KOMA

dr. Indira Efendić • April 9, 2021
I život i smrt, i budnost i san, i mladost i starost, ostaje u nama kao jedno, ujedinjeno, jer je prvo, promijenivši se, postalo drugo, a kad se ono drugo promijeni, ostaje prvo. Heraklit

KOMA

Koma je najteži oblik poremećaja svijesti, “stanje slično spavanju iz kojeg se bolesnik ne može probuditi” a u kojem nema verbalnog niti mehaničkog odgovora a niti otvaranja očiju.

Hajde prvo da definišemo i razumijemo šta je to zapravo svijest? 

Medicinski gledano svijest se sastoji iz dvije komponente: svjesnosti i budnosti.
SVJESNOST u suštini predstavlja skup svih mentalnih funkcija ( opažanje, pažnja, osjećanje, mišljenje, pamćenje itd.) odnosno kompletnog mentalnog funkcionisanja jedne osobe a za čiji proces pravilnog rada su zadužene hemisfere velikog mozga. Ovaj aspekt svijesti se još definiše kao kvalitativna svijest. 
BUDNOST s druge strane, čini kvantitativnu svijest. Stepen budnosti se u normalnim uslovima mijenja shodno cirkadijalnom ritmu i kreće se od maksimalne budnosti do dubokog sna. Za održavanje budnosti neophodno je normalno funkcionisanje aktivirajućeg retikularnog sistema (ARAS) moždanog stabla i diencefalona, koji se preko talamičkih relejnih jedara difuzno projektuje u koru mozga. 

Dakle, kora velikog mozga i retikularna formacija moždanog stabla su glavne moždane strukture koje imaju ulogu u održavanje svjesnog stanja. 

U psihijatriji kažu da je svijest najviša psihička funkcija koja obezbjeđuje jedinstveno i istovremeno funkcionisanje drugih psihičkih funkcija. Pomoću svijesti čovjek je svjestan činjenice da misli i osjeća, sposoban je dati tačne i precizne informacije o sebi i o drugim ljudima, o vremenu, prostoru i sredini koja nas okružuje.

Ali, šta se desi kada dođe do poremećaja svijesti? 

Promjene nivoa svijesti (budnosti) i promjene sadržaja svijesti (svjesnosti) najčešće su u pozitivnoj linearnoj korelaciji, kako u fiziološkim procesima (u ciklusu budnosti i spavanja), tako i u patološkim ( npr. u stanju kome). Izuzeci naravno postoje. Poznata su stanja u kojima je prisutna budnost, ali nema svjesnosti (npr. vegetativno stanje) a i stanja kada osoba nije budna, ali znamo da ima sadržajnu moždanu aktivnost (npr. u obliku živopisnih snova u REM (rapid eye movement) fazi spavanja).

Kao što je već prethodno navedeno da svijest ima svoj kvalitativni i svoj kvantitativni dio tako razlikujemo i poremećaje svijesti kvalitativnog i kvantitativnog karatkera. U Tabeli 1. možemo vidjeti koje su to vrste poremećaja. 

U ovom članku ćemo posebnu pažnju obratiti na najteži poremećaj svijesti a to je KOMA.

 

ETIOLOGIJA I PATOFIZIOLOGIJA

 

Mnogobrojna strukturna oštećenja i globalni poremećaji centralnog nervnog sistema uzrokuju stupor odnosno u krajnjem slučaju komu (Tabela 2.). Oštećenja mogu biti privremena i reverzibilna ali nažalost mogu biti i trajna.

Poremećaj svijesti nastaje kao posljedica oštećenja Retikularne formacije (RF) ili istovremenog oštećenja obje moždane hemisfere. Jednostrana oštećenja moždanih hemisfera uglavnom uzrokuju velike neurološke ispade, ali ne i komu. Kako samo oštećenje napreduje, stupor se produbljuje u komatozno stanje, a koma može dovesti do moždane smrti. Više od 50% uzroka kome odnosi se na traumu glave ili poremećaje u cirkulacijskom sistemu mozga.

 

STRUKTURNI (ANATOMSKI) POREMEĆAJI mogu dovesti do kome putem direktnog mehaničkog oštećenja retikularne formacije (RF) ili indirektno zbog efekta mase ( “mass effect”) i edema što će uzrokovati kompresiju i pomjeranje moždanih struktura a što će se prije ili kasnije odraziti na funkciju struktura odgovornih za budnost. Jednostrana fokalna masivna hemisferalna lezija (kao npr. moždani udar u području srednje moždane arterije) vrlo rijetko uzrokuje poremećaj svijesti osim ako već od prije ne postoji oštećenje kontralateralne hemisfere ili ako nastane edem mozga. Ishemije u gornjem dijelu moždanog stabla uzrokuju različiti stepen stupora ili kome, u zavisnosti o njihovoj veličini.

GLOBALNI (SISTEMSKI) POREMEĆAJI koji mogu uzrokovati stanje kome često dovode do moždane anoksije ili ishemije. Smanjen dotok kisika i hranjivih supstanci - remeti metabolizam u moždanim ćelijama ili interferira s prepodražljivošću neurona i/ili funkcijom sinapse.

 

PSIHIJATRIJSKI POREMEĆAJI (npr. psihogena nepodražljivost) mogu imitirati poremećaj svijesti, ali se često razlikuju od stupora ili kome uobičajenim fizikalnim i neurološkim pregledom (npr. kad pacijenti simuliraju).

 

 

Shodno različitim uzrocima samog nastanka kome tako razlikujemo i nekoliko vrsta kome:

 

o  Toksično-metabolička encefalopatija. Ovo je akutno stanje disfunkcije mozga sa simptomima zbunjenosti i / ili delirija ili stanje kome. Stanje je obično reverzibilno. Uzroci toksično-metaboličke encefalopatije su različiti. Uključuju sistemske bolesti, infekcije, zatajenje organa i druga stanja (npr. Hepatička encefalopatija).

o  Perzistentno vegetativno stanje. Ovo je stanje teške nesvijesti. Osoba nije svjesna svog okruženja i nije sposobna za dobrovoljno kretanje. S upornim vegetativnim stanjem, neki pacijenti mogu napredovati do budnosti, ali bez poboljšanja viših moždanih funkcija. U perzistentnom vegetativnom stanju postoje ciklusi disanja, cirkulacije i spavanja i buđenja.

o  Medicinski izazvana: Ova vrsta privremene kome koristi se za zaštitu mozga od edema nakon povrede. Pacijent prima kontrolisanu dozu anestetika, što uzrokuje nedostatak osjećaja ili svijesti. Ljekari zatim pomno prate vitalne funkcije osobe. Ovaj načine primjene anestetika s ciljem induciranja kome se događa samo u bolničkim jedinicama intenzivne njege.


SIMPTOMI, ZNACI I DIJAGNOZA

 

Neki od znakova kome:

-      Osoba izgleda kao da spava,.

-      Nijedna senzorna stimulacija je ne može probuditi,

-      Nepravilno diše,

-      Ponekad je tijelo u neobičnom položaju,

-      Zjenice ne reaguju simetrično, npr. jedna zjenica je veća od druge ili su obje fiksirane itd.

 

Prije svega moramo napomenuti da pri pregledu pacijenata moramo biti praktični. Bitno je da tokom pregleda pacijenta istovremeno primjenimo i neophodne mjere i empirijsku terapiju za održavanja vitalnih funkcija kako bi spriječili dalja oštećenja a za šta nam je presudno vrijeme, pogotovo ako se radi o anoksiji.

 

Da bi došli do tačne dijagnoze odnosno da bi saznali pravi uzrok stanja pacijenta potrebno je da pratimo sljedeće korake:

 

ANAMNEZA - Kako je iscrpna anamneza najbolji put do dijagnoze tako i počinjemo. Ukoliko pacijent ima pratnju, ako su prisutni očevici, medicinsko osoblje, policija (heteroanamneza), pokušat ćemo saznati stanje i ponašanje pacijenta prije nego što je dospio u stanje kome. Uvijek krećemo sa identifikacijom pacijenta. Zatim želimo saznati sljedeće : da li i od kojih bolesti pacijent boluje, nedavnim infekcijama, o primjeni lijekova, toksina, alkohola, hrane, tačno vrijeme i način nastanka poremećaja (npr. epileptični napad, glavobolja, povraćanje, trauma glave ili uzimanje lijeka ili opojnih sredstava), kako je bolesnik pronađen i šta se nalazilo oko njega te ako u okolini pacijenta postoje supstance s kojima se može povezati stanje pacijenta poput alkohola, hrane, lijekova, opojnih droga ili otrov potrebno ih je prikupiti radi naknadne hemijske analize i mogućeg sudskog dokaza. Potrebno je pregledati i medicinsku dokumentaciju ako je istu moguće dobiti na uvid. Ukoliko nemamo od koga uzeti podatke onda možemo pregledati lične stvari npr. da li pacijent ima narukvicu za medicinskom dijagnozom ili novčanik , torbica i njen sadržaj - medicinska dokumentacija, lijekovi ili kontakt člana porodice s ciljem saznanja o mogućim uzrocima kome.

 

FIZIKALNI PREGLED

 

PROCJENA STANJA SVIJESTI - Svijest se ocjenjuje na osnovu toga koliko uspješno osoba odgovara na vanjske podražaje. To u suštini znači da po redoslijedu primjenjujemo sve intenzivnije podražaje kako bismo pacijentu na neki način privukli pažnju (od jednostavnog dozivanja do bolnih podražaja na osjetljive tačke) te zabilježimo koliki intenzitet podražaja je bio potreban da pacijent reaguje i način njegove reakcije. Pacijenta koji ne pokazuje znakove pune svijesti treba pokušati dozvati razgovornim tonom. Ukoliko pacijent ne reaguje, potrebno je povisiti ton ili blago protresti pacijenta. Zatim, ako ni to ne uspije onda pacijenta možemo pokušati dozvati bolnim podražajem. Međutim, treba odabrati takav podražaj koji može dovoljno stimulirati pacijenta ali bez da se ošteti tkivo. Najčešće za to biramo tačke na tijelu koje su posebno osjetljive na pritisak poput sternuma, korijena nokta, regije temporomandibularnog zgloba, izlazište supraorbitalnog nerva i područje trapeziusa.

 

Procjenu stanja svijesti vršimo na osnovu Glasgow koma skale – GCS. Ispitujemo sposobnost otvaranja očiju, verbalni te motorni odgovor i ocjenjujemo ih bodovima kao u Tabeli 3. Zatim saberemo bodove. Rezultat od 13 do 14 bodova govori u prilog lakšoj povredi mozga, 9 do 12 bodova srednje teškoj povredi mozga, a 3 do 8 teškoj povredi mozga. Dakle, za osobu koja ima zbir ispod 8 bodova možemo reći da je u komi.

