Konjunktivitis – Pink eye (PRVI DIO – Infektivni konjunktivitisi)
Konjunktiva je transparentna mukozna membrana koja je esencijalna za zdravlje oka. Ona oblaže unutrašnju površinu kapaka i prednju površinu očnog bulbusa, zavšavajući na korneoskleralnom limbusu. Prema tome, makroskopski se dijeli na palpebralni, fornikalni i bulbarni dio. Ona je bogata vaskularnom mrežom, koja dolazi od prednjih cilijarnih i palpebralnih arterija. Također, postoji gusta limfatična mreža, koja se drenira u preaurikularne i submandibularne limfne noduse. Glavna uloga konjunktive jeste protektivna; uključena je i u pasivni i u aktivni imunitet.
DEFINICIJA
Konjunktivitis je najčešće očno oboljenje širom svijeta, a predstavlja infektivnu ili neinfektivnu inflamaciju mukozne membrane koja oblaže prednju stranu oka i unutrašnju stranu kapaka.
Klinička slika može varirati od blage hiperemije sa suzenjem do teškog konjunktivitisa sa purulentnim iscjetkom.
Zbog svoje lokacije, konjunktiva je izložena mnogim mikroorganizmima i drugim okolišnim faktorima, radi toga uzrok konjuktivitisa je uglavnom egzogenog porijekla, ali rijetko može biti i endogenog. Nekoliko mehanizama štite površinu oka. U suznom filmu, vodena komponenta razrjeđuje infektivni materijal, mukus zadržava debris, a očni kapci imaju funkciju pumpe koja konstantno odvodi suze u suzni kanal. Pored toga, suze sadrže i antimikrobne supstance, uključujući lizozome i antitijela – IgG i IgA.
KLINIČKA SLIKA
Simptomi
Nespecifični simptomi uključuju suzenje oka, osjećaj hrapavosti, peckanja i žarenja. Svrab je osnovno obilježje alergijskog oboljenja, iako može biti prisutan u blažem opsegu u blefaritisu i u pacijenata sa suhim okom. Oštrina vida obično nije oštećena. Značajan bol, fotofobija ili osjećaj stranog tijela u oku sugerišu zahvaćenost korneje.
Iscjedak
• Vodenasti iscjedak je sastavljen od seroznog eksudata i suza, a obično se dešava kod akutnog virusnog ili akutnog alergijskog konjunktivitisa.
• Mukozni iscjedak je tipičan za hronični alergijski konjunktivitis ili suho oko.
• Mukopurulentni iscjedak se tipično javlja kod hlamidijske ili akutne bakterijske infekcije.
• Umjereni purulentni iscjedak je zastupljen kod akutnog bakterijskog konjunktivitisa.
• Značajan purulentni iscjedak sugeriše gonokoknu infekciju.
Konjunktivalna reakcija
• Hiperemija koja je difuzna, tamnocrvenkasta i postaje intenzivnija sa većom udaljenošću od limbusa je česta kod bakterijskih infekcija. Konjunktivalnu hiperemiju treba razlikovati od cilijarne hiperemije koja se javlja kod iridociklitisa.
• Hemoragije se mogu javljati kod virusnog konjunktivitisa, kada su obično multiple, male i diskretne (petehije) ili kod teškog bakterijskog konjunktivitisa, kada su velike i difuzne.
• Hemoza (konjunktivalni edem) se očituje kao prozirno oteknuće, koje može biti vidljivo kroz kapke. Akutna hemoza obično ukazuje na hipersenzitivni odgovor (npr. polen), ali također se može javiti kod teškog infektivnog konjunktivitisa. Subakutna ili hronična hemoza ima brojne uzroke:
○ Lokalno – tiroidna bolest oka, hronični alergijski konjunktivitis, hirurški zahvat na oku ili očnom kapku, trauma
○ Povećana sistemska vaskularna permeabilnost – alergijska stanja, infekcije uključujući meningitis i vaskulitis
○ Povišen venozni pritisak – sindrom gornje šuplje vene, insuficijencija desnog srca
○ Snižen plazmatski onkotski pritisak – nefrotski sindrom.
• Membrane
○ Pseudomembrane sastoje se od koagulisanog eksudata koji je prirastao za upaljen epitel konjunktive. Mogu se ukloniti pri čemu ispodležeći epitel ostaje intaktan.
○ Prave membrane zahvataju površne slojeve epitela konjunktive zbog čega pokušaj odstranjena uzrokuje cijepanje iste. Razlikovanje prave od pseudomembrane je rijetko klinički od pomoći, a obje mogu dovesti do ožiljavanja.
