Značaj palijativne njege kroz holistički pristup pacijentu
Palijativna njega je pristup brizi o bolesnicima koji se suočavaju sa neizlječivim bolestima i teškim simptomima. Cilj palijativne njege je poboljšanje kvalitete života pacijenata i njihovih porodica kroz ublažavanje fizičkih, emocionalnih, socijalnih i duhovnih poteškoća. Holistički pristup, koji je temelj palijativne njege, prepoznaje da pacijenti nisu samo tijela koja trebaju medicinsku intervenciju, već cjelovite osobe s različitim potrebama i dimenzijama. Ovaj pristup uključuje sve aspekte pacijentovog života i pažljivo se bavi svakim od njih.
U holističkom pristupu, palijativni tim sastoji se od različitih stručnjaka, uključujući ljekare, medicinske sestre, socijalne radnike. Ovi stručnjaci surađuju kako bi osigurali sveobuhvatnu zdravstvenu njegu pacijentima.
Holistički pristup palijativnoj njezi naglašava važnost timskog rada, komunikacije i individualizirane njege. Ovakav pristup pomaže pacijentima da se osjećaju cijenjeno, slušano i podržano tokom svih faza bolesti, omogućujući im da dostojanstveno žive svoje preostale dane. Individualizirana briga uzima u obzir specifične potrebe svakog pacijenta, uzimajući u obzir njihove fizičke, emocionalne, socijalne i duhovne potrebe.
Upravljanje bolom
Bol na kraju života često je povezan s patologijom koja uzrokuje bolest i na kraju dovodi do smrti. Anksioznost i depresija često prate bol, stoga je važno rješavati ove dodatne probleme kako bi se postiglo potpuno olakšanje. Neuspjeh u rješavanju prisutne anksioznosti može dovesti do značajnog stresa na kraju života. Bol je često prisutan kod pacijenata koji pate od najčešćih uzroka smrti širom svijeta, kao što su rak, zatajenje srca, hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB) i rak pluća. Uključivanje palijativne medicine u njegu umirućeg pacijenta može poboljšati olakšanje boli.
Pristup pacijentu na kraju života za upravljanje boli uključuje temeljnu procjenu primarne dijagnoze i stepena zahvaćenosti organskih sistema. Bitno je obaviti sveobuhvatan razgovor s pacijentom kako bi se uvidio tok bolesti, što pomaže uspostavljanju odnosa između njegovatelja i pacijenta te unaprjeđuje komunikaciju. Ciljeve njege treba postaviti rano i poduzeti sve napore kako bi se striktno poštovale želje pacijenta.
Fizički pregled obuhvata procjenu faktora koji mogu doprinijeti boli od glave do pete. Fizički znakovi boli uključuju izgled lica, nemir, ubrzano disanje i ubrzanu srčanu frekvenciju. Pacijenta se prilikom prijema educira da koristi skaliranu ljestvicu kako bi pokazao intenzitet boli te odabere broj koje najbolje opisuje njegovu bol. Liječenje boli na kraju života uključuje nefarmakološke mjere, farmakološke mjere i psihosocijalne mjere. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je razvila ljestvicu protiv bolova od raka koja vodi njegovatelje pri odabiru farmakoloških agensa za upravljanje bolom.
Farmakološko upravljanje bolom
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) su često prvi izbor farmakološkog tretmana za bol na kraju života.
Opioidni analgetici se smatraju "zlatnim standardom" za liječenje boli na kraju života jer pružaju snažno analgetsko olakšanje. Opioidi djeluju putem interakcije s opioidnim receptorima (mu, delta ili kapa) te oponašaju endogene opioidne peptide. Farmakokinetika različitih opioida može se koristiti za pravilno liječenje boli na kraju života. Važno je uzeti u obzir vrijeme do postizanja najjačeg analgetskog učinka pri odabiru odgovarajućeg lijeka. Postoje različiti načini primjene opioida, kao što su oralna, intravenska, potkožna, intramuskularna, transmukozna, nazalna, transdermalna i rektalna primjena. Općenito, oralni opioidi postižu vrhunski analgetski učinak u roku od približno 1 sata, dok intravenozne doze opioida djeluju vrlo brzo, oko 10 minuta nakon primjene. Doze opioida treba prilagoditi individualno i prema postignutom analgetskom učinku. Morfin sulfat je odobren za liječenje umjerenih do jakih akutnih ili hroničnih bolova. Oksikodon je još jedan snažan opioid koji se koristi za umjerene do jake bolove. Hidromorfon je također moćan opijatni analgetik dostupan u oralnom, supkutanom ili sublingvalnom obliku. Fentanil je popularan zbog različitih načina primjene i predvidljivih analgetskih učinaka. Osim što se koristi kao infuzija za sedaciju i analgeziju kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji, može se koristiti i kao transdermalni flaster kod pacijenata koji ne mogu oralno uzimati lijekove. Važno je pažljivo ukloniti korišteni flaster prije postavljanja novog kako bi se izbjeglo predoziranje. Tramadol je odobren za liječenje umjerenih do umjereno jakih bolova. Kada se odabire opioidno sredstvo, treba uzeti u obzir individualne potrebe pacijenta.
