GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI - BORDERLINE PERSONALITY DISORDER (BPD)
Termin ‘granični poremećaj ličnosti’ često je zbunjujući, i ne upućuje nas ni na uzrok, ni na manifestacije ovog poremećaja - ali govori nam o njegovoj suštinskoj prirodi; a to je stanje nestabilnosti i promjenljivosti. Osobe s ovim poremećajem imaju poteškoće u svim segmentima života, naročito u interpersonalnim odnosima, koje testiraju svojim ‘ili je crno ili bijelo’ pogledom na svijet. U jednom trenutku su na vrhuncu svijeta a u drugom na dnu, i iz stanja samoće nalaze izlaz u novoj uzbudljivoj osobi ili interesu.
ŠTA JE GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI?
To je stanje na granici između neuroze i psihoze, karakterizirano nestabilnim afektom, raspoloženjem, ponašanjem te pogledima na sebe i svijet. Prisutno je u 1-2% opće populacije, od čega je ubjedljivo veći broj žena, posebno mladih. Kako ovaj poremećaj obuhvata brojne segmente čovjekove ličnosti, tako se on i preklapa sa drugim poremećajima, kao što su histrionski, narcisoidni
i
antisocijalni
poremećaj ličnosti.
SIMPTOMI GRANIČNOG POREMEĆAJA LIČNOSTI
⦁ Ekstreman strah od stvarnog ili umišljenog napuštanja
(abandonment issues) - ovaj strah vodi konstantnoj potrebi za uvjeravanjem osobe da neće biti napuštena
⦁ Ponavljano stvaranje nestabilnih odnosa jakog intenziteta, naročito romantičnih, karakteriziranih izmjenama dvije krajnosti: idealizacije osobe
ili njenog degradiranja
(nakon što osoba biva neizbježno razočarana, idealizacija prelazi u degradaciju osobe)
⦁ Nestabilna slika sebe; nepostojanost identiteta, nisko samopouzdanje i osjećaj vrijednosti
⦁ Impulsivnost
koja škodi samoj osobi (pretjerano trošenje novca, promiskuitet, zloupotreba droga, prejedanje, brza vožnja)
⦁ Ponavljana suicidalnost, samopovređivanje
⦁ Nestabilnost
afekta
i raspoloženja koji kratko traju i izmjenjuju se više puta na dan (disforija, razdražljivost, anksioznost)
⦁ Hroničan osjećaj praznine
⦁ Neprimjerena ljutnja
i bijes, uz lošu samokontrolu dovodi do fizičkog nasilja, razbijanja ili bacanja objekata iz neposredne blizine
⦁ Moguća pojava paranoidnih ideja
i simptoma disocijacije.
KARAKTERISTIKE OSOBA S GRANIČNIM POREMEĆAJEM
Osobe s ovim poremećajem su gotovo uvijek u stanju krize, sa stalnim izmjenama raspoloženja. U jednom momentu su svadljivi, u drugom depresivni, a u trećem govore da nemaju nikakvih osjećaja.
Njihovo ponašanje je nepredvidljivo, žive život u stanju boli, što vidimo kroz ponavljane aktove autodestrukcije. Ponekad je to pokušaj da se intenzivne emocije ublaže, ili da jednostavno ‘otupe’. Ovakve su osobe ovisne o drugima, ali i nasilne, pa su im odnosi burni, promjenljivi i dramatični. Kada su isfrustrirane, usmjeravaju ljutnju prema najbližima.
One ne tolerišu samoću i radije bi bile u stalnom nemiru nego same. Da bi održale ovakvu dinamiku u svom životu, stvaraju i razaraju prijateljstva i romantične veze vrlo lako. Na sve osobe gledaju kao potpuno dobre ili potpuno loše, pa se pretjerano vežu za one koje smatraju dobrima, a kad su im očekivanja (neizbježno) neispunjena, okreću se protiv njih. Takve osobe vide kao mučitelje, manipulatore, one koji im uskraćuju slobodu i ograničavaju ih.
LIJEČENJE OSOBA SA GRANIČNIM POREMEĆAJEM
Liječenje se zasniva na farmakoterapiji
i psihoterapiji.
Psihoterapija je posebno učnikovita u pronalasku ‘triggera’ koji vode konfliktima i strahu. Primjerice, dijalektička bihejvioralna terapija podučava osobe vještinama koje omogućavaju bolju efektivnost u međuljudskim odnosima i doprinosi njihovom očuvanju.
