HAŠIMOTO TIREOIDITIS
Evidentan je porast oboljenja štitne žlijezde u svijetu, tako i na našim prostorima. Jedan od najčešćih poremećaja rada štitne žlijeze je hipotireoza uzrokovana Hašimotovom bolesti. Hašimotov tireoditis je hronična, autoimuna, upalna bolest štitne žlijezde poznata pod nazivima: autoimuni tireoiditis, hronični limfocitni tireoiditis ili Hašimotova struma. Autoimuna oboljenja podrazumijevaju aktivno učešće imunog sistema u oštećenju vlastitih organa koje rezultira nizom simptoma koji u ovom slučaju nastaju kao rezultat smanjene funkcije štitne žlijezde – hipotireoze.
Učestalost Hašimotovog tireoiditisa je značajno veća kod žena, te često postoji i pozitivna porodična anamneza. Sam uzrok ove bolesti ostaje nepoznanica kao i kod mnogih autoimunih oboljenja, ali se smatra da međudjelovanje nasljednih faktora i sredine igraju važnu ulogu u razvijanju Hašimotovog tireoditisa. Smatra se da su okidači autoimunog procesa najčešće stres, virusne infekcije, te manjak joda u ishrani.
SIMPTOMI
Mnogi pacijenti nemaju nikakve manifestacije bolesti dok oštećenje štitne žlijezde ne postane dovoljno signifikantno da dovede do smanjenja nivoa hormona u organizmu. Obično se žale na bezbolno povećanje štitne žlijezde i osjećaj gušenja. Pojedini autori navode da Hašimotov tireoditis može da se manifestira sa brojnim simptomima koji variraju od osobe do osobe. Neki od najčešćih simptoma su: umor i pospanost, tromost, nadutost, suha i perutava koža, opadanje kose, opstipacija, poremećaj menstrualnog ciklusa, gubitak apetita, povećanje tjelesne težine, anksioznost, depresija, bolovi u zglobovima i mišićima,..
Treba imati na umu da usljed oštećenja tkiva štitnje žlijezde, kod pacijenata sa Hašimotovom bolesti dolazi do naglog oslobađanja hormona u većim količinama što može rezultirati simptomima hipertireoze: netolerancija na toplotu, dispnea, palpitacije, hipertenzija, tahikardija, dijareja, pojačano znojenje, insomnia, koža je vlažna i baršunasta, prisutan je fini tremor ruku,…
Hašimotov tireoiditis ima tendenciju da se javlja sa drugim autoimunim oboljenjima, što uključuje: autoimuni gastritis, celijakiju, reumatoidni artritis, diabetes mellitus tip 1, Addisonovu bolest (ili pak Schmidt sindrom koji predstavlja udruženost Hašimotove bolesti, dijabetesa tip 1 i Addisonove bolesti).
Komplikacije koje nastaju kao rezultat Hašimotove bolesti uključuju:
· sterilnost, povećan rizik od spontanih pobačaja, kao i povećan rizik kongenitalnih anomalija,
· poremećaj metabolizma koji vodi ka dislipidemiji te kardiovaskularnim oboljenjima,
· guša koja uzrokuje disfagiju,
· mentalna oboljenja, i
· najozbiljnija komplikacija: miksedem koma.
Dijagnostika Hašimotove bolesti uključuje kompletan panel hormona štitne žlijezde, ultrazvuk, te anti TG I anti TPO antitijela. Dodatna dijagnostika bi trebala obuhvatiti: KKS, TC, LDL, HDL, ŠUK, EKG, TA, te po potrebi izvršiti screening na druga endokrinološka oboljenja.
Terapija u subkliničkim formama bez promjena u hormonalnom statusu se ne daje, već se vrši monitoring. U slučaju da pak imamo promjene u hormonalnom statusu, daje se supstitucija hormona, Letrox i Euthyrox su najčeći na našim prostorima. Doza lijeka ide po principu "go slow, start low", te se kontrola vrši za 3 mjeseca sve dok traje period titracije doze. Ako su hormoni stabilni u datoj dozi, kontrola se može vršiti i godišnje sa napomenom pacijentima da se jave na kontrolu i ranije ako osjete pogoršanje. Godišnji ulrazvuk je bitan zbog praćenja osštećenja tkiva štitne žlijezde ali i zbog većeg rizika od pojave raka štitne žlijezde.
Trenutno traju studije vezane za djelotvornost LDN (low dose Nalotrexon) u snižavanju antitijela u pojedinim autoimunim oboljenjima. Još uvijek nije potvrđen univerzalan učinak na pacijente oboljele od Hašimotovog tireoditisa, iako brojni pacijenti u SAD tvrde da je tretman niskim dozama Nalotrexona značajno olakšalo njihove simptome, a laboratorijski su dokazani efekti u snižavanju nivoa antitijela dok su pojedini pacijenti ušli i u remisiju.
Ono što se dokazalo učinkovito u olakšavanju simptoma i sniženju antitijela je promjena životnog stila. Bezglutenska i AIP dijeta je kod brojnih pacijenata sa Hašimotovim tireoditisom dovelo do remisije, naročito u kombinaciji sa fizičkom aktivnosti. Specijalisti često preporučuju suplemente selenija, vitamina D3, joda, magnezijuma i kalcijuma.
Ono što želim posebno objasniti je najozbiljnija komplikacija Hašimotove bolesti, miksedem komu.
Miksedem koma je rijetko, životno ugrožavajuće stanje koje se može razviti usljed nikako ili neadekvatno liječene hipotireoze. Precipitirajući faktori su obično infekcije, opekotine, hipoglikemija, hipotermija, pojedini lijekovi (amiodaron, barbiturati, Lithijum, narkotici…). Pospanost, letargija a potom i potpuni gubitak svijesti pacijente uvode u komatozno stanje. Koža je hladna, suha I edematozna, bradikardija prati hipotenziju, odložen refleksni odgovor, makroglosija, ptoza I periorbitalni edem su najčešći znaci miksedem kome. Laboratorijski nalazimo veoma niske vrijednost T3 I T4 hormona a jako povišen TSH.
Drugi nalazi pokažu: anemiju, povišenu kreatin kinazu i kreatinin, povišene transaminase, hiperkapniju, hiperlipidemiju, hipoglikemiju, hiponatrijemiju, hipoksiju, leukopeniju i respiratornu acidozu.
Liječenje se vrši u jedinicama intenzivne njege, obavezno intravenozno davanje T3 (ali i T4) hormona koji je biološki aktivniji od T4 s obzirom da je konverzija T4 u T3 značajno suprimirana u miksedem komi. Pored supstitucije hormona, daju se antibiotic i kortikosteroidi, te se vrši korekcija hipovolemije i acidobaznog statusa. Po pojednim studijama, mortalitet se kreće od 30 do 60 % što jasno ukazuje na ozbiljnost miksedem kome.
Reference:
https://www.aafp.org/afp/2000/1201/p2485.html
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/hashimotos-disease/diagnosis-treatment/drc-20351860
https://www.healthline.com/health/chronic-thyroiditis-hashimotos-disease#treatments
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5405068/
https://thyroidpharmacist.com/articles/low-dose-naltrexone-and-hashimotos/