Nefarmakološke strategije za upravljanje bolom
Nefarmakološke strategije za upravljanje bolom obuhvataju mjere usmjerene na izbjegavanje okidača boli i pružanje psihosocijalne podrške tokom kraja života. Nefarmakološke strategije za upravljanje bolom uključuju:
Položaj: Pravilno pozicioniranje glave vrata mogu pomoći u izbjegavanju grčeva u vratu. Ovo je osobito važno za pacijente koji provode dugo vremena u ležećem položaju. Također, primjena gel jastučića od pjene može pomoći u sprječavanju ulceracija, na primjer, gel jastučića za nosni most kod neinvazivne ventilacije.
Njega očiju: Upotreba umjetnih suza i lubrikanata može pomoći u izbjegavanju bolnih stanja kao što je keratitis (upalna bolest rožnice). Redovita primjena ovih sredstava održava hidrataciju očiju i smanjuje nelagodu.
Oralna njega: Pravilna oralna njega i redovita hidratacija su ključne kako bi se izbjegle bolne ulceracije usne šupljine i karijes. Redovno čišćenje zuba, hidratacija usne šupljine i primjena posebnih gelova ili losiona za njegu mogu pomoći u održavanju oralnog zdravlja i smanjenju nelagode.
Prevencija dekubitusa: Često premještanje i rasterećenje dijelova tijela koji su podložni pritisku može pomoći u izbjegavanju dekubitalnih rana koje se javljaju uslijed pritiska na kožu tijekom dužeg vremena. Korištenje posebnih pomagala za rasterećenje, kao i pravilna njega kože, može pomoći u sprječavanju ovih bolnih stanja.
Ove nefarmakološke mjere mogu biti korisne kao dodatak farmakološkom liječenju boli i pružiti holistički pristup u upravljanju boli na kraju života. Važno je prilagoditi strategije pojedinačnim potrebama pacijenta i surađivati s medicinskim timom radi pravilne primjene.
Psihosocijalna podrška
Psihosocijalna njega na kraju života obuhvata procjenu i tretman psiholoških simptoma, rješavanje socijalne patnje, pružanje duhovne podrške, podršku ožalošćenima, brigu o zdravstvenim radnicima i podršku porodici i njegovateljima. Prilagođavanje njege individualnim potrebama pacijenata i porodici, uz timski pristup, ključni su za sveobuhvatnu podršku na kraju života.
Komunikacija i planiranje: Redovno savjetovanje s pacijentom dok još može donositi odluke omogućuje im da izraze svoje želje i potrebe u vezi s njegom. Ovo uključuje i raspravu o ciljevima njege, mogućnostima za simptomatsko liječenje i odlukama o kraju života. Uključivanje pacijentove porodice u ove razgovore također je važno radi boljeg razumijevanja i podrške.
Higijena i dostojanstvo: Pažnja koja se posvećuje redovnoj higijeni i čišćenju, prilagođena pacijentovim potrebama i toleranciji, pridonosi održavanju higijene i dostojanstva pacijenta te poštovanju njihove samosvijesti. Ovaj aspekt zdravstvene njege važan je kako bi se osigurala udobnost pacijenta i njegovo najbolje moguće stanje tokom procesa bolesti.
Duhovna podrška: Duhovna podrška je također važan dio holističkog pristupa. Duhovnost se shvaća kao širi pojam koji obuhvata vjeru, duhovna uvjerenja i smisao života. Duhovno savjetovanje može pružiti podršku pacijentu i porodici. Ovo može pomoći u suočavanju s neprihvaćanjem smrti i pružanju utjehe i smirenosti pacijentu.
