SVE ŠTO TREBAŠ ZNATI O KATARAKTI
• trauma (cataracta traumatica)• pušenje• upotreba alkohola• izloženost radioaktivnom zračenju (cataracta ex radiatione)• toplota zbog izloženosti infracrvenom zračenju• sistemske bolesti (cataracta metabolica)• sistemski lijekovi (cataracta medicamentosa)• uveitis (cataracta complicata)• malnutricija• hronična izloženost ultraljubičastom zračenju.
1. Kongenitalna – zamućenje leće je prisutno na rođenju
- Infantilna – zamućenje leće nastaje do kraja 1.godine života
2. Juvenilna – zamućenje leće nastaje do 14.godine života
3. Senilna – zamućenje leće nastaje obično kod osoba starijih od 60 godina.
*Podjela prema stepenu opacifikacije – stepen opacifikacije ovisi o vrsti katarakte (subkapsularna, nuklearna ili kortikalna), a određuje se prema Lens Opacities Classification System III (LOCS III)
*Podjela prema zrelosti:
1. Nezrela (Cataracta non matura) – leća je samo djelimično zamućena
- prilikom ulaska vode u leću, ona bubri – cataracta intumescens
2. Zrela (Cataracta matura) – leća je u potpunosti zamućena
3. Prezrela (Cataracta hypermatura) – leća je smanjena i prednji zid kapsule je smežuran, zbog izlaska vode iz leće
4. Morgagnijeva (Cataracta hypermatura Morgagni) – hipermaturna katarakta kod koje je zbog likvefakcije korteksa nucleus potonuo na dno kapsule leće.
STEČENA KATARAKTA
1. Senilna katarakta – Cataracta senilis
a. Subkapsularna katarakta (Cataracta subcapsularis) – Može biti prednja ili stražnja subkapsularna katarakta. Prednja subkapsularna katarakta se nalazi direktno iza prednjeg zida kapsule leće i karakterisana je fibroznom metaplazijom epitela kapsule, dok stražnja subkapsularna katarakta leži odmah ispred stražnjeg zida kapsule i ima karakterističan granularni izgled prilikom pregleda biomikroskopom.
b. Nuklearna skleroza (Cataracta nuclearis) – Asocirana je sa miopijom zbog postepenog povećanja indeksa prelamanja svjetlosti leće (lentikularna miopija). Ova katarakta postaje žućkaste boje zbog odlaganja urohromnih pigmenata – Cataracta brunescens.
c. Kortikalna katarakta (Cataracta corticalis) – Može zahvatati prednji, stražnji ili ekvatorijalni korteks leće. Zamućenje započinje stvaranjem vakuola između vlakana unutar leće, a kasnije poprima kuneiformni oblik.
d. Christmas tree cataract – Rijedak tip katarakte koji je karakterisan polihromatskim formacijama poput iglica u dubokom dijelu korteksa i nukleusu.
2. Katarakta u sklopu sistemskih oboljenja – Cataracta metabolica
Diabetes mellitus je najčešće metaboličko oboljenje koje dovodi do nastanka i ubrzanog razvoja katarakte. Hiperglikemija se odražava visokim koncentracijama glukoze u očnoj vodici (humor aqueus), pri čemu ona procesom difuzije ulazi u leću. Tu se glukoza metabolizira i nastaje sorbitol, koji se akumulira u leći. U korteksu dolazi stvaranja vakuola ispunjenih tečnošću, koje kasnije postaju blaga zamućenja. Stoga, klasična dijabetička katarakta ima izgled poput 'snježne pahuljice' (snowflake cortical opacities).
Katarakta se javlja i u sklopu drugih oboljenja, kao što su: miotonička distrofija (90% pacijenata ima neki oblik katarakte, najčešće kortikalna), atopički dermatitis (10% pacijenata sa težom kliničkom slikom razvijaju bilateralnu subkapsularnu kataraktu), neurofibromatoza tip 2 (više od 60% pacijenata razvije kataraktu u ranoj životnoj dobi).
3. Komplikovana katarakta – Cataracta complicata
To je katarakta koja nastaje kao posljedica nekog drugog očnog oboljenja, najčešće hroničnog prednjeg uveitisa. U početku nastaju blaga subkapsularna zamućenja, a kasnije dolazi do stvaranja kalcijumskih depozita na prednjoj kapsuli. Često je praćena nastankom stražnjih sinehija, što otežava operativno liječenje.
