SAVJETI ZA DIJABETIČARE
2. Hiperglikemija
Ako neko ima očitanja preko 7.8mmol/l (140mg/dl), smatra se da ima hiperglikemiju. Ovi visoki nivoi šećera u krvi uglavnom se javljaju ako nema dovoljno inzulina ili inzulin ne radi pravilno. Bez učinka inzulina, organi ne mogu dobro iskoristiti šećer u krvi, pa se šećer nakuplja. Ako se dijabetes tipa 1 ne liječi, nivo šećera u krvi se može povećati preko 27mmol/l (500mg/dl). Tako visoki nivoi nisu uobičajeni kod dijabetesa tipa 2 (4).
· Simptomatologija
Hiperglikemija nema uvijek odmah uočljive efekte. Neko ga može imati godinama bez ikakvih fizičkih simptoma. Ali vrlo visok šećer u krvi može izazvati sljedeće simptome:
Ekstremna žeđ, često mokrenje, umor, bezvoljnost, mučnina, vrtoglavica, Ako neko ima izuzetno visok nivo šećera u krvi, može se osjećati zbunjeno i pospano ili čak izgubiti svijest (dijabetička koma) (4).
· Šta uraditi kod hiperglikemije
Ako se ovi simptomi javljaju kod osoba kojima je već dijagnostikovan dijabetes, to bi značilo da terapija koja je dodijeljena pacijentu više nije efektivna. Tada se mogu propisati ili prilagoditi lijekovi kako bi se nivo šećera u krvi vratio. Možete ostati u bolnici dok se nivo šećera u krvi ne stabilizira. Ako se osjećate pospano, zbunjeno ili gubite svijest, treba nazvati hitne službe (4).
3. Zašto je fizička aktivnost bitna u kontroli dijabetesa?
Fizička aktivnost je ključna komponenta u prevenciji i terapiji dijabetes melitusa. Međutim postoje i fiziološke i bihejvioralne prepreke za vježbanje koje osobe s dijabetesom moraju prevladati da bi postigle ove blagodati. Redovno vježbanje povezano je s prevencijom i minimiziranjem debljanja, smanjenjem krvnog pritiska, poboljšanjem osjetljivosti na inzulin i kontrolom glukoze te optimizacijom lipoproteinskog profila, što su svi neovisni faktori rizika za razvoj dijabetesa tipa 2. Sve kliničke smjernice o dijabetesu smatraju da su dijeta i vježbanje temelj za upravljanje dijabetes melitusom. Tjelovježba može povećati odlaganje glukoze i poboljšati djelovanje inzulina, a time može biti alat pomaže u regulaciji glukoze. Kontrakcija mišića i dovode do unosa glukoze putem zavisnih i nezavisnih mehanizama o inzulinu.
Redovno vježbanje pruža fiziološki stres tijelu i može stvoriti prilagodbe poput indukcije antioksidativnih odbrambenih mehanizama. Niska izloženost toksičnom ili stresnom okruženju dovodi do pozitivnih bioloških odgovora, dok velika izloženost dovodi do negativnih odgovora (efekat odgovara na dozu u obliku slova U). Vježba akutno indukuje male količine reaktivnih vrsta kiseonika (ROS), što pozitivno stimulira aktivnost enzima za obnavljanje oksidativnog oštećenja i rezultira poboljšanom biološkom spremnošću (5).
To će nam reći da osobe koje imaju dijabetes melitus, pored toga što će tjelovježbom i dijetom smanjiti tjelesnu težinu, već će lakše regulisati poremećaje glikemije odnosno šećera u krvi.
4. Zašto je dijeta važna kod dijabetesa?
Postoji jedan fenomen nazvan „karbofobija“ koji plaši i pacijente koje boluju od dijabetesa, a i zdravu populaciju koja se zdravo hrani. Pojam karbofobija označava bojazan od unosa ugljikohidrata u svakodnevnu dijetu, a razlog tome jeste rast slučajeva dijabetesa. Naime, često se desi da osobe koje čuju za termin „ugljikohidrati“ pomisle na šećere, što je tačno, ali pod tim terminom se ne označavaju samo šećeri. Zbog toga osobe podliježu dijetama koje ne uključuju ugljikohidrate.
