ASTMA
Postoje razni okidači koji izazivaju napad astme a to su : fizički napor, inhalacija različitih agenasa, virusi uzrokuju egzarcerbacije astme, B blokatori, zagađen zrak, profesionalna izloženost određenim hemikalijama, kao i naravno stres.
Faktore rizika za astmu možemo podijeliti na :
1.Faktori domaćina
U faktore domaćina u koje ubrajamo,genetsku predispoziciju, atopiju, hiperreaktivnost respiratornog trakta, spol i dob.
2.Faktori sredine
U faktore sredine ubrajamo kućne alergene, vanjske alergene, profesionalnu izloženost, pušenje, zagađenje zraka, infekcije, socio-ekonomske uslove, veličinu porodice, ishranu, lijekove i gojaznost.
Patogeneza astme obuhvata dva događaja i to: perzistentnu upalu disajnih puteva I bronhospazam. Razni su mehanizmi nastanka ovih događaja. Uzroci mogu biti lijekovi (aspirinska astma - događa se nakon ingestije acetilsalicilne kiseline). Astmu može da uzrokuje samo napor, pa govorimo o astmi izazvanoj naporom (EIA), odnosno bronhospazmu izazvanim naporom (EIB). Međutim, najčešći oblik astme jeste atopijska astma, praćena alergijskom upalnom reakcijom. U tim reakcijama nalazimo prisutne razne upalne stanice i to: mastocite, eozinofile, T limfocite, monocite i makrofage.
Mastociti – mastociti su stanice akutne faze. Na sebi sadrže receptore za IgE antitijela koja nakon vezivanja, uzrokuju njihovu degranulaciju. U granulama mastocita nalaze se histamin, triptaza, hemotoksini, proteaze kao i citokini, leukotrijeni i prostaglandini.
Eozinofilni leukociti – predstavljaju najvažnije efektorske stanice u astmi. Pod utjecajem citokina, povećava se njihov broj u plućima i smanjuje njihova apoptoza. Ove stanice također posjeduju granule koje ispunjavaju: glavni bazični protein, eozinofilni katijonski protein, proteaze, neurotoxin, peroksidaza. Svi sastojci granula oštećuju tkivo.
Limfociti T – limfociti t su stanice koje vrše aktivaciju, regulaciju upalnog procesa, ali i održavanje upalne reakcije. Stanice su hronične upale.
Monociti i makrofagi su stanice koje čine odbrambeni mehanizam, i koje sudjeluju u upali kao antigen prezentirajuće stanice T limfocitima, te zajedno s njima oštećuju tkivo.
Patofiziološke posljedice su oštećenje plućne funkcije i poremećaj razmjene plinova.
Plućna funkcija
Opstrukcija, upala, edem, suženje disajnih puteva povećavaju otpor u strujanju zraka prilikom ekspirija,a to rezultuje otežanim ekspirijem, što se vidi i na podacima spirometrije (FEV1, VC, FEV1/VC su smanjeni). Može biti prisutna distenzija toraksa i poremećaj funkcije disajnih mišića. Poremećaj razmjene plinova se očituje kao nesinhronizovano punjenje i pražnjenje pluća zrakom, tako da imamo dijelova koji su hiperventilirani (manji dijelovi) u odnosu na druge dijelove koji su hipoventilirani (veći dijelovi pluća). Povećava se volumen mrtvog prostora. Fiziološki mrtvi prostor ne sudjeluje u izmjeni plinova. Dijeli se na anatomski i na alveolarni mrtvi prostor. Na mrtvi prostor otpada 30–40% respiratornog volumena. Šo je veći mrtvi prostor, to se manje izlučuje CO2.
ANAMNEZA
U anamnezi astme očekujemo respiratorne simptome u vidu kašlja,vizinga, dispnee i stezanja u grudima. Bitno je naglasiti da simptomi često variraju u skladu sa dobi, terapijom, godišnjim dobom, a često su teži noću (znak loše terapije).
