Šta je autizam?

Autizam je nastao od grčke riječi authos - sam.

Pojam autizam razvio je švicarski psihijatar Eugen Bleuler (1911). Njime je opisao jedan od osnovnih simptoma shizofrenije. Isti termin upotrijebio je i američki dječiji psihijatar Leo Kanner još 1943. godine. Prema epidemiološkim istraživanjima, na 10000 novorođene djece rađa se 4-5 djece sa autizmom. Kada je riječ o autističnom spektru poremećaja govori se o 10-15 djece na 10000 novorođenih.

Fizički izlged ove djece je sasvim normalan, intelignentni su, njihov izraz lica i neobično ponašanje doveli su mnoge do zaključka da se radi o razmaženoj djeci. Međutim, to nije istina zato što su brojna istraživanja o uzrocima ovog poremećaja kod djece doveli do potpunog objašnenja problema. Djeca s autizmom se fizički ne razlikuju od osoba koje ga nemaju.

Autizam je neurorazvojni poremećaj što uključuje poremećaje govora, percepcije, pažnje i motoričkih pokreta. Autizam je teško stanje koje traje cijeli životni vijek. Osobe sa autizmom se razlikuju od osoba koje imaju mentalnu retardaciju ili oštećenje mozga, iako je moguće da kod neke djece postoji i taj poremećaj. Autizam je češći kod dječaka nego kod djevojčica. Još uvijek nije poznat uzrok pojave autizma. „Prema WHO međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD-10, 2006) autizam se ispoljava „prije treće godine“ života. Djeca sa autizmom su obilježena kao djeca sa oštećenjem socijalne intreakcije, govora koji se koristi u socijalnoj komunikaciji ili simboličkoj ili imaginacijskoj igri.“

2. april se obilježava kao Svjetski dan svjesnosti o autizmu.

1.  AUTIZAM I GENETIKA

Uticaj gena većinom se razlikuje od poremećaja do poremećaja, svaki je individualan ispecifičan na svoj način. Mutacije gena se mogu dogoditi i prilikom začeća i razvoja iako ne postoji genska predispozicija za razvoj autizma u porodici.

Poremećaj autizma povezan je sa X hromozomom (kao daltonizam i hemofilija). Kod zahvaćenih dječaka upućivalo je na mogućnost da je autizam povezan sa X hromozomom, kod pojedinih porodica zahvaćenost dječaka dokazala se nasljednost po muškoj liniji što je isključilo X hromozom kao jedini ili predominantni način nasljeđivanja.

Genetika igra veliku ulogu u razvoju autizma, međutim ne zna se radi li se o jednom genu ili kombinaciji gena.

Znakove autizma prvenstveno zapažaju roditelji odnosno majka koja je najviše sa djetetom. To zapažanje su promjene njenog djeteta kroz igru.

2.   KLINIČKA SLIKA

Klinička slika je jedinstvena kod autističnog poremećaja, iako zavisi od slučaja do slučaja. Kod autističnog poremećaja postoje različiti slučajevi autizma ali su po etiologiji slični.

„Kanner navodi pet dijagnostičkih kriterija: nemogućnost uspostavljanja odnosa s ljudima i stvarima, zakašnjeli razvoj govora i uporaba govora na nekomunikativan način, ponavljajuće stereotipne igre i opsesivno inzistiranje na održavanje određenog reda, nedostatak mašte te dobro mehaničko pamćenje i normalan tjelesni izgled.“

Autizam se pojavljuje u prve tri godine života, s razdobljem normalnog razvoja ili bez njega. Kod simptoma autizma navodi se više: zaostajanje u govoru i nemogućnost pronalaženja odgovarajuće riječi, ne shvata druge osobe šta govore, ima ograničenu sposobnost imitacije, pretežno je fokus na jednoj vrsti predmeta, nema želje za druženjem ili igranjem sa drugom djecom, pretežno se igra s igračkama na drugačiji i neobičan način, često radi repetitivne radnje (gleda u jednom smjeru, vrti rukama, prstima), pokriva uši kod jakog zvuka koji drugim osobama sasvim normalan.