Pouzdanost GCS-a, u smislu subjektivne procjene, je još uvijek predmet rasprave jer se sama procjena može razlikovati između ispitivača. Nedostatak GCS je i taj što se ne može primijeniti na pacijente koji su intubirani (nemogućnost procjene verbalnog odgovora), zatim to što nedovoljno precizno korelira između pacijenata u nižim dijelovima skale s obzirom na uzrok kome jer će nam ponekad teža povreda i reverzibini metabolički poremećaj imati isti zbir bodova i također ne daje informacije o funkciji moždanog stabla.

 

FOUR (Full Outline of Unresponsiveness) je novija ljestvica za opisivanje stanja svijesti. Ovu ljestvicu je razvio je dr. Eelco F.M. Wijdicks i kolege iz Neurocritical care na klinici Mayo u Rochesteru, Minnesota. Ocjenjuje stanje pacijenta u 4 kategorije – pokreti očiju, motorni odgovor, refleksi moždanog stabla i disanje – i u svakoj se dodjeljuju od 0 do 4 boda. Način pregleda možemo da vidimo na Ilustraciji 2.

 Također postoje i neke mnogo jednostavnije ljestvice kao što je AVPU (Alert, Vocal, Pain, Unresponsive) koje koriste brzu osnovnu procjenu dubine poremećaja svijesti što možemo vidjeti iz Ilustracije 3.

INSPEKCIJA – Veoma mnogo podataka o uzroku stanja pacijenta se može dobiti nspekcijom (E – exposure) (koža, sluznica i nokti). Tako npr. : bljedilo kože govori u prilog stanja šoka ili hipoglikemije, ružičasta boja kože s jačim perioralnim crvenilom i crvenilom sluznica ukazuje na trovanje ugljen monoksidom, cijanoza kod sistemske hipoksije, žutilo kože je znak jetrene bolesti, dok bljedilo i perutanje kože mogu značiti uremiju. Bule na koži često se pojavljuju kod predoziranja barbituratima. Modrice po glavi i tijelu ukazuju na traumatsku etiologiju, periorbitalni hematom („oči rakuna“), i Battleov znak (hematom u području mastoida) ukazuju na prelom baze lobanje, rinolikvoreja ili otolikvoreja. Etilični facies upućuje na akutnu intoksikaciju, dok je miris na aceton karakterističan za dijabetičku ketoacidozu, tragovu uboda igle kod narkomana i tako dalje.

 

VITALNI ZNACI – ABCDE pristup

 

U fizikalnom pregledu je posebno važno obratiti pažnju na vitalne znake. Prije nego uradimo bilo kakvu procjenu i pristup, moramo provjeriti prisustvo vitalnih znakova te prije svega osigurati njihovu stabilnost da bi nastavili dalje sa tretiranjem pacijenta.

 

Moramo provjeriti sljedeće:

A) Prolaznost disajnih puteva i kvalitet disanja ( A-airway i B – breathing) su od ključne važnosti kod pacijenata u komi i zahtjevaju hitnu korekciju ukoliko nisu zadovoljavajući.

B) Procjena brzine i kvaliteta pulsa ( a. carotis , a. radialis ), vremena kapilarnog punjenja (2.sekunde), arterijskog pritiska ( C- circulation). Povišene vrijednosti krvnog pritiska mogu ukazivati na moždana krvarenja ili hipertenzivne encefalopatije kao mogući uzrok, s druge strane snižene vrijednosti ukazuju na cirkulacijski šok i moždanu hipoperfuziju (usljed sepse, krvarenja, srčanog zatajenja...).

C) Tjelesna temperatura pacijenta povišena je kod različitih infekcija ali i kod stanja kao što su maligni neuroleptički sindrom, maligna hipertermija ili toplinski šok. Snižena tjelesna temperatura može biti znak pothlađivanja ili hipotalamičkih oštećenja.

 

PREGLED PO SISTEMIMA vršimo kao i klasični pregled svih pacijenata, onoliko koliko nam stanje samog pacijenta dozvoljava. Uradit ćemo i 12- kanalni EKG.

 

NEUROLOŠKI PREGLED (D- disability)


Cilj neurološkog pregleda komatoznog pacijenta jeste utvrditi da li je koma izazvana strukturnom lezijom ili metaboličkim poremećajem ili možda i jednim i drugim.

 Budući da pacijent u komi ne može razumjeti i izvršavati naredbe, pregled pacijenta u komi je modificirana verzija neurološkog pregleda. Ako je pacijent u komi, onda sa sigurnošću možemo pretpostaviti da je nervni sistem pogođen na nivou moždanog stabla ili iznad. Ispitivanjem funkcije kranijalnih nerava i refleksa, u mjeri u kojoj je to moguće, možemo odrediti nivo lezije.

 

Dva nalaza prilikom ispitivanja upućuju na strukturnu leziju:

1.    Dosljedna asimetrija između reakcija desne i lijeve strane, i

2.   Abnormalni refleksi koji upućuju na određena područja unutar moždanog stabla.


o  Mentalni status se procjenjuje posmatrajući pacijentov odgovor na vizuelne, slušne i bolne podražaje. Za ovu procjenu koristimo GCS i FOUR scale kako je prethodno navedeno.


o  Oštrina vida se ne može testirati kod komatoznog pacijenta ali se reakcija zjenica može testirati kao i obično. Vizuelna polja se mogu djelomično procijeniti prateći reakciju pacijenta na iznenadne predmete koji se uvode u vidno polje pacijenta. Također je potrebno uraditi fundoskopiju radi moguće pojave edema pupile.


o  Funkcija ekstraokularnih mišića može se ispitati izazivanjem pokreta očiju refleksima. Refleks očiju lutke ili okulocefalični refleks nastaje pasivnim pomicanjem glave pacijenta lijevo - desno ili pasivnom fleksijom i ekstenzijom vrata. Ukoliko se dogodi devijacija očnih jabučica suprotno od smjera okretanja glave znači da je moždano stablo očuvano. Međutim, pozitivan refleks - oči pacijenta ostaju nepomične i medioponirane dok se glava pomiče - fenomen lutke, je znak oštećenja moždanog stabla. Svjestan pacijent nema refleks očiju lutke jer je potisnut. Prilikom izvođenja ovog ispitivanja povesti računa o mogućoj povredi vratne kičme te se ovaj pregled može i izostaviti.


o  Okulovestibularni refleks ili kalorijski test se izvodi postavljanjem pacijentovog gornjeg dijela tijela i glave pod uglom od 30 stepeni i ubrizgavanjem 50-100ml hladne vode u vanjski slušni kanal uz prethodni pregled vanjskog uha. Voda ima isti učinak na polukružni kanalić kao i da je pacijentova glava okrenuta na suprotnu stranu od injekcije. Stoga će pacijentove oči gledati prema uhu gdje je injekcija. Normalan odgovor koji govori u prilog očuvanosti struktura moždanog stabla je nistagmus sa brzom komponentom u pravcu suprotnom od stimulisanog uha. Ovo je također dobar način za procjenu ekstraokularnih mišića komatoznog pacijenta s mogućom povredom vratne kičme. Ako nema okulovestibularnog refleksa, prisutna je lezija ponsa, medule ili rjeđe III, IV, VI ili VIII živca. Za razliku od okulocefaličnog refleksa, okulovestibularni refleks prisutan je i kod budnih pacijenata. U budnih pacijenata, ovaj refleks ne samo da uzrokuje devijaciju oka, već proizvodi i nistagmus u smjeru ubrizganog uha. Spora faza je prema injektiranom uhu, a brza faza je odsutna.


o  V Kranijalni nerv se može testirati kod komatoznog pacijenta testom refleksa rožnjače.


o  VII kranijalni nerv se može ispitati posmatrajući grimasu lica kao odgovor na bolni podražaj.


o  IX i X kranijalni nervi se mogu procijeniti ispitivanjem faringealnog refleksa.


o  Motorički sistem se procjenjuje ispitivanjem dubokih tetivnih refleksa, ispitivanjem otpora pacijentovih ekstremiteta na pasivne pokrete i ispitivanjem snage držanja i lokalnih pokreta povlačenja. Lokalni pokreti povlačenja mogu se izazvati bolnim podražajima. Lezije gornjeg motornog neurona karakteriziraju spastičnost. 


o  Senzorni sistem može se procijeniti samo posmatranjem pacijentovog odgovora ili izostanka odgovora na bolne podražaje u različitim dijelovima tijela, opet za to koristimo već prije pomenute GCS i FOUR skale.

 

Motorni odgovor kod bolesnika u komi može potpuno izostati. Međutim, razlikujemo 2 položaja tijela pacijenta koji nam ukazuju na lokalizaciju oštećenja. To su:

Dekoratikacijsko držanje tijela se sastoji od addukcije ruku uz fleksiju i hiperpronaciju podlaktica i šaka uz ekstenziju nogu. Znak je obično supratentorijalnih oštećenja duboko u hemisferama ili odmah iznad mezencefalona i ima bolju prognozu od decerebracionog položaja.

Decerebracioni položaj čine ekstenzija, addukcija i unutrašnja rotacija ruku, fleksija šaka i prstiju ruku uz ekstenziju nogu i unutrašnju rotaciju stopala. Takav položaj je obično posljedica oštećenja gornjeg dijela moždanog stabla i diencefalona. Ove položaje bolesnik zauzima spontano ili češće u odgovoru na bolne nadražaje.

LABORATORIJSKE ANALIZE

 

Svakom bolesniku s poremećajem svijesti preporučuje se napraviti osnovnu laboratorijsku analizu krvi i urina. To uključuje sljedeće pretrage:

 

-KKS, DKS                      - parametri upale

-serumski elektroliti    - ABS 

-GUK                              - vrijednosti karboksihemoglobina,sulfhemoglobina i methemoglobin

-urea i kreatinin           - amonijak

-jetrene probe             - test koagulacije

 

Također radimo i screening na najčešće toksične uzroke kome kao što su etanol, opijati, benzodiazepini, salicilati i paracetamol.

 

Kod pacijenata kod kojih sumnjamo na neki specifičan uzrok, a koji se može dijagnosticirati laboratorijski, indicirane su dodatne analize: krvni razmaz, hemokulture,hormoni štitne i nadbubrežne žlijezde, D-dimeri i sl.

 

Lumbalna punkcija (LP) je neizostavna pretraga kod pacijenata sa povišenom tjelesnom temperaturom i znacima infekcije centralnog nervnog sistema. Također je indicirana i kod pacijenata sa sumnjom na SAH (subarahnoidalno krvarenje) koji imaju negativan nalaz CT-a. LP se uglavnom izvodi tek nakon dobijenih nalaza CT-a kako bi se prije svega isključila ekspanzivna lezija i pomak i time izbjegla hernijacija.