Neke od osoba s graničnim poremećajem su imali iskustva u ranom djetinjstvu koja ostavljaju trajan strah od napuštanja, pa bi razgovor o samom djetinjstvu, i o tome kako je on utjecao na razvoj same osobe, mogao biti od velike koristi za samu osobu.
Vrlo je bitna i podrška za partnere osoba koje imaju granični poremećaj, koja se provodi terapijom sa zadatkom da im olakša da se nose sa izazovima održavanja zdrave veze
sa voljenom osobom koja ima granični poremećaj.
Partneri ovih osoba često i sami mogu, svjesno ili nesvjesno, pogoršati njihovo stanje, pa će poboljšanje komunikacije i nošenje sa vlastitim stresom pozitivno utjecati na njihov odnos. Samim time što je partner ovakve osobe emocionalno neovisan, smanjit će se projekcija vlastitih problema i očekivanja na tu osobu, i time smanjiti veliki teret na njihovim leđima kojeg su dobili samom dijagnozom BPD-a.
Podrška je svakako neophodna osobi sa graničnim poremećajem, i može biti ključ za njen oporavak. Stoga, porodica i partner osobe s poremećajem trebaju poznavati njene strahove i korijen njenog naglog reagovanja, te odgovoriti na primjeren i nježan način, i naučiti kako dati zdravu emocionalnu validaciju.
Govoreći o farmakoterapiji, najčešći lijekovi koji se koriste u liječenju BPD-a su:
⦁ Antidepresivi
⦁ Antipsihotici
– prvi lijekovi koji su se koristili u liječenju BPD-a i posebno su učinkoviti u liječenju teških oblika ove bolesti sa bijesom, impulsivnošću i paranoidnim idejama
⦁ Anksiolitici
– protiv anksioznosti, koja ide ruku pod ruku sa BPD
⦁ Stabilizatori raspoloženja
- pomažu kod impulsivnosti i razdražljivosti.
KAKO POMOĆI OSOBAMA SA GRANIČNIM POREMEĆAJEM LIČNOSTI?
Iskustva oboljelih osoba govore nam da je njihovo stanje često izazivano traumama koje su se desile u njihovom ranom djetinjstvu, kad bile suočavane sa roditeljima koji su bili emocionalno ili fizički odsutni i nisu im pružali onoliko ljubavi koliko jedno dijete zahtijeva. Tad se javlja pretjerano i prenaglo reagiranje da bi se privukla pažnja roditelja, koja
djeluje i služi kao pozitivni feedback djetetu; ono vidi da ovakav oblik ponašanja funkcioniše. Tako ovo ponašanje postaje ustaljeno.
Iako nije potvrđeno da je za svaku afektiranu osobu trauma iz djetinjstva primarni razlog nastanka BPD-a, pouka je shvatiti da se radi o osobama koje nisu ‘’drama queens’’ nego o osobama koje, jednostavno rečeno, žele da budu stalno i bezuslovno voljene.
One to zahtijevaju i samo takav oblik ljubavi može da (barem kratkotrajno) nadvlada konstantan osjećaj beznađa.
One nemaju intrinzički osjećaj vrijednosti,
pa ga traže spolja.
Ovo je, naravno, osuđeno na propast, jer nijedna osoba ne može u toj mjeri da se posveti drugoj osobi. Zato je najbolja solucija za ovakve osobe njihov rad na sebi i vlastitom sistemu vrijednosti, te steći unutrašnji osjećaj ljubavi i saosjećanja prema samima sebi.
Granični poremećaj ličnosti se uspješno liječi, ovisno o samoj posvećenosti pacijenta, stoga ni afektirane osobe a ni njihovi voljeni ne trebaju od njih prerano odustati.
Literatura:
⦁ Harrison, P., Cowen, P. 2017. Shorter Oxford Textbook of Psychiatry, 7th edition, 400-401
⦁ B. J. Sadock, V. A. Sadock, 2015. Synopsis of Psychiatry, Behavioral Sciences/Clinical Psychiatry, 11th edition, 750-751
⦁ https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/borderline-personality-disorder/symptoms-causes/syc-20370237
⦁ https://www.verywellmind.com/what-is-borderline-personality-disorder-bpd-425487