Bolesti usana – Cheilitis exfoliativa
Zanimljiva je činjenica koliko je oralno zdravlje značajano za jednu individuu, kada ga dovodimo u korelaciju sa samopouzdanjem, socijalnom interakcijom i životom općenito. Zato FDI oralno zdravlje definiše kao višestruko i višeznačajno, koje uključuje sposobnost govora, osmijeha, mirisa, okusa, dodirivanja, žvakanja, gutanja i prenošenja niza emocija kroz izraze lica bez boli, nelagode i bolesti kraniofacijalnog kompleksa. Kao takvo, jako je važno pridati značaj svim komponentama stomatognatog kompleksnog sistema.
Pacijenti se najčešće upućuju ka stomatologu s ciljem pregleda zubnih strukutura, a ono što stomatolog prvo uoči nisu zubi, nego stanje usana, kojim se nerijetko posebno bavi i grana stomatologije – Oralna medicina. Kao student stomatologije, na studentskim vježbama, naučili smo o važnosti usana, kako ih sačuvati u toku stomatološke intervencije i kako uočiti početne faze oboljenja, koje jednostavnom prevencijom i sa nekoliko savjeta mogu spriječiti dalju progresiju bolesti.
U literaturi se upalne reakcije kože, rumenog i vlažnog dijela usana, uslovljene lokalnim ili sistemskim etiološkim faktorima, sa subjektivnim poteškoćama i popratnim objektivnim simptomima nazivaju Cheilitisima (heilitis, od grčke riječi heilos što znači usna). Često su prisutni, a da pacijent toga nije ni svjestan. Usne mogu biti u cjelosti oboljele, ali se promjene mogu javiti i samo na pojedinim dijelovima.
Postoji više klasifikacija Cheilitisa (heilitisa) i prema etiologiji mogu biti egzogeni i endogeni.
Egzogeni su: klimatski (cheilitis exfoliativa), alergični (cheilitis vennenata), solarni (cheilitis sollaris), infektivni (cheilitis glandularis), mehanički (cheilitis simplex), hemijski (uslovljeni lošim navikama i različitim profesijama), dok su endogeni oni nastali kao posljedica hormonalne disregulacije – Cheilitis climacterica (polnih žlijezda), diabetica (pankreasa), angularis (vitaminski deficit, krvne diskrazije, diabetes mellitus) i avitaminosa (B2, B12, PP faktora).
Zbog velikog broja heilitisa i njihovih manifestacija, u ovom članku govorit ćemo o najčešćoj formi sa kojom se često susrećemo u kliničkoj praksi, a koja se javlja najčešće u ovo doba godine.
Cheilitis exfoliativa
Cheilitis exfoliativa predstavlja samostalno oboljenje rumenog dijela usana sa poremećajima keratinizacije rožnatog sloja epitela. Kliničkom slikom dominira ljuštenje kao odgovor na mnogobrojne štetne agense (endogene i egzogene). Ovo je najčešće oboljenje usana. Kada govorimo o etiološkim faktorima oni mogu biti sljedeći:
- određeni klimatsko-meteorološki uslovi života: kod ljudi izloženih vjetru, suncu, promjenama temperature
- sezonski: češće se javlja u jesen i proljeće, zbog vremenskih uslova
- stanovanje i duži boravak u prostorijama koje su pregrijane, a vazduh izrazito suh
- hronične, mehaničke i hemijske iritacije u sklopu loših navika: stalno vlaženje i grickanje
- pušenje, alkoholizam, stres (tzv. riziko faktori)
- određena psihička stanja mogu indirektno biti uzročnici cheilitisa, na primjer povišena anksioznost koja dovodi do loše navike grickanja usana
- mehaničke i hemijske iritacije u okviru nekih profesija (muzičari sa duvačkim instrumentima, zidari, osobe koje imaju velik dodir sa prašinom)
- vitaminski deficit, nedostatak B2 i B5 vitamina (poremećaji u keratinizaciji),
- hormonalne disregulacije, kao što je poremećaj u radu štitne žlijezde.
Češće je zahvaćena donja usna, mada mogu biti zahvaćene i obje istovremeno. Oboljenje se može manifestirati u akutnoj formi, poslije koje nastaju spontane remisije. Nekada ovaj heilit može imati izrazito hroničan tok i trajati godinama.

Fotografija 1. Cheilitis exfoliativa, suha forma
Postoje dvije kliničke forme: suha i vlažna.
Suha je najčešća i odgovara kliničkoj slici „ispucalih usana“, sa odvajanjem epitela u obliku ljuspica (eksfolijacija i deskvamacija). Nastaju crvena i bolna mjesta, podložna infekciji. Oboljeli imaju osjećaj sušenja usana, pomažu si stalnim vlaženjem, što dodatno pogoršava situaciju, osjete zategnutost i smanjena je pokretljivost.

Fotografija 2. Cheilitis exfoliativa
Komplikacija suhe forme je vlažna, koja se manifestira jako bolnim, uvećanim, edematoznim i eritematoznim usnama, nastaju bolne erozije i regade i javlja se krvarenje. Kao posljedica toga nastajukruste/rane različite boje i veličine.
U terapiji cheilitis exfoliativa treba uočiti stanje kliničke slike, te o kojoj formi je riječ. Ovaj oblik heilitisa je vrlo uporan na terapiju i najčešća terapija jeste simptomatska.
Da bi se usne zaštitile od spoljnih agenasa i da bi se otkrio subjektiva osjećaj sušenja, koriste se indeferentne(neutralne) masti ili masti koje imaju blaga antiseptična dejstva. Panthenol mast ubrzava epitelizazciju, a ukoliko se jave komplikacije koriste se antibiotici, antiseptici, u nekim slučajevima i kortikosteroidi.
Neki hronični oblici heilita su rezistentni na terapiju. Takve slučajeve je jako važno kontrolisati zbog uticaja na riziko-kancerogene faktore i mogućnost maligne alteracije.
U zaključku, jednostavnom prevencijom mogu se spriječiti „uobičajena“ bolna stanja usana, koja najčešće nastaju kao posljedica gore navedenih egzogenih faktora. Tkivo usana je jako osjetljivo i kao takvom mu trebamo pridati pažnju i zaštitu, kako bismo spriječili moguće sekundarne infekcije i bolna stanja, koja traže posebnu intervenciju.
Literatura:
Oralna medicina, Berislav Topić i saradnici - Sarajevo, Stomatološki fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2001.
Izvor fotografija: DermNet NZ, dostupno na linku: https://dermnetnz.org/topics/exfoliative-cheilitis