 

RADIOLOŠKE PRETRAGE


Slikovni testovi pomažu ljekarima da precizno utvrde područja oštećenja moždanih struktura. Testovi mogu uključivati:

o  CT scan - može pokazati krvarenje u mozgu, tumore, moždane udare i druga stanja. Ovaj test se često koristi za dijagnozu i utvrđivanje uzroka kome.

o  CT-angiografija je odlična metoda za dijagnozu okluzije ekstrakranijalnih i intrakranijalnih krvnih žila. Podrazumijeva i.v. primjenu kontrasta tokom CT-snimanja i rekonstrukciju 3D slike moždanog krvotoka iz dobijenih snimaka. Ima prednost što se, u usporedbi s drugim oblicima angiografije, može brzo i jednostavno obaviti uz minimalan rizik i nelagodu za pacijenta.

o  MRI može otkriti moždano tkivo oštećeno ishemijskim moždanim udarom, krvarenjem u mozgu i drugim stanjima. MRI snimanja posebno su korisna za ispitivanje moždanog stabla i dubokih moždanih struktura.

o  EEG- elektroencefalografija - mjeri električnu aktivnost unutar mozga pomoću malih elektroda pričvršćenih za vlasište. Ovim testom se može utvrditi jesu li napadi uzrok kome.


HITNE TERAPIJSKE MJERE

 

Neposredna procjena i podrška dišnih puteva, disanja i cirkulacije trebaju se obaviti prije poduzimanja koraka za dijagnosticiranje ili rješavanje specifičnih uzroka kome, s tim da se može razmotriti odlaganje intubacije do primjene empirijske terapije kome.

 

Pacijenti u komi zahtijevaju hitnu hospitalizaciju na Odjelima intenzivnog liječenja zbog potrebe za mehaničkom ventilacijom i zbog aktivnog praćenja neurološkog stanja.


Tokom pregleda ili transporta pacijenta u komi mora se posebno voditi računa o mogućnosti postojanja traume vratne kičme te ,dok se trauma ne isključi, staviti okovratnik i imobilizirati pacijenta te ga prevesti do najbliže stacionarne ustanove gdje može dobiti adekvatnu njegu.


Prije svega moramo obezbijediti adekvatno disanje i cirkulaciju ( očistiti dišne puteve, odstraniti vještačke proteze, plasirati orofaringealni tubus i sl.). Ako i pored svih primijenjenih postupaka disanje ili aspiracija sekreta nisu zadovoljavajući potrebno je plasiranje endotrahealnog tubusa. Ukoliko se inspekcijom ili kontrolom gasnih analiza konstatuje da je oksigenacija krvi nedovoljna, pristupa se vještačkoj ventilaciji.

 

Kada smo zbrinuli vitalne parametre i obezbijedili protok kisika pristupa se primjeni empirijske terapije a s ciljem sprječavanja daljeg oštećenja centralnog nervnog sistema.

 

Empirijska terapija, često skraćena skraćenicom „D.O.N.T.“ sastoji se od IV dekstroze (glukoze), dodatnog kisika, IV naloksona i tiamina.

 

Pacijentu se odmah daje 50 ml 50 % glukoze i.v. i 100 mg tiamina i.v. (posebno ako postoji sumnja da se radi o Wernickeovoj encefalopatiji). Davanje glukoze je imperativ, obzirom da se ovim postupkom mozak štiti od eventualne hipoglikemije na koju su neuroni veoma osetljivi. Ova doza glukoze neće značajno pogoršati stanje bolesnika sa dijabetičnom komom, a izliječit će pacijenta u hipoglikemijskoj komi. Neposredno prije davanja glukoze uzima se uzorak krvi za određivanje glikemije.


Treba započeti terapiju kiseonikom kako bi se odmah ispravila moguća koma izazvana hipoksemijom.

Nalokson 0,5 mg i.v. ,sa ponavljanjem doze na 2-3 min, brzo poništava komu i respiratornu depresiju uslijed predoziranja opijatima , ali zbog kratkog poluživota mogu biti potrebne višestruke doze. Ukoliko do oporavka stanja svijesti ne dođe ni poslije dvije ili tri ponovljene doze mogućnost intoksikacije opijatima je isključena. 

Flumazenil 0,2 mg / min i.v. specifično antagonizira benzodiazepine, ali se rutinski ne daje empirijski jer može ubrzati napade koji su osjetljivi na benzodiazepine. Može biti indiciran u jatrogenoj komi uslijed viška primjene benzodiazepina.


Ako koma nastavi sa primjenom naloksona i dekstroze, treba razmotriti definitivno upravljanje dišnim putevima i disanjem.


Treba pristupiti IV pristupu sa dvije IV linije i agresivno upravljati krvnim pritiskom (posebno hipotenzijom). Kompletan skup vitalnih znakova, uključujući temperaturu i pulsnu oksimetriju, od suštinskog je značaja kako bi se izbjegla propuštena koma komplicirana teškom hipo- ili hipertermijom i hipoksijom. Pristupa se i uvođenju urinarnog katetera i nazogastrične sonde. Imobilizaciju vratne kičme treba održavati ako postoji bilo kakva sumnja na traumu.

 

Nakon sprovedenih navedenih mjera pristupa se detaljnoj dijagnostici uzroka kome a nakon dobijenih rezultata i etiološkoj terapiji.

 

Posebna pažnja se posvećuje njezi komatoznih pacijenata da bi se spriječio nastanak komplikacija. Parenteralna prehrana se započinje ali uz prevenciju aspiracije (npr. podizanje uzglavlja pacijenta), ako je potrebno radi se perkutana endoskopska jejunostoma. Veliku pažnju treba posvetiti njezi kože, zbog mogućeg oštećenja na mjestima najvećeg pritiska i nastanka dekubitusa. Lokalna primjena kapi i masti preporučuje se radi sprečavanja sušenja očne spojnice. Pasivne vježbe uz pomoć fizioterapeuta mogu umanjiti gubitak tjelesne kondicije, a pričvršćivanje ekstremiteta trakama ili dinamičko prekidanje pregibanja može spriječiti nastanak kontraktura.

 

PROGNOZA


Prognoza komatoznih pacijenata varira ovisno o uzroku, trajanju kome i samom pacijentu. Koma koja je posljedica trovanja narkoticima ima visoku stopu oporavka ako se hitno zatraži medicinska pomoć. Kome koje su posljedica povrede glave imaju veću stopu oporavka od kome povezane s nedostatkom kisika. Može biti vrlo teško predvidjeti oporavak kada je osoba u komi. Kao što bismo i očekivali, što je duže osoba u komi, to je prognoza lošija. Bez obzira na to, mnogi se pacijenti mogu probuditi nakon mnogo vremena u komatoznom stanju. Međutim, oni mogu imati značajne smetnje u razvoju.


ZANIMLJIVOSTI



Rezultati zajedničke studije otkrili su kakav utjecaj imaju poznati glasovi - roditelja, braće i sestara koji pacijentu pričaju poznate priče pohranjene u dugotrajnoj memoriji. Oni pacijenti koji su čuli poznate priče koje su članovi porodica ponavljali četiri puta dnevno tokom šest sedmica, putem snimaka puštenih preko slušalica, znatno su se brže oporavili i imali bolji oporavak u odnosu na pacijente koji nisu čuli priče, prenosi studija. "Vjerujemo da slušanje tih priča vježba dijelove mozga odgovorne za dugotrajna sjećanja. Kao rezultat toga, pacijenti u komi mogu se lakše probuditi, postati svjesniji svog okruženja i početi reagovati na razgovore i upute. Poznati tretman glasova takođe koristi porodicama. Članovi porodica se osjećaju bespomoćno i bez kontrole kada je voljena osoba u komi a ovo im daje osjećaj kontrole nad oporavkom pacijenta i šanse da budu dio liječenja." Nikada ne gubite nadu.

 

Bio je to jedan kratak članak o osnovnim tezama vezanim za stanje kome. Opširnije i detaljnije ćemo neki drugi put.

 

 

REFERENCE:

 

1.    https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/coma/diagnosis-treatment/drc-20371103

2.    http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/neurologija/stupor-i-koma

3.    Diferencijalna dijagnoza poremećaja svijesti Mudrovčić, Monika Master's thesis / Diplomski rad 2016 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, School of Medicine / Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:208175 Rights / Prava: In copyright

4.    https://radiopaedia.org/articles/subdural-haemorrhage?lang=us

5.    Neurologija za studente medicine, Vladimir Kostić, Medicinski fakultet Beograd, 2018.

6.    https://www.webmd.com/brain/coma-types-causes-treatments-prognosis , Reviewed by Christopher Melinosky on September 14, 2020