Autizam je često praćen s ostalim poremećajima kao što su intelektualne poteškoće, epileptični napadi, senzorna osjetljivost, nizak mišićni tonus.

Kod djece sa autizmom još dok su u dojenačkoj dobi može se primijetiti prvi znakovi bolesti poput: odbijanja dojenja ili bočice, poremećaji sna, plačljivost, pretjerana mirnoća ili nemir, mišićna atonija ili rigiditet. Kod neke djece nedostaje emocionalna povezanost s roditeljima, nedostatak pogleda oči u oči. U dobi od pet godina pola ove djece nema razvijen ekspresivni govor, a manji dio djece koja govore imaju specifičan govor koji se razlikuje od svih drugih govornih poremećaja. Djeca s oštećenjem sluha razviju mimiku i gestu kao način komuniciranja, dok djeca s autizmom iskazuju potrebe preko plača, vriskanja ili nekim drugim neadekvatnim oblicima komunikacije. Roditelji, nastavnici ili oni koji provode vrijeme s takvim djetetom znaju jasno šta ono želi. Dijete s autizmom je poremećenih gotovo svih funkcija za ASŽ, socijalnih, kognitivnih, motornih i emocionalnih.

3.  TOK I PROGNOZA

Autizam se vremenom razvija, tako što u većini slučajeva djeca s autizmom u doba puberteta dobiju izražene epileptične napade, promjene na EEG. Tok poremećaja i prognoze ovog stanja kod djece zavisi o njihovom intelektualnom funkcionisanju, razvoju govora, u dječijoj dobi to je psihomotorni nemir dok u kasnijoj dobi to je već agresija i autoagresija što komplikuje terapiju. Istraživanja pokazuju da djeca s autizmom imaju normalan životni vijek.

„Velika Lotterova studija o toku i prognozi autističnog poremećaja navodi da 62-74% djece ima lošu prognozu (trajna hendikepiranost i ovisnost o tuđoj pomoći), a tek od 5-17% zahvaćenih ima dobru prognozu.“

4.   VRSTE AUTIZMA

Kao i svaki poremećaj tako i ovaj ima više vrsta.

Pervazivni razvojni poremećaji – gdje kod djeteta nije jasno definisano stanje a postoje poremećaji koji su jako teška oštećenja vještine socijalne interakcije, verbalne i neverbalne komunikacije uz postojanje stereotipnog ponašanja do interesa i aktivnosti. Klasifikacija prema DSM-IV obuhvata pet podskupina:

·     Aspergerov poremećaj – je ozbiljan hronični neurorazvojni poremećaj koji se definiše socijalnim deficitima i ograničenim interesima, slično kao autizam, ali kod ovog poremećaja dobro je razvijen govor i očuvane kognitivne sposobnosti po čemu se i razlikuje od autizma i drugih pervazivnih razvojnih poremećaja. Ovaj poremećaj se još naziva i autistična psihopatija. Djeca sa ovim poremećajem imaju normalan razvoj do 18 mjeseca gdje posle toga dolazi do regresije odnosno vraćanja unazad. Djeca sa ovim poremećajem ne mogu ostvariti kontakt oči u oči i sa poteškoćama obavljaju dvije radnje odjednom kao npr. gledaju i slušaju. Dijete je kao odsutno, ali kada mu se postavi pitanje on ima spreman odgovor. Uzroci ovog poremećaja nisu poznati.

·     Rettov poremećaj – je progresivni neurorazvojni poremećaj koji se pojavljuje isključivo kod djevojčica i to od 6-18 mjeseca. Na početku ovog stanja dijete izgleda kao sa autističnim poremećajem. Ovakva djeca su u prirodi mirna, ali ne jako napredna, stajanje na nogama kasni, gubitak ravnoteže, zastoj u razvoju, dijete postepeno regredira odnosno zatvara se u svoj autistični svijet, ne komunicira sa okolinom. U ovoj fazi djece se obično pojavljuju epileptični napadi odnosno parcijalni ili generaliziovani napadi. Rettov sindrom je posljedica X-hromosomske mutacije MECP2 gena na distalnom dijelu X-hromosoma. Ova mutacija kod muškarca je smrtonosna. Još uvijek ne postoji kauzalna terapija.

