ADHD
SOCIJALNE I EMOCIONALNE pod čim se uglavnom podrazumijevaju odnosi okoline prema djetetu, rana odbacivanja, odnos roditelja prema djetetu koji oskudjeva pažnjom i pozitivnim emocijama, a u kojem dominira kontrola, stresogeni događaji u djetinjstvu i sl. Ovakvi događaji uglavnom održavaju ili pojačavaju simptome, a ne djeluju kao uzrok.
BIOLOŠKI gdje se opisuju promjene u području frontalnog režnja; asimetrija između desnog i lijevog dijela kao i abnormalnosti u području talamusa, hipotalamusa, retikularne formacije i limbičkom sistemu. Posmatrajući biohemijske promjene, zapaža se disfunkcija adrenergičkog i serotonergičnog sistema. Neurofiziološka istraživanja primarno su usmjerena na EEG analizu gdje se primjećuju nespecifične promjene u obliku nezrelijeg EEG nalaza u odnosu na hronološku dob, a opisuju se i nešto sporiji valovi, ali bez lokalizacije ili specifičnih grafoelemenata. Kod manjeg broja djece sa nespecifično promijenjenim EEG-om nakon puberteta mogu se javiti specifični grafoelementi za epilepsiju, a kod nekih javlja se i klinička slika epilepsije. Uloga genetskih faktora nije još potpuno razjašnjena. Istraživanja govore da se u porodicama djece sa ADHD poremećajem među bližim rođacima naročito sa očeve strane nalaze osobe sličnih karakteristika.
Dijagnoza i simptomi ADHD
DSM -V kriteriji za ADHD
Osobe sa ADHD-om pokazuju trajni obrazac nepažnje i/ili hiperaktivnosti- impulzivnosti koja ometa funkcionisanje ili razvoj:
NEPAŽNJA: 6 ili više simptoma nepažnje za djecu do 16 godina. Simptomi nepažnje prisutni su najmanje 6 mjeseci i neprikladni su za razvojni nivo:
· Ne uspijeva obratiti pažnju na detalje ili čini neoprezne greške u školskim zadacima, na poslu ili drugim aktivnostima.
· Ima problema sa zadržavanjem pažnje na zadacima ili igri.
· Čini se da često ne sluša u direktnom razgovoru.
· Ne pridržava se uputa i ne završava školske zadatke, poslove ili obaveze na radnom mjestu.
· Ima problema sa organizacijom zadataka i aktivnosti.
· Često izbjegava, ne radi, ili nerado radi zadatke koji zahtjevu mentalni napor tokom dužeg vremenskog perioda (školski, domaći zadaci).
· Često gubi stvari potrebne za obavljanje zadataka ili aktivnosti (školski pribor, olovke, knjige, alat, novčanik, ključeve, papir, naočale, mobilni telefon).
· Lako se omete.
· Zaboravljiv/a je u svakodnevnim aktivnostima.
HIPERAKTIVNOST I IMPULZIVNOST: 6 ili više simptoma hiperaktivnosti-impulzivnosti za djecu do 16 godina. Simptomi hiperaktivnosti-impulzivnosti prisutni su najmanje 6 mjeseci i neprikladni su za razvojni nivo:
· Vrpolji se, tapka rukama ili nogama, ili se vrti na mjestu sjedenja.
· Često ustaje sa mjesta sjedenja u situacijama u kojima se očekuje da ostane sjediti.
· Trči ili se penje u situacijama kad to nije prikladno.
· Ne može sjediti mirno, niti učestvovati u svakodnevnim aktivnostima.
· Često je „u pokretu“, ponaša se kao da ga/je „pokreće motor“.
· Pretjerano govori.
· Brzopleto odgovara, prije nego je pitanje završeno.
· Ima problema sa čekanjem u redu.
· Često prekida govor ili aktivnosti drugih.
Dijagnosticiranje ADHD-a kod odraslih
ADHD često prolongira i u odraslu dob. Za dijagnozu ADHD-a kod odraslih i adolescenata dobi 17 godina ili više, potrebno je samo 5 simptoma, umjesto 6 što je slučaj s mlađom djecom. Prezentacija ADHD- a u odrasloj dobi je uglavnom nešto drugačija, pa se primjerice hiperaktivnost može ispoljavati kao jak nemir ili iscrpljivanje drugih oko sebe svojom „energijom“ i pretjeranom aktivnošću.
Pored navedenog moraju biti ispunjeni i sljedeći uslovi:
· Nekoliko nepažljivih ili hiperaktivno-impulzivnih simptoma bilo je pristuno prije 12. godine.
· Nekoliko simptoma je prisutno u dva ili više okruženja (npr. kod kuće, u školi, kod rođaka, u drugim aktivnostima).
· Postoje jasni dokazi da simptomi ometaju ili smanjuju kvalitet socijalnog, školskog ili radnog funkcionisanja.
· Simptomi se ne mogu bolje objasniti drugim mentalnim poremećajem (npr. poremećajem raspoloženja, anksizonim poremećajem, disocijativnim poremećajem ili poremećajem ličnosti).
· Simptomi se ne javljaju samo u toku shizofrenije ili drugog psihotičnog poremećaja.
Na osnovu vrsta simptoma, razlikujemo tri prezentacije ADHD-a:
- Kombinirana prezentacija: ako je u proteklih 6 mjeseci bilo prisutno dovoljno simptoma nepažnje i hiperaktivnosti–impulzivnosti.