7.    https://www.webmd.com/brain/coma-types-causes-treatments-prognosis

8.    https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28187795/

9.    https://www.nm.org/healthbeat/medical-advances/family-voices-coma-care

10. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2719522/

Značaj dojenja i izdajanja – klinička perspektiva za zdravstvene radnike

By ABCDoktori • April 9, 2025
Dojenje je više od nutritivne podrške – ono je temelj optimalnog rasta i razvoja djeteta, ali i važan faktor u očuvanju zdravlja majke. Kao zdravstveni radnici, naša je dužnost da prepoznamo kliničke i psihološke aspekte dojenja i izdajanja, da pružimo tačne informacije, te da aktivno učestvujemo u zaštiti, promociji i podršci dojenja. Majčino mlijeko je živa tekućina – bogata imunološkim faktorima (IgA, leukociti, lizozimi, laktoferin), probiotskim komponentama i specifičnim nutrijentima optimalno prilagođenim dobi i potrebama djeteta. Kolostrum, prve kapi mlijeka, sadrži visoke koncentracije imunoglobulina i djeluje kao "prva vakcina". Hormoni uključeni u proces laktacije uključuju: Prolaktin – stimulira proizvodnju mlijeka Oksitocin – omogućava otpuštanje mlijeka putem refleksa otpuštanja (let-down reflex) Izdajanje predstavlja ključni alat u održavanju laktacije kada dojenje nije moguće direktno. Indikacije za izdajanje uključuju: Bebe koje ne mogu sisati (npr. prijevremeno rođene, bolesne) Razdvojenost majke i djeteta (npr. hospitalizacija) Potreba za povećanjem produkcije mlijeka Uklanjanje viška mlijeka kod prepunjenih dojki ili mastitisa Moderno izdavanje se najčešće provodi pomoću električnih pumpi – jednostrukih ili duplih – a pravilna higijena i pravilno skladištenje mlijeka su od ključnog značaja! Kako to izgleda u praksi? Nažalost, u mnogim zdravstvenim sistemima podrška dojenju često se svodi na formalno spominjanje „važnosti majčinog mlijeka“ bez konkretnih savjeta, empatije i vremena da se žena zaista osjeti podržano. Kliničke prednosti dojenja Za dijete: Smanjuje incidencu infekcija (gastrointestinalnih, respiratornih, urinarnih) Smanjuje rizik od SIDS-a Poboljšava neurokognitivni razvoj Ima dugoročne koristi: manji rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 1 i 2, alergijskih bolesti Za majku: Brža involucija materice i smanjenje postpartalnog krvarenja Niži rizik od raka dojke, jajnika i dijabetesa tipa 2 Pomaže u regulaciji tjelesne težine nakon poroda Jača emocionalnu povezanost s djetetom Evo kako to, nažalost, izgleda u praksi kod nas i u sličnim okruženjima: Žena rodi, često iscrpljena, prepadnuta. Prvi podoj se preskoči, niko joj ne pokaže kako da pravilno prisloni bebu, a ako beba ne sisa odmah – majci se govori da „nema mlijeka“. Ako insistira na dojenju, često se susretne s pasivno-agresivnim komentarima. Umjesto da joj se pomogne da se opusti i uhvati ritam sa bebom, bebi se nudi formula „da se ne muči“. U najboljem slučaju dobije štur savjet „samo stavljaj često na dojku“, bez uvida u tehniku, bolne bradavice, prepunjenost dojki, ili stvarnu procjenu unosa mlijeka. Ako dođe do problema, često joj se preporuči da „pređe na adaptirano“. Ako majka izdoji i donese mlijeko za hospitalizovanu bebu, često se to mlijeko ne iskoristi ili se ne zna pravilno skladištiti. Ljekari i sestre često nisu obučeni za savjetovanje o dojenju, niti to smatraju svojim poslom. Ponekad se čak omalovažava trud majke koja izdoji kao „pretjerivanje“. Majka se osjeća usamljeno, zbunjeno, pod pritiskom – s jedne strane „mora dojiti“, a s druge „niko joj ne pomaže“. Niti ima jasne upute, niti emocionalnu podršku, i često na kraju odustane – uz osjećaj krivice. Kako bi trebalo da izgleda? Zdravstveni radnici obučeni za savjetovanje o dojenju Prva pomoć kod problema (mastitis, ragade, hipogalaktija) Jasne i provjerene informacije (ne mitovi i lična uvjerenja) Podrška izdajalicama i majkama koje su razdvojene od beba Empatija – slušanje bez osuđivanja Kako se možete edukovati da svojim pacijenticama pružite prave informacije? Zdravstveni radnici su često prvi (i jedini) izvor informacija za majke. Zato je važno da ono što im kažemo bude zasnovano na dokazima, oslobođeno mitova i dobrobrih namjera koje mogu štetiti. Dobra vijest je da edukacija iz ove oblasti postoji – i dostupna je! 1. Osnovna edukacija o laktaciji i dojenju Kursevi i radionice za medicinske sestre, tehničare i ljekare (online i uživo) Primjeri: UNICEF & WHO Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI) – 20-satni kurs Lactation Education Resources (LER) – online kursevi sa certifikatima Edukacije od strane IBCLC savjetnica (International Board Certified Lactation Consultant) 2. Upoznavanje sa preporukama po svjetskim standardima Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) – preporučuje isključivo dojenje do 6 mjeseci, uz nastavak dojenja do 2. godine i duže Američka pedijatrijska akademija (AAP), European Society for Paediatric Gastroenterology, Hepatology and Nutrition (ESPGHAN) – redovno izdaju ažurirane smjernice 3. Praktične vještine koje možete savladati Prepoznavanje pravilnog položaja i prihvata Procjena učinkovitog sisanja Rješavanje problema: ragade, mastitis, hipogalaktija, prepunjenost Savjeti za pravilno izdajanje i čuvanje mlijeka Kako pružiti emocionalnu podršku, ne samo kliničku 4. Preporučiti pacijenticama edukacije sa certificiranim savjetnicima za dojenje - to su često dule, medicinske sestre i drugi. Za dalje čitanje: Infant and young child feeding: Model Chapter for Textbooks for Medical Students and Allied Health Professionals https://www.who.int/publications/i/item/9789241597494 WHO Recommendations on Breastfeeding (2023) https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/breastfeeding American Academy of Pediatrics (AAP) Policy Statement: Breastfeeding and the Use of Human Milk (2022) https://doi.org/10.1542/peds.2022-057988 Academy of Breastfeeding Medicine (ABM) – Clinical Protocols https://www.bfmed.org/protocols Proper Storage and Preparation of Breast Milk https://www.cdc.gov/breastfeeding/recommendations/handling_breastmilk.htm LactMed (U.S. National Library of Medicine) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK501922/

Ermedina Ćosić r. Mulalić - anomalni utok plućnih vena i ASD

By dr. Arnela Ćosić-Fako: dijete djeteta sa urođenom srčanom manom • March 1, 2025
