PROLJETNE ALERGIJE
Alergije, alergije, alergije... Iako nekima ne znače ništa, mnogima od svakodnevnice prave pakao posebno u određenim godišnjim dobima ne dozvoljavajući im da funkcionišu normalno zbog toga što se njihov organizam iscrpljuje u borbi sa određenim alergenom. U sklopu ovog članka ćemo se fokusirati više na proljetne alergije, ali ćemo se usko dotaći i toga kako alergije nastaju, šta ih sve može izazvati, te kako možemo da pomognemo sebi, ali i drugima oko nas kada se dese.

KAKO ALERGIJE NASTAJU?
U našem organizmu sve funkcioniše na principu nečega rezultirajućeg/ciljanog - što bi u principu značilo da naš organizam funkcioniše kao cjelina i da uvijek za bravu postoji njezin ključ (bilo da se radi o lijeku koji treba doći do određenog dijela i ostvariti svoje djelovanje na određene receptore; o nepoznatoj supstanci koju trebaju prepoznati ćelije našeg imunog sistema ili o fiziološkim i biohemijskim procesima koji nam se svakodnevno dešavaju). Ta reakcija se u našem slučaju zasniva na međusobnom vezivanju antigena i antitijela.
Antigeni predstavljaju molekule (mogu biti produkti mikroorganizama, ali i neinfektivni agensi) koje prepoznaju ćelije imunskog sistema i pri kontaktu sa njima izazivaju imunski odgovor. Specifično mjesto na molekulu na antigenu za koje se može vezivati antitijelo ili T-ćelijski receptor označava se kao epitop. Antitijela (imunoglobulini, Ig) su glikoproteinski molekuli koje stvaraju B-limfociti i plazmociti. Njihova osnovna strukturna jedinica sastoji se od dva identična teška i dva identična laka lanca. Na jednom kraju molekula nalaze se dva Fab fragmeta (služe za vezivanje antigena) i jedan Fc fragment koji se vezuje za Fc receptore na površini fagocita, NK ćelija i mastocita ili za druge molekule imunskog sistema. Molekule antitijela su bivalentne što znači da imaju dvije strane koje se mogu "spajati". Zbog ovoga, antitijela postaju poveznica između dvije antigen grupe uzrokjući aglutinaciju (što je također njihova uloga u određivanju krvne grupe).
Najvažniji za našu današnju temu su imunoglobulini E.
IgE - nivo im je povišen kod alergijskih reakcija i nekih parazitskih oboljenja. Ćelije koje ih produkuju su smještene u respiratornom i interstinalnom sekretu. Preko bazofila uzrokuju otpuštanje histamina, serotonina, kinina, sporo reagujuće supstance anafilakse. Svi oni rezultuju alergijskom reakcijom na koži, astmom i polenskom groznicom.
Alergeni su antigeni koji dovode do reakcija rane preosjetljivosti, kao što su alergije kod atopičnih osoba, indukuju stvaranje imunoglobulina, a što nastaje kao posljedica aktivacije mastocita. Anafilaksija je najteži oblik rane preosjetljivosti koji se može završiti anafilaktički šokom. Medijatori mastocita dovode do bronhospazma (gušenja) i kardiovaskularnog kolapsa.
Dakle, alergijska reakcija se odvija po sljedećem principu (ukratko):
Alergen koji dođe putem gornjih disajnih puteva (polen, prašina, hemikalije) se veže za antigen prezentujuće ćelije koje onda odvode taj alergen do B-limfocita i podstiču ih da prave IgE (antitijela) zajedno sa T-helper limfocitima koji se potom vežu za mastocite koji otpuštaju određene medijatore koji dovode do simptoma - alergije (Tip I reakcije - rana preosjetljivost). Sva suština jeste u vezivanju gdje smo već spominjali princip ključ-brava, odnosno antitijelo-antigen. Kada blokiramo bravu, ključ neće moći da uđe. Isto tako kada blokiramo određene receptore za vezivanje medijatora koji izazivaju alergiju (u našem slučaju) pomoću određenog lijeka, blokiramo i samo djelovanje tog alergena i ispoljavanje simptoma i uzrokovanje mogućeg anafilaktičkog šoka.

