1. Povećanje tjelesne težine s napomenom da je debljanje u predjelu stomaka jedan od klasičnih znakova koji upućuju na to da je u pitanju inzulinska rezistencija,2. ishrana bogata ugljenimhidratima, posebno prostim šećerima tj.slatkiši, kolači, pice, pite,3. smanjena fizička aktivnost,4. unos visokih doza steroidnih hormona duži vremenski period5. hronični stres6. Kušingov sindrom,7. sindrom policističnih jajnika.
1. Hipoglikemija, posebno nakon većeg unosa ugljikohidrata, koje se manifestiraju osjećajem umora, tresavice i lupanja srca.2. Pretilost3. Acanthosis nigricans - pojava tamnijih mrlja (hiperpigmentacija) koja se najčešće pojavljuje u kožnim pregibima (pazuh, vrat i prepone).4. Osjećaj umora5. Nemogućnost gubitka tjelesne težine unatoč provođenju dijetetskih preporuka i fizičke aktivnosti.6. Nerodovne menstruacije7. Akne.
Dijagnoza:
Kod postavljanja dijagnoze inzulinske rezistencije potrebno je prije izrade laboratorijskih pretraga,uzeti detaljnu anamnezu od pacijenta.Posebno obratiti na porodičnu anamnezu i socijalnu anamnezu (posao,navike).
Nakon uzete anamneze uraditi određene pretrage kao što su:
Liječenje:
Kod liječenja inzulinske rezistencije je najvažnije promjeniti stil života, uvesti da se tokom dana ima 5 obroka, 3 glavna obroka i 2 užine, povećati unos vode tokom dana i povećati fizičku aktivnost. U slučaju pretilosti potrebna je redukcijska dijeta ovisno o stupnju pretilosti, ali bitno je naglasiti osobitu važnost izbjegavanja jednostavnih ugljikohidrata.
Uključivanje medikametozne terapije se koristi samo kada pacijenti i nakon promjene stila života i reduciranje tjelesne mase ,imaju i dalje neki od parameta povišen.
Pri izboru lijekova najčešće se koriste metformin, INOFOLIC-posebno kod žena kod koji je glavni uzrok PCOS, alfa lipoinska kiselina.
Prevencija:
U prevenciji osim što je bitno i šta jedemo, bitno je i koliko i kad jedemo, zbog glikemijskog indeksa – jer nije isto više puta u danu „cijediti“ pankreas stimulirajući ga da odjednom luči ogromne količine inzulina zbog velike količine prostih šećera koji su upravo pristigli u naš organizam, kao što su oni iz: bijelog hljeba i ostalih proizvoda od bijelog brašna, bijele riže, krompira, svi slatkiši... Koliko to iscrpljuje pankreas, toliko je istovremeno i šok za inzulinske receptore.
Mjere prevencije:
Konzumiranje:
složenih ugljikohidrata,
povrća u izobilju,
zdravih masti (nezasićene masne kiseline) i proteina raznih izvora
Izbjegavati konzumiranje:
prostih ugljikohidrata (najčešće oni s visokim glikemijskim indeksom),
zasićenih i trans masti (prženje),
procesirane hrane (tzv. «nezdrava hrana iz konzervi, omota, vrećica...).
Bez preskakanja obroka
Dovoljno sati sna
Fizička aktivnost.
Literatura:
1. Max C. Petersen, Gerald I. Shulman: Mechanisms of Insulin Action and Insulin Resistance, 2018 Aug 1st (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6170977/)
2. Daniel A. Winer, Helen Luck, Sue Tsai, Shawn Winer: The Intestinal Immune System in Obesity and Insulin Resistance, February 04, 2016 (https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26853748/)
3.Izabela Szymczak-Pajor and Agnieszka Śliwińska*: Analysis of Association between Vitamin D Deficiency and Insulin Resistance, 2019 (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6520736/)