Rođena jednog hladnog zimskog jutra, igrom slučaja u jednom selu kraj Stoca kao sedmanče davne 1962. godine. Sva njega koja je potrebna jednom prematurusu je uskraćena. Kada su se stekli uslovi za putovanje vraćaju se u Sarajevo gdje je ustanovljena srčana mana a izgledi za njeno preživljavanje gotovo nikakvi. Moja majka imala je anomalni utok pulmonalnih vena i ASD. Obišli su sve centre bivše Jugoslavije, pregledana i od strane u to doba najčuvenijeg hirurga, Isidor Papo koji je bio lični Titov ljekar. On je rekao da ne može pomoći i da su šanse male... Medjutim, ona je rasla i borila se, plavičasta, mršava i slabašna bezbroj puta hospitalizirana na Pedijatrijskoj klinici Jezero. Iz bolničkog kreveta obavljala i školske obaveze. U njenoj četrnaestoj godini 1976. u Ljubljani je obavljen operativni zahvat, a zbog nekih komplikacija u prvih 24 sata i reoperacija. Sve je je preživjela. Oporavak je bio dug, preko pola godine je bila u bolnici a veći dio toga vremena u intenzivnoj njezi. Njen život je uveliko olakšan nakon toga ali je ona vec imala razvijenu hipertrofiju i permanentnu FA. Cijeli život je provela na diureticima i antiaritmicima. Ostvarila se i kao supruga i majka iako je trudnoća za nju bila zabranjena i predstavljala je veliki rizik. Kasnije u životu susrela se sa brojnim i drugim zdravstvenim tegobama, ali se borila.. Srce moje lavice je prestalo kucati 2020. U spomen na moju rahmetli majku i njenu životnu borbu, iako su mogućnosti za liječenje tada i sada neuporedive, mislim da su ta malena srca ne samo morfološki drugačija, nego su drugačija i u svakom drugom smislu, jača su, to su srca malenih boraca... 

Tajra Osmanović - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By Belma Ramić Osmanović • March 1, 2025
Zovem se Belma, majka sam jedne prelijepe djevojčice koja se zove Tajra. Prošli smo jako težak put i ovom prilikom želimo dati podršku roditeljima koji prolaze isto. Tajra ima 3 godine i njena dijagnoza je HRHS. Dolazimo iz malenog mjesta Srednje blizu Ilijaša. Moja trudnoća je bila uredna, išla sam redovno na preglede, sve je bilo u najboljem redu do 7 mjeseca. Sjećam se, bio je 07.07.2021. godine kada sam otišla na redovnu kontrolu nadajući se da će sve biti uredu kao i uvijek. Međutim, doktorica je imala jako zabrinut pogled dok je vršila pregled... to me jako uplašilo te sam je upitala da li je sve uredu, a ona onako zabrinutim pogledom, blijedim licem, reče da je uočila neku promjenu na srcu i da nije sigurna o čemu se tu tačno radi, pa me šalje na dodatne pretrage. U tom trenutku nisam bila svjesna šta se dešava, jel ja to dobro čujem? Nakon obavljenog pregleda kod doktora fetalne ehokardiografije, dobijam informaciju da moja beba ima tešku srčanu manu, tačnije hipoplastično desno srce. Za mene je u tom trenutku svijet stao. Prva pomisao mi je bila "Zašto baš ona, zašto baš nama da se ovo desi? "... Jednostavno doživjela sam šok, i sad kad se sjetim tog dana, obuzme me neka jeza i nemir. Naš put od saznanja mane pa do danas je bio dug i težak. Tajra je rođena 15.11.2021. u 16:08h, teška 2100kg, visoka 48cm. Moja mala pahuljica.. 

Emin Mušinović - moj put sa urođenom srčanom manom - ALCAPA

By Samra Mušinović • February 22, 2025
Moje ime je Samra Mušinović. Majka sam dječaka Emina koji sada ima 8 godina, rođenog sa urođenom srčanom manom po nazivu ALCAPA (anomalno odvajanje lijeve koronarne arterije od pluća). 04.12.2016. postaje naš najsretniji dan, na svijet dolazi naš Emin, zdrava i uredna beba kako je kroz sve preglede u toku trudnoće konstatovano od strane doktora. Našoj sreći nema kraja. Te okice su bile naljepše na cijelom svijetu. Kako nam je Emin prvo dijete nisam puno znala o postupcima, pokretima, ponašanju i simptomima novorođenčeta, ali brzo nakon poroda (5 dan) primjetila sam da beba ne diše dobro. Odlazimo na kontrolni pregled u bolnicu „Safet Mujić“ gdje dežurni pedijatar utvrđuje da je sve uredu i da su to „normalne reakcije“. Vraćamo se kući i nastavljamo normalno da se ponašamo uz ubjeđenje da je sve uredu. Iz dana u dan pojavljivali su se sve češći problemi i simptomi kao što su ubrzano disanje, plavilo na usnama, grčenje itd. 31.01.2017. ponovo odlazimo u bolnicu zbog velikog plavila na usnama, čudnog gubitka glasa u toku plača i otežanog disanja, gdje ponovo dežurni pedijatar ne daje konkretnu dijagnozu i brzo nas vraćaju kući. 06.02.2017. do sada najgori dan, Emin diše ali nikako ga nismo mogli probuditi, panično odlazimo u istu bolnicu gdje nas prima šef pedijatrije dr. Šehović i ostajemo na posmatranju tri dana gdje nikako nije uspostavljena konkretna dijagnoza a beba je bila sve lošija. Treći dan nas šalju na SKB Mostar, gdje je odmah po prijemu i obavljanju prvih pretraga jedna doktorica otvorila na računaru sliku Eminovih pluća i samo izgovorila „pozovite kardiologa“. Uporedo se rade razne pretrage i smještaju nas na odjel pedijatrije gdje se nakon kratkog vremena pojavljuje dr. Vlado Jegdić, predstavlja se i upoznaje nas da će izvršiti kardiološki pregled srca. Iznenađeno i zabrinuto lice doktora dok gleda u monitor koji mi ne razumijemo, bilo je više nego sumnjivo. Nakon nekoliko minuta pregleda doktor nam saopštava užasnu činjenicu da naš Emin ima jako tešku srčanu manu, da je stanje loše i da moramo što hitnije prebaciti dijete u neke veće zdrastvene ustanove. U haosu koji nas je zadesio ni slutili nismo da smo upoznali jednog od glavnih spasioca našeg Emina, koji je odmah djelovao da postojeće stanje koje je loše ublaži koliko može, smješta bebu na odjel intezivne njege i odmah pristupa organizaciji transporta, pratnje i prijema na UKC Sarajevo, što se i dogodilo u ranim jutarnjim satima narednog dana. U Sarajevu ostajemo narednih mjesec dana gdje je potvrđena srčana mana katerizacijom srca koju je uradio dr.Mirza Halimić. Razdoblje od 30 dana za nekoga nije dugo, ali je za nas bilo kao vječnost. Gledati svoje dijete od samo par mjeseci života na kojem je prikopčano mnogo aparata, braonila, cjevčica je nešto što nijednom roditelju ne bi poželjela. Dani isčekivanja, nadanja, molbi upućivanih dragom Bogu da ti spasi najvoljenije su trajali kao vječnosti. Pozivi rodbine, prijatelja, su davali neku snagu, davali nam doznanja da nismo sami. U bolnici upoznajemo i druge roditelje koji su u istoj borbi kao i mi, sa različitim dijagnozama. Shvatamo da smo jedno poglavlje naših života završili, sada ide drugo, puno drugačije, odlučnije, borbenije, ali stalno uz nadu da će proći, da će biti sve dobro, nismo se predavali i padali u depresiju jer smo znali da tako nećemo pomoći svom djetetu. Iz Sarajeva Emin i ja odlazimo za Tursku u bolicu Acibadem 06.03.2017. godine sanitetski letom. Naredna dva dana smo bili u sobi gdje se rade razne pretrage. Dolazi 8.mart, dan žena i moj rođendan, ništa od toga mi nije na pameti, ništa mi nije važno, moja misao je samo uz Emina i njegovo srce. Sve mi je strano, jezik ne znam, gledam u lica doktoa, sa njihovih pogleda pokušavam saznati stanje. Izrazi lica nisu obećavali. Prevodioc mi saopštava vijest koja ledi krv užilama, Eminovo srce radi samo 17%, stanje je teško i ne daje nadu da će preživjeti. Doktor je rekao da dođe otac iz Bosne, kako bi dijete vidjeo vjerovatno posljednji put. To su riječi koje i dan danas odzvanjaju u ušima. Operacija je počela, trajala je 10 sati, doktori ulaze izlaze, ništa ne znaš, stanje koje se ne može opisati riječima. Poslije operacije doktor izlazi i prevodioc kaže da je operacija završena, da je najvažnije da srce kuca, ali da je stanje teško, da još ništa ne obećava. Uvode nas u salu da vidimo Emina, njegovo malo tijelo je prikopčano na aparate, od njih skoro da ga i ne vidimo. U tom momentu osjećanja su izmješana, sreća jer je preživio operaciju a s druge strane strah šta i kako dalje.