·     Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu – Hellerova demencija – progresivno oštećenje jezičnog razumijevanja i izražavanja, intelektualnih, socijalnih i komunikacijskih vještina. Pojavljuje se između 2 i 4 godine i počinje postepeno.

·     Pervazivni razvojni poremećaj, odnosno neodređen (atipični autizam) – ovaj poremećaj se naziva kada poremećaji kod djeteta ne odgovaraju kriterijima za dijagnosticiranje autizma. Također, kod ove djece nalaze se poremećaji autizma koji utiču na radno, socijalno ili drugo funkcionisanje djeteta, ali svojom jačinom, trajanjem ili brojem ne zadovoljavaju kriterije već opisanih poremećaja. Ova vrsta autizma često se dijagnosticira u djece sa mentalnom retardacijom i djece s težim razvojnim poremećajem govora koja imaju i autističnih poremećaja.

5.  TERAPIJA I REHABILITACIJA

Kod autizma imamo dvije vrste tretmana: farmakoterapija i rehabilitacija.

FARMAKOTERAPIJA

Kod ovog poremećaja kao i kod svakog najbitnije je poduzeti na vrijeme odgovarajuće mjere odnosno započeti sa terapijama na vrijeme odnosno na prve simptome treba reagovati. Još uvijek nema lijeka koji bi mogao izliječiti autizam, ovi lijekovi se uglavnom koriste da smire stanja u kojima se dijete nađe, a koja ga ometaju u funkcionisanju.

Kod farmakoterapije imamo:

·     Antipsihotici – odnosno skupina lijekova koja se najviše primjenjivala kod djece s autizmom, psihozom i intelektualnim oštećenjem. Dokazalo se da su to najučinkovitiji lijekovi koji pomažu tim stanjima u većini slučajeva, mada postoje i oni u kojima nisu došli do konkretnog djelovanja. Danas se najviše koriste atipični antipsihotici odnosno noviji antipsihotici. Ovi lijekovi se uglavnom koristi zbog nepoželjnih simptoma (agresija, hiperaktivnost).

·     Stabilizatori raspoloženja – dokazano je da djeca sa autizmom dobiju epileptičan napad u svom životu bar jednom. Antiepileptici su uglavnom korišteni zbog tog napada kod djece sa autizmom ali kod bipolarnih afektivnog poremećaja.

·     Alfa-adrenergični agonisti – ovi lijekovi se koristi zbog toga što stimuliraju presinaptičke receptore da oslobode noradrenalin, snize razinu serotonina u krvi i povećavaju protok dopamina.

·     Antikonvulzivi

·     Vitaminska terapija i prehrana

REHABILITACIJA

Kod rehabilitacije najbitnije je uključiti cijeli multidisciplinarni tim koji će aktivno raditi na poboljšanju i pronalasku načina kako dijete sa autizmom može uživati ASŽ što samostalnije.

Ovaj tim uključuje pedijatar, neurolog, psiholog, fizioterapeut i radni terapeut, logoped, defektolog. U ovom slučaju cilj tima jeste podrška djetetu u smanjenju posljedica poteškoća vezanih uz simptome autizma odnosno socijalizacija, komunikacija i ponašanje, te podrška roditeljima djece sa autizmom.

Kod pristupa djeci s autizmom imamo nekoliko programa rane inetrvencije a to su:

·     Primijenjena analiza ponašanja (ABA) koja se može podijeliti na Lovaasov PDN i savremenu primijenjenu analicu ponašanja,

·     Razvojni individualizirani model utemeljen na odnosu (DIR i Greenspanov model),

·     TEACCH (Teach and Educating Adults and Children with Communication Handicap,

·     SCERTS (Social Communication, Emotional Regulation, Transactional Support).

Svaki od ovih programa je sveobuhvatan, što znači da se koristi u podučavanju raznih funkcionalnih vještina kako bi se postiglo što bolje funkcionisanje djeteta.

