Antiemetici predstavljaju različite skupine lijekova koje smanjuju mučninu i sprječavaju povraćanje. Danas su od iznimne važnosti kao dodatak kemoterapiji. Bitno je napraviti razliku između antimetika i emetika – skupine lijekova koji potiču povraćanje.
Također, vrlo je važno znati razlikovati kada primjenjivati
antiemetike (mučnina i povraćanje zbog hemoterapije, povraćanje u trudnoći, povraćanje uzrokovano kinetozama itd); a kada emetike. Emetici se koriste za izazivanje povraćanja, kada dolazi do nasilnog izbacivanja sadržaja iz želuca kroz usta, a često mu prethodi mučnina. Ponekada je od značaja izazvati povraćanje -> kada se proguta neka toksična supstanca, ali zavisi koja! U tom slučaju mora se postupati hitno, često se primjenjuje Ipekakuana ili aktivni ugalj koji na sebe adsorbira toksičnu supstancu. U slučaju kada je ingestirana supstanca korozivna, povraćanje se ne smije izazivati jer bi ista supstanca ponovo prošla kroz gornji probavni trakt i izazvala još veća oštećenja. Korozivne supstance oštećuju tkiva sa kojima su u dodiru. Najčešće korozivne hemikalije su kiseline, baze i jaka oksidaciona sredstva. Iako se čini jednostavno, ipak je potrebno mnogo znanja šta koristiti, jer se povraćnje ne smije izazivati kod osoba koje nisu potpuno svjesne (opasnost od aspiracije).
Povraćanje (vomitus) nastaje zbog nadražaja centra za povraćanje aferentnim impulsima iz želuca i crijeva, kao i impulsima iz kore velikog mozga ili iz hemioreceptorne zone za povraćanje koja se nalazi u neposrednoj blizini samog emetičkog centra u produženoj moždini.
Također, uvijek je od značaja pokušati pronaći uzrok povraćanja, ali u medicinskoj statistici većinom uzrok nije poznat, tako da se lijekovi najčešće koriste simptomatski, a ne kauzalno.
Atropin, skopolamin kao i neki antihistaminici sprečavaju povraćanje direktnom depresijom centra za povraćanje. Centar za povraćanje funkcioniše pomoću holinergičkih mehanizama, te zbog toga atropin, skopolamin i neki antihistaminici pomažu – jer posjeduju antiholinergička svojstva.
Hlorpromazin, drugi fenotiazini i metoklopramid zaustavljaju povraćanje depresivim djelovanjem na dopaminske receptore u hemioreceptornoj zoni za povraćanje.
U praksi se najčešće koristi
metoklopramid. Po hemijskom sastavu je sličan prokainamidu. Metoklopramid (zaštićeno ime Reglan), deprimira hemioreceptorne zone za povraćanje. Pored toga, ubrazava peristaltiku želuca te istovremeno smanjuje tonus antralnog dijela pilorusa i početnog dijela duodeuma. Budući da povećava i motilitet jednjaka, očigledno je da upravo na opisane načine sprečava povrćanje.
Indikacije: povraćanje različitog porijekla, funkcionlni pilorospazam i rentgenski pregledi želuca i crijeva npr. ispitivanje pasaže.
Neželjeni efekti
metoklopramida su slični kao i kod ostalih antiemetika: ekstrapiramidni poremećaji (češći kod djece), suhoć usta, postanost, nesvjestica te eventualno gastrointestinalni problemi i glavobolje.
Nakon „talidomidske katastofe“
koja se dogodila krajem 50-tih i početkom 60-tih godina prošlog stoljeća, kada su trudnice koristile sedativ (nazivi: Contergan; Thalodomid; Talidex) protiv jutarnjih mučnina i nakon što su posljedice bile katastrofalne (rođeno je najmanje 12 hiljada djece sa malformacijama) u terapiji mučnina se od tada koristi samo
piridoksin – vitamin B6. Empirijski se primjenjuje jer više ne postoji ispitivanje u trudnoći iz moralnih i etičkih razloga.
FARMAKOTERPIJA POVRAĆANJA
Kinetoze – povraćnja u toku putovanja. Tablete se uzimaju 30 do 60 minuta prije putovanja (automobilom, autobusom, avionom, brodom ). Ukoliko nastupi povraćanje jer se lijek nije primjenio na vrijeme, neće moći djelovati jer će povraćanje onemgućiti dolazak do tankog crijeva gdje bi se resorbovao. U ovom slučaju se koriste kombinacije atropina i skopolamina, zatim antihistaminici (difenhidramin, meklozin, dimenhidrinat i drugi).
Povraćanje izazvano lijekovima – na primjer kardiotonični glikozidi, morfin, hidrirani alkaloidi iz ražne glavice i drugi, najčešće se sprečavaju već spomenutim metoklopramidom, ali je potrebno zaustaviti davanje lijeka koji je izazvao povraćanje!
Povraćanje poslije anestezije - kao i povraćanje u toku terapije citosticima, kardiotonicima te nekim antibioticima, može se zaustaviti metoklopramidom. Ponekad se primjenjuje i hlorpromazin, ali budući da potencira djelovanje anestetičkih lijekova, izbjegava se u svrhu liječenja povraćanja poslije anestezije jer može odgoditi ili produžiti buđenje pacijenta.
Povraćanje u trudnoći- najčešće i nastupa u prvom tromjesečju graviditeta. Zbog moguće i velike opanosti od teratogene aktivnosti lijeka najbolje je izbjegavati bilo kakvu primjenu, osim eventualno već spomenutog vitamina B6.
Povraćanja pred sam kraj trudnoće ima karakter toksikoze poznat kao (hypermesis gravidarum) te se moraju liječiti. U dogovoru sa doktorom, moguće je primjeniti neke od lijekova jer je završena organogeneza ploda.