Da li je boja apstraktna ili konkretna? – Život sa daltonizmom
Van Gogh (1823.-1890.) je jedan od najpoznatijih umjetnika u historiji, a pretpostavlja se da je bio daltonista ili da je bolovao od glaukoma zatvorenog ugla umjerenog stepena zbog karakteristične upotrebe boja i povremenog crtanja halo-a oko svjetala.
Česta upotreba žute boje u mnogim slikama implicira ili da je ona bila jedna od njegovih najdražih, ili da je imao poremećaj prepoznavanja boja (daltonizam) pa mu je intenzivno korištenje žute boje omogućavalo stvaranje savršenih slika.
Ekspert vida Kazunori Asada je konvertirao Van Gogh-ova djela kroz različite leće koje imitiraju daltonizam da bi vidio da li se i drugi slažu da njegova djela izgledaju mnogo bolje sa poremećajem prepoznavanja boja.

Slika 1. Originalna slika (lijevo), izmijenjena slika (desno)

Slika 2. Originalna slika (lijevo), izmijenjena slika (desno)

Slika 3. Originalna slika (gore), izmijenjena slika (dolje)
ODAKLE POJAM 'DALTONIZAM' ?
Termin 'daltonizam' potiče od imena poznatog hemičara i fizičara – John Dalton (1766.-1844.). Dalton je opisao svoj i bratov poremećaj prepoznavanja boja kao neispravnu percepciju crvene i zelene, u svom prvom objavljenom naučno-istraživačkom radu. Rad pod naslovom 'Izvanredne činjenice koje se odnose na viđenje boje sa observacijom' (engl. 'Extraordinary facts relating to the vision of colours, with observation'). To je prvi prepoznat slučaj crveno-zelenog poremećaja prepoznavanja boja.

Slika 4. John Dalton i njegov naučno-istraživački rad
UVOD:
Svi vidimo kontinuum (raspon) boja, ali koje boje vidimo ovisi o funkciji naših fotoreceptora. Fotoreceptori su ćelije oka koje reaguju na specifične talasne dužine svjetlosti. Svako vidi boje nešto drugačije, a način na koji ih vidimo može varirati s godinama starosti.

