakvih transplantacija. Nakon pripreme pacijenta, genski uređene matične ćelije se vraćaju u tijelo putem infuzije, slične transfuziji krvi. Mijeloidne matične ćelije onda koloniziraju koštanu srž i počinju proizvoditi crvena krvna zrnca koja sadrže fetalni hemoglobin. Casgevy je prva odobrena terapija za uređivanje gena koja koristi CRISPR-Cas9 tehnologiju i predstavlja veliki korak naprijed kako za hematologiju tako i za gensku i CRISPRtehnologiju. Nakon što je odobrena u Ujedinjenom Kraljevstvu, očekuje se da će biti odobrena i u drugim zemljama, prije svega u SAD-u. Objava odluke FDA je najavljena za 8 decembar. Iskreno se radujem danu kada će genska terapija biti mogućnost u našoj domovini. *Vijay G. Sankaran et al. Human Fetal Hemoglobin Expression Is Regulated by the Developmental Stage-Specific Repressor BCL11A.Science 322,1839-1842(2008).DOI: 10.1126/science.1165409 Literatura: 1. The First CRISPR Drug: Vertex Pharmaceuticals’ Casgevy Wins U.K. Approval for Sickle Cell Disease (genengnews.com) 2. Scientist who edited babies’ genes says he acted ‘too quickly’ | Gene editing | The Guardian
By dr. Barabara Knežević 01 Dec, 2023
Virus humane imunodeficijencije (HIV) je retrovirus. Restrovirusi su RNA virusi čije je glavno obilježje sposobnost umnažanja (replikacije) mehanizmom reverzne transkripcije kojim nastaje kopija DNA koja se ugrađuje u genom stanice domaćina. Svijetu su poznata dva tipa HIV-a: HIV-1 i HIV-2. Uzročnik većine infekcija je HIV-1, ali značajan udio infekcija uzrokuje i HIV-2 - osobito u dijelovima zapadne Afrike. Epidemiologija Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je 2022. oko 39 milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući 1,5 milijuna djece (< 15 godina), živjelo s HIV-om – od toga 53% bile su žene i djevojke. U 2022. novozaraženih je bilo približno 1,3 milijuna. Među osobama koje žive s HIV-om u 2022., otprilike 86% je znalo svoj HIV status, a 76% je pristupilo liječenju. Oko 630 000 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s AIDS-om, u usporedbi s 2,0 milijuna 2004. i 1,3 milijuna 2010. godine. Zahvaljujući međunarodnim naporima, od 2022. procjenjuje se da je 29,8 milijuna ljudi koji žive s HIV-om imalo pristup antiretrovirusnoj terapiji (u usporedbi sa 7,7 milijuna u 2010.), dramatično smanjujući smrtnost i prijenos u mnogim zemljama. Prijenos HIV infekcije Putevi prijenosa virusa su nezaštićeni spolni odnos sa neliječenom HIV inficiranom osobom (u najveći rizik se svrstava nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a kao rjeđi načini prijenosa slijede vaginalni i oralni), korištenje igala i ostalog pribora za injektiranje droga koje je prethodno koristila osoba koja je inficirana HIV-om, primanje neprovjerene transfuzije krvi, organa i stanica zaražene osobe (danas je rizik vrlo mali jer se svi darivatelji krvi, organa i tkiva prethodno testiraju na HIV, sifilis i hepatitis C), s neliječene HIV pozitivne majke na njezino dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Tjelesne tekućine kao što su slina, suze i znoj, ne sadrže virus u količini dovoljnoj za nastanak zaraze. Dokazano je da osobe s HIV infekcijom liječene antiretrovirusnom terapijom, koje imaju nemjerljive količine virusa u krvi, ne prenose virus spolnim putem svojim partnerima. Patofiziologija HIV infekcije Cijeli proces odvija se u limfocitima T u koje virus prodire pomoću CD4 molekula i kemokinskih receptora za koje će se vezati. Nakon pričvršćivanja, HIV RNA i pripadajući enzimi otpuštaju se u stanicu domaćina. Za početak virusne replikacije nužno je postojanje reverzne transkriptaze - RNA ovisna DNA polimeraza. Ona kopira HIV