HIPOTIREOIDIZAM vs HIPERTIREOIDIZAM
Zdrava štitnjača stvara, deponuje i u krv izlučuje hormone trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Osnovni algoritam lučenja hormona počinje u hipotalamusa koji luči tireotropin osobađajući hormon (TRH). On potiče hipofizu, žlijezdu koja luči mnoge hormone i upravlja radom svih drugih endokrinih žlijezda, na lučenje tireostimulirajućeg hormona (TSH). TSH je hormon koji stimulira štitnjaču na rad, i u konačnici dolazi do sinteze T3 i T4. Kako bi stvorila dovoljne količine hormona, štitnjači su potrebne dovoljne količine joda i tirozina, te vitamina A, C i E te željezo i cink. S obzirom na nivoe hormona štitnjače, odnosno njihov manjak ili višak, možemo govoriti i hipotireoidizmu (smanjenoj funkciji štitne žlijezde) i hipertireoidizmu (povišenoj funkcijij štitne žlijezde) (Sl.2.).
HIPOTIREOIDIZAM
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i djelovanja hormona štitnjače.
Uzroci i učestalost
Uzroci i učestalost
Hashimotov tiroiditis, hronična upala štitnjače, najčešći je uzrok primarne hipotireoze. Ovdje je riječ o autoimunoj bolesti kod koje, zbog greške u prepoznavanju, organizam stvara antitijela na različite sastavne dijelove štitnjače. Ta antitijela dovode do ireverzibilnog oštećenja štitnjače i postepenog slabljenja njene funkcije. Uopšte govoreći autoimune bolesti su oko sedam puta češće u žena, nego u muškaraca što je slučaj i sa ovom bolešću. Pored toga, hipotireoza može nastati nakon liječenja lijekovima koji koče stvaranje hormona štitnjače ili radioaktivnim jodom. Iako medicina svakoga dana sve više napreduje, hipotireoza je i dalje neizbježna posljedica kompletnog odstranjenja žlijezde u slučaju karcinoma štitnjače, a često se javlja i nakon djelomičnih resekcija štitnjače zbog dobroćudnih tumora, hipertireoze, cističnih tvorbi i sl. Hipotireoza rijetko, ali ipak moguće, može biti uzrokovana bolestima hipofize i hipotalamusa (sekundarna i tercijarna hipotireoza). U prošlosti, jedan od najčešćih uzroka bio je manjak joda u ishrani, naročito u endemskim zemljama Anda i Himalaja, što se danas uspješno prevenira korištenjem jodirane soli.
Klinička slika
Simptomi I znaci usporenog rada štitne žlijezde:
⦁ pad metabolizma,
⦁ povećanje telesne težine,
⦁ usporen rad srca,
⦁ osetljivost na hladnoću (zimogrožljivost),
⦁ slaba pokretljivost creva, što kao posledicu može imati zatvor (opstipaciju),
⦁ bleda, suva i perutava koža,
⦁ žućkasta nijansa kože čela, dlanova i tabana,
⦁ krti i lomljivi kosa i nokti,
⦁ usporenost,
⦁ zaboravnost,
⦁ umor i malaksalost,
⦁ depresija i psihoza,
⦁ impotencija kod muškaraca i poremećeni menstrualni ciklus kod žena,
⦁ smanjen libido i sterilitet kod oba pola,
⦁ otečeno lice i očni kapci.
HIPERTIREOIDIZAM
Hipertireoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona štitnjače.
Uzroci i učestalost
Gravesova bolest (Basedowljeva bolest, difuzna toksična guša), najčešći oblik hipertireoze, je autoimuna bolest gdje organizam greškom napada i uništava zdravo tkivo. Pored simptoma hipertireoidizma obilježena je trijasom: egzoftalmus, difuzna struma i pretibijalni miksedem. Hipertireoidizam može biti posljedica povećane sinteze i lučenja tireoidnih hormona (T4 i T3) potaknute tireoidnim stimulatorima ili autonomnom hiperfunkcije štitnjače. Faze hipertireoze su karakteristične za ljude s tireoiditisom, upalom štitnjače. Međutim, upala može oštetiti štitnjaču pa je njena početna prevelika aktivnost predigra bilo prolaznoj (što je češće) ili trajnoj smanjenoj aktivnosti (hipotireoza). Konačno, ovo stanje može biti dio niza kliničkih sindroma (Sindrom neprimjerenog lučenja TSH, Mola hydatidosa, Horiokarcinom, Plummerova bolest, itd.)