4. Medikamentozna katarakta – Cataracta medicamentosa
Sistemski i topikalni kortikosteroidi mogu uzrokovati nastanak katarakte. Obično su u pitanju stražnje subkapsularne katarakte. Dugotrajna upotreba hlorpromazina može rezultirati pojavom prednje subkapsualrne katarakte u obliku zvijezde.
5. Traumatska katarakta – Cataracta traumatica
Trauma je najčešći uzrok nastanka unilateralne katarakte u mlađoj životnoj dobi. Ona se može razviti i duži period nakon traumatskog događaja. Oblik katarakte ovisi o vrsti traume.
KONGENITALNA KATARAKTA
Kongenitalne katarakte je važno rano prepoznati, bez obzira što katarakta u ovoj dobi jako sporo progredira, jer rezultuju permanentnom ambliopijom, ukoliko se ne liječe u prva 2 mjeseca života (naročito centralno smještene katarakte velike gustoće).
Mogu se javljati kao sporadični slučajevi, u sklopu sindroma uzrokovanih hromoskomskim anomalijama (Turner, Down, Edwards), kod različitih metaboličkih oboljenja (Mb.Wilson, Mb.Lowe, galaktozemija), kao posljedica intrauterine infekcije (Rubella, HSV, CMV, VZV, T.pallidum, T.gondii) ili kao izolovana hereditarna anomalija.
Najčešće se sreće lamelarna katarakta, gdje se zamućenje leće zahvata epikorteks (dio između nukleusa i korteksa). Prilikom pregleda na biomikroskopu karakteristična su diskoidna zamućenja. Osim nje, postoji i polarna katarakta, koja može biti prednja ili stražnja. Zamućenje kod ovog tipa je centralno smješteno, pa značajno ometa razvoj vida.
KLINIČKA SLIKA
Težina katarakte, uz pretpostavku da ne postoji nijedno drugo oboljenje oka, se određuje primarno shodno simptomima pacijenta i njegovom oštrinom vida. Uopćeno, smanjenje vidne oštrine je uglavnom direktno proporcionalno gustini same katarakte.
Glavni simptom koji upućuje na postojanje katarakte jeste postepeno, bezbolno smanjenje vidne oštrine.
Uobičajene kliničke prezentacije uključuju:
- promjenu vidne oštrine – 'mutna' slika, smanjenje kontrastne senzitivnosti, otežano razlikovanje boja, monookularna diplopija
- promjenu refrakcije – razvoj miopije (kod nuklearne skleroze) ili promjena astigmatizma
- promjena izgleda fundusa – otežana vidljivost fundusa oka prilikom očnog pregleda.
KOMPLIKACIJE
1. Fakomorfni (fakomehanički) glaukom
Velika katarakta može uzrokovati izbočenje irisa prema naprijed, pri čemu dolazi do zatvaranja očnog ugla. Prezentuje se akutnim ili hronični zatvorenjem očnog ugla sa visokim intraokularnim pritiskom, plitkom prednjom očnom komorom i fiksiranom semi-dilatiranom zjenicom.
2. Fakolitički glaukom
Hipermaturna katarakta gubi solubilne proteine leće kroz intaktnu prednju kapsulu, što uzrokuje trabekularnu opstrukciju i posljedično glaukom otvorenog ugla. Prisutni su visok intraokularni pritisak, proteini leće u dubokoj prednjoj očnoj komori (pseudohypopyon), otvoreni očni uglovi i hipermaturna katarakta.
3. Fakoanafilaktički uveitis
U pitanju je inflamatorni odgovor na proteine leće, koji obično prati traumatsku rupturu kapsule ili postoperativni zaostatak dijelova leće. Intraokularni pritisak može biti povišen, normalan ili snižen.
DIJAGNOSTIKA
Oftalmoskopija je glavna dijagnostička metoda, nakon čega slijedi pregled oka pomoću biomikroskopa sa procjepnom lampom. Prilikom pregleda oka, zjenica mora biti dilatirana.
Zrela katarakta se prepoznaje po sivkastom, bjelkastom ili žućkasto-smeđkastom zamućenju leće.
Manje izražena zamućenja se bolje opažaju prilikom oftalmoskopije, kada se manja zamućenja ističu kao tamnija polja u crvenom refleksu. Kod većih katarakti, crveni refleks oka može u potpunosti biti odsutan.
