Lateralni epikondilitis, poznatiji kao teniski lakat, je najčešći sindrom
nastao uslijed prekomjerne upotrebe lakta i predstavlja tendinopatiju
koja uključuje ekstenzorne mišiće ručnog zgloba i šake. Ovi mišići počinju na lateralnom epikondilu distalnog humerusa. Vrijedno je spomenuti da je samo 10% ovih povreda povezano sa tenisom. Kontraktivno preopterećenje koje hronično napreže tetivu pored njenog pripoja na humerusu je tipični uzrok epikondilitisa. Javlja se najčešće kod ponavljajućih aktivnosti gornjeg ekstremiteta kao upotreba kompjutera, dizanje teških predmeta, snažna pronacija i supinacija podlaktice i pretetitivna vibracija. Osim tenisa, ovo oboljenje još možemo vidjeti i u drugim sportovima kao što je badminton, bejzbol i plivanje. Javlja se i kod ljudi čija su zanimanja električari, vrtlari i poslovi koji se obavljaju za radnim stolom.
Lakat se sastoji iz tri kosti:
· Humerus
· Radius
· Ulna
Na distalnom kraju humerusa postoje dva epikondila, lateralni i medijalni. Dio tijela kod ovog oboljenja koji je maksimalno bolan je dio distalno od hvatišta ekstenzornih mišića podlaktice na lateralnom epikondilu.
Najčešće zahvaćen je m. extensor carpi radialis brevis, kao i m. Extensor digitorum, m. Extensor carpi radialis longus i m. Extensor carpi ulnaris. Blizu ove regije je i nervus radialis koji se ovdje djeli na nervus radialis superficialis i nervus interosseus posterior.
Patoanatomski supstrat
ovog oboljenja je hijalina degeneracija tetive ekstenzora. Prevelika upotreba mišića i tetiva podlaktice i lakta sa ponavljanim kontrakcijama ili maunelnim zadacima često previše naprežu tetive. Ove kontrakcije tokom manuelnih zadataka zahtijevaju da se ruka manipuliše tako da izaziva maladaptaciju struktura tetiva koja vodi do boli preko lateralnog epikondila. Većinom je bol lokalizovana anteriorno i distalno od lateralnog epikondila. Javlja se pet puta češće na lateralnom nego na medijalnom aspektu zgloba.
Zahvaća 1-3% populacije, često između 35 i 50 godina, a javlja se podjednako u oba spola. Ako je pacijent mlađi od 35 godina treba posumnjati na poremećaj na koštanom dijelu, ili problema na cervikalnoj kičmi. U slučajevima kada je pacijent stariji od 50 godina, uvijek treba posumnjati na osteoartritis. Po studiji od Nirschl-a, 50% od 200 teniskih igrača starijih od 30 godina je imalo simptome teniskog lakta u nekom stadiju.
Svaka povreda koja je uzrokovana aktivnošću ekstenzije zgloba, pronacijom i supinacijom tokom ručnog rada, rada po kući, i hobija, smatra se važnim uzročnim faktorima. Tri opća rizikofaktora su:
· rukovanje alatom težim od 1 kg,
· rukovanjem sa teretom težim od 20 kg preko 10 puta dnevno,
· repetitivni pokreti preko 2 sata dnevno
U druge rizikofaktore ubrajamo
slabu cirkulaciju, starost, probleme sa fleksibilitetom, nedostatke u snazi i neravnoteži mišića.
Uzroci
1.
Inflamacija- iako termin epikondilitis implicira da postoji inflamacija, ona je samo prisutna tokom početnog stadija bolesti. Inflamacija se javlja kod bursae radiohumeralis.
2. Nirschl i Pettrone pripisuju uzrok
angiofibroblastnoj hiperplaziji, odnosno mikroskopskom cijepanju sa formacijom reparativnog tkiva u polazištu tetive ekstenzor carpi radialis brevis. Pored degenerativnih promjena histološki se vidi i granulacija tkiva, mikrorupture, i prekomjeran broj fibroblasta, vaskularna hiperplazija, i nedostatak inflamatornih ćelija u tkivu. Ultrazvučni pregled otkriva kalcifikaciju, mikro rupture, iregularnosti lateralnog epikondila.
3.
Hipovaskularnost
Klinička prezentacija simptoma
Često se javlja blaga bol poslije nekoliko sati provocirajuće aktivnosti, bol na kraju ili odmah nakon provocirajuće aktivnosti ili konstanta bol koja onemogućava bilo koju aktivnost. Pored svega ovoga, vidimo i da je fleksibilnost ekstenzora zgloba i posteriornih mišića ramena smanjena. Pacijenti još prijavljuju i slabost u snazi stiska ili otežano nošenje težih predmeta u ruci, posebno sa ekstendiranim laktom.
