Utjecaj pušenja na oralno zdravlje
Pušenje je jedan od najštetnijih čimbenika za ljudsko zdravlje, s brojnim negativnim posljedicama koje se očituju u različitim dijelovima tijela. Kada je riječ o oralnom zdravlju, utjecaj pušenja je osobito zabrinjavajuć. Naime, pušenje ne samo da uzrokuje vidljive promjene u usnoj šupljini, već također značajno povećava rizik od razvoja ozbiljnih stanja poput bolesti desni i karcinoma usne šupljine.
Dugotrajna izloženost duhanskom dimu može dovesti do smanjenja dotoka krvi u desni, otežanog zacjeljivanja nakon stomatoloških zahvata, te pogoršanja općeg stanja usne šupljine. S obzirom na sve ove aspekte, razumijevanje utjecaja pušenja na oralno zdravlje ključno je za promicanje oralnog zdravlja i zdravijih životnih odluka.
U ovom tekstu razmotrit ćemo kako pušenje utječe na različite aspekte oralnog zdravlja, uključujući bolesti desni, loš zadah, te rizik od oralnog karcinoma, kao i važnost prevencije i prestanka pušenja za očuvanje zdravlja usne šupljine.
Promjene u usnoj šupljini izazvane pušenjem mogu biti: palatitis (stomatitis) nicotinica, halitoza, diskoloracije, melanosis nicotinica, kronična hiperplastična kandidijaza
Prekanceroze: leukoplakija, eritroplakija
Karcinomi: karcinom usne šupljine
Palatitis (stomatitis) nicotinica
Drugi naziv za leziju je leukokeratosis palatina nicotinica. Pojava palatitis nicotinica često se nađe u dogogodišnjih pušača lule i cigara, srednje i starije životne dobi, rijeđe u pušača cigareta.
Lezije su hiperkeratotične, lokalizirane na nepcu, praćene oticanjem akcesornih nepčanih žlijezda slinovnica.
Nepce je sivo bijele boje dok su prisutne mukozne žlijezde povečane, hiperkeratotičnih uzdignutih rubova, a izvodni kanali prikazuju se kao sitne crvene makule. Navedene promijene nastaju zbog iritacija izazvanih toplinom i kemijskim agensima. Primijena na sluznici je benigna i po prestanku pušenja se povlači. Reverzibilnog je karaktera. Njezina lokalizacija objašnjava se činjenicom da je najjači mlaz duhanskog dima usmjeren upravo na nepčani dio sluznice. Lezija
ne spada u prekanceroze.

Slika 1. Stomatitis nicotinica
Halitoza
Halitoza nastala pušenjem odnosi se na loš zadah iz usta koji je posljedica pušenja cigareta, cigara, ili drugih duhanom zasićenih proizvoda. Ovaj oblik halitoze može biti vrlo neugodan i neugodno utjecati na svakodnevnu komunikaciju i samopouzdanje osobe.
Kada osoba puši, duhanski dim stvara sloj na zubima, jeziku i unutarnjoj strani usana, što može uzrokovati nakupljanje bakterija i stvaranje neugodnih mirisa. Osim toga, pušenje smanjuje proizvodnju sline, što je prirodni mehanizam čišćenja usne šupljine i neutralizacije kiselina. Smanjena količina sline omogućava bakterijama da se brže razmnožavaju i uzrokuju loš zadah.Pušenje također uzrokuje kemijske promjene u usnoj šupljini. Dim cigareta i drugih duhanom zasićenih proizvoda sadrži tvari koje mogu promijeniti pH ravnotežu u ustima, dodatno pogoršavajući stanje. Osim toga, dim može uzrokovati upalu i iritaciju desni, što može dovesti do kronične infekcije i stvaranja neugodnih mirisa.
Loš zadah povezan s pušenjem često je teško eliminirati samo korištenjem uobičajenih sredstava za čišćenje usta, kao što su pastu za zube i ispiranja, jer je uzrok duboko ukorijenjen u promjenama koje pušenje uzrokuje u usnoj šupljini. Najefikasniji način za borbu protiv halitoze uzrokovane pušenjem je prestanak pušenja.
Diskoloracija zubi
Pušenje je jedan od faktora koji može utjecati na estetiku zubi. Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji 2005. godine uspoređuje zadovoljstvo bojom zubi između pušača i nepušača, pri čemu je veće zadovoljstvo u nepušača. Zubi pušača imaju tendenciju nakupljanja mrlja žute, smeđe, pa čak i crne boje, pri čemu intenzitet obojenja ovisi o dužini pušačkog staža i broju dnevno popušenih cigareta. Više od polovice nepušača smatrali su da imaju normalnu boju zubi, dok je
manje od polovice pušača izvijestio isto. Umjerene i teške diskoloracije su češće u pušača.

