ALKOHOLIZAM
Klasifikacija alkohola
Alkohol klasifikujemo u odnosu na procenat alkohola u sastavu. Alkohole možemo podeliti na: slab, srednji i jak alkohol. Blaga pića uključuju sve one alkohole sa udelom od 2,5 do 10%. Alkohol srednje jačinje sadrži 10-25% alkohola. Jaka alkoholna pića su ona koja imaju iznad 26%.
Razlikujemo alkoholna pića i prema vrsti sirovine od kojih su napravljena:
1. grožđa
2. zrna
3. voća
4. biljaka
Granica neškodljivosti za muškarce je 24g čistog alkohola dnevno, a za zene 16g (125ml vina je oko 10g). Količina alkohola koja se klasifikuje kao opasna po zdravlje je više od 60g čistog alkohola dnevno za muškarce i više od 40g za žene.
Razlozi konzumacije?
Čak ni danas, kada su mnogobrojne informacije dostupne svima, nisu razjašnjeni konkretni razlozi konzumacije alkohola. Kao najšešći razlozi navode se različiti problemi adolescenata i tinejdžera, psihička labilnost, beg od stvarnosti i uticaj vršnjaka. Obično se sa ovim porokom započinje na proslavama, maturskim večerima, za vreme praznika, na koncertima, utakmicama.
Sada, kada smo definisali šta predstavlja alkohol, alkoholizam i ko su alkoholičari možemo razjasniti i tzv. FAZE ALKOHOLISANOSTI, kroz koje alkoholičari prolaze i samo dejstvo alkohola na organizam.
Alkohol dospeva do digestivnog trakta unosom kroz usnu duplju. Iz usne duplje se dalje transportuje putem jednjaka sve do želuca. Čitavom dužinom, počevsi od usne duplje do
želuca, alkohol prelazi u krvotok, sto se naziva RESORPCIJA. Čitav proces traje u proseku oko sat vremena. Kada je reč o unosu alkohola i same resorpcije, ukoliko se alkohol unosi na prazan želudac ili se pak konzumira uporedo sa još nekim gaziranim pićima, u tom će se i vreme resorpcije skratiti.
Prema kolicini unetog alkohola u organizam, dejstvo alkohola moze biti razlicito:
- ukoliko se unese minimalna kolicina u proseku od 0,5 promila, manje je uoceno stanje pijanstva, osoba sporo reaguje na nadrazaje koji dolaze iz spoljasnje sredine, dolazi do pomućenja vida, ovo stanje se naziva stanjem blage obuzetosti alkoholom
- koncentracija od 0,5-1,5 se naziva pripitim stanjem. Snižene su psiho-motorne funkcije, kod određene grupe ljudi se javlja pospanost, jos sporije reagovanje na nadražaje. Osobe u ovom stadijumu su opuštenije, ležernije, slobodnije, nemaju kontrolu nad sopstvenim ponašanjem.
- 1,50-2,50 promila, sada već pijano stanje, gubitak ravnoteže, pojava agresivnosti, govor otežan i nerazumljiv, smetnje vida
- 2,50-3 promila ili teško pijano stanje, karakteristike ovog stanja su: nemogućnost kontrolisanja refleksa, nevoljna i nekontrolisana defekacija. Često dolazi do povraćanja, govor je potpuno nerazumljiv.
- poslednja, ali i najteža i najopasnija faza alkoholisanosti jeste duboko nesvesno stanje koje zahteva unos alkohola preko 3,50 promila. Pri ovolikom unosu dolazi do gubitka svesti pa cak i do kome. Ukoliko se adekvatno ne odreaguje moze nastupiti smrt.
Posledice konzumacije:
Pored fizičkih, izrazene su i psihičke posledice o kojima ce biti reci kasnije.
Alkohol utiče na sve organe. Prvenstveno na
jetru ->
posledice mogu biti od blago uvećane masne jetre pa sve do ciroze; zatim na
želudac -> na kom moze nastati čir;
dvanaestopalačno crevo. Alkohol može dovesti i do
pankreatitisa. Većina alkoholičara boluje od hipertenzije. Veliko ostećenje trpi i nervni sistem. Utiče na
kožu, koja postaje grublja, javljaju se karakteristični podočnjaci, uočljive kožne promene, pojava izraženih kapilara u predelu nosa. Dugotrajna konzumacija može dovesti i do
impotencije kod muškaraca.
PSIHICKA OSTECENJA:
Najčešće posledice po ljudsku psihu jesu: alkoholno ludilo, alkoholna izlapelost, alkoholna epilepsija, ljubomora nastala pod dejstvom alkohola odnosno alkoholna bolesna ljubomora.
Alkoholno ludilo zapravo jeste prva psihička posledica konzumacije koja se karakteriše pojavom različitih strahova, noćnih mora te obilnim noćnim znojenjem. Ovo sve se dešava u delirijum tremensu. Čitav ovaj spektar simptoma je karakterističan samo u prvih nekoliko dana nakon čega se javlja paničan strah nastao dejstvom halucinacija. Alkoholičari ne prepoznaju osobe iz svoje okoline, dezorjentisani su.
Napadi epilepsije su u većini slučajeva dramatični za osobe u okruženju. Napad započinje gubitkom svesti, dolazi do ritmičnih trzaja celog tela. Na ustima se javlja pena. Skoro pa su isti simptomi kod običnog napada epilepsije i napada nastalog pod dejstvom alkohola.