Ugljikohidrati su podijeljeni u nekoliko kategorija na temelju broja jedinica šećera i načina na koji su jedinice šećera hemijski povezane. Kategorije uključuju šećere, škrob i vlakna.
1) Šećeri - su svojstveni voću i mliječnim proizvodima. Šećeri se takođe dodaju hrani tokom obrade i pripreme ili za stolom. Ovi „dodani šećeri“ ili (ekstrinzični šećeri) zaslađuju okus hrane i pića i poboljšavaju njihov okus. Šećeri se koriste i za konzerviranje hrane i funkcionalna svojstva kao što su viskoznost, tekstura, tijelo i sposobnost smeđe boje. Oni pružaju kalorije, ali beznačajne količine vitamina, minerala ili drugih esencijalnih hranjivih sastojaka (6).
2) Škrobovi - se sastoje od mnogih međusobno povezanih jedinica glukoze nalaze se u mnogim namirnicama uključuju povrće, mahunarke i žitarice. Većina škroba razgrađuje se na šećere probavnim enzimima u tijelu, ali neki škrobovi su otporni na probavne enzime (6).
3) Vlakna – poput škroba, izgrađena su uglavnom od mnogih međusobno povezanih jedinica šećera. Međutim, za razliku od većine škroba, probavni enzimi ne mogu razgraditi te veze i relativno netaknute prolaze kroz debelo crijevo i vežu vodu povećavajući masu stolice (6).
Šećeri i škrob daju glukozu, glavni izvor energije za mozak, središnji živčani sistem i eritrocite. Glukoza se takođe može čuvati kao glikogen (životinjski škrob) u jetri, mišićima ili, kao i svi višak kalorija u tijelu pretvoriti u tjelesnu masnoću. Prehrambena vlakna, su svojstvena i netaknuta u biljkama, pomažu u sitosti i promiču zdravu laksaciju. Dijeta bogata vlaknima smanjuje rizik od koronarnih bolesti, dijabetesa, gojaznosti i drugih hroničnih bolesti (6).
Zaključak: Dijeta s niskim sadržajem ugljikohidrata, posebno ona koja izbjegava žitarice, popularni su pojam za kontrolu težine. Ipak većina studija, uključujući i nedavni sistematski pregled i metaanalizu, otkrila je da uravnotežena dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata i izoenergetskom ima isti učinak na gubitak kilograma, posebno kada se gledaju dugoročni učinci na mršavljenje. Postojala je mala ili nikakva razlika u gubitku kilograma i promjenama u kardiovaskularnim faktorima rizika do 2 godine praćenja kada su odrasle osobe s prekomjernom težinom, pretilošću, sa ili bez dijabetesa 2, bile nasumično dodijeljene dijetama s niskim udjelom ugljikohidrata ili izoenergetskom uravnoteženom težinom (6).
Reference:
1. Vrhovac B., Jakšić B., Reiner Ž., Vucelić B., Interna Medicina. Zagreb: Naklada LJEVAK d.o.o., 2008; 1244-45.
2. Živančević-Simonović S., (2006). Opšta patološka fiziologija. Kragujevac: Medicinski fakultet u Kragujevcu.
3. Kalra S., Mukherjee JJ., Venkatraman S, Bantwal G., Shaikh S., Saboo B., Das AK., Ramachandran A. Hypoglycemia: The neglected complication. Indian J Endocr Metab [serial online] 2013 [cited 2020 Nov 4]; 17:819-34. Dostupno na: https://www.ijem.in/text.asp?2013/17/5/819/117219 (11.4.2020.)
4. InformedHealth.org [Internet]. Cologne, Germany: Institute for Quality and Efficiency in Health Care (IQWiG); 2006-. Hyperglycemia and hypoglycemia in type 2 diabetes. [Updated 2020 Oct 22]. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK279510/ (11.4.2020.)
5. Abushamat LA, McClatchey PM, Scalzo RL, et al. The Role of Exercise in Diabetes. [Updated 2019 Nov 16]. In: Feingold KR, Anawalt B, Boyce A, et al., editors. Endotext [Internet]. South Dartmouth (MA): MDText.com, Inc.; 2000-. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK549946/ (11.4.2020.)
6. Slavin J., Carlson J., (2014). Ugljikohidrati. NCBI. [online] 5(6) 760-761.
Dostupno na:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4224210/ (11.4.2020)