- Pretežno nepažljiva prezentacija: ako je u proteklih šest mjeseci bilo prisutno dovoljno simptoma nepažnje, ali ne i hiperaktivnosti-impulzivnosti
- Pretežno hiperaktivno-impulzivna prezentacija: ako je u proteklih šest mjeseci bilo prisutno dovoljno simptoma hiperaktivnosti-impulzivnosti, ali ne i nepažnje.
Budući da se simptomi mogu vremenom mijenjati, i prezentacija se vremenom može mijenjati.
Liječenje ADHD-a
U liječenju ADHD-a najuspješnijim se pokazao „multinodalni pristup“ koji obuhvata sva važna područja djetetovog života. Važna je suradnja stručnjaka iz više područja, nastavnika i roditelja da bi se djetetu pomoglo da što bolje funkcioniše u svakodnevnim aktivnostima. Važno je napomenuti da se ne radi o etiološkom liječenju, jer se tačan uzrok nastanka ne zna, te da je vrlo važno na početku liječenja da doktor odredi dominirajući simptom poremećaja, pa da u tom smjeru krene terapija.
Tri programa liječenja ADHD-a
Psihosocijalno i psihoedukacijsko liječenje
Liječenje se uglavnom počinje bihevioralnim tehnikama,u kojima se procjenjuju ponašanja djeteta, kao i aktivnosti okoline koje izazivaju ta ponašanja, a sljedeći korak predstavljaju savjeti za promjene u okolini, koja bi rezultirala promjenama u ponašanju djeteta.
Najveći problemi se uočavaju pri susretu djece sa školom, pa tada na scenu stupaju tehnike psihoedukacije i obrazovne intervencije kojima je cilj da dijete što bolje prihvati obaveze vezane za školu, dugi boravak u školi, obaveze oko domaće zadaće, da savlada nezadovoljstvo koje se u njemu budi jer se od njega očekuje da bude duže vremena u istoj prostoriji s mnoštvom vršnjaka, da prati nastavu, da usmjerava pažnju na predavanje, da poštuje norme koje vladaju u školi, što je djeci sa simptomima ADHD-a zaista veliki izazov. Također cilj je potaći i roditelje da razumiju da se dijete suočava s problemima, da ga podrže i da mu pomognu.
Liječenje lijekovima
Iako ne postoji specifičan lijek za liječenje ovog poremećaja dobri rezultati se postižu sa stimulansima središnjeg nervnog sistema koji pojačavaju inhibitorni uticaj prefrontalne kortikalne regije i tako smanjuju hiperaktivnost, što će popraviti pažnju i društveno funkcionisanje djeteta, ali nije dokumentovan pomak u akademskom uspjehu zahvaljujući ovoj vrsti lijekova. Primjena stimulansa je zabranjena je u djece s epilepsijom, djece sa povišenim krvnim pritiskom ili bolestima srca i jetre, a ne preporučuju se niti djeci s hiperkinezama tipa tikova. Koriste se još i amfetamini i dextroamfetamini. Od lijekova koji nisu stimulansi središnjeg nervnog sistema koriste se lijekovi koji djeluju kao inhibitor ponovne pohrane noradrenalina. Mogu biti učinkoviti u djece koja uz simptome ADHD imaju još i simptome tjeskobe i panike, tikove i Tourettov sindrom. Mogu se koristiti i neki drugi lijekovi (triciklički antidepresivi, klonidin).
Alternativni oblici liječenja
Iako postoje različite alternativne metode liječenja ADHD-a, niti jednim kliničkim istraživanjem do sada nije sa sigurnošću utvrđena njihova efikasnost. Najpoznatija je Fiengoldova dijeta, kod koje se iz prehrane isključuju salicilati, umjetne boje i aditivi. Preporučuje se isključiti i šećer, kravlje mlijeko te gazirane napitke. Smatra se da blagotvorno mogu djelovati vitamin B6, cink, multivitamini i omega-3-masne kiseline, te blagi stimulansi kao npr. kofein.
Dostupne su i različite kognitivne vježbe i tehnike oblikovanja ponašanja u vidu neurofizioloških tehnika koje ukomponovane u djeci zanimljive igrice na računaru kroz zabavu poboljšavaju održavanje pažnje kod djece.
Reference
- American Psychiatric Association: Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 5th edition. Arlington, VA., American Psychiatric Association, 2013.
- BrainX. (2020, January 6). Parent Executive Training Improves ADHD in young children. BrainX ADHD Clinic. https://adhdclinic.com.au/adhd-treatment/
- Gharibian, E. P. (2019, June 30). What is ADHD? An Overview of the Causes and Signs of ADHD. Verdugo Psychological Associates. https://verdugopsych.com/what-is-adhd-an-overview-of-the-causes-and-signs-of-adhd/
- Hrvatska, M. S. D. P. I. (2018). MSD priručnik dijagnostike i terapije: Nedostatak pažnje i hiperaktivnost. MSD Priručnik Dijagnostike i Terapije. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pedijatrija/razvojni-poremecaji-i-poremecaji-ucenja/nedostatak-paznje-i-hiperaktivnost
- Liječenje ADHD / poremećaj pažnje s hiperaktivnošću. (2019). Poliklinika A.B.R. https://www.poliklinikaabr.hr/objasnjenje-pojmova/132-lijecenjeadhd
- Red Flags for ADHD. (2021, February 1). The Warren Center | Non-Profit Organization in Richardson, Texas. https://thewarrencenter.org/help-information/cognitive/red-flags-for-adhd/
- Symptoms and Diagnosis of ADHD | CDC. (2020, September 21). Centers for Disease Control and Prevention. https://www.cdc.gov/ncbddd/adhd/diag









