Oštećenje zida aorte je najčešći faktor koji dovodi do nastanka aortne disekcije. Razlozi oštećenja krvnog suda su brojni. U najvećem broju slučajeva, kod bolesnika je prisutan visok krvni pritisak (kod čak dvije trećine njih). Tu su i nasljedne bolesti vezivnog tkiva kao što su Marfanov i Ehlers-Dunlosov sindrom, urođene anomalije srca i krvnih sudova (koarktacija aorte, bikuspidalna aortna valvula, ductus arteriosus persistens), aterosklerotski plakovi, cistična nektoza medije aorte, arteritisi. Ne treba zaboraviti ni na traume grudnog koša. Veoma rijetko, aortna disekcija može nastati kao posljedica raznih invazivnih dijagnostičkih i hirurških postupaka (npr. prilikom kateterizacije).
Dodatni faktori rizika za aortnu disekciju su pozitivna porodična anamneza, pušenje cigareta, trudnoća, upotreba kokaina koji oštećuje dijelove kardiovaskularnog sistema.
Postoje dvije vrste podjele aortne disekcije, po Stanfordu i DeBakeyu.
Po Stanfordu, tu je tip A koji zahvata ascendentni (uzlazni) dio aorte te tip B koji zahvata njen descendentni (silazni) dio i koji je manje životno ugrožavajući od tipa A.
Po DeBakeyu, postoje tri tipa disekcije. Tip I zahvata ascendentni dio aorte i širi se do luka aorte i dalje. Tip II zahvata samo ascendentni dio. Tip III ide od descendentnog dijela pa dalje.
Podjela aortne disekcije je bitna jer se pomoću nje određuje način liječenja bolesnika.
U kliničkoj slici dominiraju nagli, jaki razdirući bolovi u grudnom košu i gornjem dijelu leđa, a često se širi u smjeru u kojem se širi i sama disekcija (u leđa, vrat, ruke, noge). Mogu se javiti i vrtoglavica, nesvjestica, slabost ili potpuna oduzetost nogu ili jedne polovine tijela, otežan govor, otežano disanje, pretjerano znojenje. Ako disekcija napreduje, može da zatvori jednu ili više grana aorte i pritom uzrokuje moždani udar, infarkt miokarda, naglu abdominalnu bol te akutno zatajenje bubrega.
Dijagnoza aortne disekcije se postavlja na osnovu kliničke slike tj. karakterističnih simptoma. Mjerenjem krvnog pritiska se mogu utvrditi različite vrijednosti na rukama, što može ukazati na disekciju. Ako se disekcija širi prema nazad, može se auskultacijom čuti šum na srcu. EKG-om se mjeri električna aktivnost srca jer može biti prisutan infarkt miokarda ili oba stanja istovremeno. Rendgenski snimak srca najčešće pokazuje proširenje aorte ili proširenje srčane sjene zbog eventualnog nastanka tamponade srca.
Najveću senzitivnost i specifičnost ima transezofagealna ehokardiografija, u kojoj se sonda plasira kroz jednjak do srca, te se stvara slika srca i aorte pomoću ultrazvuka.
Od drugih metoda mogu pomoći kontrastni CT, ali se treba odraditi brzo jer se radi o hitnom stanju. Određivanje D-dimera u serumu također može pomoći ali nije dovoljno specifična metoda, jer se povišene vrijednosti D-dimera mogu javiti i u drugim patološkim stanjima (infarkt miokarda, plućna embolija, infektivna stanja i slično).
Liječenje aortne disekcije se može vršiti na dva načina, medikamentozno i hirurški. Tip A po Stanfordu zahtijeva hitnu hiruršku intervenciju, gdje se rascijepljeni dio aorte otklanja i zamjenjuje sintetičkim graftom. Ukoliko su oštećene i srčane valvule, mogu se i one zamijeniti.
Tip B po Stanfordu se može tretirati medikamentozno, s ciljem da se snizi krvni pritisak i smanji kontraktibilnost lijevog ventrikula. Za snižavanje krvnog pritiska se može koristiti natrij nitroprusid, a za smanjenje kontrakcija lijevog ventrikula beta blokatori. Apsolutno su kontraindikovani heparin i trombolitici zbog jačeg krvarenja. Ako se stanje ne popravlja upotrebom lijekova, indicirana je hirurška intervencija.
REFERENCE:
1. Vrhovac i sar. Interna medicina, IV izdanje, Zagreb: Ljevak, 2008
2. Zumreta Kušljugić, Fahir Baraković, Amila Arslanagić, Vjekoslav Gerc, Kardiologija, Tuzla: Printcom, 2006
4. https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/aortic-dissection/symptoms-causes/syc-20369496