Klinička slika
Simptomi I znaci ubrzane funkcije štitne žlijeide:
⦁ ubrzani metabolizam,
⦁ ubrzana potrošnja energije,
⦁ gubitak telesne težine i pored dobrog apetita,
⦁ stvaranje toplote,
⦁ često preznojavanje,
⦁ ubrzano lupanje i preskakanje srca (aritmija),
⦁ povećan apetit i pokretljivost creva što za posledicu može imati dijareju,
⦁ topla i vlažna koža, crveni dlanovi, povećana pigmentacija i depigmentacija,
⦁ anksioznost i nervoza,
⦁ opadanje kose
⦁ zureći pogled, zaostajanje kapaka pri pogledu na dole, nemogućnost nabiranja čela pri pogledu na gore
DIJAGNOZA POREMEĆAJA RADA ŠTITNE ŽLIJEZDE
Dijagnoza se ne postavlja na osnovu jedne analize. Potrebni su dodatni testovi kako bi se utvrdio uzrok abnormalnih rezultata.
⦁ Klinički pregled ( palpacija štitnjače čime se može steći uvid u to da li je žlijezda uvećana, da li postoje pojedinačni ili difuzni čvorići i ciste, te auskultacija stetoskopom kod izraženih uvećanja)
⦁ Laboratorijske analize
⦁ Snimanje štitne žlijezde: UZV i nuklearne metode, CT i MRI
⦁ Biopsija štitne žlijezde (pomoću tanke igle uz kontrolu ultrazvuka, pri čemu se igla plasira u čvorić, nakon čega se jedan njegov dio izvlači i šalje na patohistološki pregled).
Laboratorijske analize
⦁ TSH (tireostimulirajući hormon)
Referentne vrednosti za TSH iznose: 0.27-4.2 μIU/ml
⦁ fT4 (free T4 ili slobodni T4)
Referentne vrednosti za fT4 iznose: 12.00-22.00 pmol/L
⦁ fT3 (free T3 ili slobodni T3)
Referentne vrednosti za fT3 iznose: 3.1-6.8 pmol/L
⦁ T3 (trijodtironin)
Referentne vrednosti za T3 1.3-3.1 nmol/L
⦁ T4 (tiroksin)
Referentne vrednosti za T4 66.0-181.0 nmol/L
Referentne vrijednosti sprecifičnih antitijela AntiTPO I AntiTG
Specifična antitela koja karakterišu autoimuno oboljenje štitaste žlezde:
⦁ AntiTPO (antitijela prema tireodinoj-peroksidazi)
Referentne vrednosti za antiTPO iznose: < 35.00 IU/ml
AntiTPO se koristi kao pomoć pri postavljanju dijagnoze autoimunih oboljenja štitne žlijezde (Hašimotov tireoiditis, Gravesova bolest), kao i pri praćenju efekta terapije. Tireoid peroksidaza (TPO) je enzim koji se normalno nalazi u tireoidnoj žlijezdi i ima važnu ulogu u produkciji tireoidnih hormona. Anti-TPO su antitijela usmjerena protiv ovog enzima.
⦁ AntiTG (antitireoglobulinska antitijela)
Referentne vrednosti za antiTG < 115 IU/ml
AntiTG antitijela su usmerena protiv proteina tireoglobulina koji ima ulogu u sintezi, skladištenju i oslobađanju tireoidnih hormona. Zajedno sa AntiTPO je nalaze povišena kod pacijenata sa Hašimoto tireoiditisom. Međutim, antiTPO At su visoko specifična za autoimune bolesti tireoideje, dok antiTG At nisu.Koristi se zajedno sa ostalim analizama, kao promoć pri dijagnozi autoimunih tireoidnih bolesti , kao i za praćenje aktivnosti bolesti nakon tretmana karcinoma štitaste žlijezde.
⦁ TSH receptorska antitijela ( antiTSH R antitijela, TRAb)
Referentne vrednosti za anti TSH R antitijela < 1.75 IU/L
Prisustvo ovih antitijela služi kao pomoć pri postavljanju dijagnoze Gravesove bolesti, kao i pri procjeni efikasnosti terapije.
LIJEČENJE POREMEĆAJA ŠTITNE ŽLIJEZDE
Ako dođe do dijagnoze hipotireoidizam, lečenje se sastoji u vidu tablete. To obično dovodi do primjetnog poboljšanja u roku od par nedelja. Dugoročan tretman može povećati nivo energije, sniziti nivo holesterola, i dovesti do postepenog gubitka težine. Većina ljudi sa hipotiroidizmom će morati da uzima hormone štitne žljezde do kraja života.
