Diferencijalna krvna slika (DKS)
U medicini se svakodnevo susrećemo sa terminom “ kompletna krvna slika” tako da ćemo prvo definisati taj opšti pojam.
⦁ Šta je kompletna krvna slika?
Kompletna krvna slika ili kako je još označavamo kao KKS je jedna uobičajena procedura koja je u većini slučajeva polazna tačka bilo kog ispitivanja. Kada se uradi kompletna krvna slika imamo jedan uvid stanja krvi koja cirkuliše, samim tim uvid u zdravstveno stanje organizma. Sve laboratorijske analize se rade sa ciljem dobijanja tačnog i pouzdanog nalaza koji će pokazati da li u organizmu postoje bilo kakve patološke promene. Na osnovu venepunkcije (uzimanje krvi iz krvnog suda) stiče se uvid u celokupan broj krvnih zrnaca, kako eritrocita tako i leukocita i trombocita.
Broj prisutnih krvnih zrnaca, njihov oblik i odnos kao i nivo hemoglobina (proteina koji prenosi kiseonik kroz organizam) i hematokrit (odnos eritrocita i krvne plazme), ubrajaju se u najbitnije parametre krvne slike.
⦁ Definicija referentnih vrednosti krvi, krvne slike i ostalih biohemijskih parametara
Referentne vrednosti (raniji termin normalne vrednosti) krvne slike i biohemijskih analiza su unapred određeni rasponi koncentracija svakog parametra posebno i to zavisno od pola i uzrasta pacijenta kao i od korišćenih reagenasa i aparata na kojima se rade te analize.Svaka laboratorijaje obavezna da naznači referentne vrednosti u zavisnosti od reagenasa i aparata koje koristi.
⦁Kako bismo mogli pročitati samostalno krvnu sliku neophodno je da znamo osnovne parametre kompletne krvne slike:
WBC – White Blood Cell su leukociti– bela krvna zrnca, koja učestvuju u odbrani organizma od spoljašnjih faktora, virusa i bakterija.
RBC – Red Blood Cell su eritrociti – crvena krvna zrnca koja sadrže hemoglobin koji vezuje kiseonik i transportuje ga kroz organizam.
Hgb, HB – hemoglobin – vezuje kiseonik i transportuje ga kroz organizam.
HCT – hematocrit – udeo ukupne zapremine krvnih ćelija u punoj krvi.
MCV – Mean Corpuscular Volume, odnosno srednja zapremina eritrocita – mera prosečne zapremine eritrocita.
MCH – Mean Corpuscular Hemoglobin, odnosno prosečan sadržaj hemoglobina u eritrocitima.
MCHC – Mean Corpuscular Hemoglobin Concentration, odnosi se na prosečnu koncentraciju hemoglobina u eritrocitima.
RDW – Red cell Distribution Width – definiše varijacije u zapremini eritrocita i sortiranje eritrocita po veličini.
PLT – Platelet su trombociti – učestvuju u koagulaciji krvi, stvaranju ugruška i zaustavljaju krvarenje.
MPV – Mean Platelet Volume, odnosno srednja zapremina trombocita i mera prosečne zapremine trombocita. Mladi trombociti su veći nego stariji.
⦁Važno je napomenuti i samu ulogu krvnih elemenata.
Prvenstveno je značajna ta transportna uloga koju vrše. Krvni elementi učestvuju u transportu nutrienata, produkta katabolizma, CO2 i O2 i hormona. Takođe imaju i regulatornu ulogu. Regulišu telesnu temperaturu i pH. Poslednja ali ne i najmanje značajna uloga je zaštitna uloga. Krvne ćelije štite organizam od infekcija.
⦁Značaj svih krvnih elemenata, odnosno ćelija, je veliki pa se preporučuje da se krvna slika određuje u sledećim stanjima:
- Nakon prvih šest meseci života kod odojčadi, osim ako pedijatar ne propiše drugačije. KKS ima značaj u ovom ranom periodu jer se njom prati nivo hemoglobina i ostalih parametara crvene krvne loze. Broj eritrocita, nivo hemoglobina i određivanje hematokrita značajni su kod postavljanja dijagnoze anemije ili određivanje tipa anemije.
- Kompletna krvna slika je važna i u diferencijaciji virusnih infekcija, od bakterijskih infekcija alergijska stanja.
