Takayasu arteritis -> tzv.bolest bez pulsa, zahvata aortu i njene primarne grane. Nepoznate je etiologije, dovodi do segmentalne stenoze, okluzije, disekcije ili dilatacije aorte sa formiranjem aneurizme;Arteritis gigantskih ćelija -> zahvata kranijalne grane arterija koje izlaze iz luka aorte.
Polyarteritis nodosa -> utiče na kožu, srce, bubrege, mišiće, crijeva i periferne nerve;Kawasaki bolest -> ili mukokutani sindrom limfnih čvorova koji najčešće pogađa djecu mlađu od 5 godina i često dovodi do stvaranja aneurizmi koronarnih arterija;Izolovani CNS vaskulitis -> zahvata krvne sudove mozga;Trombangitis obliterans ili Burgerova bolest -> česta kod muškaraca od 20. do 40. godine života, a pušenje cigareta značajno utiče na razvoj bolesti.
Henoch-Schonleinova purpura -> zahvata kožu, crijeva, bubrege, zglobove a najčešća je kod djece;Churg-Strauss arteritis -> ili alergijska granulomatoza najčešće zahvata krvne sudove pluća te je povezana sa astmom;Wegenerova granulomatoza -> zahvata krvne sudove nosa, sinusa, grla, pluća i bubrega;Mikroskopski polyarteritis -> zahvata krvne sudove pluća, bubrega i kože te dovodi do oštećenja nerava;Hipersenzitivni vaskulitis -> sa crvenim mrljama po koži, povezan sa infekcijama i alergijama;Vaskulitis esencijalne krioglobulinemije -> povezan sa hepatitisom C.
Dijagnoza vaskulitisa se utvrđuje biopsijom zbog potencijalno toksičnog liječenja nekih oblika. Do dijagnoze moguće je doći laboratorijskim nalazima krvi i urina, te radiološkim pretragama poput ultrazvuka, CT-a, MRI, rendgenskog snimanja i angiografije.
Anamnestički i klinički podaci mogu ukazati na vjerovatno zahvaćen krvni sud i organ/e. Elektromiografski znaci mononeuritis multiplex govore u prilog zahvatanju specifičnog nerva, pa se radi biopsija odgovarajuće arterije. Slijepe biopsije se izbjegavaju jer donose više štete nego koristi. Uprkos tome, biopsija ne mora pokazati upalu u oboljelom krvnom sudu. Dijagnostička senzitivnost je veća ako se uzme više uzoraka sa više mjesta ili ako se uzme duži odsječak krvnog suda.
Laboratorijske pretrage su najčešće nespecifične, ali testovi na ANCA antitijela su korisni u dijagnosticiranju Wegenerove granulomatoze i mikroskopskog poliarteritisa. Kad se sumnja na sekundarni vaskulitis, a primarna bolest je poznata ili vjerovatna, nije uvijek potrebna biopsija. Ako se pretpostavlja određeni lijek ili neki drugi antigen, stanje se može popraviti uklanjanjem uzročnika. Vaskulitis zna biti posljedica neke druge bolesti koja se može direktno liječiti; ako se tada simptomi povuku, daljnja obrada je nepotrebna.
Lijekovi koji se koriste u liječenju vaskulitisa su: kortikosteroidi -> za kontrolu upale, najčešće prednizon ili metilprednizolon (Medrol). Nuspojave kortikosteroida mogu biti veoma teške, pogotovo ako se uzimaju duži vremenski period (diabetes mellitus, osteoporoza, povećanje tjelesne težine). U početku se propisuju najniže doze ovih lijekove, a ukidaju se postepeno; lijekovi za kontrolu imunološkog sistema -> u težim slučajevima, kada kortikosteroidi nisu djelotvorni, potrebno je koristiti citotoksične lijekove kao što su azatioprin i ciklofosfamid. Lijek koji također pomaže je rituximab-odobren za liječenje mikroskopskog poliarteritisa i Wegenerove granulomatoze, uz kortikosteroide. Lijekovi koji se koriste a u fazi su ispitivanja su infliksimab, adalimumab i anakinra. Kod sekundarnih vaskulitisa, liječi se osnovno oboljenje-uzročna i simptomatska terapija.
REFERENCE:
1. Vrhovac i sar. Interna medicina, IV izdanje, Zagreb: Ljevak, 2008
3. https://emedicine.medscape.com/article/1008239-overview
4. https://medicalcg.me/sistemski-vaskulitisi-osnove-i-znacaj/
5. Harrisonov priručnik interne medicine, 17. Izdanje, Data Status, 2016.