Ono što me je potaklo da napišem članak o ovoj temi, jeste činjenica da skoro pa i ne postoji osoba koja se u toku svog života nije požalila na bol u leđima, a činjenica je da ta bol nije nimalo bezazlena i bitno narušava kvalitet svakodnevnice. Lumbalni bolni sindrom ili krstobolja je jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema današnjeg doba. Ovo stanje se ne javlja samo u starijoj životnoj dobi, nego se sve češće počinje javljati i kod mladih, te predstavlja čest razlog izostanaka sa posla i dugotrajnih bolovanja.
Sama kičma je sastavljena od 33-34 kralješka, diskusa koji su važni za pokretljivost, zglobova, mišića, krvnih sudova i nerava koji zajedno daju složenu funkciju kičme. Lumbalni dio kičmenog stuba se sastoji od 5 kralježaka (L1-L5), između kojih se nalaze intervertebralni diskusi koji utiču na pokretljivost kičme, sprječavaju trenje kralježaka jednih o druge te štite kičmenu moždinu. Nervi ulaze i izlaze u kičmenu moždinu kroz otvore između kralježaka, a stabilnost kičme je osigurana ligamentima i mišićima leđa i abdomena. Fasetni zglobovi su mali zglobovi koji usmjeravaju i ograničavaju pokretljivost kičme. Upravo lumbalni kralješci, zbog svog položaja, nose najveće opterećenje te su skloni različitim oštećenjima i samim tim doprinose smanjenoj funkcionalnosti kičmenog stuba.
Slika 1. Položaj lumbalnog dijela kičme koji nosi najveće opterećenje
Što se tiče etioloških faktora, oni su brojni. Bol u donjem dijelu leđa nije definisana bolest, nego simptom koji može biti uzrokovan raznim oštećenjima i drugim bolestima. U nekim slučajevima, ali rijetko, uzrok je nepoznat. U većini slučajeva, uzrok je nepravilno prekomjerno fizičko naprezanje kičmenog stuba, mišića i diskusa usljed dugotrajnog sjedenja, težeg fizičkog rada, dugotrajnog nepravilnog položaja kičme i slično. Uzrok mogu biti i urođene anomalije kičme tj. kralježaka kao što su kifoza, skolioza, spina bifida, spondilolisteza, sakralizacija ili lumbalizacija kralježaka. Kod starijih osoba, čest uzrok su degenerativne promjene kralježaka i diskusa kao što su spondiloza, spondilartroza, zatim upalne reumatske i metaboličke bolesti kao ankilozantni spondilitis, giht, psorijatični artritis, reumatoidni artritis, osteoartritis.
Bol se može javiti i nakon raznih povreda i upala kao tuberkuloza i infektivni spondilitis, te kod osteoporoze.
Često se može javiti i tzv. prenesena bol u lumbalno područje, iz drugih dijelova tijela. Kod žena to su uglavnom bolesti reproduktivnog sistema kao endometrioza, ciste jajnika i tumori jajnika i maternice, te kod trudnica zbog drugačijeg držanja tijela i centra gravitacije. Bolesti abdominalnih i urogenitalnih organa također mogu doprinijeti pojavi prenesene boli u lumbalni dio.
Pušenje, dobijanje na tjelesnoj težini u toku trudnoće, pretilost, manjak fizičke aktivnosti, stresna stanja, nepravilno držanje tijela, nepravilan položaj pri spavanju su bitan okidač za pojavu lumbalnog bolnog sindroma.
Slika 2. Mogući uzroci bola u donjem dijelu leđa
Glavni simptom jeste bol u donjem dijelu leđa, koja može nastati naglo ili postepeno. Može se širiti u jednu ili obje noge (išijas) ili prema naprijed pojasasto. Bol je često isprovocirana pokretom, saginjanjem ili podizanjem težeg tereta. Prve epizode bolova se najčešće javljaju između 20. i 40. godina, bolovi imaju tendencu ponavljanja s tim da je svaka naredna epizoda uglavnom bolnija od prethodne. Bolovi znatno narušavaju kvalitet života, te kvalitet spavanja, stoga ovaj sindrom predstavlja ogroman zdravstveni problem.
Važno je znati vrijeme i dužinu trajanja boli, pa se lumbalni bolni sindrom dijeli na akutni (do 6 sedmica), subakutni (od 6 sedmica do 3 mjeseca) i hronični (preko 3 mjeseca).
Ono što je najbitnije znati, jeste da je moguća pojava UPOZORAVAJUĆIH ZNAKOVA I SIMPTOMA (eng. red flags), koji mogu ukazati na dosta ozbiljniji problem.
Treba se voditi računa o početku javljanja tegoba (naglo, postepeno), trajanju tegoba, eventualnim povredama, teškom fizičkom radu, da li su slične tegobe postojale i ranije, opšte zdravstveno stanje bolesnika te korištenje lijekova.
U dijagnostici, pored detaljno uzete anamneze, potrebno je izvršiti temeljit klinički pregled i u većini slučajeva je to dovoljno za postavljanje dijagnoze lumbalnog bolnog sindroma. Mogu se uraditi osnovne laboratorijske pretrage (KKS, SE, CRP, urin) a po potrebi i specifične laboratorijske pretrage. Za tačnu dijagnozu radi se RTG snimak kičme (antero-posteriorni i lateralni snimak), CT ili MRI koji dosta detaljnije prikazuju promjene na kičmi.
Nešto rjeđe se rade elektromioneurografija (ako se bolovi šire u noge), lumbalna mijelografija ili radikulografija (prikazuju korijenove nerava uz kontrast).
Slika 3. MRI prikaz hernije diska kao uzroka bola
Slika 4. i 5. RTG snimak spinalne stenoze (lijevo) i degenerativne skolioze (desno) kao uzroka boli
New Paragraph