Uzroci – teški adenovirusni konjunktivitis, bakterijski konjunktivitis (Gonococcus spp, Streptococcus spp, Corynebacterium diphtheriae), drveni konjunktivitis, Stevens-Johnson sindrom.
• Infiltracija predstavlja vrbovanje ćelija do mjesta hronične inflamacije i tipično prati odgovor očnih kapaka. Prepoznaje se po gubitku normalnog izgleda tarzalnih konjunktivalnih krvnih sudova, naročito na gornjem očnom kapku.
• Subkonjunktivalno ožiljavanje može nastati kod trahoma ili drugih teških formi konjunktivitisa. Značajno ožiljavanje može rezultirati nastankom entropiona.
• Folikuli
○ Znakovi – Multiple, diskretne, blago elevirane lezije koje podsjećaju na prozirna zrna riže, najizraženiji u forniksima. Krvni sudovi teku oko ili preko, umjesto unutar lezija.
○ Uzroci – virusni ili hlamidijski konjunktivitis, Parinaudov okuloglandularni sindrom i hipersenzitivnost na topikalne lijekove.
• Papile se mogu razviti samo na palpebralnom dijelu konjunktive i dijelu bulbarne konjunktive uz limbus gdje je vezana sa dubljim fibroznim slojem.
○ Znakovi – U poređenju sa folikulima, krvni sudovi prolaze kroz ove lezije. Mikropapile izgledaju poput mozaika eleviranih crvenih tačkica, makropapile (<1mm) i velike papile (>1mm) se razvijaju usljed prolongirane inflamacije.
○ Uzroci – bakterijski konjunktivitis, alergijski konjunktivitis, hronični blefaritis, nošenje kontaktnih leća i dr.
Limfadenopatija
Najčešći uzrok limfadenopatije je asociran sa konjunktivitisom virusnog porijekla. Također se može javiti kod hlamidijskog ili teškog bakterijskog konjunktivitisa (naročito gonokoknog) i Parinaudovog okuloglandularnog sindroma. Uglavnom biva zahvaćena preaurikularno područje.
INFEKTIVNI KONJUNKTIVITIS
BAKTERIJSKI KONJUNKTIVITIS
Bakterijski konjunktivitis je karakteriziran brzim nastupom unilateralne konjunktivalne hiperemije, edemom očnih kapaka, te mukopurulentnim iscjetkom. Drugo oko obično biva zahvaćeno nakon 1-2 dana. Patogeneza uglavnom podrazumijeva poremećaj zaštitnih mehanizama domaćina, npr.abnormalnosti okularne površine kao posljedica abnormalnosti očnih kapaka, suznog filma ili sistemske imunosupresije.
Bakterijski konjunktivitis može biti: akutni, hiperakutni ili hronični.
Akutni bakterijski konjunktivitis
Predstavlja jedan od najčešćih okularnih problema populacije i obično se uspješno liječi u primarnoj praksi.
Najčešći patogeni uključuju S.aureus, S.pneumoniae, te H. influenzae, S. pneumoniae i M. catarrhalis se češće javljaju u mlađe djece. H.influenzae je često povezana sa sistemskom infekcijom (infekcija gornjeg respiratornog trakta, akutna upala srednjeg uha). Obično započinje unilateralno sa hiperemijom, iritacijom, suzenjem, mukopurulentnim iscjetkom i sljepljivanjem očnih kapaka. Druge česte okularne manifestacije su blefaritis, keratitis, marginalni ulkusi i fliktenuloza.
Tretman podrazumijeva upotrebu topikalnih antibiotskih kapi ili masti. Iako su ove infekcije normalno samoograničavajuće, sa prosječnim trajanjem 7-10 dana, antibiotska terapija obično ubrzava rezoluciju i smanjuje težinu samog oboljenja.
Hiperakutni bakterijski konjunktivitis
Najčešći uzročnik jeste N. gonorrhoeae, a uglavnom se viđa u novorođenčadi i seksualno aktivnih adolescenata. Prenosi se kontaktom sa inficiranim urinom i genitalnim sekrecijama.
Simptomi se javljaju unutar 24 sata, a znakovi uključuju profuzni, gusti, žućkasto-zelenkasti purulentni iscjedak, bolnu hiperemiju, hemozu konjunktive i osjetljivost preaurikularnih nodusa. Neliječeni slučajevi mogu rezultirati perifernim kornealnim ulceracijama i eventualnom perforacijom sa mogućim endoftalmitisom.