- Kod praćenja procesa hemostaze, značajno je i određivanje KKS. Strukture krvnog suda učestvuju u zaštiti od krvarenja i zajedno sa krvlju održavaju hemostazu. Prilikom oštećenja krvnog suda, dolazi do brzog i lokalizovanog prekida krvotoka koji se sastoji iz tri faze:
stvaranje trombocitnog čepa,
spazam krvnog suda i proces koagulacije. Analiza kompletne krvne slike je jedna od najčešće zahtevanih analiza u laboratorijama, s obzirom na veliku ulogu svih krvnih elemenata.
Sada, kada su razjašnjene sve moguće dileme vezane za krv uopšte, možemo objasniti šta je to diferencijalna krvna slika i čemu nam ona služi.
⦁Šta je diferencijalna krvna slika?
Drugačiji naziv za diferencijalnu krvnu sliku jeste i leukogram, možda čak i poznatiji naziv. Ovo je zapravo jedna krvna analiza koja nam nakon vađenja krvi pokazuje stanje različitih vrsta belih krvnih zrnaca, leukocita u cirkulišućoj krvi. Ova analiza se najčešće izvodi u sklopu kompletne krvne slike. Može se raditi kao opšta procena stanja organizma ili specifično kako bi se pronašao uzrok povišenih ili sniženih vrednosti leukocita.
Ova analiza nam je od velike koristi prilikom ranog dijagnostikovanja pojedinih autoimunih bolesti kao i upalnih stanja infekcija. Možemo dijagnostikovati i leukemije pacijenata kao i poremećaje koštane srži.
Verovatno, svi koji odu da rade venepunkciju, radi bilo kojih analiza, se pitaju o čemu je tu zapravo reč i šta će laboranti raditi sa našim uzorkom krvi.
⦁Kako sve to izgleda?
Za analiziranje je potrebno najpre pripremiti uzorak venske ili kapilarne krvi. Medicinska sestra-tehničar vrše venepunkciju. Razmaz uzorka boji se posebnim bojama najčešće hematoksilin-eozinom. Bojenjem se ističe razlika izmedju različitih vrsta leukocita. U pojedinim slučajevima ovom metodom se može ispitivati i likvor ukoliko se sumnja na meningitis. U većim laboratorijama se koriste i savremenije metode kako bi se brže obradio uzorak.
Postoji pet ključnih tipova leukocita koji se posmatraju i proučavaju ovom analizom. Pratimo da li su oni prisutni u normalnim vrednostima jedan prema drugom ili pak određenih ima u većem ili manjem broju od očekivanog.
⦁Normalne vrednosti za svaku vrstu
Neutrofili – najbrojniji su među cirkulišućim leukocitima. Oni čine 50-70% ukupnog broja belih ćelija krvi. Na krvnom razmazu imaju okrugao oblik. U krvnoj struji borave oko 8 časova nakon čega migriraju u druga tkiva. Njihov život u proseku traje 1-4 dana. Prilikom infekcija, neutrofilni granulociti čine drugu liniju odbrane. Aktivirani neutrofili često se nazivaju i mikrofagi.
Eozinofili
- U krvi ih ima 1-4% ukupnog broja leukocita. Nakon oslobađanja iz koštane srži, eozinofili cirkulišu narednih 6-10 časova, zatim migriraju u vezivno tkivo gde završavaju svoj životni vek dug 8-12 dana. Broj eozinofila značajno se povećava kod alergijskih i parazitnih oboljenja. Eozinofili učestvuju i u zapaljenskim reakcijama izazvanim crevnim parazitima kao i u ublažavanju i lokalizaciji destruktivnih efekata histamina. Najkoncentrovanijii su u mukusu respiratornog i digestivnog trakta odnosno tamo gde se najčeće pojavljuju alergeni i crevni paraziti.
Bazofili - Bazofilni leukociti su najsitniji i najmanje brojni granulociti. Čine manje od 1% populacije cirkulišućih leukocita. Imaju mnoge strukturne i funkcionalne sličnosti sa mastocitima i zato se dugo smatralo da se radi o istim ćelijama.
Monociti - najkrupnije ćelije krvi. Čine 3-8% ukupnog broja cirkulišućih leukocita. Monociti oslobođeni iz koštane srži, u krvi provode 1-3 dana.