KAKVE SIMPTOME ALERGIJE UZROKUJU?
Po principima koje smo već objasnili vidimo da određeni medijatori mogu djelovati i sistemski i lokalno, u ovisnosti na šta je i koliko je zapravo osoba alergična. Budući da uglavnom u proljetnim reakcijama glavni alergen biva polen kojeg udišemo, samim time ćemo imati i probleme u disajnim putevima koji mogu rezultirati upalom grla ("škakljucanjem"), konstantnim kihanjem, začepljenje nosa i svrab, odsustvo mirisa, gubljenje sluha, pojačano suzenje i crvenilo očiju. Manji broj pacijenata se javlja sa osipom i svrbežom određenih dijelova tijela.

KAKO DA ZNAM DA SAM ALERGIČAN/NA?
Ukoliko sumnjate na neku alergiju najsigurniji način jeste da po uputi vašeg doktora uradite nalaze; kompletnu krvnu sliku, diferencijalnu krvnu sliku, određivanje IgE (pomoću RAST metode), te po mogućnosti i kožni test u dijagnostici alergijskih reakcija (nekada nam i namirnice koje unosimo mogu uzrokovati neželjene reakcije organizma, a da mi mislimo da je u pitanju polen pa je s toga dobro utvrditi i procijeniti kompletno stanje).

ŠTA MOŽE POMOĆI?
Svi tražimo najbrža i najefikasnija rješenja kada su u pitanju bolesti ili alergije jer - niko ne voli da bude u tom stanju. Ukoliko ste osoba koja je alergična na polen, prvo i osnovno pravilo jeste da što manje vremena provodite vani gdje se nalaze biljke koje ga proizvode. Naravno, u vremenu u kojem živimo nemoguće je biti stalno na oprezu, s toga ukoliko i provedete određeno vrijeme po povratku kući operite vašu odjeću i istuširajte se da biste sve što je palo na vas očistili i da ne biste stvarali dodatne komplikacije i kući (koju također morate da čistite jer je jako rijedak slučaj da osoba koja je alergična na polen nije alergična na prašinu).
Metode dubokog disanja u prostorijama u kojem nema polena su se također pokazale efikasnima. Dišite duboko na nos ili usta i pokušajte da se nakon toga nakašljete (da bi se desila razmjena gasova i da biste očistili ono što je ušlo unutra makar malenim dijelom).
Mnogi sprejevi na bazi morske soli su se također pokazali efikasnima (što ne znači da se trebate navući na njih jer dugotrajno gube svoj efekat i mogu dovesti do oštećenja sluznica). Razni dekongestivi, sprejevi i kapi za nos i oči, pumpice te kreme mogu biti od velike pomoći.
Prije konzumiranja svakog lijeka trebate da se posavjetujete sa vašim doktorom ili farmaceutom, ali lijekovi koji se najčešće primjenjuju kod alergija su antihistaminici.
Razlikujemo nekoliko generacija:
1. generacija -> hloropiramin (Synopen) - izazivaju pospanost
2. generacija -> loratadin (Belodin, Flonidan, Claritin), bilastin (Xados)
3. generacija -> feksofenadin (Allegra, Allerix, Telefast), desloratadin (Aerius, Escontral) i levocetirizin (Xyzal)
Kod osoba koje su sklone alergijskim reakcijama bitan je i unos kalcijuma, vitamina D i vitamina C zbog jačanja imunog sistema. Dovoljan unos vode je također neizostavan!
Šta se može još uraditi? Injekcije kortikosteroida i/ili antihistaminika ili inhalacije bronhodilatatorima kao što je salbutamol (Ventolin).