Liječenje je usmjereno na specifični patogen. Preporučuje Gram bojenje i kultivacija uzorka na krvnom i čokoladnoma agaru. Efektivan tretman za gonokokni konjunktivitis je jednokratna doza 1g ceftriaksona intramuskularno, a ukoliko je prisutan kornealni ulkus potrebna je hospitalizacija uz 1g ceftriaksona intravenozno u toku 3 dana. Topikalni lijekovi uključuju masti sa bacitracinom, ciprofloksacinom ili eritromicinom svaka 1-2 sata. Često ispiranje sa fiziološkom otopinom, svakih 30-60 minuta, je također preporučljivo. Empirijski tretman odraslih za hlamidijsku infekciju podrazumijeva 1g azitromicina dnevno ili 100mg doksiciklina 2x dnevno u toku 7 dana.
Hronični ili rekurentni bakterijski konjunktivitis
Obično upućuje na postojanje obližnjeg rezervoara infekcije – očni kapci (stafilokokni blefaritis), suzna vreća (hronični dakriocistitis) ili gornji forniksi u starijih osoba.
Hronični bakterijski konjunktivitis, obično traje duže od 3 sedmice, i često je praćen blefaritisom. Najčešći uzročnici su S. aureus i M. lacunata; enteričke bakterije (P. mirabilis, E. Coli, K .pneumoniae). S.aureus, koji kolonizira rub očnog kapka, svojim egzotoksinima direktno uzrokuje infekciju konjunktive.
Klinički znakovi hroničnog stafilokoknog konjunktivitisa uključuju difuznu konjunktivalnu hiperemiju sa papilama ili folikulima, minimalni mukopurulentni iscjedak, te zadebljanje konjunktive. Mogu biti prisutni eritem kapka, teleangiektazije, gubitak trepavica, rekurentni hordeolusi i ulceracije na bazi cilija. Na korneji mogu biti prisutni marginalni kornealni ulkusi.
Tretman obuhvata ispravnu antimikrobnu terapiju i dobru higijenu kapaka (tople obloge i čišćenje kapaka). Azidromicinske kapi i eritromicinske ili bacitracinske masti su efektivni topikalni antibiotici. Kada je prisutna teška inflamacija, kombinacija antibiotskih i kortikosteroidnih kapi ili masti može se utrljati u rubove kapaka nakon čišćenja istih.
VIRUSNI KONJUNKTIVITIS
Virusni konjunktivitis je jako čest. Dijagnoza se obično postavlja klinički. Mnoge vrste virusa mogu biti uzrok, a svaki od njih se očituje nešto drugačije. Adenovirusi su najčešći uzročnici, a klinička slika može biti različite težine. Spektrum se sastoji od folikularnog konjunktivitisa, faringokonjunktivalne groznice, epidemijskog keratokonjunktivitisa i dr. Ove infekcije se šire via respiratornih kapljica ili direktnim kontaktom očnih kapaka ili površine konjunktive prstima. Inkubacijski period obično traje 5-12 dana, a klinički se očituje kroz 5-15 dana.
Folikularni konjunktivitis
Folikularni konjunktivitis je najblaža forma i asocirana je sa adenovirusima serotipa 1-19. Početak je akutan, inicijalno unilateralno ali kasnije može zahvatiti i drugo oko. Manifestuje se vodenastim sekretom i konjunktivalnom hiperemijom; često je popraćeno folikularnim i papilarnim konjunktivalnim promjenama sa preaurikularnom limfadenopatijom ipsilateralno. Većina slučajeva spontano prolazi, bez sekveli, tokom nekoliko dana do sedmica.
Farinkokonjunktivalna groznica
Ona je najčešća okularna adenovirusna infekcija i uzrokuju je adenovirusi serotipa 3, 4 i 7. karakterizirana je kombinacijom faringitisa, groznice i groznice. Konjunktivitis je predominantno folikularni sa oskudnim vodenastim sekretom, hiperemijom i blagom hemozom. Korneja može biti zahvaćena procesom, što se očituje finom tačkastom epiteliopatijom. Preaurikularni limfni čvorovi su uvećani u oko 90% slučajeva. Bolest prolazi spontano kroz 2 sedmice, pa je tretman obično suportivan – hladne obloge, vještačke suze, sa razumnom upotrebom vazokonstriktornih očnih kapi.