Slika 5. – Spektar vidljive svjetlosti (nm)
Osobe sa normalnim kolornim vidom vide čitav spektrum – plavu, zelenu i crvenu svjetlost. To se naziva trihromacija.
Osobe sa poremećajem kolornog vida ne mogu percipirati određene boje, ili ih doživljavaju kao boje sa različitim intenzitetom u odnosu na osobe sa normalnim kolornim vidom. To se naziva dishromatopsija.
Dakle, poremećaj kolornog vida (prepoznavanja boja) samo predstavlja promjenu u načinu percepcije boja. Ponekad se naziva i 'sljepilo za boje' iako je potpuno sljepilo za boje (nemogućnost viđenja bilo koje boje) jako rijetka pojava.
Mnoge osobe se lako prilagođavaju ovom poremećaji i rijetko predstavlja alarmantan znak.
ETIOLOGIJA:
Mnoge osobe s godinama imaju poteškoće sa razlikovanjem boja zbog čega se to može smatrati normalnim procesom starenja.
Međutim, osobe sa poremećajem kolornog vida nemaju mogućnost viđenja određenog spektra boja. Prema tome, poremećaj kolornog vida može biti:
Nasljedni
– Najčešći tipovi poremećaja kolornog vida su genetski uslovljeni. Kongenitalni poremećaj kolornog vida zahvata oba oka jednako i ne mijenja se tokom života. Češće je zastupljen kod muškaraca nego kod žena, a najčešći tip jeste poremećaj viđenja crveno-zelenog dijela spektra.
Stečeni – Ovaj tip kolornog vida može varirati po tipu i težini (stepenu), ovisno od lokacije i vrste okularne patologije, a češće zahvata jedno oko više u odnosu na drugo. Jednako je zastupljen kod muškaraca i žena.
o Oboljenja oka – glaukom, makularna degeneracija
o Oboljenja centralnog nervnog sistema – Alzheimerova bolest, multipla skleroza
o Oštećenja oka ili mozga
o Upotreba određenih lijekova – digoksin, etambutol, hlorokin, hidroksihlorokin, fenitoin, sildenafil
o Izloženost štetnim hemikalijama – karbon disulfid, stiren.
EPIDEMIOLOGIJA:
Poremećaj viđenja crveno-zelenog dijela spektra se nasljeđuje X-recesivno, što znači da se on javlja češće kod muškaraca (1:12) nego kod žena (1:200).
· Muškarci posjeduju samo 1 X hromosom, koji nasljeđuju od majke. Poremećaj se ispoljava ukoliko taj X hromosom ima gen za poremećaj viđenja crveno-zelenog dijela spektra.
· Žene imaju 2 X hromosoma, jedan nasljeđuju od majke, a drugi od oca; što znači da oba X hromosoma moraju posjedovati gen za poremećaj viđenja crveno-zelenog dijela spektra da bi se poremećaj ispoljio. Ukoliko samo jedan X hromosom posjeduje ovaj gen, poremećaj se neće ispoljiti (tj. neće biti manifestne kliničke slike) nego su one tzv. 'nosioci' ovog gena.
Poremećaj viđenja plavo-žutog dijela spektra i potpuno sljepilo za boje se nasljeđuju preko drugih hromosoma, pa su ti poremećaji jednako zastupljeni kod muškaraca i žena.
·
Poremećaj viđenja plavo-žutog dijela spektra se nasljeđuje autosomno dominantno kao mutacija gena na hromosomu 7.
PATOGENEZA:
Kada vidimo različite boje, ono što zapravo percipiramo su različite talasne dužine svjetlosti. Oči sadrže različite fotoreceptore (ćelije) koje procesuiraju svjetlost koja dospjeva u oko, što čovjeku omogućava percepciju boje. Štapići detektuju razlike između svjetlosti i tame, dok čunjići detektuje različite boje kada su uslovi osvijetljenosti dovoljno dobri. Svaka talasna dužina korespondira sa različitom nijansom vidljivog dijela spektra svjetlosti. Crvene imaju najveće talasne dužine, zelene imaju srednje, a plave imaju najmanje talasne dužine.

Slika 6. – Kako percipiramo boje?
Čunjići su fotoreceptori koji su zaduženi za kolorni vid. Oni sadrže vidne pigmente koji se nazivaju opsini u svojim vanjskim segmentima, i koji apsorbuju talasne dužine između 400 i 700 nm. Studije su identificirale plave, zelene i crvene čunjiće. Za diskriminaciju boja, neophodna su minimalno dva tipa čunjića (opsina), a za normalan kolorni vid potrebna su sva tri tipa. Crveni i zeleni opsini čunjića su kodirani na susjednim genima na X hromosomu, dok je plavi opsin čunjića kodiran na hromosomu 7.