FIZIKALNI PREGLED
Tokom fizikalnog pregleda trebamo utvrditi funkciju disanja tj. da li postoje dispnea, tahipnea i respiratorni distres. Respiratorni distres obuhvata skup simptoma (tahipnea >60/min, dispnea pri naporu, “hroktanje”, treperenje nosnica i uvlačenje abdomena). Pregledom kože utvrdimo da li postoje znakovi cijanoze,te da li pacijent koristi pomoćnu respiratornu muskulaturu. Auskultacijom se može čuti vizing (izraženiji u ekspiriju) i šumovi (izraženiji u ekspiriju). Treba obratiti pažnju na postojanje već ranijih atopijskijh rinitisa, sinusitisa i dermatitisa. Fizikalni pregled može biti uredan ukoliko je terapija adekvatna.
DIJAGNOZA
Dijagnoza se donosi na osnovu anamneze, fizikalnog pregleda i dijagnostičkih pretraga. Dijagnostički se rade testovi plućne funkcije (spirometrija), bronhodilatatorski test, aktivno praćenje PEF-a, laboratorijski nalazi i rtg p/c snimak.
Spirometrijom se nađe prisutnost opstrukcije na osnovu parametara (FEV1, FEV1/FVC). FEV1 (forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi) je smanjen kao I odnos njegov sa FVC (forsirani vitalni kapacitet) . Odnos FEV1/FVC daje uvid u stepen opstrukcije (laki, srednji i teški stepen opstrukcije). Nalaz spirometrije također može biti uredan ukoliko je terapija adekvatna.
Bronhodilatatorski test je pozitivan ako se FEV1 poveća za više od 200ml i više od 12% nakon 15-20 min od davanja 2 udaha albuterola. Aktivno se prati i PEF (najveći ekspiratorni protok). Laboratorijski se prati koncentracija eozinofilnih leukocita, IgE antitijela i atopijski kožni testovi. Rtg snimak uredan. Kod pacijenata kod kojih se sumnja na astmu, a imaju uredan spirometrijski nalaz, vrši se bronhoprovokacijski test (inhalacija memetaholina ili histamina) za izazivanje bronhoopstrukcije.
KLASIFIKACIJA ASTME
Astmu možemo klasificirati na dva načina. Prvi način obuhvata period prije liječenja, na osnovu anamnestičkih podataka, a dijeli se na 4 stepena :
1. stepen ili povremena astma, javlja se manje od 1x sedmično, a noćni simptomi manje od 2x mjesečno.
2. stepen ili blaga trajna astma, javlja se više od 1x sedmično, a noćni simptomi više od 2x mjesečno.
3. stepen ili umjerena trajna astma, napadi se javljaju svakodnevno, a noćni simptomi više od 1x sedmično.
4. stepen ili teška trajna, napadi su trajni, noćni simptomi česti.
Drugi način na koji klasificiramo astmu jeste na osnovu težine napada. Također na 4 stepena :
1. Stepen ili blagi (blaga dispnea u naporu i kašalj, vizing)
2. Stepen ili umjereni ( dispnea u mirovanju, tahipnea, jak vizing).
3. Stepen ili teški ( teška dispnea, cijanoza, jak vizing).
4. Stepen ili vrlo teški ( respiratorni arest, pospanost, plitko disanje).
TERAPIJA
U terapiji astme koriste se dvije grupe lijekova, a to su bronhodilatatori i antiinflamatorni lijekovi. Bronhodilatatori su inhalacioni beta 2 agonisti (KD i DD), antiholinergici, teofilin i dr. Antiinflamatorna terapija obuhvata inhalacione i sistemske kortikosteroide, kao i antileukotrijene. Više informacija o terapiji astme pogledati poglavlje “Terapija astme”.
REFERENCE
- Interna medicina 4. izdanje, Pisac: Božidar Vrhovac, Branimir Jakšić, Željko Reiner, Boris Vucelić; Izdavač: Naklada Ljevak
- Harrisonov priručnik medicine, 17. izdanje; Fauci, Braunwald, Kasper, Hauser, Longo, Jameson i Loscalzo, DATASTATUS, 2016, Beograd.
- Praktikum porodične medicine, Zaim Jatić
- http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pulmologija/astma?fbclid=IwAR2Z6ytJMHVLCmRiQplKTlSDXVfAHZx3hDF49W2ocfYhOfI710d1qn3v6sw
- Oxford Handbook of Clinical Medicine (9 ed.) Murray Longmore, Ian Wilkinson, Andrew Baldwin, and Elizabeth Wallin