Sara Kličić - moj put sa urođenom srčanom manom -VSD

By Lejla Kličić • February 18, 2025
Moje ime je Lejla Kličić, iz Cazina sam, imam dvije kćerke, a jedna od njih – starija djevojčica Sara, ima urođenu srčanu manu. Sara je rođena 24.01.2020. godine u Bihaću, kao dijete iz uredno vođene trudnoće, te joj je nakon rođenja, po pregledu pedijatra ustanovljena srčana mana – VSD. Dolazak bebe je sam po sebi nešto sasvim novo i suviše emotivno za svaku majku, a kada naknadno saznate da postoji „neki problem“ onda je sve skupa još teže. Miješali su se osjećaji - velika ljubav i još veći strah, strah za dijete i sve ono što slijedi. Sigurna sam da su u 99 % slučajeva prvo na umu pitanja „Zašto baš mom djetetu?“, „Zašto baš ja?“ i sl. Međutim, kada prihvatite dijagnozu djeteta i uhvatite se u koštac sa životom, odlučni u namjeri da savladate sve što dolazi, onda se problemi više ne nazivaju problemima, nego izazovima. Sa 7 mjeseci Sara je imala prvu operaciju u Sarajevu. Usuđujem se reći da je bila samo djelomično uspješna jer joj je produžila život, ali ne i riješila problem. VSD ili „rupica“ na srcu nije zatvorena, a doktorica u Beogradu rekla nam je da je njena mana kompleksnija, i da je pored VSD-a tu i „propuštanje“ mitralne valvule (zalistak).

Operacija srca u Linzu (Austrija) - savjeti za roditelje

By Senka Kulenović Delić-Redžepagić • February 18, 2025
Dragi roditelji, naša beba je uspješno operirana 17.04.2023. godine u Linzu. Pišem kako bih dala korisne informacije na jednom mjestu za roditelje koje ovo sve tek čeka s nadom da će im biti od pomoći SMJEŠTAJ: Kada Vašoj bebi bude odobrena operacija, dobit ćete prijedlog od bolnice da se smjestite u Teddy House ili u Harry's Home. Mi smo vrijeme proveli u oba smještaja. Teddiju se javite odmah, pa i ako ne budu imali odmah mjesto, sačekajte, zna se brzo osloboditi kroz par dana. Harry's Home - smještaj tipa apartmana sa kuhinjom, kupatilom, bračnim krevetom, te možete tražiti kinderbed. Doručak i veš mašina se odvojeno plaćaju. Njihov doručak je oko 13€ po osobi, pa se ne isplati na duže staze, ali kuhanje u sobi je moguće. Imaju svoj parking i prodavnice u blizini. Čisto je, moderno, uredno i ljubazni su. Udaljeni su oko 15 min vožnje autom od bolnice. Po meni je ovo bolja opcija ako dolazite na dan, dva (tipa na kontrolu i slično). Njihov mail je: linz@harrys-home.com (iz bolnice šalju neki nevažeći mail pa koristite ovaj). Teddy Haus - definitivno bolja opcija na duže staze, što zbog cijenovne pristupačnosti što zbog blizine (3 min pješice). Smještaj je zaista vrlo čist i uredan, moderno opremljen svim mogućim potrepštinama i na tome nisu štedili, i to se posebno vidi na kuhinji. Koncept je takav da svaki sprat ima 4 spavaće sobe (dobijete svoj ključ), a ostale prostorije (kuhinja, toalet muški i ženski te kupatilo) su zajedničke. To je ujedno i jedina mana po meni, odnosno dijeljenje kupatila sa još tri porodice. Međutim, čišćenje je redovno svaki dan osim subotom i nedjeljom. Dobijete peškire i posteljinu, na raspolaganju su vam i pegla, daska za peglanje, usisivač, grijači bebi bočica i sl. U kupatilu se nalazi veš mašina/sušilica koju možete koristiti po cijeni od 1,5€ po korištenju. U blizini se nalazi parking koji možete koristiti po cijeni od 3,5€ na dan, te svakako tražite tu opciju od Teddy Haus osoblja. Prije dolaska se prijavite za membership, tako vam smještaj po danu bude 15€, umjesto 25€. Membership košta 25€ godišnje. Mail je: n.sykora@herzkinder.at BOLNICA: Cijela zgrada je pokrivena WiFi-jem koji radi odlično. Ambulatorni pregled - s ovim smo zaista bili oduševljeni, sve ide vrlo brzo i organizovano, nama su za samo 3 sata završili opšti pregled, mjerenje, EKG, UZ srca, glave i abdomena te briseve. Na recepciji ambulante imate jednu finu ženu iz BiH što je super ako ne govorite ni engleski ni njemački. Gospođa koja radi na EKG također govori naš jezik i izuzetno je fina. Pedijatrijska ambulanta se nalazi u prizemlju MED Campusa IV (što je ujedno i glavna zgrada). Interna - nalazi se na MED Campusu IV na četvrtom spratu. Beba i ja smo bili tu smješteni dan prije operacije. Iako je soba za dvije mame i dvoje djece, ja sam bila sama. Čisto, uredno, imate kupatilo (turski tuš, umivaonik i šolju), krevete, mjesto za presvlačenje sa ugrađenom kadom te odvojeno mali umivaonik sa ormarićima. Oni će vam objasniti šta sve trebate raditi te će vas posjetiti bebin kirurg i anesteziolog i detaljno vam objasniti kakav zahvat planiraju uraditi. Dobit ćete doruĉak, ručak i večeru. Ponesite svoje bočice i izdajalicu, ali mislim da imaju i oni svoje ako želite. Intenzivna - se nalazi na MED Campusu III (zgrada pored - prizemlje). Nakon boravka na internom, sestra vas vodi na intenzivnu njegu gdje predajete bebu. Najpametniji savjet koji vam mogu dati je da za vrijeme operacije (koje traju u prosjeku 5-7 sati, plus nekoliko sati anesteziološke pripreme, kopčanja na aparate i sve ostalo) iskoristite vrijeme i NE PROVODITE ga u bolnici ili u smještaju. Iako vam na prvu neće biti do toga, natjerajte se da posjetite neku znamenitost, centar grada ili Plus City (njihov veliki shopping centar van grada), možda kupite vašoj bebi neki lijep poklon - nama je vrijeme puno brže prošlo i nismo, barem na trenutke, razmišljali o operaciji koja je bila u toku. Odmah po završetku operacije, nazvat će vas da vam jave rezultate, i dijete ćete moći na kratko vidjeti sat vremena od operacije. Vjerovatno već naredni dan ćete imati priliku posjetiti bebu na duže, i to čak od 13:00 - 18:00 te od 19:00-21:00. Dobit ćete i pamflet na hrvatskom jeziku. Većina sestara i svi doktori govore engleski i izuzetno su susretljivi i ljubazni. Kardiologija - nakon intenzivne, dijete će biti smješteno na neki od odjela - pedijatrijsku kardiologiju ili u dječiju bolnicu, zavisno od mjesta. Dječija kardiologija se nalazi na MED Campus IV na trećem spratu. Imajte na umu da Vaš boravak s bebom zavisi od njihovih kapaciteta te da se prednost daje roditeljima starije djece. Nakon intenzivne, za mene nije bilo mjesta prva dva dana te je beba bila smještena sa drugom bebom u sobi, a suprug i ja smo mogli biti s njom od 09:00 - 21:00 neprestano. Danas mi je ponuđeno da ostanem sa bebom - dobili smo privatnu sobu koja ima i svoje kupatilo, opremu (pelene, šprice, dude, peškire, posteljinu, grijač bočica, lijekove, 2 sudopera i kadicu). Prehrana funkcioniše po principu da vam donesu papir sa mogućnostima izbora za svaki dan (ručak i večera) u sedmici i za ta dva obroka na raspolaganju imate "normalni", dijetalni i bezsvinjski obrok. Po ovotjednom, mogu reći da je ponuda raznovrsna i nema ponavljanja jela. Na Odjelu rade i dvije gospođe - jedna iz BiH i druga iz Crne Gore, obje su susretljive i fine. Dodatne napomene za kardiologiju: - imaju svoje "hospital-grade" Medela izdajalice koje su super, a saznala sam kasno da sam iste mogla tražiti i dok mi je beba boravila na intenzivnoj; - požalila sam se na smanjenje mlijeka, i odmah sutradan su mi doveli sestru koja je ekspertica za dojenje i izdajanje na konsultacije; - nakon vađenja katetera iz vrata, beba je zbog bolova i neugode izbjegavala okretati glavu ulijevo, što sam usputno spomenula sestri - odmah su doveli fiziotarapeutkinju koja nam je pokazala kako olakšati bebi; - u sklopu svake bolniĉke zgrade imate sobu - kapelicu, te osoblje iz Crkve koji su na raspolaganju ukoliko vam je potrebno da s nekim porazgovarate, a koji će vas posjetiti i u sobi i pitati vas da li ste za razgovor; - u zgradi se nalazi i bogata biblioteka - knjižniĉarka će vam isto možda doći i ponuditi knjige za ĉitanje; - na raspolaganju imate i Baby Björn njihalice za bebe, a za starije i dječiji auto kojim se voze gore-dole niz hodnik HRANA Kafeterija - U Teddy Hausu obavezno tražite da vam daju karticu za bolničku kafeteriju. Ona se nalazi na -1 u MED Campusu IV i možete ručati od 12:00 - 13:00. Na raspolaganju imate izbor između dva glavna jela (jedno mesno, drugo vegeterijansko) koja se mijenjaju svaki dan, salatu, supu i desert i to uz pokaz Teddy kartice plaćate samo 3,5€ po osobi. Za dodatnu cijenu imate i odličan izbor obrok salata sa dodacima koje sami kombinirate. Nama se hrana zaista dopala i ne tražite povoljniju opciju. Preporučujem dolazak oko 12:30, jer se do tad smanji gužva koju stvaraju studenti i bude ugodnije. Vikendom ne rade. Antonia Caffe - u blizini se nalazi ako propustite ručak u kafeteriji. Imaju pristojnu hranu, pizze, Budha bowlove, vege i slično, cijene su u prosjeku 10-13€. Vikendom ne rade. Kuhanje - u Teddy Hausu na raspolaganju uvijek imate kruh i namaze za doručak, a ručak/večeru možete praviti sami. U blizini se nalazi Spar, ali imate i druge (malo dalje) opcije. Prodavnice - rade svakim radnim danom osim nedjelje i praznika, osim Spara u Bahnhofu u slučaju nužde koji radi uvijek. Naš Spar radi do 18:00. LIJEKOVI: Po otpustu će djetetu biti propisana terapija. Savjetujem odlazak u obližnju apoteku Nica gdje ćete ih moći nabaviti. Imajte na umu da se lijekovi prave (naših nije bilo u prodaji) pa smo dva dana ostali duže dok su ih pripremili. U apoteci imate gđu Elu koja govori naš jezik pa nju tražite. Najbolje zamolite, iako nije praksa, da li vam mogu odmah dati onoliku kolicinu lijekova za broj mjeseci koji vam je propisan. Račune čuvajte, to možete refundirati. DODATNI SAVJETI: - kupite austrijsku tel karticu (najbolje u Hoferu njihovu HoT karticu) - da vas doktori mogu dobiti lakše + da imate internet gdje god se nalazite; - gorivo je nešto jeftinije u gradu nego na autoputu i vinjetu najbolje kupite odmah onu od 35€ za dva mjeseca; - ako imate malu bebu, ponesite i dajte sestri rukavice za nju jer vole da vuku silne cijevčice koje ih nerviraju i grebu sami sebe; - ukoliko dojite možete svoje mlijeko donositi bebi i oni će ga na svim odjelima vrlo rado preuzeti - imajte na umu da poslije operacije bebama se daje jako malo (tipa 20ml pa se povećava) tako da je najbolje ponijeti one vrećice za pohranu, a ako imate više od toga, zamrzavajte u Teddy-ju; - ukoliko ne govorite ni engleski ni njemački, instalirajte aplikaciju "Translator" koja glasovno prevodi Vaše riječi sugovorniku; Stvari za bebu: potrebno vam je samo onoliko za vrijeme koje ćete provesti s bebom van bolnice i možda za jednu noć na internoj - na intenzivnoj i kardiologiji preferiraju svoju odjeću, da ne bi izgubili vašu, mada možete ponijeti. Šamponi, pelene, maramice, toplomjer, čarapice, benkice su vam dostupne. Ponesite bebine igračke. Sve bebine lične stvari će oni markirati sa njegovim isprintanin imenom i podacima na poleđini da se ne izgube. POVRATAK I PROCEDURA: BiH (Federacija BiH): - po povratku se javiti u Fond, putem emaila ili uživo je moguće dobiti urnek izvještaja koji je potrebno ispuniti i predati 15 dana od otpusta. Dobit ćete i upitnik o zadovoljstvu pruženim uslugama. Potrebno priložiti prevedeno otpusno pismo, bankovni račun i raĉune koje obavezno čuvate radi refundacije (smještaj, prevoz, putarine, lijekovi i sl.). Prevoz se obračunava po sistemu dokaza - avio karta, ili ako idete autom priložiti račune za gorivo i putarine. Imate pravo i na dnevnice za dane koje niste proveli u bolnici sa djetetom. Hrvatska: - po povratku imate 15 dana obavezu Hzzu dostaviti prijevod otpusnog pisma i kopiju originala pošto to plaća Hzzo. Također čuvajte račune smještaja. Refundacija prevoza sa obračunava po najjeftinijoj povratnoj autobusnoj karti što oni izračunaju. Sve možete poslati putem maila.