Bihevioralni tretman

Mnoge osobe koje koriste ovaj tretman za djecu s autizmom povezuju primjenjenu analizu ponašanja (ABA) jednom od najčešće strukturiranih tehnika odnosno podučavanje diskriminativnim nalozima.

Program ABA se zasniva na pretpostavci da djeca imaju veće šanse da ponove ponašanja ili odgovore koji su nadograđeni odnosno ojačani i da će manje vjerovatno nastaviti ponašanja koja nisu nadograđena. Na kraju, podrška se postepeno smanjuje do trenutka kada dijete može učiti bez konstantnog nadograđivanja. Program ABA nije liječenje autizma, ni mučenje djeteta.

Ovaj program je prepoznat kao siguran i efikasan tretman za djecu sa smetnjama u razvoju u ovom slučaju konkretno za djecu sa autizmom. Ovaj program trebao bi se provoditi najmanje 20-25 sati sedmično. Za uspješnost savladavanja programa vrlo je važno da svi koji su u kontaktu sa djetetom provode principe ovog načina učenja. ABA tehnike mogu sagraditi vještine kao što su slušanje, gledanje i imitiranje, te kompleksne vještine kao što su čitanje, konverzacija i razumijevanje tuđe perspektive. Ovaj program će poboljšati sposobnosti djeteta u komunikaciji, socijalnim vještinama, igri, ličnoj njezi i školskim vještinama.

ABA terapija sadrži detaljan program za učenje:

•      Usvajanja društveno-prilagođenih ponašanja i smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja kroz učenje alternativnih obrazaca ponašanja.

•      Uspostavljanja kontakta pogledom i fokusiranja pažnje.

•      Imitacije (koja je preduslov za razvoj i upotrebu govora i jezika).

•      Smanjivanja stereotipija i repetitivnih radnji kako bi se povećao obim pažnje i kako bi se djeca usmjerila na učenje društveno-korisnih aktivnosti.

•      Razvijanje samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima (oblačenje, pranje zuba, vezivanje pertli…).

•      Uspostavljanja senzorne integracije – putem obezbjeđivanja senzornih iskustava u kontekstu svrsishodnih aktivnosti, planiranjem i izvođenjem adaptivnih ponašanja.

•      Razumijevanja i produkcije govora (izražavanje potreba, imenovanje, odgovaranje na pitanja).

•      Podsticanje kognitivnog razvoja.

•      Usvajanja socijalnih vještina i igre u interakciji sa vršnjacima.

•      Razvijanje simboličke igre.

Kako poticati dijete da ostvaruje kontakt očima?

Prilikom provođenja tretmana terapeuta sa djetetom koje je autističnog spektra i koje ne ostvaruje kontakt očima može se provesti sljedeća vježba:

1.    Terapeut treba sjesti nasuprot djeteta, zovnuti dijete imenom, staviti (kartu, sliku, figuru,...) u visini svojih očiju. Kada dijete uspostavi kontakt očima u trajanju od 1s terapeut mu odmah daje taj predmet. Nakon odrađene te vježbe radimo istu tu samo kada dijete uspostavi kontakt očima odlažemo mu dati predmet na nekoliko sekundi da bismo provjerili da li dijete uspostavlja kontakt spontano a nakon toga mu dajemo predmet.

2.    Terapeut treba sjesti iza djeteta, zovne ga imenom, a zatim mu motivator stavi ispred očiju i povlači u visinu svojih očiju. Od djeteta se očekuje da se okrene i prati pogledom motivator i pogleda u terapeuta. Nakon određenog vremena ponavljati tu vježbu sa odlaganjem vremena.

Vokalni zahtjevi

Ako dijete nešto želi jesti, piti, igrati se, ukoliko je verbalno pokazuje prstom željeni predmet i može ponoviti riječi koje mu se kažu, počinje se raditi na verbaliziranju zahtjeva.

1.    Kada dijete pokaže prstom predmet npr.: vodu, terapeut mu kaže „voda“ i tek kada se uspostavi kontakt da dijete izgovori riječ daje mu se traženo.