RNA, proizvodeći potom provirusnu DNA. Ovaj mehanizam kopiranja sklon je greškama, što rezultira čestim mutacijama, a time i novim genotipovima HIV-a. Na taj se način olakšava stvaranje različitih oblika virusa koji se mogu oduprijeti kontroli imunološkog sustava domaćina i antiretrovirusnih lijekova. Provirusna DNA potom ulazi u jezgru stanice domaćina i integrira se u DNA domaćina. Cijeli proces ulaska i integracije odvija se pomoću HIV enzima - integraze. Sa svakom staničnom diobom, integrirana provirusna DNA se udvostručuje zajedno s DNA domaćina. Nakon toga, provirusna HIV DNA može se prepisati u HIV RNA i prevesti u HIV proteine, kao što su glikoproteinske ovojnice 41 i 120. Ovi HIV proteini se sastavljaju u HIV virione na unutarnjoj membrani stanice domaćina i pupaju sa površine stanice unutar ovojnice modificirane ljudske stanične membrane. Svaka stanica domaćina može proizvesti tisuće viriona. AIDS je rezultat kontinuirane i dosljedne replikacije HIV-a. Velika brzina replikacije HIV-a i visoka učestalost transkripcijskih pogrešaka pomoću HIV reverzne transkriptaze rezultiraju mnogim mutacijama, povećavajući mogućnost stvaranja sojeva otpornih na imunitet domaćina i lijekove. Klinička slika Na samom početku primarna HIV infekcija može biti asimptomatska ili uzrokovati prolazne nespecifične simptome (akutni retrovirusni sindrom). Akutni retrovirusni sindrom obično počinje unutar 1 do 4 tjedna od infekcije i traje 3-14 dana. Neki od simptoma su groznica, malaksalost, umor, grlobolja, artralgija, generalizirana limfadenopatija i septički meningitis. Ponekad, zbog svoje sličnosti, simptomi mogu podsjećati nadruge bolesti, npr. infektivne mononukleoze ili nespecifičnog virusnog sindroma. ​Nakon što prvi simptomi nestanu, većina pacijenata, čak i bez liječenja, nema simptome ili ima samo nekoliko blagih, povremenih, nespecifičnih simptoma. Simptomi tijekom ovog relativno asimptomatskog razdoblja mogu biti posljedica izravno HIV-a ili oportunističkih infekcija. Najčešći su limfadenopatija, bijeli plakovi zbog oralne kandidijaze, herpes zoster, proljev, umor, vrućica s povremenim znojenjem itd. Asimptomatske, blage do umjerene citopenije (npr. leukopenija, anemija, trombocitopenija) također su česte. Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) AIDS se definira kao HIV infekcija s jednim ili više od sljedećeg: · Jedna ili više bolesti koje definiraju AIDS · Broj CD4+ T limfocita < 200/mcL · Postotak CD4+ stanica od ≤ 14% od ukupnog broja limfocita Bolesti koje definiraju AIDS uključuju: · Ozbiljne oportunističke infekcije · Određeni karcinomi (npr. Kaposijev sarkom, ne-Hodgkinov limfom ) za koje je predisponirana neispravna stanično posredovana imunost · Neurološka disfunkcija · Sindrom iscrpljivanja Dijagnoza i dijagnostički testovi Otkrivanje antitijela na HIV osjetljivo je i specifično osim tijekom prvih nekoliko tjedana od infekcije. Taj period naziva se "razdoblje prozora" akutne HIV infekcije. Međutim, HIV p24 antigen (osnovni protein virusa) već je prisutan u krvi tijekom većeg dijela tog vremena i može se otkriti analizama. Trenutačno se preporučuje imunotest kombinacije antigen/antitijelo 4. generacije - otkriva antitijela na HIV-1 i HIV-2, kao i p24 HIV antigen. Ukoliko je rezultat testa pozitivan, radi se analiza za razlikovanje HIV-1 i HIV-2 i analiza HIV RNA pomoću ELISA-e ili Western blot-a. Testovi na licu mjesta pomoću krvi ili sline mogu se obaviti brzo i jednostavno, omogućujući testiranje u različitim okruženjima i trenutno izvještavanje pacijenata. Pozitivni rezultati ovih brzih testova trebali bi se potvrditi standardnim krvnim testovima (npr. ELISA sa ili