Slika 7. Zastupljenost crvenih, zelenih i plavih čunjića u retini

Slika 8. Snimak retine pod elektronskim mikroskopom (čunjići – engl. cones, štapići – engl. rods)
KLASIFIKACIJA:
1. Potpuni nedostatak – ANOPIA
a. Protanopia – nedostatak crvenih
b. Deuteranopia – nedostatak zelenih
c. Tritanopia – nedostatak plavih
2. Nepotpuni (djelomični) nedostatak – ANOMALIJA
a. Protanomalija
b. Deuteranomalija
c. Tritanomalija.
Kada je u pitanju kolorni vid čovjeka, razlikujemo:
1) Potpuni kolorni vid – TRIHROMACIJA
Osobe imaju očuvana sva 3 tipa čunjića u oku, stoga vide 6 boja duge – crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta.
2) Poremećaj kolornog vida – DIHROMACIJA
Osobe imaju očuvana 2 tipa čunjića u oku, a treći tip nedostaje u potpunosti ili je oštećene funkcije. U tom slučaju osobe imaju sposobnost razlikovanja boja, međutim boje izgledaju drugačije i uglavnom se razlikuju po intenzitetu.
a. Poremećaj viđenja crveno-zelenog dijela spektra
Protanopija
Nedostaju crveni čunjići zbog čega nedostaju zbog čega osoba ne vidi adekvatno crvenu niti zelenu boju. Boje u sebi sadrže crvene pigmente izgledaju drugačije. Spektar boja je sačinjen od 'plavih i zlatnih' boja.
Deuteranopija
Nedostaju zeleni čunjići zbog čega je spektar boja, također sačinjen od serije 'plavih i zlatnih' boja, koje su za nijansu drugačije od onih u protanopa.
Protanomalija
Postoji mali broj crvenih čunjića, ali oni nisu funkcionalni. Spektar boja je izmijenjen. Crvena izgleda kao tamno siva, a svaka boja koja u sebi sadrži crveni pigment je prigušena.
Deuteranomalija
Postoji mali broj zelenih čunjića, koji nisu funkcionalni. Ovo je najčešći tip poremećaja kolornog vida. Spektar boja sačinjavaju 'plave, žute i generalno izmijenjene' boje.
b. Poremećaj viđenja plavo-žutog dijela spektra
Tritanopija
Nedostaju plavi čunjići, pa spektar boja sačinjavaju crvene, svijetlo plave, roze i ljubičaste boje.
Tritanomalija
Postoji mali broj plavih čunjića, koji nisu funkcionalni. Spektar boja ima 'zelenije' plave boje, sa nešto ili nimalo žute boje.
3) Nedostatak kolornog vida – MONOHROMACIJA
Osobe sa potpunim nedostatkom kolornog vida uopšte nemaju sposobnost razlikovanja boja. Slika koju oni vide je crno-bijela, a 'spektar boja' je sačinjen samo od različitih nijansi sive. Osim nedostatka kolornog vida, često je prisutna i smanjena oštrina vida, nistagmus i osjetljivost na svjetlost (fotofobija). Ovaj poremećaj je jako rijedak.

Slika 9. – Zastupljenost pojedinih tipova poremećaja kolornog vida
KLINIČKA SLIKA:
Simptomi i znakovi poremećaja kolornog vida se razlikuju ovisno o tipu poremećaja. Ukoliko je u pitanju urođeni poremećaj, znakovi se jako teško primjećuju jer je osoba oduvijek boje vidjela na isti način. Stoga, nije u mogućnosti da primijeti da vidi boje drugačije od drugih. Međutim, ukoliko je u pitanju stečeni poremećaj kolornog vida, osoba lako može primijetiti promjenu u viđenju boja (može biti otežano kod sporo progredirajućih oboljenja).
Osobe sa poremećajem viđenja crveno-zelenog dijela spektra:
- Imaju poteškoće sa razlikovanjem crvene, narandžaste, žute, smeđe i zelene boje
- Sve navedene boje su smanjenog intenziteta u odnosu na boje koje vidi osoba sa očuvanim kolornim vidom
- Često imaju poteškoće sa razlikovanjem različitih nijansi ljubičaste boje
- Miješaju crvenu sa crnom bojom.
Osobe sa poremećajem viđenja plavo-žutog dijela spektra imaju poteškoće sa razlikovanjem plave, zelene i žute boje.

Slika 10. – Tipovi poremećaja kolornog vida
DIJAGNOSTIKA:
Ocjena kolornog vida nije dio rutinskog oftalmološkog ispitivanja, ali ako postoji sumnja na neki poremećaj kolornog vida, osoba može zatražiti ispitivanje.
Glavni testovi za postavljanje dijagnoze su:
- Ishihara test – test koji je osmislio japanski oftalmolog Ishihara Shinobu za potrebe oružanih snaga 1918.godine, a koji se i danas koristi kao primarni test za određivanje poremećaja kolornog vida. Podrazumijeva identificiranje jednocifrenih ili dvocifrenih brojeva ili oblika unutar slika načinjenih od tačaka različitih boja i veličina. Osobe sa poremećajem kolornog vida nisu u mogućnosti vidjeti određene brojeve ili oblike, ili ih jako teško identificiraju.