2.    Kada dijete ne pokazuje prstom ako izostaje verbalni zahtjev, terapeut mu govori „voda“ kako bi dijete to ponovilo i daje mu isto.

PECS (Upotreba slika)

Ako dijete nešto želi, putem slike mogu postaviti zahtjev ali i da nauči da slijedi druge upute, znači dijete traži željeni predmet tako što pokaže sliku istog.

1.    Terapeut drži sliku autića i izgovara „Idemo po autić“, odmah nakon izgovorenog zahtjeva, terapeut sa slikom odvodi dijete do mjesta gdje je autić i uzima jedan i daje mu.

Plan koji se koristi za rad sa djecom koja su nisko funkcionalna sastoji se od par cjelina.

1.    IMITACIJA GRUBIH MOTORNIH VJEŠTINA

Daj pet, pljesni rukama, maši, potapšaj koljena i sl.

NAPOMENA: idemo sa 15-20 imitacija.

2.    INSTRUKCIJA IZ JEDNOG KORAKA (verbalno)

Kažemo djetetu: Daj pet. Dijete treba da na verbalnu uputu da pet.

3.    IMITACIJA SA PREDMETIMA

Počinjemo sa dva predmeta npr.: čaša i olovka. Dijete treba da pokaže date predmete. Jedan po jedan. Radi se po jedna imitacija 15-20 imitacija. Nakon usvajanje jedne prelazimo na drugu.

4.    DIJELOVI TIJELA

Dijete treba da pokaže dijelove tijela (pokaži glavu, nos,...), uvijek radimo po jedan dio tijela, kada dijete uspoji prelazimo na drugi. Prvo ide fizičko navođenje a zatim verbalna uputa, (15-20 imitacija.

5.    POKAZNA GESTA UZ IMITACIJU

Npr.: najbolje je uzeti fotografiju roditelja i pitati: pokaži mamu, tatu,... isto možemo raditi i sa predmetima. Navedenu radnju raditi uz fizičko navođenje a zatim kroz verbalnu uputu.

6.    POKAZNA GESTA UZ INSTRUKCIJU

Npr.: kažemo djetetu donesi mi čašu, pokazujući na istu. Dijete treba da donese čašu.

7.    POKAZNA GESTA NA PREDMETIMA

Npr.: pokaži mi vrata, pokaži sto itd.

Plan koji se koristi za rad sa djecom koja su funkcionalna sastoji se od par cjelina.

1.    STVARI KOJE IDU ZAJEDNO U SVAKODNEVNOJ AKTIVNOSTI

Npr.: sir-miš (pokazati do 20 parova da dijete usvoji receptivno), doktor-slušalice, noga-čarape, nakon toga EKSPRESIVNA FAZA, npr.: „Šta miš jede?“ 15-20 parova.

2.    LOGIČKO ZAKLJUČIVANJE

Npr.: postavimo djetetu tri predmeta na sto (telefon, flaša, olovka). Postavimo pitanje: „Iz čega pijemo vodu?“ Nakon toga dijete treba da pokaže flašu.

Kod EKSPRESIVNE FAZE postavljamo isto pitanje: „Iz čega pijemo vodu?“ dijete treba da odgovori: „Pijemo iz flaše.“ Radimo od tri ponuđena predmeta gdje idemo obrnutim smjerom tek kad nauči 15-20 predmeta.

3.    BOJE

RECEPTIVNA FAZA: pokaži 3 boje, nakon usvojene 3 idemo na 4, itd. Idemo do 11 boja. EKSPRESIVNA FAZA: pokažemo boju dijete je imenuje.

4.    KATEGORIJE

Životinje, hrana, odjeća, hrana u kući, prevozna sredstva. Na početku idemo sa tri stvari (jabuka, gaće, avion). Npr.: dajemo djetetu jabuku dijete treba da stavi na kategoriju hrane itd. Nakon usvojene 3 prelazimo na 4 itd. Idemo do 5 kategorija.