bez Western blota) u zemljama s velikim resursima i ponavljanjem s jednim ili više drugih brzih testova u zemljama s visokim opterećenjem HIV-om. Negativne testove nije potrebno potvrditi. Liječenje Kada govorimo o liječenju HIV infekcija, postoje dvije mogućnosti: kombinacije antiretrovirusnih lijekova (antiretrovirusna terapija [ART], koja se ponekad naziva visoko aktivna ART [HAART] ili kombinirana ART [cART]) i kemoprofilaksa oportunističkih infekcija u bolesnika s visokim rizikom. Liječenje ART-om preporučuje se svim pacijentima, jer se komplikacije povezane s bolešću mogu pojaviti čak i kod neliječenih pacijenata s visokim brojem CD4+ i jer se toksičnost antiretrovirusnih lijekova smanjila kako su razvijeni novi lijekovi. Opća načela antiretrovirusne terapije · Smanjite razinu HIV RNA u plazmi na nemjerljivu (tj. < 20 do 50 kopija/mL) · Vratiti broj CD4 na normalnu razinu (obnova ili rekonstitucija imunološkog sustava) Prevencija Cjepiva protiv HIV-a jako je teško razviti jer površinski proteini HIV-a lako mutiraju, što rezultira ogromnom raznolikošću antigenskih tipova. U ovom trenutku ne postoji učinkovito cjepivo protiv AIDS-a. Mala je vjerojatnost da se HIV-om zarazite nekim nesretnim slučajem na koji niste mogli utjecati, a mnogo veća da infekciju dobijete zbog rizičnog ponašanja. Najvažnije preventivne mjere su: izbjegavanje seksualnih odnosa izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju, pravilna uporaba kondoma, izbjegavanje korištenja droge intravenozno, izbjegavanje seksualnih odnosa u stanju opijenosti alkoholom ili drogama koji smanjuju sposobnost rasuđivanja i povećavaju vjerojatnost neodgovornog spolnog ponašanja, korištenje mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavice, naočale, maske i dr.) prilikom rukovanja krvlju, organima ili tjelesnim izlučevinama u profesionalnom doticaju s potencijalno zaraženim osobama i materijalom. Postekspozicijska profilaksa (PEP) Preventivni tretman je indiciran nakon: · Prodorne ozljede koje uključuju krv zaraženu HIV-om (obično ubodi iglom) · Teška izloženost sluznice (oka ili usta) zaraženim tjelesnim tekućinama kao što su sperma, vaginalne tekućine ili druge tjelesne tekućine koje sadrže krv (npr. amnionska tekućina) Cilj je započeti PEP što je prije moguće nakon izlaganja ako je profilaksa opravdana. CDC preporučuje pružanje PEP unutar 24 do 36 sati nakon izlaganja; dulji interval nakon izlaganja zahtijeva savjet stručnjaka. Literatura: 1. Justiz Vaillant AA, Gulick PG. HIV and AIDS Syndrome. 2022 Sep 20. In: StatPearls. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan–. PMID: 30521281. 2. Deeks SG, Overbaugh J, Phillips A, Buchbinder S. HIV infection. Nat Rev Dis Primers. 2015 Oct 1;1:15035. 3. Maartens G, Celum C, Lewin SR. HIV infection: epidemiology, pathogenesis, treatment, and prevention. Lancet. 2014;384(9939):258-271. 4. https://www.msdmanuals.com/professional/infectious-diseases/human-immunodeficiency-virus-hiv/human-immunodeficiency-virus-hiv-infection
By Sandra Stanisavljevic 26 Nov, 2023
Znamo da su danas sve češće polno prenosive bolesti upravo zbog toga što sve više mladih stupa u rane seksualne odnose bez primene zaštite uz minimalnu prosvećenost o mogućim infekcijama. U ovom članku ćemo objasniti šta je HPV infekcija i kako se zaštititi od mogućnosti pojave. HPV ili humani papiloma virus se prenosi seksualnim kontaktom, infekcija nastaje tokom vaginalnog ili analnog seksualnog odnosa. Osoba može dobiti HPV infekciju iako njen partner nema znake ili simptome infekcije, čak i posle više godina od seksualnog kontakta sa inficiranom osobom jer HPV virus osaje latentan u organizmu oko 