Pregled pomoću biomikroskopa sa procjepnom lampom daje detaljnije podatke o vrsti, lokaciji i razvijenosti same katarakte; pri tome se koristi Lens Opacities Classification System III (LOCS III). To je referentni skup standardnih fotografija koje definišu opseg zamućenja korteksa i stražnje subkapsularne zone, kao i intenzitet nuklearnog zamućenja. Ove fotografije se nalaze u visini očiju iza pacijentovog desnog ramena prilikom pregleda.
Procjena stepena zrelosti i intenziteta zamućenja leće je naročito značajna zbog operativnog liječenja katarakte. Leće koje su izrazito velike gustoće, zahtijevaju upotrebu veće količine ultrazvučne energije intraoperativno ili invazivniji operativni pristup, što sa sobom nosi rizike od oštećenja drugih struktura oka i veću učestalost postoperativnih komplikacija.
LIJEČENJE – TRETMAN
Liječenje katarakte podrazumijeva hiruršku ekstrakciju katarakte i ugradnju vještačke intraokularne leće, a predstavlja najčešći operativni zahvat širom svijeta.
Postoji nekoliko različitih hirurških metoda operacije katarakte:
1. Fakoemulzifikacija – Predstavlja najčešći metod ekstrakcije katarakte u razvijenim zemljama. Korištenjem visokofrekventnog ultrazvuka dolazi do dezintegracije tvrdog nukleusa, pri čemu se njegovi ostaci zajedno sa korteksom aspiriraju kroz malu inciziju promjera 2.5-3 mm. Taj promjer je dovoljan i za ugradnju vještačke intraokularne leće.
Tehnike dezintegracije nukleusa su: divide and conquer, phaco chop, stop and chop, chip and flip. Hirurg bira tehniku shodno karakteristikama same katarakte.
2. Femtosecond laser (FSL) – FSL tehnologija je tek nedavno uvedena kao mogućnost u liječenju katarakte. To je zapravo laserom asistirana operacija katarakte, ali i dalje ne postoje dokazi superiornosti ove metode u odnosu na standardnu manuelnu fakoemulzifikaciju. Uočeno je da je kapsulotomija dosta preciznija kod FSL tehnologije, što će možda smanjiti učestalost intra- i postoperativnih komplikacija.
3. Ekstrakapsularna ekstrakcija katarakte (ECCE) – Predstavlja ekstrakciju leće uz očuvanje integriteta stražnje kapsule i prednje strane staklastog tijela. Potrebno je učiniti veliku inciziju (10-12 mm) na korneji ili limbusu radi ekstrakcije.
- Manual sutureless small incision cataract surgery (MSICS) je modifikacija ove metode, gdje se umjesto korenalne incizije načini manja skleralna incizija (koja ne zahtijeva šivanje) kroz koju se vrši ekstrakcija intaktnog nukleusa, uz manuelnu aspiraciju korteksa. Ova metoda se može koristiti za katarakte velike gustine koje nisu pogodne za fakoemulzifikaciju.
4. Intrakapsularna ekstrakcija katarakte – Ova hirurška metoda se primjenjivala u 1960-tim i 1970-tim godinama, a podrazumijeva ekstrakciju čitave leće, uključujući njenu kapsulu. Potrebno je načiniti kornealnu inciziju od 150°, perifernu iridektomiju, zonularnu digestiju uz ekstrakciju leće s kapsulom forcepsom, te postavljanje leće u prednju očnu komoru.
PREVENCIJA
Mnogi oftalmolozi preporučuju zaštitna stakla, koja ne propuštaju UV zrake, za dioptrijske i sunčane naočale kao mjeru prevencije. Pored toga, modifikacija životnog stila i liječenje različitih oboljenja mogu smanjiti učestalost katarakte. To podrazumijeva ograničenu konzumaciju alkohola i duhana, kontroliranu upotrebu kortikosteroida, kontrolu šećera u krvi, te dijetu bogatu vitaminima C, A i karotenoidima. Važna je i prenatalna kontrola fetusa, uz prevenciju nastanka intrauterinih infekcija.
REFERENCE:
2. https://www.msdmanuals.com/professional/eye-disorders/cataract/cataract
3. Oxford Handbook of Ophthalmology – Alstair K. O. Denniston, Philip I. Murray
4. Kanski's Clinical Ophthalmology – A Systematic Approach (9th Edition) – John F.Salmon
5. Vaughan Agsbury's General Ophthalmology (19th Edition) – Paul Riordan-Eva, James J.Augsburger
6. Oftalmologija sa zdravstvenom njegom – Vahid Jusufović, Jasmin Zvorničanin, Naza Mujkić