Edukacija pacijenata i porodice: Edukacija o upravljanju boli, lijekovima, mogućim nuspojavama i alergijskim reakcijama od iznimne je važnosti u ublažavanju boli na kraju života. Pružanje informacija o ovim temama pacijentima i članovima obitelji omogućuje bolje razumijevanje i aktivno sudjelovanje u procesu zdravstvene njege. Ova edukacija pomaže osigurati da pacijenti budu svjesni mogućnosti liječenja boli i razumiju kako se nositi s nuspojavama lijekova, čime se poboljšava njihovo iskustvo i kvaliteta života.
Priprema za kućnu njegu: Ako porodica razmišlja o otpuštanju pacijenta u kućno okruženje, važno je pružiti im edukaciju o pravilnoj njezi pacijenta kod kuće. To uključuje upute o primjeni lijekova, pružanju fizičke udobnosti, prevenciji komplikacija i osiguranju sigurnosti pacijenta. Sve ove mjere zajedno pomažu u osiguravanju cjelovite njege pacijentima na kraju života i jačanju međuljudskih odnosa unutar porodice. Osiguravanje podrške i pravilne edukacije ključno je za osiguranje optimalne njege i smanjenje anksioznosti pacijenta i porodice.
Socijalna patnja: Socijalna patnja može proizaći iz različitih izvora kao što su siromaštvo, nedostatak osnovnih potreba poput hrane, odjeće ili stambenog prostora, stigma i diskriminacija zbog bolesti, seksizma, rasizma ili vjerskih predrasuda. Palijativna njega treba uključiti strategije za rješavanje socijalne patnje, poput pružanja materijalne podrške, pomoći u stambenom zbrinjavanju i borbe protiv stigmatizacije.
Sudjelovanje članova porodice u palijativnoj njezi: Porodica ima iznimnu važnost jer pridonosi povećanju kvalitete njege za pacijenta i podržava dobrobit samih članova porodice. Oni imaju ključnu ulogu u pružanju emocionalne podrške pacijentima, pružajući im utjehu, razumijevanje te slušajući njihove emotivne potrebe. Porodica i članovi također aktivno sudjeluju u fizičkom aspektu njege pacijenta, pomažući im u svakodnevnim aktivnostima kao što su oblačenje, hranjenje, higijena, mobilnost i primjena lijekova. Važno je naglasiti da članovi porodice također pružaju podršku pacijentu kroz koordinaciju palijativne njege. Oni mogu djelovati kao veza između pacijenta i zdravstvenog tima, pružajući važne informacije o pacijentovim potrebama i promjenama u stanju. Također mogu pružiti povratne informacije o učinkovitosti njege kako bi se osiguralo da se pruža odgovarajuća i prilagođena njega. Porodica i zdravstveni tim zajedno rade na ostvarivanju zajedničkih ciljeva njege, pružajući sveobuhvatnu podršku pacijentu u svakom aspektu njihove palijativne njege.
Socijalna podrška ima ključnu ulogu u palijativnoj njezi i može značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata s neizlječivim bolestima. Emocionalna podrška od drugih ljudi pomaže im suočiti se s anksioznošću i depresijom te poboljšava njihovu kvalitetu života. Društveni odnosi i povezivanje s drugima pružaju smisao i podršku u suočavanju s egzistencijalnim izazovima. Osiguravanje društvene podrške pacijentima važan je dio palijativne njege i pridonosi njihovom cjelokupnom blagostanju.
Literatura:
1. Sinha A, Deshwal H, Vashisht R. End-of-Life Evaluation and Management of Pain. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK568753/
2. Bradley N, Lloyd-Williams M, Dowrick C. Effectiveness of palliative care interventions offering social support to people with life-limiting illness-A systematic review. Eur J Cancer Care. 2018 May;27(3):e12837. doi: 10.1111/ecc.12837 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6001732/
3. Saarinen, J, Mishina, K, Soikkeli-Jalonen, A, Haavisto, E. Family members’ participation in palliative inpatient care: An integrative review. Scand J Caring Sci. 2021; 00: 1– 12. https://doi.org/10.1111/scs.13062
4. World Health Organisation: Palliative care. https://www.who.int/health-topics/palliative-care