Limfociti - zaduženi su za odbranu organizma od stranih agenasa. Raseljeni su po čitavom telu, u krvi čine 20-40% belih krvnih zrnaca. U limfnom tkivu i limfnim organima su dominantna ćelijska populacija. Limfociti se međusobno razlikuju po veličini, fenotipskim svojstvima, mestu sazrevanja i ulozi u imunom odgovoru.
Ovi parametri se mogu izraziti kao procent odnosno relativni broj svakog tipa belih krvnih zrnaca u odnosu na njihov ukupan broj ili kao
apsolutna vrednost. Apsolutna je vrednost je značajnija nego relativna.
⦁ Šta znači kada su povišene ili snižene vrednosti?
Bilo kakva odstupanja nagoveštavaju različite infekcije ili izloženost radijaciji. Navest ćemo neka od najčešćih uzroka povišenih ili sniženih vrednosti.
⦁ NEUTROFILI
Povećanje vrednosti može da uzrokuje:
-pušenje
-akutna gljivična ili bakterijska infekcija
-stres i preterana fizička aktivnost
-eklampsija
-giht
-reumatoidni artritis
- tireoiditis
-odumiranje tkiva uzrokovano operacijom, traumom ili opekotinama
-trudnoća
Snižene vrednosti može da uzrokuje:
-alergije na lekove
-anemije
-grip
-bakterijske infekcije
-autoimune bolesti
-hemo- ili radioterapije
⦁ EOZINOFILI
Povišene vrednosti ukazuju na alergijsku reakciju ili parazitsku infekciju a može biti i znak:
-hronične kožne infekcije
-astme
-Addisonove bolesti
Broj eozinofila se najčešće smanjuje zbog stresa. Snižen broj eozinofila je jako teško odrediti zato što su i u fiziološkim uslovima niske vrednosti ove vrste leukocita.
⦁ BAZOFILI
Uzrok povišenih vrednosti može biti odstranjivanje slezine ali i mijelofibroza, policitemija vera, hronična mijeloidna leukemija, alergije ili VARIČELE.
Snižen broj bazofila upućuje na stres ili traumu, alergijske reakcije, hipertireozu.
⦁ LIMFOCITI
Povišen nivo limfocita može nastati zbog mnogobrojnih stanja i bolesti od kojih su najznačajnije
-hronične bakterijske infekcije, hepatitisa, mononukleoze, limfocitne leukemije, limfoma, multiplog mijeloma, virusne infekcije
Snižen nivo uzrokuju sepsa, lupus, zapaljenje bubrega, imunodeficijencija, virus HIV-a
⦁ MONOCITI
Povišene vrednosti mogu biti zbog leukemije, bolesti vezivnog tkiva, parazitske infekcije, tuberkuloze.
Suprotno može upućivati na HIV, reumatodni artritis, poremećaje koštane srži, izloženost radijaciji.
Dugotrajna upotreba steroida ili dugotrajno izlaganje toksičnim supstancama kao što su insekticidi može povećati rizik odstupanja od normalnih vrednosti belih krvnih zrnaca.
⦁ Postavlja se još jedno pitanje, a to je kako se na najbolji način pripremiti za ovakve analize?
Za ovu vrstu analize nisu potrebne nikakve specifične pripreme. Najbolje je da se za savete i bilo kakve informacije pre izvođenja obratite izabranom lekaru. On može od pacijenta zatražiti eventualno da prestane da konzumira određene lekove uključujući i vitamine u trajanju od nekoliko dana pre uzimanja uzoraka.
Nalaz krvne slike se relativno brzo završava i izdaje se pacijentu u roku od 24 sata.
Literatura
1. https://en.wikipedia.org/wiki/Complete_blood_count
2. Histologija, dr Zlatibor Andjelković, dr Ljiljana Somer, dr Verica Avramović, Galaksijanis, Niš, 2016.
3.Bumbaširović V, Lačković V, Milićević NM, Milićević Ž, Mujović S, Obradović M, Panrić SB, Stefanović BD, Trpinac D, Histologija. Medicinski fakultet, Beograd, 2005.
4. https://en.booksc.org/book/7596843/35cbd6
5. https://en.booksc.org/book/62378376/8b00b9
6. Prva pomoć, redaktor pf Aleksandar Pavlović, prvo izdanje, 2007.