Veliki problem se javlja kada osoba u alkoholisanom stanju izgubi svest. Medicinski radnici moraju voditi računa prilikom pružanja prve pomoći zbog karakterističnog zadaha. Česti su slučajevi da se nesvestica nastala dejstvom alkohola pomeša sa nekim drugim, ozbiljnijim oboljenjem.
Poslednji, ali ne i bezopasan ili zanemarujuć poremećaj psihičke funkcije nastao pod dejstvom alkohola je bolesna ljubomora koja obicno nastaje zbog impotencije. Osoba prvenstveno bezrazlozno sumnja, a kasnije sve više i više sebe ubeđuje u neverstvo partnera, počinje sa uhođenjem, prisilom da partner prizna neverstvo. Obično se sumnja na najbliže rođake ili prijatelje. Ovaj poremećaj se u pojedinim situacijama tragično završi odnosno, ljubomorni muž izvrši ubistvo nad “nevernom” ženom.
Alkohol je jedan od glavnih uzroka pojave nasilja nad ženama, psihičkog i fizičkog maltretiranja dece, silovanja, nanošenja teških telesnih povreda. Neke studije su pokazale da je u vecini slucajeva glavni krivac za nastajanje saobracajnih nesreca upravo konzumacija alkohola. Upravo iz tog razloga je vožnja u alkoholisanom stanju zakonom zabranjena, šta više, nadležni organi su u obavezi da alkoholisano lice isključe iz saobraćaja.
Dijagnoza
Kako bi se pravilno dijagnostikovao alkoholizam, pacijent odnosno potencijalni alkoholičar mora ispuniti određene kriterijume. Ukoliko osoba ispuni te kriterijume smatra se zavisnikom.
Kriterijumi su:
1. Psihička i fizička zavisnost
2. Progresija psihijatrijskih, neuroloških i somatskih komplikacija
3. Gubitak kontrole nad pićem
4. Nemogućnost apstinencije
Sama postavka dijagnoze zavisi od pacijenta i njegove spremnosti da zdravstvenom radniku odgovori na niz pitanja i zato dijagnoza moze biti nepouzdana. Ukoliko pacijent nije spreman da nam odgovori iskreno na postavljena pitanja onda je teško, gotovo nemoguže na ovaj način dijagnostikovati ovu bolest. Čest simptom alkoholizma je poricanje. Lekar prilikom postavljanja dijagnoze pored verbalne u obzir uzima i neverbalnu komunikaciju kao i određene parametre iz analiza krvi. U mnogim slucajevima bliske osobe i prijatelji prvi dijagnostikuju da osoba ima problem sa alkoholom. Oni mogu uticati na alkoholičara razgovorom o nastalom problemu i savetovati ga da potraži stručnu pomoć. Očekivana reakcija na ovakav razgovor je svakako poricanje. Savremena medicina je razvila mnoštvo testova za dijagnostiku ovog oboljenja. Kraći testovi koji se sastoje od četiri ili pet pitanja su vrlo delotvorni u početnom otkrivanju zavisnosti. Duži testovi su svakako složeniji i koriste se za temeljniju procenu.
Simptomi zavisnosti
1. Zanemarivanje drugih aktivnosti
2. Prekomerna upotreba: Pocetak konzumacije sve vecih kolicina kroz duzi vremenski period od planiranih
3. Slabljenje kontrole
4. Uporno koriscenje: Alkoholicar nastavlja da konzumira alkohol, pri tome zna da taj isti alkohol uzrokuje psihicke, fizicke i psiholoske probleme.
5. Vecinu vremena provodi u aktivnostima vezanim za alkohol (nabavljanje, koriscenje, oporavljanje od posledica alkohola)
6. Krize koje nastaju prestankom uzimanja alkohola na kraci vremenski period. Tada se kod alkoholicara javljaju razni drugi simptomi poput mucnine, znojenja, drhtanja, anksioznosti.
7. Tolerancija: Potrebe za sve vecom kolicinom alkohola kako bi se postigla intoksikacija.
Lečenje
Odgovor na pitanje: “Da li je alkoholizam izlečiva bolest?” je svakako i apsolutno DA! Alkoholičar se moze “izvući” iz začaranog kruga koji predstavlja njegovu konstantnu želju za konzumiranjem i konzumiranje alkohola. Za lečenje je neophodno da sudeluje cela porodica jer čitav proces koji nije nimalo lak ni za pacijenta ni za porodicu jer dolazi do apstinencije i izmene ponašanja. Nakon pregleda pacijenta i postavljanja dijagnoze, pristupa se terapiji. Što se same terapije tiče, terapija se svodi na održavanje ravnoteže tečnosti i elektrolita, uvode se visoke doze vitamina C i B kompleksa. Ključnu ulogu u lečenju ove vrste bolesti zavisnosti imaju BENZODIAZEPAMI.
Literatura:
1. https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Алкохолизам
2. https://www.stetoskop.info/dusevne-bolesti-i-stanja-bolesti-zavisnosti-psihij/alkoholizam
3. https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/alcohol-use-disorder/symptoms-causes/syc-20369243
4. Prva pomoc, redaktor: prof. dr Aleksandar Pavlovic, prvo izdanje, 2007.