Epidemijski keratokonjunktivitis
Uzrokovan je adenovirusima serotipa 8, 19 i 37, a predstavlja nešto teži tip konjunktivitisa koji traje 7-21 dan. Očituje se miiješanim papilarnim i folikularnim promjenama konjunktivalne strome, sa vodenastim sekretom, hiperemijom, hemozom i ipsilateralnom preaurikularnom limfadenopatijom. Subkonjunktivalne hemoragije, konjunktivalne membrane i edem očnih kapaka su česti. histološki, ove konjunktivalne membrane su građene od fibrina i leukocita, uz moguću infiltraciju fibroblastima. I prave i pseudomembrane mogu nastai, a može doći do posljedičnog ožiljavanja i stvaranja simblefarona.
Zahvaćenost korneje procesom je varijabilna. Većina pacijenata ima difuzni, fini, superficijalni keratitis u toku prve sedmice bolesti. Dijagnoza se postavlja klinički, ali postoje i brzi imunoeseji koji mogu detektovati sva 53 tipa adenovirusa (senzitivnost 89%, specifičnost 94%).
Cilj tretmana je olakšanje simptoma i smanjenje prenosa ove visoko zarazne bolesti. Pacijenti mogu biti zarazni do 14 dana nakon početka. Tokom faze akutnog konjunktivitisa, liječenje je uglavnom suportivno (hladne obloge i dekongestivne očne kapi). Kada pacijenti imaju smanjenu vidnu oštrinu ili ograničavajuću fotofobiju usljed subepitelijalnih zamućenja, topikalna kortikosteroidna terapija može biti od koristi.
Akutni hemoragijski konjunktivitis
Najčešći uzročnici su Enterovirus 70 i Coxsackie virus A24. Bolest brzo nastupa, a očituje se kao teški, bolni folikularni konjunktivitis praćen hemozom, suzenjem, edemom očnog kapka i sitnim subkonjunktivalnim hemoragijama. U početku hemoragije su obično u vidu petehija, a onda se spajaju. Može biti prisutna fina tačkasta keratopatija i, rijetko, subepitelijalno zamućenje. Konjuntivitis obično prolazi kroz 4-6 dana, ali hemoragije nešto sporije.
Herpes simplex konjunktivitis
Primarni herpes simplex konjunktivitis se obično javlja u djece mlađe od 5 godina. Tipični znakovi uključuju okularnu iritaciju, vodenastu sekreciju, miješani papilarni i folikularni konjunktivitis, hemoragijski konjunktivitis i preaurikularnu limfadenopatiju. Većina slučajeva su unilaterno, ali neki mogu postati bilateralni. Epidermalne vezikule na očnim kapcima i njihovim rubovima mogu biti popratna pojava, a korneja također može biti zahvaćena. Zahvaćenost korneje se očituje grubim, tačkastim epitelijalnim keratitisom, sa marginalnim infiltratima ili dendritičkim ulkusom.
Većina herpetičnih infekcija oka su uzrokovane herpes simplex virusom tip 1, a one uzrokovane sa HSV tip 2 se viđaju u novorođenčadi i odraslih sa historijom oralno-genitalnog kontakta.
Konjunktivitis obično prolazi spontano za 7-14 dana bez liječenja, ali neki ljekari uključuju antiviralne kapi kod pacijenata sa zahvaćenom kornejom ili kod onih sa vezikulama na očnim kapcima s ciljem prevencije zahvaćenosti korneje. Kortikosteroidi mogu pogoršati težinu herpetičnog epitelijalnog keratitisa.
GLJIVIČNI I PARAZITARNI KONJUNKTIVITIS
Candidom uzrokovan konjunktivitis
Konjunktivitis uzrokovan sa Candidom spp. (obično C. albicans) je rijetka infekcija koja se obično očituje kao bijeli plak. Može se javiti u dijabetičara ili imunokompromitovanih pacijenata kao ulcerativni ili granulomatozni konjunktivitis.
Infekcija reaguje na amfotericin B (3-8 mg/ml) u vodenoj otopini ili na aplikaciju dermatološke kreme sa nistatinom (100.000 U/g) 4-6x dnevno. Važno je da se pažljivo stavlja da bi doprijelo do konjunktivalne vreće, a ne da se samo nakuplja na rubovima očnih kapaka.
Mikrosporidijama uzrokovan keratokonjunktivitis
Microsporidiae su obligatni, intracelularne protozoe koje stvaraju spore, koje mogu uzrokovati raširenu bolest ili lokalizirani keratokonjunktivitis. Češće se viđa u imunokompromitovanih pacijenata, ali se može javiti i u imunokompetentnih pacijenata sa kontaktnim očnim lećama, prethodnom traumom ili refraktivnim operativnim zahvatom ili ekspozicijom kontaminiranoj vodi ili zemlji.