2 godine. Većina ljudi nije ni svjesna toga da je inficirana nitiznaju da mogu preneti HPVsvom partneru. Znamo da postoji više od 120 tipova HPV od kojih oko 40 mogu uzrokovati genitalne infekcije kod muškaraca i žena. Ovi virusi također mogu dovesti do infekcije sluzokože usta i ždrela. Neki od ovih tipova su i visoko onkogeni pa mogu razviti malignitete kao sto su HPV16 i HPV18. Kao posledica HPV virusa može doći do: - Gentialnih kondiloma (bradavice u predelu genitalija) - Karcinoma cerviksa (grlić materice kod žena) - Orofaringealnog karcinoma (karcinom usne duplje i ždrela) - Karcinoma anusa - Karcinoma vulve i vagine kod žena - Karcinoma penisa kod muškaraca Postavlja se pitanje kako još može da se prenese HPV? Naravno, trudnice, ukoliko su inficirane HPV virusom, mogu infekciju preneti novorodjenčetu prilikom prolaska kroz porodjajni kanal. U tоm slučајu, kod bebe može doći do razvoja rekuretne respiratorne papilomatoze (RRR) , retkog stanja koje se karakteriše pojavom kondiloma u usnoj duplji i ždrelu. Sada da objasnimo šta postižemo imunizacijom i kada je najbolje primeniti vakcinu protiv ovog virusa Vakcinacija je jeftin i efikasan metod za smanjenje rizika od zaraznih bolesti. Po prvi put, dr H. zur Hausen iz Univerziteta u Hajdelbergu u Nemačkoj, 12. februara 1985. otkrio je HPV. Rana prevencija HPV vakcinacijom je siguran i efikasan metod protiv ove bolesti. Tri profilaktičke HPV vakcine s u odobrene za ciljanje visokorizičnih tipova HPV-a i zaštitu protiv poremećaja povezanih sa HPV-om. Ove postojeće vakcine su zasnovane na rekombinantnoj DNK tehnologija i prečišćeni L1 proteini se sklapa da formira prazne ljuske HPV-a. Međutim, terapeutske vakcine se razlikuju od ovih profilaktičke vakcine. Oni su izazvali ćelijski posredovan imunitet protiv transformisanih ćelija, umesto da neutrališu antitela. Druga generacija profilaktičkih HPV vakcina , napravljena od alternativnih virusnih komponenti korišćenjem isplativih proizvodnih strategija, trenutno prolazi kroz klinička istraživanja. Ko i kada treba da primi vakcinu? Naravno, da bi vakcina bila efikasna mora se primiti pre izlaganja HPV-u tj pre stupanja u seksualne odnose. Vakcinu trebaju primiti deca uzrasta od navršenih 9 godina. Tinejdzeri oba pola koji kao deca nisu primili vakcinu mogu da je prime u kasnijem periodu. Osobe ženskog pola mogu da prime vakcinu do 26. godine a muškarci do 21. godine sa tim što muškarci dobijaju kvadrivalentnu vakcinu. Kao i svak a vakcina koja je uvedena kao prevencija odredjenih bolesti i ova vakcina je prošla detaljna dvogodišnja ispitivanja. Za obe HPV vakcine, Gardasil i Cervarix , vrši se neprestano praćenje pojave neželjenih reakcija. U Srbiji, praćenje neželjinih reakcija nakon vakcinacije u nadležnosti je Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije i Instituta za javno zdravlje Srbije. Klinička ispitivanja su pokaala da vakcina pruža skoro 100% zaštitu od prekanceroznih lezija , a kvadrivalentna HPV vakcina i od genitalnih kondiloma izazvanih tipovima kji se nalaze u vakcini. Kada se i zvrši imunizacija može doći do crvenila i otoka na mestu uboda, može se javiti osećaj bola ali su svi ovi simptomi kratkog i prolaznog karaktera. Takodje može se javiti i blaga do umereno povišene temperature koja se kreće u intervalu 37,7-38,8 stepena Celzijusa LITERATU RA https: //z-lib.is/book/hpv-infections https ://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30397675/ http s://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20304221/ Medicinska mikrobiologija, Smilja Kalenić, 2013. Robinsove osnove patologije, V. Kumar, A.K. Abbas, J.C Aster, 2021
Show More
Share by: