a) Gubitak mogućnosti apstinencije (gdje alkoholičari niti jednog dana ne mogu apstinirati, a čim to pokušaju ili ih prilike na to prisile kao što su zatvor, hospitalizacija javljaju se dobro poznati simptomi apstinencije);
b) Fenomen gubitka mogućnosti kontrole (takav alkoholičar može apsetinirati, ali čim popije čašu bilo kojeg alkoholnog pića, izgubi mogućnost kontrole i pije do “besvijesti„);
a) Alfa-alkoholičari, koji ovise o alkoholu iz psiholoških razloga. Alkohol često služi ovim alkoholičarima za uklanjanje tjelesnih ili duševnih teškoća. Upotreba alkohola u toj skupini prelazi društveno dozvoljenju granicu, ali se ne javljaju niti gubitak kontrole niti nemogućnost apstiniranja. Mogu se javiti financijske teškoće na radnom mjestu ili oštećenja zbog metaboličkih promjena.
b) Beta-alkoholičari, kod kojih se javljaju komplikacije alkoholizma u obliku neuritisa, gastritisa i ciroze jetre, ali nema fizičkih i psihičkih simptoma ovisnosti o alkoholu. Javljaju se porodične, ekonomske i socijalne smetnje. Ako se naglo prekine potrošnja alkoholnih pića, nema simptoma apstinencijalnog sindroma.
c) Gama-alkoholičari predstavljaju težu vrstu alkoholičara. Kod njih se razvijaju povišena tolerancija tkiva na alkohol. Alkoholičar ove grupe, kad popiju prvu čašu, ne može se više kontrolisati i pije dalje. Redovito se javljaju teški poremećaji interpersonalnih odnosa.
d) Delta-alkoholičari imaju povećanu toleranciju na alkohol. Javljaju se simptomi fizičke i psihičke ovisnosti o alkoholu. Ova skupina alkoholičara nalazi se stalno pod uticajem alkohola.
a) Faktor podržavanja- emocionalno nezrele i sugestibilne ličnosti podržavaju starije osobe ili vršnjake koji su im izvor;
b) Faktor podržavanja- usljed nemogućnosti razrješavanje unutrašnje napetosti, konflikta i neuspjeha „skreće“ se u upotrebu alkohola;
c) Faktor kompenzacije- osjećanje manje vrijednosti (inferiornosti) ispoljava se kao stidljivost, sklonost izolacije i bjekstva od realnosti;
d) Faktor autoakuzivnosti- samokažnjavanja zbog želja iz ranog djetinjstva.
MJERE PREVENCIJE
1) PRIMARNA PREVENCIJA
Predstavlja najznačajniju grupu mjera, jer je liječenje oboljelih od alkoholizma dugotrajno i skupo, a rezultati najčešće nezadovoljavajući.
- Socijalni model zasniva se na principima zaštite zdravlja i odnosa pojedinac-porodica -društvo. Prevencija započinje u što ranijoj fazi života pojedinca, uz pružanje podrške zdravom porodičnom životu i formiranju odgovarajućih stavova društva prema alkoholizmu.
- Kontrola distribucije i konzumacije alkohola, uz određivanje odguvarajućih cijena alkoholnih pića, sve do prohibicije (zabrane korištenja alkohola) i društvenih akcija za suzbijanje alkoholizma. Primjenjuje se zabrana reklamiranja alkoholnih pića sredstvima javnog informisanja, kontrola proizvodnje, otkupa i prodaje akoholnih pića.
- Edukacija medicinskih i nemedicinskih stručnjaka i šire javnosti, uz obaveznu edukaciji u školskoj sredini.
2) SEKUNDARNA PREVENCIJA
Obuhvata ranu dijagnozu i liječenje oboljelih. Liječenje zahvata angažovanje stručnjaka različitog profila (ljekar, psihijatar,socijalni radnik, medicinska sestra) uz pridržavanje osnovnih postulata: alkoholizam je izlječiva bolest, apsolutna apstinencija je preduslov za potpuno izlječenje, a izmjena ponašanja i životnog stila konačni cilj liječenja. U liječenju se primjenjuje grupna psihoterapija i socioterapija.
3) TERCIJARNA PREVENCIJA
Ima za cilj kompletnu rehabilitaciju izlječenog alkoholičara (socijalnu, medicinsku i profesionalnu), kako bi se on vratio u nornalnom životu u porodici, životnoj i radnoj sredini.
Reference:
1) Smajkić A. Socijalna medicina i organizacija zdravstva. Treće dopunjenjo izdanje s Praktikumom. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo, 1990: 164-84;
2) Sinanović O., Smajlović Dž. i sar. Osnove neuropsihologije i neurologije ponašanja. Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005: 231-88;
3) Masic I. Publichealth aspects of family/general medicine in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2003,57(5-6):311-6;
4) Masic I, Toromanović S, Smajkić. Socijalna medicina. AVICENA. Sarajevo, 2009;