PODSJETNIK:
Imunitet može biti;
1. urođeni
2. stečeni
a) celularni i humoralni
b) primarni i sekundarni
c) aktivni i pasivni
1. UROĐENI IMUNITET (prirodni) je posredovan ćelijama i proteinima koji uvijek postoje kod zdravih osoba i spremni su da spriječe ulazak mikroorganizama, te kao takav jako brzo daje urođeni imunski odgovor. Zavisi od receptora (receptori slični Tollu) koji pokreću zapaljenje i imunski odgovor aktivirajući sistem komplemenata, opsonine, defensine, citokine i perforine. Obuhvata dvije barijere:
1. Spoljašnju - koža, sluznice (uz pomoć sekreta; mukusa, pljuvačke, želučanog soka ili ipak normalne bakterijske flore sprječavaju razmnožavanje patogenih mikroorganizama)
2. Unutrašnja - kada mikroorganizam probije epitelnu barijeru dolazi u tkivo gdje se protiv njega bore makrofagi, neutrofilni granulociti i NK ćelije. Ukoliko mikroorganizam uđe u krv, neutrališu ga proteini krvne plazme (komplement, citokini i slično).
Makrofagi - vrše fagocitozu zajedno sa neutrofilnim granulocitima (u etapama; pričvršćivanja neutrofila na površinu bakterija, unošenje bakterija odnosno endocitoza pomoću pseudoponija i njihovo usmrćivanje specifičnim enzimima i farmakološkim amterijama).
NK ćelije raspoznaju ćelije domaćina od onih koje su promjenjene i vrše njihovo otklanjanje pomožu perforina iz svojih granula.
2. STEČENI IMUNITET (adaptivni) je fiziološki "miran", no pokreće se u prisustvu mikroorganizama. Glavni nosioci stečenog imuniteta su T- i B-limfociti. Karakteriše se: specifičnošću (svojstvo antigena da pokreće specifičan odgovor), raznolikošću (sposobnost imunskog sistema da odgovori na velik broj mikroorganizama), memorijom (sposobnost memorijskih ćelija da zapamte već unešen antigen), klonskom ekspanzijom (brzim razmnožavanjem limfocita istih karakteristika), te autotolerancijom (limfociti koji eksprimiraju receptore protiv sopstvenih antigena bivaju uništeni).
Celularni imunitet - vrši eliminaciju ćelija koje su inficirane mikroorganizmima. Tada se odvija celularni imunski odgovor gdje glavnu ulogu imaju T-citotoksični lifociti.
Humoralni imunitet - reakcija vezivanja antitijelo-antigen. Glavne ćelije humoralnog imuniteta su B-limfociti i plazmociti.
·Primarni imunološki odgovor nastaje poslije prvog izlaganja antigenu. Limfociti u ovoj fazi se označavaju kao "naivni" ili "djevičanski". Poslije njihove aktivacije dolazi do klonske ekspanzije usljed čega se stvaraju memorijski limfociti.
Sekundarni imunološki odgovor - memorijske ćelije prepoznaju antigen sa kojim su se već srele, te i sam imunski odgovor biva brži.
Aktivni imunitet - nastaje poslije kontakta limfocita sa stranim antigenom. Može biti indukovan infekcijom ili vakcinacijom.
Pasivni imunitet - se dešava kada osoba nije bila u kontaktu sa antigenom, ali unosi antitijela iz seruma (fetus putem majčine posteljice, novorođenče kroz mlijeko majke)
Literatura:
1. Osnovna i oralna histologija i embriologija / Vesna Lačković, Ivan R. Nikolić, Vera Todorović ; urednik i ilustrator Ivan R. Nikolić. - 3 izmjenjeno i dopunjeno izd. - Beograd : 2019
2. Brunner and Suddarth's Textbook of Medical Surgical Nursing / Suzanne C. Smeltzer, Brenda G. Bare - seventh edition - Philadeplhia : 1984
Linkovi:
1. https://www.medicalnewstoday.com/articles/322256#takeaway