Klinički simptomi uključuju bol, crvenilo i povremeno zamagljen vid. Superficijalni, multifokalni, grubi, tečkasti epitelni keratitis i difuzni papilarni konjunktivitis su tipični. Dijagnoza se postavlja struganjem površine oka i vizualizacijom brzih spora u epitelnim ćelijama konjunktive nakon Gram bojenja. Elektronska mikroskopija je zlatni standard.
Tretman uključuje topikalno fumagillin i oralni albendazol ili itrakonazol. Topikalni fluorokinoloni su efektivni kao monoterapija.
Loiasis
Loa loa je filariforma nematoda koja se prenosi sa čovjeka na čovjeka inficiranom mušicom roda Chrysops, koja je karakteristična za područje Zapadne i Centralne Afrike. Odrasla glista mirgrira subkutano od mjesta ugriza do oka. Kožne manifestacije i konjunktivitis mogu biti zastupljeni.
Ekstrakcija filariformne gliste je kurativna. Tretman uključuje dietilkarbamazin 2mg/kg 3x dnevno tokom 3 sedmice. Ivermectin 150 mg/kg se može koristiti, ali značajne nuspojave uključuju subkonjunktivalne i retinalne hemoragije. Istovremena upotreba kortikosteroida i/ili antihistaminika može smanjiti učestalost ovih nuspojava.
NEONATALNI KONJUNKTIVITIS
Neonatalni konjunktivitis (ophthalmia neonatorum) se definiše kao inflamacija konjunktive koja se razviej u prvom mjesecu života. To je najčešće infekcija u novorođenčadi, sa učestalošću do 10%. definiše se kao zaseban entitet, jer za razliku od konjunktivitisa u starije djece on može imati ozbiljne ishode (okularne i sistemske komplikacije) i često se javlja usljed transmisije sa majke na dijete tokom porođaja.
Uzroci
• Uzročnici stečeni tokom vaginalnog porođaja: C.trachomatis (najčešći), N.gonorrhoeae i HSV-2. Konjunktivitis koji se razvije je umjerene do teške kliničke slike, te nije rijetkost da nastaju teške okularne ili sistemske komplikacije.
• Stapyhloccci su često odgovorni za blagi konjunktivitis. Drugi bakterijski uzročnici su streptococci, H.influenzae i razne Gram negativne bakterije.
• Topikalna sredstva koja se koriste kao profilaksa za infekciju, mogu i sami biti uzrok konjunktivalne iritacije (hemijski konjunktivitis).
• Kongenitalna nazolakrimalna opstrukcija – perzistentno blago suzno oko sa učestalim blagim bakterijskim konjunktivitisom može sekundarno nastati zbog blokiranog suznog kanala.
DIJAGNOZA
• Vrijeme početka (pojave prvih simptoma)
○ Hemijska iritacija – prvih nekoliko dana
○ Gonokokni – prva sedmica
○ Staphylococci i druge bakterije – kraj prve sedmice
○ Herpes simpleks virus (HSV) – 1.-2. sedmica
○ Chlamydia – 1.-3. sedmica
• Historija
○ Primjena profilaktičkih hemijskih preparata
○ Simptomi spolno prenosivih bolesti u roditelja
○ Nedavni konjunktivitis u bliskih kontakata
○ Obilježja sistemske bolesti u djeteta – pneumonitis, rinitis i otitis u hlamidijskoj infekciji, kožne vezikule i obilježja encefalitisa u HSV infekciji
○ Prethodno perzistentno suzenje bez inflamacije može ukazivati na nazolakrimalni kanal koji još nije otvoren
• Znakovi
○ Blago 'ljepljivo' oko može se javiti kod stafilokokne infekcije, ili kod odložene kanalizacije nazolakrimalnog kanala (mukopurulentni refluks prilikom pritiska na suznu vreću)
○ Iscjedak je karakteristično vodenast kod hemijskog konjunktivitisa i HSV infekcije, mukopurulentan kod hlamidijske infekcije, purulentan kod bakterijske infekcije i hiperpurulentan kod gonokoknog konjunktivitisa
○ Značajan edem kapaka je prisutan kod gonokokne infekcije. Može biti teško razlikovati teški konjunktivitis od preseptalne ili orbitalne infekcije. Znakovi dacryocystitisa trebaju biti isključeni.