Bakir Hodžić - moj put sa urođenom srčanom manom - HLHS

By Nerma Hodžić • February 16, 2025
Moje ime je Nermina Hodžić. Majka sam dječaka Bakira Hodžića (10 godina), rođenog sa urođenom srčanom anomalijom hipoplazija lijeve strane srca - HLHS. Rođeni i živimo u Sarajevu. Dijagnozu smo saznali dan poslije rođenja. Rođen je kao beba u terminu, 4.150 gr težak, 56 cm dug, po rođenju odmah proplakao, apgar 9/10. Spontan porod, druga beba iz uredne trudnoće. U trudnoći niko nije mogao vidjeti anomaliju. Prvi dan nakon izlaska, beba počinje brzo da diše, orošen hladnim i ljepljivim znojem, blijed. Tu noć smo ga odveli doktoru gdje nam je rečeno da sam bebi dala previše hape i da je došlo do greške u ishrani. Bebi sam dala 20ml hape, jer sam se trudila uspostaviti dojenje. Tek kasnije sam shvatila da moja beba nije imala refleks sisanja i da nije ništa dojio jer nije imao snage. Vratili smo se kući, da bi nakon 4 sata opet odveli bebu na kliniku gdje su ga odmah primili i odveli na intezivnu njegu. Tu su ga reanimirali i stabilizovali ga. Došao je tada ljekar dr. Halimić Mirza i polako nam je pojasnio šta je bilo sa našom bebom. Sječam se da smo muž i ja sjedili u čekaonici dok doktor nije došao i samo smo molili Boga da bude živ. Kada je doktor došao, objasnio nam je sve o njegovoj dijagnozi i dao nam nadu da će sve biti dobro. Nisam znala i dan danas ne znam kako sam se osječala. Kao da se dešava nekome drugom. U jednom momentu mi je doktor crtao na papir normalno srce, na drugi papir mi je crtao srce moje bebe, kojeg nije bilo pola, i aorta koja je trebala biti velika i debela kod njega je bila mala i tanka (hipoplastična). Sjećam se da sam pitala: "K ako će on živjeti sa ovakvim srcem?" On nam je onda objasnio da djeca sa tim anomalijama prolaze kroz tri vrste operacija, i da na kraju imaju jedan kvalitetan i normalan život. Nisam to mogla u svojoj glavi sumirati, tada, jer mi je zvučalo nemoguće. Ne, nakon crteža i prognoza. Tada je dr. Halimić rekao da beba ostaje na intezivnoj i da će se prebaciti na Univerzitetsku kliniku AKH-a Beč, gdje će mu se uraditi prva pd tri operacije. 18 dana je bio na mašini, stabilan i dobar, 18-ti dan smo prebačeni u Austriju, a 20-ti dan je operisan. Operacija je trajala 12 sati, ali je prošlo sve u najboljem redu. Na intezivnoj njezi je bio 10 dana, i tu počinju problemi. Dobija sepsu, opet ide borba. Uspjeli su ga stabilizovati, i nakon 18 dana intenzivne njege prebacuju nas na odjel. Na odjelu opet problemi. Srce neće da pumpa, velike količine tekučine gubi, srčani ritam preko 300/min, jedna, druga, treća, četvrta transfuzija, 4 transfuzije albumina, 18 vrsta lijekova u perfuzomatima, doktori stalno ulaze i izlaze, razina kisika opada.... jedan korak naprijed napravimo, pet se vratimo unatrag. Sjećam se da mi je jednom tehničar ušao sa doktorima u sobu i rekao: " Mama, šta god bilo večeras sa vašim sinom, znajte da smo ovdje uz vas". Nisam ih registrovala šta mi pričaju, niti zašto, jer sve što sam ja radila je bilo gledanje u njega i u aparate iznad njega. Izdržali smo do jutra, preživio je, i došli su po njega da ga vode na intezivnu opet. Tada sam zamolila sestru da mi dopuste samo malo da ga držim, da ga pomilujem i pomirišem, da ga osjetim u rukama jer ga nisam uzela čitav mjesec. Namjestili su mi stolicu i dali mi ga. U momentu kada sam ga prinijela usnama, počela sam plakati nakon mjesec. Suze nisam pustila prije toga.. Ljuljala sam ga i ljubila, i u jednom momentu mom Bakiru su se vitalni parametri počeli vračati u normalu, sa 300-500 otkucaja na 100, saturacija sa 50 na 70%, on se zarumenio i lijepo počeo disati. Tada mi doktor dolazi nakon nekoh 4 ili 5 sati i kaže: "M ajka, nemojte ga ispuštati iz ruku, vi mu trebate ." I nisam... Nisam ga pustila nikako danima dok me nije opalio panični napad. Držala sam ga u rukama, i samo sam u jednom momentu osjetila kako nemam snage u lijevoj ruci, kako mi trne ruka i brada.. Pritisnem dugme za sestru, ona kada je došla uzima Bakira iz ruku i pita me šta je bilo. Ja nisam mogla da odgovorim, jer nisam imala sposobnost govora jer mi je sve utrnulo i jezik i lice i brada i ruke i noge. Nakon toga počinjem nekontrolisano da se tresem, čitavo tijelo, da su morali da me odnesu na krevet jer nisam bila u stanju sama hodati. Dali su mi nešto za smirenje i ja sam zaspala. Srce se smirilo, sve se malo ustabililo, ali tada Bakir dobija epi napade. Hitni CT pokaže promjene u vidu mikroishemijskih poremećaja. Na terapiji Keppra bio je dvije godine, i nikada se više nisu napadi ponovili. Druga operacija (Glenn)... Bakir ima 5,5 mjeseci, odlazimo na drugu op, koja protiče super, ali dolazi do komplikacija postoperativno. Hematom na Glennu, kojeg su hitno riješili dok je bio na intenzivnoj njezi. Poslije toga, na odjelu, hilotoraks lijevo, atelektaza lijevog plućnog krila, posebna hrana Monogen)… još mi kažu da ću ga morati hraniti na sondu. " Ma nema ništa od toga" , govorim im. Ja sam njega navikla da pije Monogen hapu jako neukusna i bljutava) na flašicu. Mjesec dana bolnice poslije Glenna. Treća operacija (Fontan)... E Fontan... Fontan je jedno čudo. Nisam vjerovala kada su mi ljekari govorili da ću ja znati kada je vrijeme za Fontan. Moj Bakir neposredno prije operacije nije mogao uz tri stepenice da se popne odmah se zamori, poplavi i sjedne. Sa 6 godina Baki dobija novu cirkulaciju. Operacija je trajala neka 3 sata, posoperativno je super sve prošlo. Samo što sam upozorila sestre na njega da se sam ekstubira. Nazvala sam tu noć da vidim kako je sestra mi je rekla da je super, i da se sam ekstubirao. Sutradan smo otišli muž i ja i kada smo ulazili na int.njegu čuli smo ga kako se svađa sa nekim, kad ono sestra koja ga je presvlačila, nije joj dao da ga obuče, htio je da ga ja prevučem. Bili smo u bolnici isto mjesec dana i na kraju otišli kući. Nedugo nakon toga počinje pandemija COVID-a. Moj Bakir dobija jaku infekciju gornjih disajnih puteva, ali nije izolovan COVID. 7 mjeseci poslije Fontan op., Bakir dobija plastični bronhitis. Nova borba, koja traje i dan danas. Plastični bronhitis je u biti poremečaj u limfnoj drenaži, usljed operacija i oštećenja limfnih puteva. Kod njega se manifestuje jakim opstrukcijama u disajnim putevima, tj. nakupljanjem cast-a. To je sadržaj gust i ljepljiv kao žvaka, a opet mekan kao spužva. Uglavnom, kako sam ja shvatila to je jedan vid propadanja Fontanove cirkulacije, a krajnji vid izlječenja te komplikacije je transplantacija srca. Njemu najbolje pomogne u tim napadima inhalacija Alteplaze (trombolitik)… koji odlijepi taj sadržaj i Ventolin sa 3%NaCl, da bi lakše iskašljao. Bakir je već godinu i po bio miran po pitanju tih opstrukcija, i prije mjesec dana mu se opet vratilo kako su počele oscilacije u vremnskim prilikama. Ja sam poslije Bakira rodila još jednu djevojčicu i to za vrijeme COVID-a. Uredna trudnoća, naravno obavila sam sve moguće pretrage vezane za razvoj, i hvala Bogu na kraju je sve bilo uredno. A kako je meni bilo? Iskreno, ne znam. Mislim da je mene lično kroz čitavo ovo putovanje koje je trajalo i traje i dan danas osnažila samo vjera u Boga. Bakira svi u porodici doživljavamo kao sasvim normalno dijete jer on to i jeste. Jako je aktivan, trenira fudbal, pametan je, ide u školu, 4 je razred, voli tjelesno najviše od svih predmeta, ima super društvo, voli se igrati i jako je duhovit. Nema nikakvih intelektualnih poteškoća hvala Bogu. Muž i ja smo shvatili da je adrenalin ono što ga pokreće. Samo neka je ekstremno. Sad ovo ljeto je naučio da roni na moru, i bez problema zaroni u dubinu do 3 m. i izroni, kada smo na moru ne izlazi iz vode, voli da skače sa stijena, sa skakaonica, sa pedalina... Ne mogu reći da me neke situacije ne izbace iz tračnica, ali to je tako u životu svakog roditelja koji ima dijete sa nekom anomalijom. Bilo fizičkom ili psihičkom. Moja sreća zaista je bila ta što sam ja kroz te operacije sa njim u bolnici imala i psihološku pomoć i podršku 2-3 puta sedmično u sklopu njegove rehabilitacije. Vjerujem i znam da mi je to održalo zdrav razum. Ja sam lično tip osobe koja je išla kroz zid glavom da bi svom djetetu pružila neophodnu pomoć i njegu I nema toga što me može zaustaviti kada je u pitanju traženje lijeka i pomoći, ne samo za njega, nego za sve troje. Šta bih poručila roditeljima? Poručila bih im sljedeće - Nema odustajanja!! Nije sve tako strašno. Jeste teško, bilo je teško, teško je i biće teško. Ali hvala Allahu na svemu i na svakom stanju. Od nečega ovako teškog uvijek ima teže. Koliko oni u svojim najslabijim momentima mogu nama da daju snage da guramo i borimo se nismo ni svjesni. Onog momenta kada se pomirite sa dijagnozom svog djeteta, i kada shvatite da ste tu gdje jeste, nema nazad, idete naprijed A naprijed vas čeka sunce, zelena livada, mir i smiraj. Naprijed vas čeka jedno biće prepuno ljubavi, sreće i milosti. Čeka vas vaša nagrada za koju ste se borili toliko teško, i toliko jako da ste mislili da nikad neće osvanuti dan kada će sve biti uredu. Dani i dani, mjeseci i godine su pred nama ako Bog da, a naše je samo da se zahvalimo dragom Bogu što je baš nas odabrao da budemo roditelji našim srčekovcima. Ne može to zaista svako. Kako moje dijete doživljava svoje stanje? To i jeste ustvari stanje, nije bolest. On sam za sebe kaže da je superheroj. Mislim da to sve govori o njemu. Nekad, ali nekad zaista osjetim da je pomalo anksiozan, pogotovo nakon što dobije ove optrukcije. On se toliko nasekira što ne može nekad da to iskašlje ili se nasekira ako počne kašljati hoće li moći zaspati, ali mi to uspijemo nekako prebroditi i preći preko toga. Zaista ja njim razgovaram kao sa odraslom osobom jer je jako pametan i inteligentan i razumije dosta toga . Motiviše me moja vjera. Motiviše me Bakir. Motiviše me svako novo otkriće i pronalazak nelog lijeka, riješenja, opcije itd.. Meni lično snagu daje moj Gospodar, jer bez Njega i Njegove podrške i pomoći ja ne bih ništa od ovoga mogla sama proći. Naravno, tu je muž i porodica, ali samo Gospodar je taj koji daje snagu i vjeru da će sve biti onako kako treba da bude. I kada se pomirimo sa činjenicom da je sve već propisano šta će biti i šta se dešava, lakše prihvatamo trenutno stanje jer znam da ima uvijek još nešto, ima neka nagrada koja nas sve čeka. Bakir je sad top. Super se osječa, super izgleda, dobrog zdravlja, bude tu i tamo nahlađen, bolestan, ali on je hvala Bogu dobro. Ko god ga vidi, a ne zna za njegovu dg, ljudi se zaprepaste kako on dobro izgleda kada saznaju. Jedina nam je sada briga i tražimo načine da nađemo bar nekog od stručnjaka vezano za plastični bronhitis. Ima načina, ima i ljekara, ali ke jako teško pronaći način da se dođe do njih. Ali, to je za neku drugu priču, ukoliko budete zainteresovani. Ja mislim da za ovo stanje ima načina u liječenju pored poznatih načina, ali trebamo samo nekoga ko bi nam pomogao da povežemo situacije i metode liječenja.