Kod osoba sa smanjenom funkcijom štitne žlijezde preporučuje se unos navedenih namirnica:
⦁ plava riba kao što su tunjevina, skuša, haringa, losos jer su bogate selenom i omega-3-masnim kiselinama, morski plodovi i školjke,
⦁ integralna riža bogat selenom,
⦁ orašasti plodovi,
⦁ suncokretove sjemenke,
⦁ citrusno voće i banane,
⦁ jagode i šljive,
⦁ mrkva i paprika,
⦁ maslinovo i riblje ulje,
⦁ zeleni čaj.
Stres je najvažniji faktor koji utiče na pojavu i razvoj hipotireoidizma, a najbolji način za njegovo smanjenje je redovna fizička aktivnosti, 3 puta sedmično u trajanju od 30 minuta, uz povećan unos vode. Potrebno je pratiti razine i drugih hormona, npr. kortizola budući da visok nivo kortizola dovodi do smanjenog stvaranja hormona T3. Gluten iz žitarica se sve češće povezuje sa autoimunim bolestima, zbog toga se mnogima pacijentima predlaže prelazak na dijetu bez glutena ( meso, riba, jaja, orašasti plodovi i sjemenke, voće i povrće itd.).
Liječenje hipretireoidizma ovisi o uzroku.
Najčešći tretman hipertireoze uključuje antitiroidni lijek, koji ima za cilj smanjenje količine hormona koje proizvodi tiroidna žlijezda.
Propiltiouracil i metimazol su lijekovi prve linije. Početna PO doza propiltiouracila je 100–150 mg 3×/dan, a metimazola 5–20 mg 3×/dan. Kad se T4 i T3 normaliziraju, doze se spuštaju na najniže djelotvorne, što za propiltiouracil iznosi 50 mg 3×/ dan, a za metimazol 5–15 mg 1×/dan. Kontrola bolesti se većinom postiže u 2– 3 mjeseca.
Radioaktivni jod nije našao primjenu u rutinskom liječenju, ali se može koristiti u liječenju tireotoksične krize, hipertireoidnih bolesnicika pred hitan hirurški zahvat izvan štitnjače i prije suptotalne tireoidektomije. Prosječna doza iznosi 2–3 kapi (100–150 mg) saturirane otopine KI 3–4×/dan PO ili 1 g NaI u infuziji 1000 ml fiziološke otopine/12 h.
Pored farmakološke terapije, preporučen je povećan unos aminokiselina i kalcija, te:
· integralnih žitarica,
· strumogenog povrća (kupus, kelj, karfiol, keleraba, špinat, brokoli), kao i grah i rotkvice,
· začin kurkuma,
· omega-3-masne kiseline,
· vitamin C,
· soja, ali u fermentisanom obliku kao soja sos, tofu, miso.
Osobama sa povećanom funkcijom štitne žlijezde se ne preporučuje boravak na moru, sunčanje, izlaganje visokim temperaturama i aktivno bavljenje sportom, dok se sa druge strane preporučuje boravak na planini, umjerena fizička aktivnost i izbegavanje stresnih situacija.
Unos veće količine kafe ima štetno djelovanje na pravilan rad štitne žlijezde, jer kafa istovremeno posjeduje stimulativni i strumogeni efekat na njenu aktivnost. Ova namirnica podstiče stvaranje tireoidnih hormona što predstavlja problem u slučaju da je aktivnost štitne žlijezde već povećana, dok sa druge strane, otežava apsorpciju joda iz krvotoka što predstavlja problem kad je aktivnost štitne žlijezde smanjena.
Literatura
1. Fauci. Braunwal. Kasper i sur. Harisonov priručnik medicine. Prevod sa engleskog jezika 17.izdanje knjige. DATA STATUS. Beograd.
2. Hadžić N. i sur. Priručnik interne medicine. Treće dopunjeno izdanje. Školska knjiga. Zagreb.
5. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/endokrinologija/bolesti-stitnjace/hipertireoza
6. https://forum.facmedicine.com/threads/hypothyroidism-vs-hyperthyroidism.23259/
Literatura:
⦁ Fauci. Braunwal. Kasper i sur. Harisonov priručnik medicine. Prevod sa engleskog jezika 17.izdanje knjige. DATA STATUS. Beograd.
⦁ Hadžić N. i sur. Priručnik interne medicine. Treće dopunjeno izdanje. Školska knjiga. Zagreb.
⦁ https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/26709/Sto-je-stitnjaca-i-koje-su-najcesce-bolesti-stitnjace.html
⦁ http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/endokrinologija/bolesti-stitnjace/pristup-bolesniku-sa-cvorom-u-stitnjaci
⦁ http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/endokrinologija/bolesti-stitnjace/hipertireoza
⦁ https://forum.facmedicine.com/threads/hypothyroidism-vs-hyperthyroidism.23259/
⦁ https://www.jugolab.rs/biohemija/stitna-zlezda









