Svaki proton vodika ima svoj 'spin', a tu pojavu možemo najlakše zamisliti kao da se loptica (proton) okreće oko svoje osi, ali je to moguće u različitim smjerovima.
Gustoća magnetnog toka (B) je sila kojom magnetno polje djeluje na električki nabijenu česticu koja se kreće, odnosno prikazano formulom skup magnetnih silnica () koje prolaze kroz određenu površinu (S). Prevedeno bi značilo da je upravo ta 'jačina' u biti gustoća magnetnog polja u kojem djeluju malene sile, koje emituje MRI, a djeluju upravo na onaj organ koji se želi prikazati, pa nam je on ta određena površina.
Sljedeće saznanje koje nam je potrebno jeste sama struktura MRI.
Struktura MRI uređaja bazirana je na glavnoj magnetnoj zavojnici, radiofrekventnoj zavojnici i gradirajućoj zavojnici. Pored glavne magnetne zavojnice, postoje još tri koje se raspoređene u tri ravni kako bi se dobila kompletna slika, prema ravnima organizma, frontalnoj, sagitalnoj i transverzalnoj.
S obzirom da je detaljan opis rada MRI uređaj dosta kompleksan i širok, ja ću pokušati predočiti što jednostavniji pricip. Nadam se da će biti od pomoći.
Prosječan udio vode u čovjekovom organizmu je 70%, a to nam je važno jer MRI funkcioniše upravo uz pomoć vode jer je vizualizacija moguća upravo zbog sklonosti MRI uređaja da registruje molekule vode, ali ne čitavu molekulu (O), već samo protone vodika, dakle MRI 'ne vidi' ni molekule kisika, ni elektrone vodika.
Sada je red i na objašnjenje o nastanku slike i razlikovanju T1 i T2 vremena. Vrijeme koje je potrebno da se protoni vodika, poslije dejstva radiofrekventog impulsa, vrate pod dejstvo magnetnog polja je TR (time of repetition). To je vrijeme potpunog oporavka protona spremnih za ponovni radiofrekventni impuls. Vrijeme za koje protoni, poslije izlaganja radiofrekventnom impulsu emituje energiju, je TE (time of echo).
T1 sekvenca podrazumijeva kratka TR i TE, a koristi se za otkrivanje i diferencijaciju osnovnih anatomskih elemenata na učinjenom presjeku.
U T2 sekvenci se koriste duga TR i TE vremena, a koristi za izdvajanje patoloških promjena od normalnih elemenata tkiva.
Nakon dosta objašnjenja o načinu rada, koja ste nadam se usvojili, prelazimo i na dijagnostičku svrhu MRI uređaja.
Kao i za svaku dijanostičku metodu, tako i za MRI postoje stanja pri kojima se on ne može koristiti u tu svrhu. Kontraindikacije jesu klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), postojanje stranog tijela, prije svega stranog tijela od gvožđa u tijelu, stare vaskularne kleme, insulinske pumpe, implantirani dozer lekova, stari vještački srčani zalisci, razni implantati (u zavisnosti od tipa), neurostimulator, krhotine ili drugi metalni predmeti u tijelu.
Dakle, kontraindikacije se najvećim dijelom zasnivaju na prisustvu materijala koja imaju feromagnetna svojstva, odnosno u magnetnom polju mogu uzrokovati različita oštećenja zbog dejstva magnetnog polja na njih i njhove pokretljivosti ka magnetu.
Kako izgleda pregled MRI uređajem?
Najprije je potrebno utvrditi moguće kontraindikacije, odstraniti bilo koji materijal sa feromagnetnim svojstvima sa tijela, te provjeriti eventualne alergije na hranu i lijekove ukoliko pregled zahtijeva upotrebu radioloških kontrastnih sredstava. Tijeko snimanja potrebna je strpljivost i mir pacijenta, a samo trajanje ovisi od segmenta koji se snima, te se u prosjeku kreće od 15 minuta do pa čak do 2 sata. Upravo zbog toga što pregled dugo traje, a broj MRI uređaja je ograničen najviše ekonomskim kriterijumom, nažalost postoje duge liste čekanja za pregled, naravno ukoliko se ne radi o hitnom slučaju ili malignitetima. MRI je vrlo precizna dijagnostička metoda, a zbog toga što ne koristi radijaciju pogodna je za djecu i trudnice.
Reference:
1. George W. Eastman, Christoph Wald, Getting Started in Clinical Radiology: From Image to Diagnosis, Thieme; 1st edition, 2011,
2. Jerrold T. Bushberg, J. Anthony Seibert, Edwin M. Leidholdt Jr., John M. Boone, The Essential Physics of Medical Imaging, Third Edition, North American Edition, 2011,
3. https://www.howequipmentworks.com/mri_basics/, 12.12.2020.