EKSPRESIVNI NIVO: „Gdje je hrana?“, „Gdje su prevozna sredstva?“, „Gdje je odjeća?“, „Šta je to?“, dijete odgovara: „To je hrana, odjeća,...“.

5.    ZANIMANJA

Počinjemo sa 3 zanimanja. RECEPTIVNA FAZA: npr.: „Pokaži mi policajca, doktora, frizera. Sa djetetom idemo sa usvajanjem do 10 najčešćih zanimanja.

EKSPRESIVNA FAZA: npr.: pokažemo sliku i pitamo: „Ko je to?“.

PROGRAM OBUKE DJECE U AUTISTIČNOM SPEKTRU

Vještine prisustva

1.    Samostalno sjedi na stolici

2.    Pravi kontakt očima kao odgovor na svoje ime

3.    Pravi kontakt očima kao odgovor na instrukciju „Pogledaj me“

4.    Odgovara na uputu „Spusti ruke“.

Vještine imitacije

1.    Imitira pokrete makromotorike

2.    Imitira djelovanje na predmete

3.    Imitira pokrete fine motorike

4.    Imitira oralne pokrete

Vještine receptivnog jezika

1.    Prati jednosložne upute

2.    Identificira dijelove tijela

3.    Identificira predmete

4.    Identificira slike

5.    Identificira poznate ljude

6.    Prati glagolske upute

7.    Identificira glagole na slikama

8.    Identificira predmete iz okoline

9.    Pokazuje na slike u knjizi

10. Identificira funkciju predmeta

11. Identificira posjedovanje

Pre-akademske vještine

1.    Spajanje

·     Istih predmeta

·     Istih slika

·     Predmete sa slikama

·     Boje, oblike, slova, brojeve

·     Različite predmete

·     Predmete prema asocijacijama

2.    Završava jednostavne aktivnosti samostalno

3.    Identificira boje

4.    Identificira oblike

5.    Identificira slova

6.    Identificira brojeve

7.    Broji napamet do 10

8.    Broji predmete

Vještine samopomoći

1.    Pije iz čaše

2.    Pri jelu koristi viljušku i kašiku

3.    Skida cipele

4.    Skida čarape

5.    Skida pantalone

6.    Skida majicu

7.    Koristi maramicu/ubrus

8.    Toalet trenirano za uriniranje

ŠTA SE MOŽE OČEKIVATI OD ABA TRETMANA?

Od ABA tretmana možemo očekivati da će djeci sa autizmom i drugim razvojnim smetnjama pomoći da razviju značajne sposobnosti u različitim oblastima. Razvoj tih sposobnosti se ne dešava brzo, većina djece zahtijeva intenzivnu i dugotrajnu intervenciju za razvoj sposobnosti korak po korak. Međutim, ovaj tretman treba da bude ili sproveden ili nadgledan od strane kvalifikovanog profesionalca u ovome, tj. Edukovan i certificiran terapeut.

Ulogu u svemu tome ima i roditelj koji će naučene vježbe primijenjivati i kod kuće. Samim tim sam terapeut će uspjeti sporije postići željeni efekat u odnosu kada ima podršku i kući koja se konstantno odvija.

LITERATURA:

1.    H. Remschmidt, Autizam – pojavni oblici, uzroci, pomoć; Zagreb, 2009.

2.    Z. Bujas Petković, Jasmina Frey Škrinjar i suradnici, Poremećaji autističnog spektra značajke i edukacijsko-rehabilitacijska podrška; Zagreb, 2010.

3.    https://sveoautizmu.com/blog/upoznajte-se-s-autizmom/sto-je-autizam/

4.    Dr.sci. Amela I., Razvojni govorno-jezički poremećaji, materijal za predavanja šk.2016/17 god.,

5.    A. Fatušić, N. Salihović, tretman djece sa poremećajima u autističnom spektru (Vodič za roditelje), Tuzla, 2016.

6.    https://www.lingualogos.com/tretmani/aba-terapija/

7.    https://www.logomedica.rs/aba-metoda/

8.    http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/zdravlje-djece/dusevni-poremecaji/autizam