Dijagnostika i liječenje karcinoma

By Andrej Doko, Petar Kosijer, Sikozile Ncembu • February 15, 2025
Šta je karcinom? Rak (cancer) je poremćaj rasta, diferencijacije i funkcije ćelija do kojeg dovodi više faktora. Predstavlja drugi vodeći uzročnik smrti u svijetu i prvi u Europi. Još mučnija od pomenute smrtnosti je emocionalna i fizička patnja koju nanosi. Pacijenti i javnost se često pitaju: „Kada će biti lijeka za rak?“ Odgovor na ovo jednostavno pitanje je težak, jer rak nije jedna bolest, već mnogi poremećaji koji imaju disregulaciju rasta ćelija. Neki karcinomi, poput Hodgkinovih limfoma su izliječivi, dok su drugi, poput raka pankreasa, praktično uvijek fatalni. Jedina nada za kontrolu raka leži u saznanju o njegovoj patogenezi i blagovremenoj dijagnostici, napravljeni su veliki koraci u razumjevanju molekularnih osnova karcinoma. Kako nastaje? Većina neoplazmi (tumora) nastaje kao rezultat abnormalnosti u ekspresiji gena koji učestvuju u kontroli ćelijske proliferacije i diferencijacije. Postoje dvije osnovne komponente tumora to su parenhim i stroma. Parenhim predstavlja proliferušiće neoplastične ćelije, dok je stroma vezivno tkivo, vaskulatura, zaštitino nutritivna potpora tumoru koja mu omogućava da preživi. Benigni tumori su dobro diferencirani, sporo napreduju, uglavnom se zadržavaju na jednom mjestu. Maligni tumori su slabije diferencirani od benignih, ćelije su anaplastične invazivni su i metastaziraju na udaljenim organima. Može li se spriječiti? Imajući u vidu da rak nije jedna bolest teško je govoriti o određenim smjernicama za spriječavanje raka. Ipak, moguće je umanjiti rizik izbjegavanjem faktora koji dovode do nastanka raka, kako generalno tako i pojedninačno raka nekog organa ili tkiva. Treba naglasiti sakodnevnu ulogu našeg imuniteta u suzbijanju daljeg napredovanja ćelija koje imaju potencijal da se razviju u rak. Tako da pravilna i uravnotežena ishrana, kroz unos vitamina i drugih jedninjenja koji pomažu jačanje našeg imunog sistema. Tu su vrlo važni i antioksidansi, budući da oksidativni stres dovodi do oštećenja DNK, koje kao što je već navedeno igra ulogu u nastanku tumora. Također tu spada svakako i izbjegavanje loših životnih navika, kao npr. cigarete i alkohol koji se dovode u vezu sa karcinomima određenih organa, prije svega pluća i jetre, zatim vakcinacija protiv HPV-a, te izbjegavanje rizičnih odnosa znatno smanjuju rizik nastanka raka grlića maternice. Kad su u pitanju faktori okoline, iako nekad ne možemo previše utjecati, koliko je moguće izbjegavati jonizujuće zračenje, stres, te teške metale i druga kancerogene. Koje su najčešće vrste raka? Najčešće vrste raka u Bosni i Hercegovini su: rak dojke, rak prostate, rak pluća i rak debelog crijeva. Najčešći tipovi raka u dječjoj dobi uključuju leukemiju, karcinom mozga, neuroblastom i Wilms tumor. Za razliku od nekih karcinoma kod odraslih, karcinomi u djetinjstvu nisu povezani s načinom života i općenito se ne mogu spriječiti ili identificirati probirom. Kako se dijagnosticira i prati? Jedan od razloga zbog kojih se rak smatra zloćudnom bolešću je da kada se pojave simptomi uglavnom već bude kasno. Ipak savremena screening dijagnostika ima potencijal da otkrije na vrijeme kancerozne promijene, te samim tim i produži životni vijek. To uključuje radiološke dijagnostičke metode kao što su MR, CT i PET, kojima se utvrđuje lokalizacija i širenje, biopsija tj. patohistološke metode kojima se utvrđuje stepen progresa, tumor markeri koji u kombinaciju sa ostalim metodama igraju važnu ulogu u dijagnostici i praćenju bolesti. Tu su svakako i savremene laboratorijsko-molekularne poput PCR-a, metode sekvenciranja DNK koje nam daju uvid u samu genetiku i procjenu rizika od nastanka određenih vrsta raka. Kako se liječi? Pristupi liječenju ovise o dijagnostičkim informacijama, proširenosti bolesti i prognozi. Oni mogu biti kurativni (usmjereni na izlječenje) ili palijativni (usmjereni na ublažavanje patnje). Saradnja između različitih stručnjaka ključna je za učinkovito planiranje liječenja. Liječenje može biti hirurško ili nehirurško, ovisno o procjeni koliko je rak uznapredovao, mogućnosti daljnje progresije, lokalizaciji - je li operativno dostupan - te hoće li zahvat donijeti više koristi nego štete. Danas dostupni primarni tretmani uključuju operaciju, kemoterapiju i terapiju zračenjem. Hirurgija ima za cilj ukloniti što je moguće veći dio raka kada je lokaliziran. Kemoterapija koristi citotoksične lijekove koji mogu uzrokovati oštećenje ili smrt ćelija koje se brzo dijele; međutim, također može utjecati na zdrave ćelijee, što dovodi do nuspojava. Terapija zračenjem koristi visokoenergetske zrake za uništavanje ili oštećenje ćelija raka. Ostali tretmani uključuju hormonsku terapiju za rak za hormonski zavisne tumore, kao što su rak dojke, prostate i jajnika, čiji rast ovisi o hormonima; terapija matičnim ćelijama kod hematoloških maligniteta poput leukemije i limfoma; imunoterapija koja pojačava imunološki odgovor protiv raka; i ciljane terapije koje su usmjerene na specifične molekularne promjene u tumorima. Nedavni napredak u liječenju raka, posebice u imunoterapiji, djeluje obećavajuće u vezi poboljšanja ishoda za pacijente uz smanjenje nuspojava. Ovi inovativni pristupi usmjereni su na specifično ciljanje i uklanjanje ćelija raka. Iako još ne postoji niti jedan "čudesan" lijek za rak, kombiniranje terapija nudi nadu za poboljšane stope preživljavanja i kvalitetu života pacijenata Koje su savremene terapije i u kojem smjeru ide medicina u pogledu liječenja? Jedan od pristupa na kom se dosta istražuje u skorije vrijeme je tzv. targetna terapija. Glavni mehanizam targetne terapije jeste ciljanje komponenti relevantnih ćelijskih procesa, a izvjesni mehanizmi uključuju: inhibiciju signalnih puteva, indukciju apoptoze, inhibiciju proliferacije, kao i regulaciju imunog sistema (Ke & Shen, 2017). Naučnici su istraživali sa različitim tipovima raka poput raka dojke, raka pluća, mijeloidne leukemije, kao i različitim oblicima karcinoma i najčesće targetirani signalni putevi uključuju PI3K/Akt signalni put, kao i RAS/Raf/MAPK i VEGF-mTOR puteve. Kod raka dojke ciljani protein u molekularnoj terapiji je ljudski epidermalni receptor HER2, a efikasni agensi u molekularnoj terapiji su lijekovi trastuzumaba i pertuzumaba koji su antitela po strukturi, kao i inhibitori tirozin kinaza apatinib, afatinib i neratinib (Perez et al., 2017). Kod raka pluća, ciljani protein je receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR), a mehanizam djelovanja molekularne terapije uključuje dejstvo na PI3K/Akt signalni put pomoću inhibitora tirozin kinaza. Uprkos pozitivinim preliminarnim rezultatima, pacijenti razviju rezistenciju na inhibitore u roku od godinu dana (Castellanos & Horn, 2015). Kod terapije mijeloidne leukemije, glavni mehanizam djelovanja je inhibicja proteina FMS-like receptor tirozin kinaze pomoću kombinovane terapije alkaloida homoharingtonina (cefalotaksin, OMA) i inhibitora tirozin kinaze sorafeniba (Xu et al., 2015). Npr., kod karcinoma bubrega (renal cell carcinoma), ciljni proteini su vaskularni endotelijalni faktor rasta (VEGF), kao i mTOR protein (mammalian target of rapamycin), a mehanizam delovanja uključuje upotrebu inhibitora VEGF-a pod nazivom bevacizumab i inhibitora mTOR-a pod nazivima temsirolimus i everolimus (Ke & Shen, 2017). 

Hamza Atović - moj put sa urođenom srčanom manom (HRHS)

By Eldina Muhibić Atović • February 15, 2025
Moje ime je Eldina, majka sam dječaka Hamze koji ima 3 godine. Dg HRHS BIH, Sarajevo. Od samog početka, moja trudnoća je bila jako napeta, iscrpljujuća i nikako nisam uživala u njoj. U 12. sedmici trudnoće sam tokom redovnog pregleda dobila vijesti da je nuhalni nabor bebe jako visok (4.2). Moj ginekolog mi je tada saopštio razne komplikacije i dijagnoze koje bi mogle biti zbog povišenog nuhalnog nabora i da ukoliko želim prekinem trudnoću u ranoj fazi. To me jako psihički poljuljalo, dotuklo jer sam već i prije ove trudnoće imala spontani pobačaj. Odlučila sam da ću ići do kraja sa vjerom u Boga. Tako je i bilo, te nakon nekoliko odrađenih testova, stanje se poboljšalo. Trudnoća je tada tekla jako dobro i uredno, kako kažu "školski". Kada sam ušla u 28 sedmicu, tačnije u 7. mjesec trudnoće, otišla sam na redovan ginekološki pregled gdje su me iznenada dočekale loše vijesti. Moj ginekolog je tada vidio promjenu na srcu bebe i uputio me na pregled kod doktora fetalne ehokardiografije. Odlazeći do njega, bila sam u šoku, ali sam i dalje imala nadu da se desila greška na aparatu i time sebe tješila. Međutim, nakon 4 sata čekanja na pregled saznajem ponovo loše vijesti... "Gospođo, Vaše dijete ima tešku srčanu manu, da li će preživjeti, ne znamo, da li će se trudnoća iznijeti do kraja, ni to ne znamo, ali je stanje jako ozbiljno i Vi se sad vodite kao visokorizična trudnica... " to su bile riječi doktora fetalne ehokardiografije... U tom trenutku, moj svijet je stao, tišina u sobi, moj tihi plač, nevjerica, jednostavno šok. More pitanja u glavi, šta dalje.... U svemu ovome, imala sam najveću podršku, podršku mog muža. On je bio moj smiraj i lijek za dalje. Zajedno smo išli korak po korak, razmišljali, planirali, borili se. Samo ja i on. Niko osim nas dvoje nije znao da prolazimo najteži period u našim životima. Trudnoća je nakon toga išla jako dobro, beba se uredno razvijala, dobijala na kilaži, redovno sam osjećala pokrete. Kad sam ušla u 38 sedmicu, porod je krenuo. Porodila sam se prirodnim putem 11.01.2022. godine u 02:00h. Tad je na svijet stigao moj hrabri dječak Hamza, tezak 3550kg, visok 52cm. Porod je protekao uredno, obzirom da sam bila prvorotkinja, trajao je dva sata. Bebu sam uspjela kratko držati na prsima, pomilovati ga, nakon čega su ga brzo odnijeli na sve moguće preglede. Tada je već počela borba, bitka za život našeg Hamze. Hamza je bio priključen na aparate koji su ga održavali da živi. Bilo je upitno prvih 48h da li će uopšte ostati živ.... Drugi dan nakon poroda sam odmah izašla iz bolnice, a on je ostao... osjećaj da sama izlazim bez bebe.... jako tužan... osjećala sam se bespomoćno... Obzirom da je bila korona, svaki dan smo zvali pedijatrijsku kliniku, pitali za stanje djeteta, a odgovor je uvijek bio isti "stanje je stabilno". Zauvijek ću mrziti tu rečenicu, koja ne znači konkretno ništa, ali daje neku nadu za dalje... Nakon 48h boravka na aparatima, stanje je bilo zaista stabilno, Hamza je hvala Bogu je preživio najteze. Tada je krenula naša prava borba, dobila sam ogromnu snagu i vjeru da će sve biti dobro. Jer kako kažu " strpljenje je gorko, ali su plodovi slatk i". Deseti dan smo dobili poziv da nas hitno izmještaju vani, u Tursku, da se obavi prva operacija. Hamza i ja smo putovali sanitetskim letom, a muž je odmah krenuo za nama komercijalnim. Tek porođena, nisam mogla hodati, sjediti, bolovi su bili prisutni konstantno, ali u tom trenutku sam mislila samo na svog Hamzu, da on bude dobro, ništa mi više nije bilo bitno. Kad smo stigli u Tursku, u bolnicu Acibadem Bakirköy, Hamzu su smjestili odmah na intenzivnu, mene u pacijentsku sobu gdje sam dočekala i muža. Sve vrijeme smo bili zajedno, isčekivali nove informacije, nadali se najboljem. Prilikom prvog susreta doktor Ahmet Arnaz nam je objasnio situaciju gdje je naglasio da se moraju izvršiti 3 operacije na Hamzi. Prvu operaciju je imao sa 14 dana života gdje je urađen centralni šant, a sama operacija je trajala 5 sati. Nama vječnost... Sjećam se, kad je završena operacija, doktor je rekao " Ovako mali, a pravi Hamza-lav ". I bio je upravu... 

Zayan Salihbašić - moj put sa urođenom srčanom manom - HRHS

By dr. Selma Terzić-Salihbašić • February 14, 2025
Ja sam Selma Terzić-Salihbašić, a ovo je priča o mom hrabrom sinu Zayanu koji ima 3 mjeseca i dijagnozu plućne atrezije, HRHS i ebsteinoidno izmijenjen trikuspidni zalistak. Zayan je rođen 14.11.2024. godine. Ovaj najsretniji dan je postao možda i najstrašniji dan kada su meni i suprugu rekli da zbog određenih ultrazvučnih promjena na srcu moraju da ga hospitalizuju na neonatologiji. Tu noć je i intubiran. Najteži trenutak za svaku majku je kada njena beba nije sa njom. Nakon ultrazvuka i CT angiografije potvbrđena je dijagnoza plućne atrezije (u njegovom slučaju je plućni zalistak ostao zatvoren) i postalo je jasno da je jedina nada odlazak u Tursku i operacija. Sa svega 5 dana, Zayan i ja smo se ukrcali u mali avion sa inkubatorom i hitno otišli za Istanbul.
Show More