Slika 2: Diskoloracija zuba
Melanosis nicotinica
Pušačka melanoza nastaje kod teških pušača. Radi se o benignoj hiperpigmentaciji koja nastaje uslijed djelovanja nikotina na melanocite koji posljedično prekomjereno luče melanin. Lezije su multiple, smeđe makule lokalizirane na prednjoj mandibularnoj gingivi i interdentalnim papilama. Prestankom pušenja lezija se povlači.
Kronična hiperplastična kandidijaza
Bolest se javlja u osoba starije životne dobi, a pogoduju joj pušenje i mehaničke iritacije, kao čimbenici koji omogućuju prodor kandide u dublje slojeve oralne sluznice. Specifična lokalizacija bolesti su kutevi usana i obrazna sluznica retroangularno gdje se javljaju hiperkeratotične naslage. Naslage su pločaste te praćene upalom.
Prekanceroze
Leukoplakija
Leukoplakija je stanje koje se očituje kao bijele ili sive lezije na sluznici usne šupljine, uključujući unutarnju stranu obraza, desni, jezik i nepce. Ove lezije su obično bezbolne, ali mogu biti grube ili glatke i često su tvrdog konzistentnog izgleda. Leukoplakija je rezultat nekontrolirane rasta stanica na sluznici usne šupljine, a može se pojaviti zbog različitih iritantnih čimbenika.
Jedan od najčešćih uzroka leukoplakije je pušenje, koje može iritirati sluznicu i uzrokovati promjene u tkivu. Ostali faktori uključuju kronično nadraživanje uslijed grubih zubnih rubova ili neadekvatnih dentalnih aparata, kao i konzumaciju alkohola ili začinjene hrane. Ponekad leukoplakija može biti povezana s dugotrajnom izloženošću drugih kemijskim tvarima.
Leukoplakija se može razlikovati u ozbiljnosti; dok su neki slučajevi benigni i bezopasni, drugi mogu ukazivati na prekursore oralnog karcinoma. U nekim slučajevima, leukoplakija može biti predstadij za razvoj karcinoma usne šupljine, posebno ako lezije pokazuju promjene u strukturi
ili boji.

Slika 3: Leukoplakija verucosa
Eritroplakija
Eritroplakija je stanje koje se manifestira kao crvena, glatka lezija ili mrlja na sluznici usne šupljine. Ove lezije najčešće se javljaju na unutarnjoj strani obraza, jeziku, desni ili nepcu.
Eritroplakija je karakterizirana crvenilom koje može varirati od svijetlo crvene do tamnocrvene boje, a lezije mogu biti ravne ili blago uzdignute. Za razliku od leukoplakije, koja se pojavljuje kao bijele mrlje, eritroplakija je specifična po svojoj crvenoj boji, što je rezultat smanjenja debljine sluznice i krvnih žila ispod nje.
Eritroplakija često se povezuje s različitim iritantnim čimbenicima, uključujući pušenje, konzumaciju alkohola, ili kroničnu iritaciju uslijed grubih zubnih rubova ili loših dentalnih aparata. Ponekad se može pojaviti i bez očitog uzroka, a u nekim slučajevima može biti rezultat
drugih medicinskih stanja.
Jedan od najvećih razloga za zabrinutost kod eritroplakije je taj što se ovo stanje može smatrati prekursorem oralnog karcinoma. Lezije eritroplakije imaju veću vjerojatnost da budu povezane s malignim promjenama u odnosu na leukoplakiju, što znači da je važno provesti daljnje dijagnostičke pretrage kako bi se isključila mogućnost karcinoma usne šupljine.
Karcinom usne šupljine
Najčešći karcinom usne šupljine je planocelularni karcinom. Čini 2 % svih karcinoma te je deseti po učestalosti uzroka smrti. Veća je pojavnost karcinoma kod muškaraca u odnosu na žene, iako je u porastu i kod žena, što se dovodi u korelaciju sa sve češćim pušenjem u žena. Najčešće se susreće u dobi između 50-e i 70-e godine života, premda je uočen porast i u mlađim dobnim skupinama. Upravo se pušenje i alkohol smatraju glavnim etiološkim faktorima u nastanku
karcinoma. Rizik za pojavu ovog karcinioma je 5 do 7 puta veći kod pušača u odnosu nanepušače. Također, nakon izvršenog liječenja, ukoliko osoba nastavi pušiti, rizik za nekim drugim primarnim tumorom dišnog ili probavnog sustava se povećava šest puta.
Literatura:
Dr.Lj. Letica - Bolesti zuba - Medicinska knjiga, Zagreb 1999.
Harbak Žerjavić V. - Pušenje, čimbenik rizika za zdravlje, Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 2011.