Slika 11. – Ishihara test za odrasle

Slika 12. Ishihara test za djecu
- Cambridge test boje – podrazumijeva identificiranje slova 'C' na ekranu računara, koje je različite boje u odnosu na pozadinu na kojoj se nalazi. Može se nalaziti bilo gdje na ekranu.

Slika 13. – Cambridge color test
- Farnsworth-Munsell 100 hue test – sastoji se od blokova različitih nijansi iste boje. Osobe trebaju poredati blokove prema određenom redoslijedu. Služi za provjeru razlikovanja suptilnih razlika u bojama, a primjenjuje se u ljekarskom pregledu za zanimanja gdje je neophodno razlikovati i najmanje varijacije u bojama.

Slika 14. - Farnsworth-Munsell 100 hue
- Anomaloskop – je okular kroz koji osoba gleda i vidi krug. Gornja polovina kruga je žućkaste boje, a donja polovina različitih nijansi crvene i zelene boje. Osoba okreće dugme dok obje polovine ne budu iste boje i istog intenziteta. Služi za ispitivanje poremećaja viđenja crveno-zelenog spektra.

Slika 15. - Anomaloskop
TRETMAN:
Važno je biti svjestan da svako ima pogled na život kroz različite leće. Poremećaj kolornog vida se za većinu ljudi ne odražava negativno na njihov kvalitet života.
Ovaj poremećaj se ne može liječiti, ali postoje opcije koje se mogu primjeniti kako bi se prevazišle izvjesne poteškoće koje se mogu javiti u svakodnevnom životu.
- Korektivne leće – obojene kontaktne leće i naočale, ne mogu promijeniti boje koje osoba vidi, ali mogu smanjiti osvijetljenost i odsjaj.
- Color buddy – za mnoge osobe sa poremećajem kolornog vida je od pomoći da imaju prijatelja sa očuvanim kolornim vidom, koji im može pružiti podršku pri obavljanju određenih zadataka (npr.kupovina odjeće, farbe i sl.)
- Pomoć za pamćenje (memory aids) – važna je za osobe sa poremećajem kolornog vida za obavljanje određenih zadataka svakodnevno. Na primjer, ne postoji razlog zbog kojeg osoba sa poremećajem kolornog vida ne bi mogla voziti auto, ali pomoć za pamćenje im pomaže da zapamte da je zelena uvijek na vrhu semafora.
- Vizuelna pomoć (visual aids) – postoje mnogi uređaji i aplikacije koje nam mogu pomoći pri razlikovanju boja. Neke aplikacije nam omogućavaju da uslikamo nešto, pa da nam onda interpretira boje u svakom segmentu slike.
Ispitajte svoj kolorni vid:
https://enchroma.com/pages/test
6. Septembar – Color blindness awareness day

'Everyone has two eyes, but no one has the same view.'

REFERENCE:
1. Yanoff M, Duker JS. Ophthalmology. Elsevier. 5th Edition. London. 2019.
2. Riordan-Eva P, Augsburger JJ. Vaughan Agsbury's General Ophthalmology. McGraw-Hill Education. 19th Edition. United States. 2018.
3. Salmon JF. Kanski's Clinical Ophthalmology – A Systemetic Approach. Elsevier. 9th Edition. Oxford. 2020.
4. https://www.msdmanuals.com/home/eye-disorders/symptoms-of-eye-disorders/other-eye-symptoms#v6580232
5. https://www.medicinenet.com/daltonism/definition.htm
6. https://www.medicinenet.com/color_blindness_symptoms_and_signs/symptoms.htm
7. https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/11604-color-blindness
8. https://www.colourblindawareness.org/parents/early-symptoms/
9. https://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-2194293/How-insight-Van-Goghs-vision-shape-understanding-colour-blindness--change-view-Masters-work.html#http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-2194293/How-insight-Van-Goghs-vision-shape-unde
10. https://www.webmd.com/eye-health/color-blindness
11. https://www.nhs.uk/conditions/colour-vision-deficiency/
12. https://www.nei.nih.gov/learn-about-eye-health/eye-conditions-and-diseases/color-blindness/causes-color-blindness