○ Periokularne vezikule i vezikule na očnom kapku se mogu javiti kod HSV infekcije što olakšava rano postavljanje dijagnoze i tretman
○ Pregled korneje je obavezan i posebno važan kod sumnje na gonokoknu infekciju, jer je ulceracija sa brzom progresijom česta. Dendritičke ili geografske epitelne lezije mogu biti prisutne kod HSV infekcije.
○ Pseudomembrane nisu rijetke kod hlamidijskog konjunktivitisa
○ Kongenitalni glaukom može podsjećati na neonatalni konjunktivitis, pa je važno da se uvijek uzme u obzir, naročito kod slučajeva gdje je zahvaćeno samo jedno oko
• Pretrage se rade shodno kliničkoj slici:
○ Potrebno je pogledati prenatalne testove na spolno prenosive bolesti roditelja
○ Bris konjunktive se uzima za PCR, naročito kod Chlamydiae i HSV
○ Posebni brisevi konjunktive se nanose na stakalce koje se boji prema Gramu i Giemsi; multinuklearne gigantske ćelije mogu biti prisutne kod HSV infekcije
○ Konjunktivalni brisevi ili tečnost iz kožnih vezikula može se upotrijebiti za virusnu kultivaciju HSV
○ Potrebno je uzeti uzorke prije bojenja fluoresceinom, ukoliko je planirano imunofluorescentno testiranje.
TRETMAN
• Profilaksa se redovno provodi, ali ne postoji standardizirani protokol.
○ Jednokratna primjena povidon-iodina 2.5% rastvora je djelotvorna protiv najčešćih patogena
○ Eritromicin 0.5% ili tetraciklin 1% mast
○ Srebro nitrat 1% rastvor aglutinira gonokoke i još se koristi u područjima gdje su gonokokne infekcije učestale. Primjenjuje se u kombinaciji sa jednokratnom intramuskularnom dozom benzilpenicilina kada je prisutna infekcija u majke.
• Hemijski konjunktivitis ne zahtijeva poseban tretman, primjenjuju se samo vještačke suze.
• Blagi konjunktivitis se obično liječi topikalnim antibioticima širokog spektra, kao što su hloramfenikol, eritromicin ili fusidinska kiselina, u obliku masti.
• Umjereni i teški konjunktivitis zahtijevaju hospitalizaciju i sistemsku primjenu lijekova. Gonokokne infekcije se tretiraju empirijski topikalni, ali se često primjenjuje i ceftriakson parenteralno. Hlamidijska infekcija se liječi oralnim eritromicinom 2 sedmice. HSV infekcija se uvijek smatra sistemskim oboljenjem i zahtijeva primjenu visokih intravenoznih doza aciklovira pod supervizijom pedijatra, osim toga aciklovir se može primjenjivati i topikalno.
PREVENCIJA
Većina infektivnih konjunktivitisa su visoko zarazni i prenose se respiratornim kaplicama i kontaktom (oko-šaka).
Da bi ljekari spriječili dalji prenos infekcije potrebno je da:
- koriste dezinfekciono sredstvo za ruke ili da peru ruke ispravno (potpuno kvašenje ruku, pranje ruku najmanje 20 sekundi, dobro ispiranje i zatvaranje vode uz pomoć ubrusa)
- dezinfekcija opreme nakon pregleda pacijenta.
Pacijenti se trebaju pridržavati sljedećeg:
- koristiti sredstvo za dezinfekciju ruku i/ili prati ruke temeljito nakon dodirivanja očiju ili nazalnih sekrecija
- izbjegavati dodirivanje neinficiranog oka nakon diranja inficiranog
- izbjegavati zajedničku upotrebu peškira ili jastuka
- izbjegavati plivanje u bazenima.
REFERENCE:
1. https://www.msdmanuals.com/professional/eye-disorders/conjunctival-and-scleral-disorders/overview-of-conjunctivitis
2. Denniston AKO, Murray PI. Oxford Handbook of Ophthalmology. Oxford University Press. 4th Edition. Oxford. 2018.
3. Salmon JF. Kanski's Clinical Ophthalmology – A Systemetic Approach. Elsevier. 9th Edition. Oxford. 2020.
4. Riordan-Eva P, Augsburger JJ. Vaughan Agsbury's General Ophthalmology. McGraw-Hill Education. 19th Edition. United States. 2018.
5. Jusufović V, Zvorničanin J, Mujkić N. Oftalmologija sa zdravstvenom njegom. In Scan. Tuzla. 2013.