Diferencijalna dijagnoza:
Diferencijalno dijagnostički treba pomisliti na:
- osteoartritis lakta,
- frakture,
- cervikalnu radikulopatiju,
- fibromijalgiju,
- sindrom radijalnog tunela
- sindrom nervusa interosseusa posterior.
Terapija
Terapija uključuje
neoperativni tretman gdje se kontroliše bol i inflamacija. Bol se smanjuje mirovanjem i izbjegavanjem aktivnosti koji je izazivaju na prvom mjestu, a inflamacija se tipično kontroliše nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima, u akutnim slučajevima. Lediranje tri puta dnevno u intervalima od 15 minuta, kao i elevacija ekstremiteta se preporučuju.
U liječenju se takođe koristi fizikalna terapija, u vidu ultrazvuka, hladnog lasera, masaže i korištenja raznih ortoza. Takođe se mogu koristiti i kortikosteroidne injekcije, koje iako pomažu u početnom stadiju, trajno ne pokazuju dobre rezultate.
Hirurški tretman započinje tek ukoliko konzervativni tretman ne uspije pomoći u roku od 6 mjeseci. Pod hirurški tretman spada produžavanje tetive m. Extensor carpe radialis brevis koja pomaže dugoročno u 80% slučajeva, prema studiji Heyse-Moore.
Druga varijacija je eksploracija lateralnog epikondila, koja sudeći prema Nirschl i Pettrone pokazuje znatna poboljšanja u 98% slučajeva. Oni zagovaraju izlaganje polaska tetive m. Extensor Carpe Radialis Brevis, inciziju, debridman bilo kojeg nekrotičnog tkiva ispod i oko polaska tetive ovog mišića. Ovo ujedno i dekortikuje dio kosti na koji se pripaja ova tetiva da potiče ponovno spajanje porijekla ove tetive.
Reference:
1. Kraushaar B, Nirschl R. Tendinosis of the elbow (tennis elbow). Clinical features and findings of histological, immunohistochemical, and electron microscopy studies. J. Bone Joint Surg. Am. 1999
2. Alexander J. Chien et All. Sonography and MR Imaging of Posterior Interosseous Nerve Syndrome with Surgical Correlation. The American Journal of Roentgenology, number 1, volume 181, July 2002
3. D. M. Walz, J. S. Newman, G. P. Konin, and G. Ross, Epicondylitis: Pathogenesis, Imaging, and Treatment, RadioGraphics, January 1, 2010
4. Tuomo Pienimäki, M.D Ph.D et al. Associations Between Pain, Grip Strength, and Manual Tests in the Treatment Evaluation of Chronic Tennis Elbow . The clinical journal of pain 18: 164-170 2002
5. Nirschl RP. Tennis elbow. Orthop North Am. 1973
6. Van Rijn RM, Huisstede BM, Koes BW, Burdorf A. Associations between work-related factors and specific disorders at the elbow: a systematic literature review. Rheumatology (Oxford). May 2009
7. Baker CL, Plancher KD. Operative treatment of elbow injuries. New York: Springer, 2002
8. Wright JG. Evidence-based orthopaedics: the best answers to clinical questions. Philadelphia: Saunders Elsevier, 2008
9. Newcomer KL, Martinez-Silvestrini JA, Schaefer MP, Gay RE, Arendt KW. Sensitivity of the Patient-rated Forearm Evaluation Questionnaire in lateral epicondylitis. J Hand Ther 2005
10. Alizadehkhaiyat O, Fisher AC, Kemp GJ, Frostick SP. Pain, functional disability, and psychologic status in tennis elbow. Clin. J. Pain. 2007
11. Bisset LM, Russell T, Bradley S, Ha B, Vicenzino BT. Bilateral sensorimotor abnormalities in unilateral lateral epicondylalgia. Arch. Phys. Med. Rehabil. 2006
12. Hong QN, Durand MJ, Loisel P. Treatment of lateral epicondylitis: where is the evidence? Joint Bone Spine. 2004
13. Bisset LM, Coppieters MW, Vicenzino B. Sensorimotor Deficits Remain Despite Resolution of Symptoms Using Conservative Treatment in Patients With Tennis Elbow: A Randomized Controlled Trial. Arch. Phys. Med. Rehabil. 2009
14. Kay NRM. Litigants' epicondylitis. J Hand Surg [Br] 2003